REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-262/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-674/2024- 13 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem kao osnovane, a u preostalom dijelu odbijanjem kao neosnovane žalbe tužiteljice, presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-674/2024-13 od 16. prosinca 2025. se:

- preinačava u točki I. izreke, tako da ista sada glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici isplati iznos od 131,24 eur / 988,85 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 5,02 EUR od 10. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 6,53 EUR od 11. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 3,31 EUR od 12. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR od 12. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 4,60 EUR od 10. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 4,51 EUR od 11. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 7,24 EUR od 11. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR od 10. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 5,47 EUR od 11. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR od 8. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 3,97 EUR od 12. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 5,09 EUR od 11. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 2,61 EUR od 11. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 5,99 EUR od 11. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 11. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 3,49 EUR od 12. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 3,39 EUR od 11. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 11. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 2,22 EUR od 12. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 3,09 EUR od 11. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 2,99 EUR od 10. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 2,88 EUR od 11. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 2,77 EUR od 11. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 3,48 EUR od 10. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1,79 EUR od 11. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 11. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 1,64 EUR od 10. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 2,23 EUR od 11. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2,75 EUR od 11. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2,00 EUR od 12. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,33 EUR od 11. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2,30 EUR od 11. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR od 11. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 1,53 EUR od 11. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR od 10. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR od 11. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 0,83 EUR od 11. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1,35 EUR od 12. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR od 14. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 0,79 EUR od 12. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 0,86 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR od 21. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od 13. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 0,27 EUR od 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 0,14 EUR od 13. rujna 2013. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/2022.), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“,

- preinačava u točki IV. izreke tako da ista sada glasi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eur s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice preko tog iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 78,12 eur zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice preko priznato iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 131,24 EUR / 988,85 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 5,02 EUR od 10.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,53 EUR od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3,31 EUR od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR od 13.01.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od 4,60 EUR od 10.04.2010. do isplate,

- na iznos od 4,51 EUR od 11.05.2010. do isplate,

- na iznos od 7,24 EUR od 11.06.2010. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR od 10.07.2010. do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR od 11.08.2010. do isplate,

- na iznos od 5,47 EUR od 11.09.2010. do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR od 08.10.2010. do isplate,

- na iznos od 3,97 EUR od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 5,09 EUR od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 2,61 EUR od 11.12.2010. do isplate,

- na iznos od 5,99 EUR od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 11.03.2011. do isplate,

- na iznos od 3,49 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od 3,39 EUR od 11.05.2011. do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 11.06.2011. do isplate,

- na iznos od 2,22 EUR od 12.07.2011. do isplate,

- na iznos od 3,09 EUR od 11.08.2011. do isplate,

- na iznos od 2,99 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 2,88 EUR od 11.10.2011. do isplate,

- na iznos od 2,77 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3,48 EUR od 10.12.2011. do isplate,

- na iznos od 1,79 EUR od 11.01.2012. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 11.02.2012. do isplate,

- na iznos od 1,64 EUR od 10.03.2012. do isplate,

- na iznos od 2,23 EUR od 11.04.2012. do isplate,

- na iznos od 2,75 EUR od 11.05.2012. do isplate,

- na iznos od 2,00 EUR od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 1,33 EUR od 11.07.2012. do isplate,

- na iznos od 2,30 EUR od 11.08.2012. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR od 11.09.2012. do isplate,

- na iznos od 1,53 EUR od 11.10.2012. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR od 10.11.2012. do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 0,83 EUR od 11.01.2013. do isplate,

- na iznos od 1,35 EUR od 12.02.2013. do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR od 14.02.2013. do isplate,

- na iznos od 0,79 EUR od 12.03.2013. do isplate,

- na iznos od 0,86 EUR od 11.05.2013. do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR od 21.05.2013. do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od 13.06.2013. do isplate,

- na iznos od 0,27 EUR od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 0,14 EUR od 13.09.2013. do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29.st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.293,45 EUR (slovima: tri tisuće dvjesto devedeset tri eura i četrdeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- na iznos od 2,56 EUR od 11.09.2008. do isplate,

- na iznos od 20,44 EUR od 11.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,31 EUR od 11.12.2008. do isplate,

- na iznos od 21,88 EUR od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 23,86 EUR od 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 24,86 EUR od 11.03.2009. do isplate,

- na iznos od 22,49 EUR od 11.04.2009. do isplate,

- na iznos od 22,15 EUR od 12.05.2009. do isplate,

- na iznos od 18,44 EUR od 17.06.2009. do isplate,

- na iznos od 15,17 EUR od 11.07.2009. do isplate,

- na iznos od 16,31 EUR od 11.08.2009. do isplate,

- na iznos od 18,73 EUR od 11.09.2009. do isplate,

- na iznos od 17,60 EUR od 10.10.2009. do isplate,

- na iznos od 16,23 EUR od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 22,33 EUR od 13.01.2010. do isplate,

- na iznos od 25,46 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR od 10.04.2010. do isplate,

- na iznos od 29,90 EUR od 11.05.2010. do isplate,

- na iznos od 28,54 EUR od 11.06.2010. do isplate,

- na iznos od 31,19 EUR od 10.07.2010. do isplate,

- na iznos od 46,08 EUR od 11.08.2010. do isplate,

- na iznos od 42,69 EUR od 11.09.2010. do isplate,

- na iznos od 55,41 EUR od 08.10.2010. do isplate,

- na iznos od 48,70 EUR od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 43,66 EUR od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 59,00 EUR od 11.12.2010. do isplate,

- na iznos od 68,49 EUR od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 61,61 EUR od 11.03.2011. do isplate,

- na iznos od 62,62 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od 57,68 EUR od 11.05.2011. do isplate,

- na iznos od 59,20 EUR od 11.06.2011. do isplate,

- na iznos od 76,00 EUR od 12.07.2011. do isplate,

- na iznos od 78,36 EUR od 11.08.2011. do isplate,

- na iznos od 96,95 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 90,20 EUR od 11.10.2011. do isplate,

- na iznos od 79,68 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 79,41 EUR od 10.12.2011. do isplate,

- na iznos od 78,26 EUR od 11.01.2012. do isplate,

- na iznos od 82,08 EUR od 11.02.2012. do isplate,

- na iznos od 86,28 EUR od 10.03.2012. do isplate,

- na iznos od 86,40 EUR od 11.04.2012. do isplate,

- na iznos od 83,76 EUR od 11.05.2012. do isplate,

- na iznos od 84,84 EUR od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 86,41 EUR od 11.07.2012. do isplate,

- na iznos od 84,71 EUR od 11.08.2012. do isplate,

- na iznos od 84,86 EUR od 11.09.2012. do isplate,

- na iznos od 83,29 EUR od 11.10.2012. do isplate,

- na iznos od 80,39 EUR od 10.11.2012. do isplate,

- na iznos od 83,93 EUR od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 85,21 EUR od 11.01.2013. do isplate,

- na iznos od 84,70 EUR od 12.02.2013. do isplate,

- na iznos od 79,54 EUR od 14.02.2013. do isplate,

- na iznos od 83,11 EUR od 12.03.2013. do isplate,

- na iznos od 83,93 EUR od 11.05.2013. do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 21.05.2013. do isplate,

- na iznos od 77,57 EUR od 13.06.2013. do isplate,

- na iznos od 74,61 EUR od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 102,06 EUR od 13.09.2013. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 11.09.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR (slovima: tristo sedamdeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica u dijelu u kojem je odbijena s tužbenim zahtjevom pobliže opisanim pod točkom II. izreke te u odluci o troškovima postupka sadržanim pod točkom IV. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Navodi da je sud pogrešno utvrdio da je njeno potraživanje po osnovu promjenjive kamatne stope u zastari, jer je zanemario činjenicu kako je donošenjem druge presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenljivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d., pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007., odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina počevši od 14. lipnja 2018. do 14. lipnja 2023. Stoga navodi da je u konkretnom slučaju u odnosu na valutnu klauzulu i kamatnu stopu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2012 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. te je danom pravomoćnosti presude zastarni rok od pet godina počeo teći ispočetka i završava tek 14. lipnja 2023. Obzirom da je tužba tužiteljice podnijeta 14. lipnja 2023., tvrdi da nije nastupila zastara za potraživanja u iznosu od 131,24 eur / 988,85 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, sve zatraženo s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Osporava i odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu tvrdeći da ima pravo na naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak sastava podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika i u cijelosti razlike zatraženog troška. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno žalbenim navodima. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 131,24 eur i iznosa od 3.293,45 eur sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to po pravilima stjecanja bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženik stekao bez osnove, budući je u utuženom razdoblju upravo te iznose od nje naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 218820, temeljem kojeg je prednik tuženika Volksbank d.d. tužiteljici kao korisniku kreditu odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.952,48 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize, važećem na dan isplate kredita, time da je zahtjev tužiteljice utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudama donesenim po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

5.1. Odlučujući o tako postavljenom tužbenom zahtjevu, sud prvoga stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza (članak 8. ZPP) prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže opisan kao pod točkom II. izreke - valutna klauzula, uz obrazloženje u osnovnom da osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice u tom dijelu proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača za koje je prvostupanjski sud vezan primjenom odredbe članka 502.a ZPP, ali i iz iskaza same tužiteljice, pa posljedično tome da se na predmetni ugovorni odnos primjenjuju odredbe članka 96. stavak 1. do 4. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013. - dalje: ZZP/07) kao i članka 102. istoga Zakona, te da je tužiteljica dokazala da je kao potrošač od strane tuženika kao bankarske institucije koja raspolaže stručnim znanjem, prilikom zaključenja predmetnog ugovora bila u neravnopravnom položaju u odnosu na bitne elemente ugovora i to one koje se odnose na valutu švicarski franak, jer nije bila upoznat sa rizicima i mogućnosti promjene vrijednosti valute, a što sve skupa ima za posljedicu ništetnost dijela ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta koja je vezana uz glavnicu CHF, sve to sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO/05).

5.2. Obzirom je utvrdio kao prethodno pitanje da su ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, sud je zaključio da je tuženik dužan vratiti tužiteljici ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio, te je obvezao tuženika isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 3.293,45 eur – visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna, sve to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže opisano kao u točki II. izreke - od dana plaćanja svakoga pojedinoga iznosa pa do isplate, time da je donošenjem odluke u tom dijelu pošao od sadržaja odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO/05.

5.3. Prvostupanjski sud je u odnosu na zahtjev tužiteljice pobliže opisan pod točkom II. izreke a koji se odnosi na više plaćane iznose tečajne razlike – valutna klauzula, odbio kao neosnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja tužiteljice, zaključujući da je u konkretnom slučaju podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO. Naime, sud je utvrdio da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 502.a - 502.h ZPP, da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na tražbine temeljem preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, prekinuta donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. lipnja 2023. te je preinačena podneskom od 29. kolovoza 2023., to nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem članka 225. ZOO.

5.4. Odluka suda prvoga stupnja u tom dijelu – u odnosu na točku II. izreke stekla je svojstvo pravomoćnosti.

6. Sud je zahtjev tužiteljice koji se odnosi na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika, u visini od 131,24 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pojedinačno označene kao u točki I. izreke, odbio kao neosnovan, obzirom je utvrdio polazeći od prethodno navedenih zakonskih odredbi, da je to potraživanje u zastari, pri čemu je naveo da nije posebno obrazlagao pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u tom dijelu kao ni pitanje ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope, obzirom je u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva prihvatio istaknuti prigovor zastare.

7. U ovoj fazi postupka sporno je da li je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da je potraživanje tužiteljice s osnova preplaćene kamatne stope koja se mijenjala jednostrano, sukladno aktima banke, u zastari, pa posljedično, da li je sud pravilno postupio kada je s tog osnova odbio njen zahtjev za isplatom iznosa od 131,24 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno označene iznose.

8. Osnovano tužiteljica ističe da je u predmetnom slučaju sud prvoga stupnja zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa, pogrešno zaključio da je došlo do zastare njezina potraživanja s osnovan promjenjive kamatne stope zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO/05.

8.1. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok.

8.2. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

8.3. Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

8.4. S obzirom na to da je tek pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženice Sberbank d.d. odlučeno i o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama banke, odnosno da je u navedenoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pravomoćno odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na sedam banaka, a u odnosu na osmotuženicu Sberbank d.d. odlučeno je kako u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tako i u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba prema kojima je stopa ugovorene kamate promjenjiva prema odlukama banke, zastara potraživanja tužiteljice za preplaćeni iznos na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi započela je teći 14. lipnja 2018., pa kako je tužiteljica svojom tužbom kod suda prvoga stupnja ustala dana 14. lipnja 2023. (posljednjeg dana roka isteka zastare) to njeno potraživanje, suprotno izraženom pravnom shvaćanju suda prvoga stupnja, nije u zastari (tako i Rev-808/2023 i Rev-1544/2024).

9. Obzirom je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo zaključiti da potraživanje tužiteljice prema tuženiku kao pravnom slijedniku Sberbank s osnova promjenjive kamatne stope nije u zastari, valjalo je kao osnovan prihvatiti i njen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 131,24 eur, jer visina potraživanja tužiteljice niti u tom dijelu nije sporna, a tužiteljica je tijekom provedenog dokaznog postupka dokazala svim onim dokazima koje je sud prvoga stupnja provodio odlučujući o njenom zahtjevu za isplatom utuženog iznosa s osnova nepoštenih i nerazumljivih te posljedično ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, da su i odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu ništetne, jer su bile nerazumljive i nepoštene, a sve to u smislu zakonskih odredbi ZZP/07 koji je vrijedio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (članak 96. stavak 1. i 2.) te utvrđenjima iz presuda koje su donijete u kolektivnom sporu a sve to pozivom na odredbu članka 502.c ZPP i to presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojima je pravomoćno utvrđeno da je odredbe ugovora o kreditu koje je u spornom vremenskom periodu sklapao tuženik a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi (članak 323. stavak 1. ZOO).

10. Obzirom je tuženik nezakonitom promjenom kamatne stope od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, u konkretnom slučaju upravo u utuženom novčanom iznosu koji po visini nije sporan, tuženik je taj novčani iznos dužan tužiteljici vratiti odnosno platiti temeljem odredbe članka 1111. ZOO, sve s zakonskom zateznom kamatom koja teče od uplate svakog pojedinačnog novčanog iznosa odnosno od dana stjecanja pa do isplate (članak 1115. ZOO), jer je tuženik nepošten stjecatelj.

11. Slijedom navedenoga, kako tužiteljica od tuženika osnovano potražuje isplatu iznosa od 131,24 eur na ime preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope predmetnog ugovora o kreditu, to je njenu žalbu valjalo uvažiti, prvostupanjsku presudu preinačiti u odnosu na točku I. izreke, te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati taj iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano kao u izreci ove presude, sve to temeljem odredbe članka 373.a ZPP.

12. Osnovano tužiteljica ističe da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 – dalje: Tarifa) prilikom odmjeravanja joj troškova postupka koji se odnose na trošak sastava pismenog podneska od dana 30. siječnja 2025. kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika.

12.1. Po pravnom shvaćanju ovoga drugoga stupnja radi se o podnesku koji se može podvesti pod tarifnim brojem 8. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Odvjetnička tarifa) sukladno kom za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po tarifnom broju 7. točki 1., 4., 7. i 8. Odvjetničke tarife. Dakle, tužiteljici pripada trošak sastava tog podneska i to u visini od 100 bodova uvećano za PDV ili 250,00 eur, jer se radi o trošku koji je bi potreban za odluku o zahtjevu tužiteljice, jer se tužiteljica istim očitovala detaljno o svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika.

12.2. Također, sud prvoga stupnja pogrešno je postupio kada joj nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude. Naime, trošak pristupa na ročište za objavu presude je radnja koja je potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP. To stoga što se uz pristupanje stranke na ročište za objavu presude vezuju određene pravne posljedice, pa se tako stranci na tom ročištu uručuje ovjereni prijepis presude (članak 335. stavak 8. ZPP). Ukoliko stranka koja je uredno pozvana za to ročište ne pristupi, smatra se da joj je dostava presude obavljena tog dana (stavak 9.), što znači da joj od presumiranog uručenja teče rok za izjavljivanje pravnog lijeka. Stoga je opravdano zaključiti da se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice te posljedično tome da su troškovi koji su s tim u svezi nastali bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP. Konačno i Tarifom je propisano pravo odvjetnika na nagradu za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda (tarifni broj 9. točka 3. Odvjetničke tarife), stoga tužiteljica ima pravo na nadoknadu tog troška od tuženika u visini od 50 bodova uvećano za PDV ili 125,00 eur.

12.3. Dakle, pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo je tužiteljici na ime troškova postupka konačno priznati iznos od ukupno 375,00 eur s zakonskom zateznom tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan, slijedom čega je žalbu tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka valjalo djelomično prihvatiti, presudu sadržanu pod točkom IV. izreke preinačiti temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP, te odlučiti kao u izreci ove presude.

13. Obzirom je tužiteljica uspjela sa svojom žalbom, to joj je tuženik dužan (cijeneći vrijednost predmeta spora pobijanog dijela zahtjeva) temeljem odredbe članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP naknadi troškove žalbe u visini od 31,25 bodova (tarifni broj 10. točka 1. Odvjetničke tarife) uvećano za PDV ili 78,12 eur, dok se zahtjev tužiteljice preko tog iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.

U Puli-Pola 23. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić