Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-272/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupane po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-1195/2025-8 od 28. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.. Odbija se žalba tužene, kao neosnovana te potvrđuje presuda presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-1195/2025-8 od 28. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom se presudom utvrđuje ništetnom odredba iz čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu bez depozita [broj kredita]. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog 28.09.2007. između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 05.10.2007. po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem OV-33599/07, u dijelu odredbe koji glasi:

"…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20% jednokratno, unaprijed…" te se tuženoj nalaže tužitelju naknaditi trošak postupka od 981,18 eur s pripadajućom zateznom kamatama.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužena pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te povredu prava zajamčenih Ustavom RH i predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tužena prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim tvrdnjama prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge.

6. Donošenjem pobijane presudu nisu počinjene niti ostale povrede postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije sporno da je između stranaka sklopljen predmetni ugovor o kreditu, a kojim je između ostalog, ugovorena u čl. 7. kredita naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu 1,50% jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita, a koja je i naplaćena.

8. U bitnom prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o potrošačkom kreditu, standardnom (tipskom) ugovoru čiji sadržaj je unaprijed odredila tužena, da se prije sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo vezano za spornu odredbu, kao i da tužitelj na bilo koji način nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe u dijelu kojim se obvezuje na uplatu troškova obrade kredita, a posebno da nije bio upoznat u čemu se ti troškovi sastoje, da navedena odredba nije sadržavala podatke o tome temeljem kojih je parametara banka svojom odlukom odredila visinu naknade za obradu kredita, te koji su to troškovi koji su nastali radi obrade kredita, kao i da tužena nije dokazala ni visinu troškova koju je eventualno imala.

9. Prema odredbi čl. 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07; dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ujedno, odredbom st. 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok prema st. 4. istog članka ZZP-a, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10. Odredbom čl. 102. ZZP-a, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Nadalje, ovdje treba imati u vidu i presudu suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020. godine povodom dva zahtjeva za prethodnu odluku, a koje pitanje se odnosi na primjenu članka 3. stavak 1. Direktive 93/13 i glasi - da li odredba o „naknadi za obradu kredita“ kada se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i kada financijska institucija nije dokazala da ona odgovara uslugama koje su stvarno pružene i troškovima koji su joj stvarno nastali uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka iz ugovora, zbog koje bi je nacionalni sud trebao poništiti. Sud Europske unije je presudom u tim predmetima zaključio da članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorne odredbe ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača neznatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

12. Kraj utvrđenog činjeničnog stanja - da se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, da je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja, da ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita) - prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je sporna odredba članka 7. Ugovora, kojom je ugovoreno da se naknada za obradu kredita u visini 1,50% od iznosa odobrenog kredita naplaćuje jednokratno, ništetna u smislu odredbi čl. 96. i 102. ZZP-a te čl. 322. st. 1. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO).

13. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na tzv. ulaznu naknadu prvostupanjski je sud naveo razloge na temelju kojih nalazi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena tzv. ulazna naknada, a koje i ovaj sud prihvaća kao pravilne. Istome valja dodati kako tužena, koja je nedvojbeno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o pravu na jednokratnu naknadu i o kojoj se nedvojbeno nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazala opravdanost ugovaranja naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita (1,20%) koju je naplatila u trenutku odobravanja kredita. Osim što u čl. 3. Ugovora o kreditu nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tužena u ovom postupku nije dokazala (niti obrazložila) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu.

14. Uzimajući u obzir da je Ugovorom o kreditu između stranaka ugovoreno da tužitelj snosi između ostalog javnobilježničke troškove, kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom Ugovoru (…), to ostaje nejasnim koji troškovi ili usluge tuženika su obuhvaćeni ugovorenom naknadom, odnosno troškovima obrade kredita.

15. Dodaje se da je jasno da efektivna kamatna stopa predstavlja stvarnu cijenu kredita, da u nju ne ulaze troškovi javnog bilježnika i sl., te stoga u tom kontekstu nije bilo niti potrebe tražiti od HNB obrazlaganje iste, no posebno valja istaknuti da nije obrazloženo, a što ističe i prvostupanjski sud, o kojim se to troškovima uopće radi da bi opravdavali visinu od 1,20% visine kredita.

16. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 327. ZOO-a, kojim je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, otklonio istaknut prigovor zastare.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena uz primjenu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka za pristup ročištu za objavu presude, od kojeg dana počinju i teći rokovi za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na to ročište te se radi o opravdanom trošku.

19. Također, tužitelj je obveznik plaćanja sudskih pristojbi, budući da se ne radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u kojima su tužitelji oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi u smislu čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23).

20. Tuženoj, budući da nije uspjela u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe.

21. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 23. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec