REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 83 P-4772/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženka Butigan Matić u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja MK, diplomirane pravnice i zamjenika punomoćnika tuženika AK, odvjetničkog vježbenika, dana 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, svotu od 4.332,95 EUR sa pripadajućom kamatom koja teče od 4. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

III./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznom kamatom počev od 23. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja MKU smrtno stradala u prometnoj nesreći 29.7.2015. u Gizdavcu, općina Muć. Navedenu nesreću skrivila je ČK, upravljajući vozilom reg oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, broj police [broj police]. Do štetnog događaja došlo je isključivo krivnjom osiguranice tuženika i to na način da je ista preko pune linije prešla u suprotnu prometnu traku gdje je prednjim dijelom vozila udarila u prednji dio osobnog vozila kojim je upravljala osiguranica tužitelja. Za predmetni štetni događaj, ČK proglašena je krivom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-819/16 od 2. srpnja 2018. Radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj je priznao pravo na obiteljsku mirovinu a čijom isplatom trpimo štetu sukladno članku 161 i 162 Zakona o mirovinskom osiguranju. Ranije zahtjeva tuženica je podmirila mirnim putem. Daljnjom isplatom predmetne mirovine tužitelj trpi štetu u razdoblju od 1.6.2022 do 31.5. 2024. iznosi 4.332,95EUR u skladu s Zakonom o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu. Tuženik je odštetnim zahtjevom od 11.6.2024. pozvan da podmiri u mirnom postupku štetu nastalu za razdoblje od 1.6.2022 do 31.5.2024. u iznosu od 4.332,95 EUR a po kojem zahtjevu nije po stupljeno odnosno tuženica je zahtijevala dostavu obračuna razmjernog dijela mirovine. Tuženik odgovara tužiteljicu za štetu nastalu isplatom mirovine temeljem odredbama članka 161 a u vezi s člankom 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, pa stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave donese presudu.

2. Tuženik odgovoru na tužbu navodi Tuženik osporava u cijelosti pravo tužitelja na isplatu iznosa od 4.332,95 eur od tuženika jer isto ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Prema odredbi čl. 27. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Budući se zahtjev tužitelja temelji na polici osiguranja od automobilske odgovornosti to se odgovornost tuženika na naknadu štete procjenjuje temeljem čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog tuženik ističe kako tužitelj nema pravo potraživati cjelokupne mjesečne iznose koje je isplatio, a na tužitelju je teret dokaza odlučnih činjenica, a osobito činjenica kojima dokazuje visinu pretrpljene štete. Povrh navedenog, iz dostavljenog rješenja tužitelja od 12.1.2016. na temelju kojeg tužitelj vrši plaćanja razvidno je kako je priznata obiteljska mirovina u svoti od 760,63 kn mjesečno, da se umjesto ove određuje najniža mirovina u svoti od 995,06 kn mjesečno, no iznosi koje tužitelj potražuje ne odgovaraju iznosima koje je dužan isplaćivati prema dostavljenom rješenju. Tuženik također ističe i kako iz rješenja od 12.1.2016. proizlazi kako se mirovina isplaćuje FK i GK u periodu od 1.6.2022.g. do 31.5.2024.g. ali imajući u vidu njihovu dob isti se više ne mogu nalaziti u srednjoj školi, a tužitelj ne dostavlja ništa iz čega bi proizlazilo da se i dalje redovito školuju slijedom čega nije jasno na temelju čega je tužitelj isplaćivao mirovinu u navedenom periodu. Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obveže ga naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate

3. U tijeku ponovnog dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u presliku presude PK-819/16 od 02.07.2018. (list 4-8 spisa), Potvrdu o osiguranju od 02.05.2018. (list 10 spisa), Rješenje tužitelja od 12.01.2016. i 21.10.2022. (list 11-12, 108-109 spisa), izračun mirovine (list 13-14 spisa), ispis podataka o osnovicama osiguranja (list 15-16 spisa), Obračun isplaćenih sredstava tužitelja od 05.06.2014. (list 17 spisa), izvod iz banke podataka (lis 18-29 spisa), poziv na plaćanje duga od 11.06.20024. (list 30 spisa), dopis od 23.07.20224. (list 32-33 spisa), izvod iz sudske prakse (list 42-57, 58- 107 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.332,95 EUR na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine pravnim sljednicima osiguranice tužitelja M i PK u razdoblju od 1. 6.2022. do 31.05.2024.

6. Među stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

7. Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva budući tuženik smatra da obveza tuženika postoji samo ukoliko razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bi bio veći od razvidnog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, obzirom je nesporno da je uzrok utvrđenja obiteljske mirovine smrtno stradavanje osiguranice tužitelja, da je uzrok smrti dakle izvan rada kao posljedica prometne nesreće. Također sporna je i primjena relevantnog zakona, odnosno primjenjuje li se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju, te je sporno i pitanje zastare u utuženom potraživanju.

8. U odnosu na osnov potraživanja, osiguranica tužitelja je smrtno stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 29.07.2015, te je tužitelj donio rješenje broj 708245 od 12.01.2016. (list 11-12 spisa), kojim je djeci osiguranice tužitelja M i PK priznato pravo na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004; dalje: ZOMO/98) koji je u to vrijeme bio na snazi. Nakon što je tužitelj dostavio navedeno rješenje sa klauzulom pravomoćnosti, tuženik nije osporavao da je navedeno rješenje postalo pravomoćno.

9. Iz dostavljenog rješenja, razvidno je kako je djeci osiguranice tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti njihove prednice pok. AKU nastradale izvan rada u prometnoj nezgodi , a tuženik nije osporavao tijekom postupka uzročno-posljedičnu vezu između predmetne prometne nezgode i smrtnosti pok. osiguranice tužitelja.

10. Uvidom u obračun isplate invalidske mirovine za osiguranicu pok. ČKU od 05.06.2014. (list 17 spisa), u razdoblju od 01. lipnja 2022. do 31. svibnja 2024., utvrđeno je da svota ukupno isplaćene obiteljske mirovine pravnim sljednicima iznosi 4.332,95 EUR.

11. Odredbom članka 230. ZPP propisano je da je javna isprava ona isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim te ista kao takva dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Tužitelj je pravna osoba sa javnim ovlastima te uz uvjete iz članka 159. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br.47/09 i 110/21, dalje u tekstu: ZUP) ustanove i druge prave osobe izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave o činjenicama u vezi s poslovima koje obavljaju na temelju javnih ovlasti. Uvjerenja i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju se izdavati u skladu s podacima službene evidencije dok takva uvjerenja, odnosno druge isprave (u konkretnom slučaju obračun isplate invalidske mirovine) imaju značenje javne isprave (čl. 159. st. 3 ZUP).

12. Slijedom navedenog, tužitelj je javnom ispravom (obračun isplate, te doznakama) dokazao da je isplatio obiteljsku mirovinu pravnim sljednicima osiguranice tužitelja u visini koju potražuje tužbenim zahtjevom.

13. Između stranaka je sporna primjena materijalnog prava, odnosno da li se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13. 151/14., 33/15, 93/15, 120/16.) temeljem kojih odredbi Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu koja obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu ili odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14.) uzročno posljedična veza između ozljeda koje je zadobila osiguranica tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi i njezina umirovljenja i time osnov i visina tužbenog zahtjeva.

14. Prema stavu ovog suda za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje tu mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, zatim u odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i u odluci poslovni broj Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019. godine, a identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016. godine, s time da napomenuti i odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U- I/988/1998 od 17. ožujka 2010. godine, u kojoj odluci je utvrđeno da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

15. Bitno je naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

16. Obzirom je tužitelj tijekom postupka unatoč usmenom upozorenju suda da bi u konkretnom slučaju bilo oportuno provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost izračuna razlika između invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena da se radi o povredi na radu, te je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava naveo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga, ovaj sud je primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a. ZPP-a zaključio kako za utuženo razdoblje tužitelj nije dokazao da bi postojala razlika između invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena da se radi o povredi na radu, pa je valjalo bez obrazlaganja daljnjih prigovora (zastare) u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja budući da sukladno odredbi članka 27. stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a tužitelj nije dokazao da bi mu isplatom utuženog iznosa invalidnine svom osiguraniku nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik osiguravajuće društvo, pa je slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

17. Budući da je u sporu tuženik uspio u cijelosti to je tužitelj u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak i to: za sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR, za sastav podneska od 30.12.2025. 200,00 EUR, za pristup na ročište 12.01.2026. 200,00 EUR, ukupno 600,00 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 150,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15).

18. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz tužbe od 4.332,95 EUR.

19. Tuženiku je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 750,00 EUR, dok je tužitelj zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II i III.

20. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 23. veljače 2026. do isplate.

U Zagrebu, dana 23. veljače 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

- Tužitelju

- Tuženiku po pun.