REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-77/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Lovačke udruge „Fazan” Tomašica, Garešnica, Graničarska 137, OIB 58402201257, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice EUROHERC osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi poslovni broj Pn-108/2022-57 od 22. studenoga 2024., 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženice i umješača na strani tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru - Stalne službe u Čazmi poslovni broj Pn-108/2022-57 od 22. studenoga 2024. u pobijanom dijelu – točkama I. i II. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženice i umješača na strani tuženice za naknadu troškova žalbi.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 225,62 eura s pripadajućim zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 5. srpnja 2021. do isplate (točka I. izreke), kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 875,74 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 22. studenog 2024. do isplate (točka II. izreke). Preostali dio prvostupanjske presude, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu više zatraženog parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), nije predmet pobijanja žalbama.

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točke I. i II. izreke) pravovremene i dopuštene žalbe podnijeli su tuženica i umješač na strani tuženice.

2.1. Tuženica podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), kao i onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nejasnim i proturječnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju došlo do naleta na divljač – jazavca. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što je primijenio Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO) i utvrdio odgovornost tuženice po osnovi objektivne odgovornosti u vezi s opasnom stvari, smatrajući da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o lovstvu („Narodne novine” broj 99/2018., 32/2019., 32/2020. i 127/2024.; dalje: ZL) kao poseban zakon, pri čemu da šteta nije nastala zbog provođenja lova u smislu odredaba toga zakona niti je cesta dio lovišta. Smatra da divljač na cesti nije opasna stvar te da je, na temelju članka 50. stavka 2. Zakona o cestama („Narodne novine” broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 4/2023., 133/2023. i 156/2025.; dalje: ZC), prvenstveno valjalo odbaciti tužbu. Vezano uz pobijanje pravilnosti odluke o meritumu, pobija i odluku o parničnim troškovima. Žalbeni je prijedlog tuženice preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno je ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.

2.2. Umješač na strani tuženice podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju došlo do naleta na divljač – jazavca te smatra da je prvostupanjski sud prilikom takvog utvrđenja pogrešno primijenio odredbe članaka 219., 220. i 221.a ZPP-a. Prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava istim razlozima koje u svojoj žalbi navodi tuženica. Osporava i odluku o parničnim troškovima, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju troškove zastupanja na svim ročištima u punim iznosima, kao i da je pri odmjeravanju troškova zastupanja pogrešno primijenio vrijednosni bod od 2,00 eura iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) koja da je stupila na snagu u tijeku parnice. Žalbeni je prijedlog umješača na strani tuženice preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno je ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbama je postupljeno prema odredbi članka 359. ZPP-a.

3.1. Odgovor na žalbu umješača na strani tuženice podnio je tužitelj, ističući da se ovdje radi o sporu male vrijednosti pa da žalba nije dopuštena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbene navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka smatra neosnovanima. Predlaže odbaciti ili odbiti žalbu umješača na strani tuženice te potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalbe umješača na strani tuženice i tuženice nisu osnovane.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženici za iznos koji je tužitelj isplatio svome osiguraniku na ime naknade štete koja je nastala na osobnom vozilu u prometu na javnoj cesti pri naletu na divlju životinju – jazavca.

6. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari, u bitnome s obrazloženjem da je došlo do udara vozila osiguranika tužitelja u divlju životinju – jazavca, na cesti koja prolazi kroz lovište čija je tuženica lovoovlaštenik, slijedom čega da je tuženica, kao imateljica opasne stvari (divljači na cesti), odgovorna za predmetnu štetu po principu objektivne odgovornosti, pri čemu visina štete nije bila sporna.

7. U ovom postupku, s obzirom na vrijednost predmeta spora, primjenjuju se odredbe članaka 457. - 467.a ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti.

7.1. Prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupcima u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a.

8. Postupajući u smislu odredbe članka 365. u vezi s odredbom članka 457. ZPP -a, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama zakonom dopuštenih razloga određenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom na to da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima iznesenima u obrazloženju, u okviru kojeg su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, a u pogledu kojih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza u spisu. Prvostupanjski sud je dao valjane i dostatne razloge o odlučnoj činjenici da se u predmetnom slučaju radilo o naletu na divljač (jazavca), koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao logične i uvjerljive, posebice stoga što takva činjenica proizlazi iz potvrde Policijske postaje Garešnica od 9. lipnja 2021. koja na temelju članka 159. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/2009. i 110/2021.) ima svojstvo javne isprave, a dodatno je potkrijepljena životnim iskazom svjedoka OD, fotografijama s očevida iz kojih proizlazi da je strvina jazavca pronađena uz rub ceste pored krhotina plastike s osiguranog automobila (na kojem su nađene dlake životinjskog podrijetla), kao i dinamikom štetnog događaja koja je utvrđena prometno-tehničkim vještačenjem i na koju parnične strane ni umješač nisu imale primjedbi. Slijedom navedenog, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica.

9.1. Preostali žalbeni navodi tuženice i umješača na strani tuženice kojima osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da se radilo o naletu na divljač (jazavca), odnosno smatraju da je prvostupanjski sud takvim utvrđenjem povrijedio odredbe članaka 8., 219., 220., 221.a i 260. ZPP-a, predstavljaju žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno (relativno) bitnih povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, što nisu žalbeni razlozi koji se mogu isticati u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP), kakav je i ovaj spor.

9.2. Pritom je za istaknuti da, iako se prema članku 1063. ZOO-a (kao mjerodavnom pravu, shodno obrazloženju u nastavku) za štetu nastalu u vezi s opasnom stvarju smatra da potječe upravo od te stvari, tuženica i umješač na strani tuženice nisu suprotno dokazivali ni dokazali niti su iznijeli argumentirane primjedbe na nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka odnosno onaj njegov dio koji se odnosi na dinamiku predmetne prometne nesreće, a niti su zahtijevali saslušanje vještaka.

10. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

10.1. Neosnovano tuženica prigovara da je, s obzirom na odredbu članka 50. stavka 2. ZC-a, valjalo odbaciti tužbu. Naime, navedena zakonska odredba uređuje odgovornost za štetu pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara i stoga ne isključuje odgovornost tuženice (lovoovlaštenika) primjenom ZL-a i općih propisa obveznog prava.

10.2. Člankom 76. stavkom 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

10.3. Suprotno žalbenim navodima tuženice i umješača na strani tuženice, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo članak 80. stavak 6. ZL-a, već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao opći propis, u skladu s člankom 76. stavkom 2. ZL-a, i to u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

10.4. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom (tako Rev 1057/2014 od 5. prosinca 2017. i Rev- 2902/2016 od 28. kolovoza 2019.).

10.5. Dakle, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, tuženica kao lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti prema odredbama članaka 1045. stavka 3. te 1063. -1067. ZOO-a u vezi s člankom 76. stavkom 2. ZL-a.

11. Slijedom navedenog, kraj pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja prouzrokovana naletom na divlju životinju (jazavca), na javnoj cesti koja prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženica, pri čemu iz dinamike štetnog događaja ne proizlazi da je osiguranik tužitelja doprinio šteti (vozio je u okviru dopuštenih 60 km/h i nije mogao izbjeći udar) – to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, i to odredbe članka 1063. - 1067. ZOO-a o odgovornosti za štetu od opasne stvari, kada je utvrdio (objektivnu) odgovornost tuženice kao imatelja opasne stvari te je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je tuženicu, neovisno o njenoj krivnji (članak 1045. stavak 3. ZOO-a), obvezao na isplatu naknade štete čija visina nije bila sporna.

11.1. Neosnovano pritom prvostupanjski sud, u točki 34. obrazloženja pobijane presude, ukazuje i na odredbu članka 32.a Zakona o javnim cestama („Narodne novine” broj 180/2004., 82/2006., 138/2006., 146/2008., 152/2008., 38/2009., 124/2009., 153/2009. i 73/2010.), koji zakon je prestao važiti stupanjem na snagu ZC- a, a odredbe potonjeg o naknadi štete od divljači, kao što je prethodno i obrazloženo, nisu od utjecaja na drugačije razrješenje odnosa između parničnih stranaka pa time ni na održivost prvostupanjske presude.

12. Proizlazi, dakle, da je prvostupanjski sud na utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio one bitne povrede koje mogu biti predmetom ispitivanja u sporu male vrijednosti kakav je i ovaj spor.

13. Odluka o parničnim troškovima rezultat je pravilne primjene članka 154. stavka 1. ZPP-a. Budući da umješač na strani tuženice u žalbi nije određeno naveo ročišta za koja smatra da tužitelju nije trebalo priznati troškove zastupanja u punom iznosu , tako neodređene žalbene razloge ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

13.1. Suprotno žalbenim navodima umješača na strani tuženice, prvostupanjski sud je pri odmjeravanju parničnih troškova pravilno uzeo u obzir vrijednosni bod (2,00 eura) iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, što je u skladu kako sa stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev - 562/2024) tako i s presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz- 55/2024-21 od 18. srpnja 2025. („Narodne novine“ broj 107/2025.) koja je potvrdila zakonitost Tbr. 52. stavka 3. Tarife iz kojeg proizlazi da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. Valjalo je, slijedom svega navedenog, odbiti kao neosnovane žalbe tuženice i umješača na strani tuženice te, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s odredbom članka 457. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Odluka iz točke II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP - a, budući da tuženica i umješač na strani tuženice nisu uspjeli sa svojim žalbama.

16. Tužiteljev trošak odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ove parnice pa je na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Puli 23. veljače 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić