REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-72/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Snježani Drvodelić, odvjetnici u Petrinji, protiv tuženika: 1. RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Trgovcu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1629/2022-40 od 02. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1629/2022-40 od 02. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., nalaženo je I-tuženiku RU i II-tuženici ŠU da tužiteljici EU solidarno nadoknade štetu u vidu troška ovjere potpisa na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 01. srpnja 2021. ovjerenog po javnom bilježniku Domagoju Ocvareku broj OV-2419/2021 i to u iznosu od 6,30 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 03. srpnja 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., nalaženo je I-tuženiku RU i II-tuženici ŠU da tužiteljici EU solidarno nadoknade štetu u vidu nastalih zateznih kamata u razdoblju od 01. listopada 2018. do 19. listopada 2021. po Ugovoru broj: 5302325881 o stambenom kreditu klijentima Banke (novi broj 9910767248) od 23. veljače 2009., HPB d.d., i to u ukupnom iznosu od 20.718,63 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. ožujka 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. III., naloženo je I-tuženiku RU i II-tuženici ŠU da tužiteljici EU solidarno nadoknade štetu u vidu neplaćenih računa za potrošak vode u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 01. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 218,47 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 49,18 eura od 06. kolovoza 2021.,

- 16,72 eura od 01. rujna 2021.,

- 26,86 eura od 25. rujna 2021.,

- 34,98 eura od 27. listopada 2021.,

- 39,04 eura od 08. prosinca 2021.,

- 20,77 eura od 29. prosinca 2021. te na iznos od

- 30,92 eura od 27. siječnja 2022., sve do isplate i sve u roku od 15 dana;

-u st. IV., naloženo je I-tuženiku RU i II-tuženici ŠU da tužiteljici EU solidarno nadoknade štetu u vidu neplaćenih računa za potrošak plina u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 15. prosinca 2021. i to u ukupnom iznosu od 385,10 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 230,32 eura od 01. listopada 2021. do isplate te na iznos od 154,78 eura od 16. prosinca 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. V., nalaženo je I-tuženiku RU i II-tuženici ŠU da tužiteljici EU solidarno nadoknade štetu u vidu troška izdavanja Pisma namjere u iznosu od 13,27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. svibnja 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. VI., odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je ista zahtijevala da se naloži I-tuženiku RU i II-tuženici ŠU da joj solidarno nadoknade štetu u vidu neplaćene najamnine u razdoblju od 01. listopada 2018. do 15. prosinca 2021. i to u ukupnom iznosu od 15.329,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako je pobliže navedeno u izreci odluke i to na prvi iznos od 398,17 eura od 01. studenoga 2018.,te na posljednji iznos od 199,08 eura od 01. siječnja 2022., sve do isplate kao i preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 20.718,63 eura i to na iznos od:

- 2.314,45 eura od 01. siječnja 2019.,

- 4.366,49 eura od 01. srpnja 2019.,

- 4.275,97 eura od 01. siječnja 2020.,

- 2.045,36 eura od 01. travnja 2020.,

- 1.603,37 eura od 01. siječnja 2021.,

- 3.839,04 eura od 01. srpnja 2021.,

- 1.117,46 eura od 24. kolovoza 2021. te na iznos od

- 1.156,50 eura od 19. listopada 2021., sve do 21. ožujka 2022.;

-u st. VII., da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

1.1. Nepobijanim je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da se raskinu Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 01. srpnja 2021. ovjeren po javnom bilježniku Domagoju Ocvareku broj OV-2419/2021, Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. kolovoza 2021. i Aneks 2 Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 01. rujna 2021.

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose tuženici putem svog punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Navode da se presuda temelji isključivo na iskazima svjedoka koji su predloženi od strane tužitelja. Isto tako, da se odlukom daje alibi tužiteljičinim promašenim poslovnim pothvatima u vidu terećenja tuženika za tuđi poslovni neuspjeh iako da ne postoji nijedna relevantna odredba u primjenjivom propisu te ne postoji ni jedan relevantan dokaz koji bi potkrijepio tezu da su tuženici vodili pregovore bez namjere sklapanja glavnog ugovora. Kako tužiteljica nije predložila financijsko knjigovodstveno vještačenje već je dostavila samo ispravu treće osobe HPB d.d. predmetno ne može biti dovoljan dokaz o uzročno posljedičnoj vezi i visini tužbenog zahtjeva. U odnosu na plaćanje režija tuženici ističu da u situaciji kada je sud odlučio da ne postoji ugovor o najmu u propisanom obliku da onda oni ne mogu biti niti odgovorni za plaćanje režijskih troškova. Isto tako da sud favorizira tužiteljicu i dopušta dostavljati dokumentaciju izravno na ročištu iako je ista zastupana po profesionalnom punomoćniku i dok s druge strane tuženicima ne dopušta dostavu naknade dokumentacije nakon zaključenja pripremnog ročišta iako tuženici tu dokumentaciju nisu mogli dostaviti ranije.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se "preinači presuda na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upiru žalitelji jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

7. Nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st.1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Tuženici u žalbi neosnovano ističu da je sud temeljio svoju odluku "samo na iskazu tužiteljice i njenih svjedoka" jer su tuženici bili pozvani kao stranke da pristupe na ročište 07. ožujka 2024. te isti iako su uredno pozvani nisu na to ročište pristupili. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio uzeti u obzir njihov podnesak od 10. veljače 2025. s obzirom da je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka sve pozivom na čl. 299. st. 2. ZPP-a.

8. Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice za naknadom štete od tuženika kao posjednika njezinog stana u [adresa], na adresi [adresa] u razdoblju od listopada 2018. do 15. prosinca 2021.

9. Temeljem provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

-da je tužiteljica kupila predmetni stan Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 30. prosinca 2018. za kupoprodajnu cijenu od 260.000,00 eura od čega je 60.000,00 eura isplaćeno na dan potpisa Ugovora dok je iznos od 200.000,00 eura tužiteljica isplatila hipotekarnim kreditom odobrenim od HPB d.d., da je u 2018. tužiteljica zbog teške financijske situacije bila u nemogućnosti isplaćivati navedeni kredit „pa je odlučila prodati predmetni stan nekome tko će zatvoriti dugovanje po hipotekarnom kreditu“;

-da je tuženike u posjed predmetnog stana uvela tužiteljica (predajom ključeva) te da su isti u tom posjedu bili od listopada 2018. do 15. prosinca 2021., da se tužiteljica usmeno dogovorila sa tuženicima da će otkupiti njezin dug prema HPB d.d. nastao temeljem Ugovora o hipotekarnom stambenom kreditu od 23. veljače 2009., a do navedenog otkupa duga nije došlo;

-da je između tužiteljice i tuženika zaključen 01. srpnja 2021. Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana te dva Aneksa tom Ugovoru i to 23. kolovoza 2021. i 01. rujna 2021., a nakon što tuženici nisu isplatili kupoprodajnu cijenu Ugovor je raskinut 06. srpnja 2022.;

-da je tužiteljica protiv ovdje tuženika vodila postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Ps-177/2021 jer tuženici ni nakon raskida ugovora o kupoprodaji nisu tužiteljici predali posjed navedenog stana da bi tijekom navedenog postupka isti iselili iz predmetnog stana pa je tužbeni zahtjev tužiteljice iz navedenog razloga i odbijen;

-da je tužiteljica bila ovlaštena uvesti tuženike u posjed predmetne nekretnine s obzirom da je istu kupila od prodavatelja PRO-BID DOM d.o.o. koji je bio upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama, a da je tužiteljica upisana kao vlasnica temeljem Ugovora o kupoprodaji od 30. prosinca 2008. te tabularne isprave od 09. svibnja 2012.;

-da tuženici u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 01. prosinca 2021. nisu platili račune za potrošnju vode pa da je nastao dug u visini od 218,47 eura, isto tako da nisu platili račun za plin u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 30. rujna 2021. pa da je nastao dug u visini od 385,10 eura koje je iznose naknadno morala isplatiti tužiteljica;

-da je tužiteljica platila trošak ovjere potpisa na Ugovor o kupoprodaji od 01. srpnja 2021. za što joj je nastao trošak od 6,30 eura kao i da je ishodila Pismo namjere za predmetni kredit za što je 25. svibnja 2021. platila iznos od 13,27 eura.

10. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je tužiteljici zbog ponašanja prvo i drugo tuženika nastala šteta koja se ogleda u trošku ovjere potpisa na Ugovoru o kupoprodaji, trošku ishodovanja Pisma namjere te režijskih troškova za potrošnju vode i plina. Isto tako pozivom na odredbu čl. 251. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO) sud prvog stupnja zaključuje da tuženici nisu imali financijskih mogućnosti kupiti predmetni stan i to od samog useljenja pa da su u pregovorima za sklapanje kupoprodajnog ugovora postupali suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Dalje obrazlaže da je tužiteljica postupila po traženju tuženika, zatražila podatke o stanju njenog duga po predmetnom kreditu od HPB-a, da tuženici nisu kontaktirali HPB-e u smislu preuzimanja predmetnog Ugovora o kreditu, da su naknadno i zaključili Ugovor o kupnji predmetnog stana međutim kako nisu isplatili kupoprodajnu cijenu, da je rok prolongiran u dva navrata sklapanjem dva Aneksa Ugovora o kupoprodaji da bi konačno Ugovor bio raskinut. Isto tako nisu iselili iz stana nakon raskida Ugovora nego tek tijekom postupka koji je tužiteljica bila prisiljena pokrenuti protiv istih radi iseljenja.

11. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja. Zbog ponašanja tuženika tužiteljici je nastala šteta koja se ogleda u trošku koji je isplaćen javnom bilježniku radi ovjere potpisa na Ugovoru o kupoprodaji od 6,30 eura te na isplatu iznosa od 13,27 eura koja se odnosi na izdavanje Pisma namjere. Nadalje kako su tuženici koristili predmetni stan nastali su troškovi režije, odnosno trošak potrošnje vode od 218,47 eura što je vidljivo iz dokumentacije koje je tužiteljica dostavila u spis (stranica 63-66 spisa) kao i trošak plina u iznosu od 385,10 eura koji tuženici ne osporavaju.

12. Ostaje pitanje naknade štete koja je tužiteljici nastala zbog povećanja zateznih kamata u razdoblju od 01. listopada 2018. do 19. listopada 2021. po Ugovoru o stambenom kreditu klijentima banke od 23. veljače 2009. sklopljenim s HPB d.d. i to u ukupnom iznosu od 20.718,63 eura.

13. Materijalno pravo relevantno za primjenu je: odredba čl. 251. ZOO-a kojom je propisano da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju. Ali strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna je za štetu koja je time prouzročila drugoj strani. Suprotno načelu savjesnosti i poštenja, je između ostalog, ako strana uđe u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor.

13.1. Dakle, radi se o povredi načela savjesnosti i poštenja koje je propisano i čl. 4. ZOO-a. Međutim, u toj odredbi naveden je i specifičan i težak slučaj povrede načela savjesnosti i poštenja – koji se ogleda u tome da jedna strana uđe u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor.

14. Ovaj sud je suglasan sa zaključkom suda prvog stupnja da su tuženici u biti ušli u pregovore za kupnju predmetnog stana pa i u posjed istog, a da nisu imali financijskih mogućnosti kupiti taj stan, odnosno preuzeti dug po kreditu od tužiteljice jer nisu bili insolventni za ispunjenje navedenog Ugovora o kupoprodaji o kojima su pregovarali sa tužiteljicom. Tuženici su predmetni stan koristili bez da su plaćali bilo kakvu naknadu za korištenje istog osim podmirivanja režijskih troškova (što i nisu u cijelosti isplatili) i to sve u razdoblju od listopada 2018. do 18. listopada 2021., odnosno u razdoblju od tri godine. U tom razdoblju tužiteljica nije ispunjavala obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu kojeg je imala sklopljenog sa HPB d.d., a to nisu činili ni tuženici pa je tužiteljici doista nastala šteta koja se ogleda u povećanju zateznih kamata u navedenom iznosu visina koje je pravilno utvrđena izvatkom iz poslovnih knjiga HPB- a.

15. Pri tome tuženici pogrešno navode u svojoj žalbi da se ovom presudom "daje alibi tužiteljevim promašenim poslovnim pothvatima u vidu terećenja tuženika za tuđi poslovni neuspjeh". Naime, upravo je tužiteljica i prodavala predmetni stan zbog nemogućnosti otplate navedenog kredita, tuženici su sa tom činjenicom bili upoznati i isti su bili suglasni da "otkupe" navedeni dug tužiteljice od banke, odnosno da na taj način kupe predmetni stan.

16. Prema rečenom proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje i u zakonito provedenom postupku pravilno primijenio materijalno pravo pa je valjalo stoga žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te sukladno tome potvrditi presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

16.1. Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli – Pola 23. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus