Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-101/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi [adresa], svi zastupani po OD Juranović i dr. j. t. d. iz Nove Gradiške, protiv tužene FK iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-5803/2024. od 30. listopada 2025., dana 23. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-5803/2024. od 30. listopada 2025. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-5803/2024. od 30. listopada 2025. tužba tužitelja je odbačena.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba postupka. Smatraju da sud nije mogao tužbu odbaciti nego da je tuženoj trebao postaviti privremenog skrbnika kao osobi nepoznatog boravišta. Predlažu da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Tužitelji su naime protiv tužene podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina u k. o. [katastarska općina] čijim je vlasnikom upisana tužena FK u cijelosti te odmah u tužbi naveli da je ista osoba nepoznatog boravišta, da im nije poznata njezina adresa, kao niti njezina sudbina, te da joj se imenuje skrbnik za poseban slučaj.

6. Prvostupanjski sud je s obzirom na navode tužitelja u tužbi o osobi tužene a sukladno odredbi članka 109. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) istima rješenjem od 23. siječnja 2025. vratio tužbu na ispravak odnosno dopunu u smislu da dostave adresu tužene i njezine osobne podatke i da li se uopće radi o živoj osobi uz upozorenje iz članka 109. stavak 4. istoga Zakona.

7. Tužitelji su po punomoćniku uredno primili rješenje suda a podneskom od 30. siječnja 2025. ponovo naveli da im nije poznato tko je tužena, niti njezino boravište, a niti njezina sudbina, a sud je nakon toga sada pobijanim rješenjem pravilno tužbu odbacio.

8. Protivno naime žalbenim navodima tužitelji nisu oslobođeni obveze uređenja tužbe i pribave točne adrese tužene samo time što su tuženu u tužbi označili kao nepoznatu i nepoznatog boravišta jer u tužbi nisu naveli a niti dokazali da su uopće pokušali na bilo koji način saznati adresu tužene.

Smisao dužnosti suda iz odredbe članka 148. Zakona o parničnom postupku nije u tome da učini ono što nije učinila stranka i što je njezina dužnost, nego da stranci pomogne kad ona sama nije u mogućnosti saznati adresu protivnika.

Ako je tužba nepotpuna jer je u istoj naznačena nedovoljna adresa tuženika te ako tužitelj tužbu ne dopuni u pravcu naznake adrese iako je bio pozvan rješenjem suda po odredbi članka 109. Zakona o parničnom postupku, niti pokaže bilo kakvu aktivnost u pravcu saznanja adrese, tada ne postoji obveza suda da postupi po odredbi članka 148. Zakona o parničnom postupku.

9. U konkretnom slučaju tužitelji nisu pokazali bilo kakvu aktivnost u pravcu saznanja adrese tužene, pa čak niti je li ona uopće živa niti su naveli opravdane razloge zbog kojih nisu bili u mogućnosti sami pribaviti adresu ili osobne podatke tužene, niti dokaze da su prethodno bezuspješno to pokušali saznati nego samo navode da im nije poznato tko je tužena niti njezino boravište niti njezina sudbina.

10. Sukladno odredbi članka 143b. Zakona o parničnom postupku svaka osoba može uz predočenje dokaza o postojanju pravnog interesa od policijske uprave zatražiti podatak o prebivalištu ili boravištu osobe kojoj je potrebno izvršiti dostavu u parničnom postupku a u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za postupanje sukladno odredbi članka 143. Zakona o parničnom postupku jer tužitelji nisu priložili dokaz da su prethodno postupili sukladno odredbi članka 143b. istoga Zakona.

11. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi prvenstveno proizlazi dužnost tužitelja da obavijesti sud da ne može saznati adresu tuženika, a zatim obveza suda da nastoji od nadležnog tijela dobiti taj podatak, pa tek nakon toga provesti postupak imenovanja posebnog skrbnika odnosno privremenog zastupnika tuženika, što je posljednja radnja koju sud može poduzeti u nastojanju da se parnični postupak provede.

12. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 23. veljače 2026.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak