REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-812/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa opunomoćenik, Tomislav Bartolić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 19. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 23. veljače 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, iznos od 253,67 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25.02.2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, parnični trošak u iznosu od 263,68 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1. srpnja 2025. navodi da kao kupac električne energije na obračunskom mjestu na adresi [adresa] broj: 0111111713, kategorija potrošnje kućanstvo, tarifni model kućanstvo Bijeli, evidentiran MG, [adresa]. MG je preminuo **.**.2018. Temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25.10.2022. tužena je upisana kao vlasnica predmetnog stana od 24.01.2023.g. pa do danas. Poziva se na odredbe čl. 2 toč. 8, 37, 39, i 90 te čl. 39. st. 2 Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom, NN-14/06, u nastavku ,, Opći uvjeti") iz kojih proizlazi da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe opskrbljivač tarifnih kupaca može privremeno nastaviti opskrbu električnom energijom s fizičkom ili pravnom osobom koja je u posjedu nekretnine do saznanja za novog vlasnika, uz uvjet urednog podmirenja svih novčanih obveza, te da su pravni sljednici koji su u posjedu nekretnine dužni o tome obavijestiti opskrbljivača. Nakon što je stupila u posjed nekretnine, tužena nije postupila sukladno čl. 39 st. 2 Općih uvjeta nije obavijestila prednika tužitelja HEP Operator distribucijski sustav d.o.o. niti tužitelja da je evidentirani kupac MG preminuo te da je tužena nova vlasnica nekretnine u kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto. Stoga je na predmetnom obračunskom mjestu u utuženom periodu bio evidentiran sada pok. MG kao korisnik. Prema članku 84 st. 1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine duguje naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl..).Tužena se u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnica predmetne nekretnine te je kao vlasnica nekretnine dužna snositi troškove električne energije u cijelosti. Na ime potrošene, a neplaćene električne energije, tužena duguje tužitelju iznos od 253,67 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od prvog dana nakon od 24.02.2025. (datum izvoda iz poslovnih knjiga) koji se odnosi na potrošenu električnu energiju u periodu od svibnja 2024.g. do listopada 2024. . Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na računu kao vjerodostojnoj ispravi pa da je trebao pokrenuti ovršni, a ne parnični postupak, što predstavlja razlog za odbacivanje tužbe kao nedopuštene. Pregledom računa razvidno je kako je isti izdan na ime MG, te je u tom njegovom nazivu razvidno kako se isti odnosi na period od 1. svibnja 2024. g. do 31. listopada 2024. g. , a što ne odgovara stvarnom stanju stvari, čime se ukazuje kako je tužba neuredna. Dalje ističe da je pregledom druge stranice na računu koji je izdan 04. studenog 2024. g. razvidno je kako se pok. MG, odnosno, posljedično SG stavlja na teret da bi u periodu od samo 4 (četiri) dana (od 1. do 4. svibnja 2024.g.) potrošila 1544 kWh struje po Tarifi 1 (skupa struja) i 21 kWh struje po Tarifi 2 (jeftina struja), a da je pregledom tog računa vidljivo kako je dug na dan obračuna 31. listopada 2024. . iznosi 0,00 E. Stoga se tuženiku stavlja na teret da bi potrošio navedenu električnu energiju u periodu od svibnja 2024. g. do listopada 2024. g. , već se isto odnosi na period od samo 4 (četiri) dana. Dakle, očigledno je da ukoliko je uistinu nekada i nastala potrošnja naprijed navedenih kWh struje, tada bi navedeno jedino moglo nastati u periodu od 30. travnja 2021. g. pa do 4. svibnja 2024. g. , a u kojem periodu djelatnici tužitelja nisu obavljali svoju obavezu očitanja struje, slijedom čega isti ovom tužbom stavljaju na teret tuženiku da je isti potrošio električnu energiju od ukupno 1565 kWh u samo četiri dana. Stoga ističe prigovor zatare.

3. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

4. Odredbom čl. 461.a st.3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, no sud je smatrao da je potrebno održati ročište radi razjašnjenja prijepornog pitanja zbog čega je dana 19. siječnja 2026. održano pripremno ročište i glavna rasprava. Tuženica iako uredno pozvana nije došla na navedeno ročište i raspravu, a niti je svoj nedolazak ispričala.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju koja prileži spisu: izvod iz poslovnih knjiga (list 6), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 18.06.2025. (list 8 i 9 i 35), račun za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 31. listopada 2024. (list 10 i 11), račune (list 13-15), rješenje o nasljeđivanju iza pok MG (list 16-19), izvadak iz zemljišne knjige (list 20-23 i 24-25), pregled potrošnje i razdoblje očitanja za predmetni ugovorni račun i obračunsko mjesto (list 33-34).

6. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

8. Među strankama u ovom postupku nije prijeporno da je tuženice vlasnica nekretnine i to stana u prizemlju, na adresi [adresa], u kojem se nalazi obračunsko mjerno mjesto 011111713, po ugovornom računu broj: 2200184538 koji glasi na AG, prednika tuženice te da tužitelj vrši opskrbu električnom energijom predmetne nekretnine za obračunsko mjerno mjesto. Nije prijeporno ni da je tuženica vlasništvo na navedenoj nekretnini stekla na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. listopada 2022., te da kao nova vlasnica i posjednica nekretnine nije tužitelja kao opskrbljivača obavijestila o promjeni vlasnika na nekretnini u kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto. Nije prijeporno ni da tuženica nije s tužiteljem sklopila ugovor o opskrbi električnom energijom. Nije prijeporno ni da je za obračunsko mjerno mjesto broj: 0111111713, broj brojila 10597868 odnosi na naprijed označenu nekretninu za koju je evidentirana kod tužitelja kategorija potrošnje kućanstvo tarifni model kućanstvo bijeli.

9. Među strankama je prijeporna visina tužiteljevog potraživanja te zastara potraživanja.

10. U odnosu na navod tuženice da tužbu treba odbaciti jer tužitelj nije pokrenuo ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave već parnični postupak sud navodi da takav navod nije osnovan jer ovršna isprava ne glasi na tuženicu kao dužnicu već na AG pa ne udovoljava uvjetima iz Ovršnog zakona za pokretanje ovrhe protiv tuženice.

11. Iz sudskog registra proizlazi da je tužitelj društvo registrirano za opskrbu električnom energijom i da se bavi pružanjem usluge opskrbljivanja krajnjih kupaca električnom energijom sukladno Zakonu o tržištu električne energije ("Narodne novine", broj: 22/13....52/19) i Uvjetima opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom. Prema navodima tužitelja, a u prilog čega govore i materijalni dokazi u spisu tužitelj je predniku tuženika AG vršio isporuku električne energije za obračunsko mjerno mjesto 011111713 broj brojila 10597868 za kategoriju kućanstvo na temelju sklopljenog ugovornog odnosa s pok. AG (preminuo **.**.2018.) prema ugovornom računu broj: 2200184538.

12. Tuženica kao kasnija vlasnica nekretnine na koju se odnosi predmetno obračunsko mjerno mjesto koju je stekla na temelju Ugovora o kupoprodaji (sklopljenog sa ŠG zakonskom nasljednicom-kćeri pok. AG koji je uslugu tužitelja koristio na temelju ugovornog odnosa) niti ne tvrde niti dokazuju da je tužitelja kao davatelja usluge obavijestila o promjeni vlasništva predmetne nekretnine u roku od 90 dana od dana stjecanja svoga vlasništva, a što je bila obveza tuženika sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj: 22/13....68/19.). Nadalje člankom 24-26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom također je reguliran postupak prilikom promjene vlasništva nekretnine, a tuženica niti tvrdi niti dokazuje da je obavijestila tužitelja o promjeni vlasništva ni da je od tužitelja tražili sklapanje novog ugovora o isporuci električne energije. Iz navedenoga proizlazi da je tuženica propustila postupiti sukladno obvezi iz općeg akata.

13. Kako se tužiteljeva tražbina odnosi na razdoblje nakon smrti ugovornog korisnika te da je tuženica nastavila koristiti uslugu tužitelja bez da je s tužiteljem sklopila novi ugovor o isporuci električne energije i bez obavještavanja tužitelja o promjenama vlasništva i posjeda nekretnine koje su uslijedile nakon smrti ugovornog korisnika to se u okolnostima ovog slučaja radi o neovlaštenoj potrošnji u smislu članka 93. naprijed citiranog Pravilnika.

14. U ovakvoj pravnoj situaciji, radi se o potraživanju proizašlom iz izvanugovornog obveznog odnosa u kojem tužitelj svoje potraživanje prema tuženici temelji na stjecanja bez osnove propisanom odredbom čl. 1111.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO). Navedenom odredbom propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2 istog članka propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. S obzirom na prethodno navedeno, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO-a pa se prigovor tuženice da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja ne može prihvatiti. Kad se ima na umu da se tužiteljevo potraživanje odnosi na razdoblje od 1. svibnja 2024. do 31. listopada 2024., a što proizlazi iz računa (list 10) i izvoda iz poslovnih knjiga (list 6) to je tim više jasno da za tužiteljevo potraživanje nije nastupila zastara.

16. Visinu svog potraživanja tužitelj osim izvodom iz poslovnih knjiga dokazuje i računom za električnu energiju za opskrbu i korištenje mreže koji se odnosi na razdoblje potrošnje od 1. svibnja 2024. do 31. listopada 2024., a odnosi se na predmetno obračunsko mjerno mjesto u Selskoj 106, za ugovorni račun za koji je evidentiran MG (list 10-11) za kategoriju potrošnje kućanstvo i tarifni model kućanstvo bijeli.

Iz navedenog računa (list 11) proizlazi da je račun za navedeno razdoblje uspostavljen na temelju očitanja i procjena te da je pri izdavanju računa tužitelj u obzir uzeo zaduženja i uplate u obračunskom razdoblju.

17. Prema ocjeni ovog suda tužitelj visinu svoje tražbine dokazuje relevantnom dokumentacijom i to izvodom iz poslovnih knjiga i računom. Sud je uvidom u račun utvrdio da broj računa i razdoblje računa odgovara brojevima računa i razdoblju koji je naveden u izvodu iz poslovnih knjiga.

18. Tužena prigovora visini tužiteljevog potraživanja te navodi da se iskazani iznos potrošnje odnosi na samo četiri dana (od 1. do 4. svibnja 2024.) te da iz računa tužitelja proizlazi da je dug na dan obračuna 31. listopada 2024. iskazan kao 0 EUR-a.

19. Na ročištu 19. siječnja 2026. (na koje ročište je tužena bila uredno pozvana ali istom nije pristupila) tužitelj je pojasnio sadržaj navedenog računa te je u odnosu na navod tužene da joj se stavlja na teret da je u periodu od samo četiri dana od 1. do 4. svibnja 2024. potrošila 1544 Kwh struje naveo da se ne radi o potrošnji struje za samo četiri dana već da je 4. svibnja izvršeno očitanje brojila i usklađeno stanje potrošnje u odnosu na prethodno šestomjesečno razdoblje koje je završeno prema procjeni potrošnje, pa da se stoga ne radi o dugu za četiri dana već dugu za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 31. listopada 2024. Naime, prema Općim uvjetima kad korisnik usluge ne omogući ili isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na temelju procjene potrošnje, a što je ovdje bio slučaj.

20. Iz navedenog računa (list 11) jasno proizlazi da je isti izdan za navedeno razdoblje i na temelju očitanja i procjene, a isto proizlazi i iz dokaza koje spisu dostavlja tužena (list 33 i 34). Naime, i iz dokaza koje dostavlja tužena vidljivo je da su razdoblja koja prethode razdoblju računa uspostavljana na temelju procjene potrošnje.

21. Nije usvojen ni prigovor tuženice da njeno dugovanje prema računu tužitelja s danom 31. listopada 2024.,. iznosi 0 EUR-a jer iz računa (list 11) proizlaze visine uplata tužiteljice prema procijenjenoj potrošnji (124,72 EUR) te visina duga na dan obračuna a iz čega jasno proizlazi da da iznosi potrošnje prema obračunu iznose više od onoga što je tuženica plaćala prema procijenjenoj potrošnji.

22. Tuženica tijekom postupka nije ni tvrdila ni dokazala da je tražbinu tužitelja koja je predmet ovog postupka u dijelu ili cijelosti platila a člankom 9. ZOO-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a kako tuženik nije dokazao da je svoju obvezu (iako izvanugovornu) prema tužitelju ispunio, to je trebalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i riješiti kao u izreci ove Presude. Na pojedinačne iznose glavnice trebalo je tužitelju dosuditi zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća pa do isplate u skladu sa odredbom čl. 29. ZOO-a.

23. O trošku je odlučeno na temelju čl. 154. i 155. ZPP-a te je trebalo priznati parnični trošak u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to trošak za sastav tužbe uz zatraženi PDV (50 bodova) u iznosu od 125,00 EUR-a i trošak pristupa na raspravu 19. siječnja 2026. u iznosu od 125,00 EUR-a te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR-a koliko je tužitelj na ime pristojbe i platio te trošak pristojbe na ovu presudu u iznosu od 6,64 EUR-a (umanjenje od 50%) zbog korištenja e spisa, a što čini ukupni opravdani trošak od 263,68 EUR-a.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Svetom Ivanu Zelini 23. veljače 2026.

S U D A C

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DN-a:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

2. tuženiku