REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5283/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Gordani Lozančić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja PS, dipl. prav., po generalnoj punomoći Su-50/12 i punomoćnika tuženika Hrvoja Lui, odvjetnika, dana 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Heinzova 4, OIB: 29743547503, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 17.548,92 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3. OIB: 84397956623, nadoknaditi tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 23. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi koju je podnio ovom sudu dana 04.08.2025. navodi da je osiguranik tužitelja VS stradao u prometnoj nesreći dana 08.01.1995. kao suvozač. Prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika AS upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Rješenjem broj IN-912265 od 11.07.1997. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu, invalidnost koja je uzrokovana štetnim događajem. U razdoblju od 01.12.2022. do 30.06.2025. tužitelj je na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 17.548,92 eur, a koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj je već protiv tuženika za prethodna razdoblja vodio sporove radi naknade štete nastale isplatama mirovinskih primanja koji su okončani presudama u korist tužitelja. Prethodno razdoblje okončano je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-2777/14 od 18.12.2015. u korist tužitelja, nakon toga tuženi je u mirnom postupku namirio štetu. Tužitelj je pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu pa je podneskom od 04.07.2025. postavio tuženiku zahtjev za naknadu štete. Tuženik je otplatio dio duga u iznosu od 741,98 eur, tako da preostalo dugovanje iznosi 17.548,92 eur. Stoga tužitelj predlaže naslovnom sudu da nakon održane glavne rasprave, a temelju čl. 160. u smislu čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("NN" 102/98) naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 17.548,92 eur sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, kao i odgovornost svog osiguranika. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 27. Zakona obveznim osiguranjima u prometu. Prema toj zakonskoj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno člana njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju i to u visini razlike invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Iznos mirovine koji je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku temelji se na rješenju kojim je tužitelj već priznao pravo na mirovinu uzrokovanu ozljedom na radu pa nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom iznijetog predlaže se tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku s zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate .

3. Tužitelj je tijekom postupka isticao da su prigovori tuženika koji se odnose na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva neutemeljeni u cijelosti te da je osnova tužbenog zahtjeva pravomoćno rješenja tužitelja, broj: IN-912265 od 11. srpnja 1997. Nadalje, ističe da se pravo na mirovinu i isplatu iste vrši sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98), pa tako tužitelj i svoje pravo na naknadu štete u ovom slučaju potražuje temeljem čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju. Neosnovano tuženik smatra da bi se u konkretnom slučaju trebale primijeniti odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ističe da je osiguranik HZMO stradao u prometnoj nezgodi dana 8. siječnja 1995. te da nije bilo prometne nesreće tužitelj ne bi ni potraživao naknadu štete od tuženika iz navedenog štetnog događaja. Također, da nije bilo prometne nesreće, tužiteljev osiguranik bi tužitelju godinama uplaćivao doprinose temeljem obveznog mirovinskog osiguranja, međutim umjesto toga dogodila se prometna nesreća i tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu osiguraniku, umjesto da od njega prima novčana sredstva temeljem obveznog mirovinskog osiguranja. Nadalje ističe da u slučaju stroge i doslovne primjene čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koja je ujedno u sukobu s čl. 27. st. 1. istog Zakona došlo bi do situacije da osiguravajuća društva nikada ne nadoknađuju štetu Zavodu za mirovinsko osiguranje, te bi Zavod ostao trajno oštećen unatoč činjenici da je Zakonom o mirovinskom osiguranju jasno propisano kada i u kojim slučajevima Zavod ima pravo potraživati naknadu štete od osiguravajućih društava. Tužitelj ističe da je nakon stupanja na snagu Zakona o obveznom osiguranju u prometu doneseno nekoliko novih Zakona o mirovinskom osiguranju, kao i izmjena i dopuna toga Zakona te da razdoblje od 1. siječnja 2019. ne podliježe primjeni ZOOP-a jer je novi ZOMO ne samo specijalni propis, već i kasniji propis od ZOOP-a.

4. Tijekom postupka sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 3-6 spisa), prijavu o povredi na radu (list 7-10 spisa), rješenje tužitelja broj IN 912265 od 11.07.1997. (list 11-12 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2777/2014 od 18. prosinca 2015. (list 13-15 spisa), izvješće o saldu duga od 09.07.2019. (list 16 spisa), obračun isplaćene mirovine od 04.07.2025. (list 17), dopis tužitelja tuženiku od 04.07.2025. (list 18), odgovor tuženika od 24.07.2025. (list 19 spisa) te sudsku praksu.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 17.548,92 eur sa zateznom kamatu od dana podnošenja tužbe 04.08.2025. do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio osnovom priznate invalidske mirovine u razdoblju od 01.12.2022. do 30.06.2025.svom osiguraniku VS.

7. Iz spisa proizlazi nespornim da se dana 08.01.1995. dogodila prometna nesreća koju je skrivio osiguranik tuženika AS upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kao i da je kao i da je u toj prometnoj nezgodi osiguranik tužitelja VS zadobio određene tjelesne ozljede koje imaju značaj ozljeda na radu. Jednako tako, između stranaka je nesporno da je tužitelj svojim rješenjem broj IN 912265 od 11.07.1997. osiguraniku VS priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, kao i to da je tužitelj na ime naknade štete nastale isplatama invalidske mirovine navedenom osiguraniku za prethodno razdoblje protiv tuženika vodio spor koji je okončan usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2777/2014 u kojem predmetu je tuženik odustao od podnesene žalbe, a što je sud utvrdio uvidom u e spis.

8. Sporno je pravo tužitelja na naknadu štete osnovom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18; ZMO) ili odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine“151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; ZOOP).

9. Prema pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud RH zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

10. Tako je prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili imovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11. Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine prema odredbi čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika. Zato tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

12. Točno ukazuje tužitelj da je ZOMO kasniji zakon u odnosu na ZOOP, ali ZOOP je specijalan zakon koji uređuje posebnu problematiku - odgovornosti za štetu nastalu u prometu, od one propisane ZOMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (VSRH Revd 2347/2024).

13. Kako se u konkretnom slučaju radi o izdacima po osnovi invalidske mirovine, to primjenom odredbi čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik uslijed osiguranja stvarnog štetnika (vozača).

14. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju tužiteljevim rješenjem broj IN 912265 od 11. srpnja 1997. tužiteljevu osiguraniku VS utvrđena invalidska mirovina zbog ozljede na radu, to u ovom sporu nema razlike između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što uostalom ni tužitelj ne osporava.

15. Slijedom navedenog, budući ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je ocjenjeno da tužitelju ne pripada pravo na isplatu invalidske mirovine zbog ozljede na radu te je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

17. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023) prema dostavljenom troškovniku te prema vrijednosti predmeta spora.

18. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 22.09.2025. 250 bodova (Tbr. 871), te za zastupanje na ročištu 15.01.2026. 250 bodova (Tbr. 9/1), dakle ukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur, i PDV od 25%, ukupno iznosi 1.875,00 eur.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu obzriom da isti nije platio, a sukladno odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. zakona o sudskom pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici).

20. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a odluka o visini kamatne stope na troškove postupka na odredbi čl. 29. st 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 i 155/23 , u daljnjem tekstu: ZOO).

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. veljače 2026.

Sudac:

Gordana Lozančić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika