RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj 11  P-269/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu ovog suda Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po ZOU Josip Janković&Mate Burazin, protiv I. tuženika ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zakonski nasljednik iza pok. ĐĐ Tomislava, [adresa] II. tuženika CĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ranije [adresa] , zastupan po punomoćniku Darku Graf odvjetniku iz Zagreba, Zagrebačka cesta 50, radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 27. siječnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tuženika, po objavi dana 23. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina i to: kčbr. [katastarska čestica] oranica oser u oseru 91 čhv ukupno: 91 čhv koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na imenu tuženih CĐ ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji je zakonski nasljednik iza pok. CĐ Tomislava, [adresa] i TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ranije [adresa], svakog u ½ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uknjiži u zemljišnim knjigama na cjelokupnom suvlasničkom dijelu tuženih, a ujedno se nalaže tuženicima da solidarno tužiteljici naknade parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 6,15 %, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

II.

Nalaže se tužitelju EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da II. tuženiku CĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 1.250,00 EUR uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 6,15 %, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od dana 23. veljače 2026. godine, pa sve do isplate u roku od 15 dana .

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da na imenu tuženog TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], ranije [adresa] i pok. AĐ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa], svakog u ½ dijela dolazi upisna sljedeća nekretnina : kčbr. [katastarska čestica] ORANICA OSER U OSERU 91 čhv UKUPNO: 91 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] AĐ iz [adresa], rođen **.**.1939.g. umro je 12.10.1997.g. te je njegovim jedinim zakonskim nasljednikom prvog nasljednog reda utvrđen sin ĐĐ iz [adresa].

2. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu iza pok. ĐĐ Tomislava, posl. br. O-8956/97 od 26.11.1998.g. utvrđeno je da ostavinsku masu iza pok. ĐĐ Tomislava sačivanju između ostalog i izvanknjižno suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela na kčbr. [katastarska čestica] koja dolazi upisana u posjedovni list broj 828, k. o. [katastarska općina].

3. Slijedom navedenog, iako u zemljišnim knjigama nije proveden upis na temelju gore spomenutog rješenja o nasljeđivanju, iz istog je razvidno da ĐĐ kao jedini nasljednik iza svog pok. oca je suvlasnik u ½ dijela nekretnine opisane pod točkom I. ove tužbe pa je stoga i jedan od stranaka protiv kojeg je pokrenuta ova tužba.

4. Tužitelj nekretninu iz točke I. tužbe uživa unatrag 30 i više godina i to na način da česticu održava, kosi te ga nitko nije nikada u posjedu iste ometao. Dakle, tužitelj je temeljem neprekidnog, samostalnog i mirnog posjeda predmetne nekretnine odnosno zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja stekao pravo vlasništva i to dosjelošću na istoj.

5. Tužitelj je prije pokretanja ove tužbe, mirnim putem zatražio od tuženih predaju ½ suvlasničkog dijela svakog od njih, obzirom da je isti stekao pravo vlasništva, međutim I. tuženik se na navedenu opomenu nije nikad očitovao, dok je II. tuženik odbio prenijeti svoj suvlasnički dio tužitelju. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu II tuženik u prvom redu ističe kako tužitelj nije u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora, pa predlaže sudu pozvati ga da to učini odnosno, u izostanku takve tužiteljeve naznake, odrediti vrijednost predmeta spora temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: „ZPP“). II tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ih osporava u cijelosti iz dolje navedenih razloga. Nije sporno da je drugotuženik upisani zemljišnoknjižni suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, nije sporno da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio drugotuženiku svojim dopisom – opomenom od 1.10.2024. koju prilaže tužbi, kao ni da je drugotuženik odgovorio na taj njegov dopis svojim odgovorom od 10.10.2024. odbivši dragovoljno ustupiti mu svoj suvlasnički udio. Isto tako, drugotuženik ne osporava niti da je pok. AĐ upisani zemljišnoknjižni suvlasnik s drugom polovicom dijela iste nekretnine koje ga je, prema tužbi priloženom rješenju o nasljeđivanju, naslijedio njegov sin, ovdje prvotuženik, ĐĐ. No, sporna je tvrdnja tužitelja da on predmetnu nekretninu uživa unatrag trideset i više godina na način da česticu održava, kosi te ga nitko nije nikada u posjedu iste ometao, pa da je zbog toga temeljem neprekidnog samostalnog i mirnog posjeda odnosno zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti. Drugotuženik u vezi s tom tvrdnjom tužitelja u cijelosti ostaje kod svoga odgovora na tužiteljev dopis u kojemu je jasno naznačio da za tužiteljevo stjecanje prava vlasništva na toj nekretnine ne postoji bilo kakva osnova. Naime, drugotuženik je suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini stekao prije 1991. godine kupnjom od tadašnjeg njezinog vlasnika, dakle – prije više od 35 godina i od tada je neprekidno njezin (su)vlasnik i samostalni (su)posjednik, a kao zemljišnoknjižni suvlasnik nije tužitelju dao bilo kakvo dopuštenje za korištenje predmetnom nekretninom, ne poznaje ga i nije s njim sklapao bilo kakav pravni posao kojim bi se obvezao prenijeti mu svoj suvlasnički udio, a kod tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Odredbom čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: „ZV“) propisano je da posjednik dosjelošću stječe vlasništvo nekretnine njezinim samostalnim posjedovanjem u razdoblju od deset godina, pod uvjetom da je posjed takvog stjecatelja zakonit, istinit i pošten, u smislu odredbi čl. 18. ZV. Tužiteljev posjed predmetne nekretnine nije ni samostalan, ni zakonit, ni istinit, ni pošten i nema upravo niti jedno zakonom propisano svojstvo potrebno za stjecanje nekretnine dosjelošću. Tužitelj u svojoj tužbi uopće ne navodi temeljem koje bi to točno pravne osnove njegov posjed predmetne nekretnine bio zakonit, iz njegovog dopisa – opomene od 1.10.2024. koju je prije pokretanja ovog postupka uputio drugotuženiku, kao i iz teksta same tužbe proizlazi da nije niti istinit jer tužitelj „česticu održava, kosi te ga nitko nije nikada u posjedu iste ometao“ znajući pritom da je predmetna nekretnina vlasništvo drugih (obraća im se po proteku zakonom propisanog roka za stjecanje dosjelošću i traži predaju nekretnine), dakle – bez znanja vlasnika i samostalnih posjednika, potajno, nadajući se njezinom stjecanju dosjelošću (s obzirom da je tužitelj vlasnik predmetnoj čestici susjedne nekretnine), a nije niti pošten jer zna da nekretnina nije njegovo vlasništvo. Okolnost da je tužitelj vlasnik susjedne čestice i želi proširiti svoju okućnicu na nekretninu u vlasništvu neposrednih susjeda (ovdje tuženika) uistinu nije dovoljan niti propisan pravni temelje za stjecanje prava vlasništva.

Slijedom navedenih okolnosti i činjenica, drugotuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjevu cijelosti i naložiti tužitelju da drugotuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka.

7. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio u vlasnički list za nekretnine, u rješenje o nasljeđivanju OS Zagreb br. O-8956/97 od 26. studenog 1998. godine, u izvod iz kat. plana, u posjedovni list, proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka uz nalaz i mišljenje vještaka, saslušao svjedoke MĐ, ŠĐ, IĐ, SĐ, ŽĐ, RĐ, DĐ, LĐ, PĐ te stranke.

8. Provodeći očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka ing. Dominika Čunović ovaj sud je izvršio identifikaciju čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa je utvrđeno da ista predstavlja u naravi košenu livadu omeđenu živom ogradom susjednih parcela sa lijeve i desne strane gledajući iz pravca juga prema sjeveru, a koja živica ujedno predstavlja granicu odnosno među između susjednih katastarskih čestica. Vještak napominje da je kat. plan u pomaku i rotaciji te je mišljenja da je stvarna međa živica koja je zatečena na terenu. U nalazu i mišljenju vještaka isti dodaje da je snimljen drveni stup struje, živice susjednih parcela te ostali detalj koji se nalaze u užem području prijeporne čestice te je sve prikazano na skici očevida.

9. Tužitelj u svom iskazu navodi da je svoj posjed sa kućom, pa i spornu parcelu kupio 1998. godine od poznatog zagrebačkog arhitekte ČĐ, pa kako je to u ratu bilo devastirano to se on odlučio njemu prodati te mu je na licu mjesta pokazao posjed koji mu prodaje, pa i spornu parcelu. Tužitelj je potom naveo da je sa prodavateljem sačinio kupoprodajni ugovor na način da je prodavatelj imao deponiran potpis kod javnog bilježnika u Zagrebu, pa se nije niti pojavio kod potpisivanja i ovjeri ugovora.

10. Tužitelj tvrdi da je od tada, pa sve do sada gotovo 28 godina održavao tu parcelu i nitko mu sve ove godine nije došao i prigovorio da to činim niti mu osporavao vlasništvo. Tužitelj tvrdi da mu je poznato da su ljudi znali nositi grane te ostavljati na parcelu, pa je to znao micati i spaljivati time da nije nikoga upozoravao što to čini, jer je ta parcela bila prazna. Inače 2003. godine je njemu umro sin, pa je manje dolazio, ali je održavao sve parcele sve ove godine bez obzira na to. Spornu česticu nitko drugi nije čistio već je tek njegov zet 2024 i 2025. godine kosio, jer tužitelj tvrdi da nije mogao zbog zdravstvenih razloga. Tužitelj tvrdi da je 1998. godine kada je kupio nekretnine posjedovno stanje bilo identično odnosno manje- više sve isto bilo u živicama, pa je sporna nekretnina bila izvan živice, ali da je bila zapuštena. Nije provjeravao vlasništvo u zemljišnim knjigama prilikom kupoprodaje, jer je i nakon kupoprodaje imao sa prodavateljem određene razgovore budući da GĐ nije izvršio izmjeru kako su se bili dogovorili. Naime, da postoji problem sa parcelama tužitelj tvrdi da je saznao prije 5 godina, a da GĐ nikada nije izvršio identifikaciju. Naime, prodavatelj je to bio dogovorio sa mjernikom GĐ te mu i dao novac za to, ali mjernik GĐ to nije izvršio. Tužitelj na pitanje iskazuje da se na svoje nekretnine uknjižio prije 5 godina, a da se na spornu česticu nije uknjižio zato što to nije bilo sređeno i da se nije moglo uknjižiti, a prodavatelja nije zvao, jer je izmjera bila tek nedavno i nije našao za shodno zvati ga tim više što je od njegove kćeri saznao da je obolio.

11. II tuženik u svom iskazu naveo da je davno zajedno sa bratom Tomislavom kupio predmetnu parcelu i po dogovoru je tamo trebala biti sagrađena vikend kućica, ali od toga ništa nije bilo, jer je život krenuo nekim drugim smjerom. Naime, stalno su govorili kako budemo i kako će se dogovoriti, ali naprosto do toga nije došlo. II tuženik priznaje da je tu parcelu vrlo rijetko obilazio i to kad bi prolazili pored i išli na more. Njega nije nitko ništa pitao niti zvao oko te parcele, a kolega sa posla ga je upitao, ali nisu bili za prodaju, jer su bili nekako neodlučni. Zna da je njegov pokojni brat AĐ obilazio, ali vrlo rijetko s nekim društvom tu parcelu i išli su na kupanje i to je sve koliko zna. Inače nije razgovarao nakon njegove smrti sa svojim nećakom 1 tuženikom oko toga, a i zvao ga je ne bi li došao danas na sud radi saslušanja, ali je rekao da ima staru majku o kojoj mora brinuti i da ju jednostavno ne može napustiti i da jednostavno II tuženik obavi sve sam. II tuženik priznaje da predmetna čestica od kupnje nije održavana, a prilikom rijetkih obilazaka te parcele nije zatekao nekog da igra nogomet ili da kosi predmetnu parcelu ali je interesantno uvijek bila pokošena time da je po sjećanju živica uvijek bila između njegove parcele i susjednih parcela.

12. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je našao nakon provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbama čl. 8 Zakona o parničnom postupku NN 117/03 i dr. utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan

13. Naime, svjedok HĐ je u svom iskazu naveo da je tužitelj pored vode održavao predmetnu parcelu zato što su kao društvo znali doći igrati nogomet, peći janjca i slično, a da im ne bi bilo neuredno. Premda svjedok HĐ navodi da nikad nije vidio 2 tuženika i ne poznaje ga tužitelj mu je znao reći da mu je dosta svega i košnje i uređivanja kada to nije njegovo odnosno kada to pripada 2 tuženiku, a to mu je rekao puno puta. Svjedok NĐ je pak u svom iskazu naveo da mu tužitelj nije nikada rekao da je to njegova parcela, ali ju je on nju čistio i kosio i često se na to žalio te govorio da je nabrajao da je morao vući neke granje i neko smeće i pokazivao je kroz otvor na živici spornu parcelu i govorio da susjedi svašta bace na parcelu, pa on mora čistiti. Svjedok VĐ je kao susjed tužitelju naveo da je spornu parcelu ručno kosio zajedno sa još jednim kolegom, pa iskazuje da je pitao tužitelja zašto to ne kosi vlasnik, a tužitelj je rekao da on ni ne zna tko je vlasnik prijeporne parcele, a pitao ga je zašto ne otkupio tu parcelu, a tužitelj je rekao da ni ne zna od koga bi ju otkupio. Parcelu na drugoj strani svoje kuće i posjeda je kupio, a ovu prijepornu nije. Svjedok ZĐ je kao brat tužitelja naveo da ne zna je li se tužitelj raspitivao čija bi to bila livada, ali je uglavnom rekao da sporna livada nije njegova. Ovaj sud je u tom smislu cijenio vjerodostojnim i iskaz nesrodnog i nezavađenog svjedoka PĐ koji je naveo da je svoju vikendicu kao roch bau kupio od jednog čovjeka iz [adresa] još 1981. godine i to čkbr. [katastarska čestica] time da sam kupio i čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] time da je i 2 tuženik kupio predmetnu parcelu čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prije njega, pa kako smo nekih 40-tak godina zajedno radili u poduzeću u Zagrebu to se upoznao i iz razgovora sam saznao da i 2 tuženik ima tamo parcelu i da je on nju kupio prije no što je svjedok tamo došao. Svjedok je naveo da je vidio da tuženi tu parcelu ne održavaju i nju u stvari nitko nije ni kosio, pa mu je u više navrata predlagao da ako je to tako da bi bilo najbolje da to proda. Svjedok navodi da je II tuženik to kategorički odbijao, ali mu je i kasnije obrazložio da je problem bio njegov pokojni brat AĐ koji je bio suvlasnik te parcele u ½ dijela i odbijao je bilo kakav razgovor o prodaji.

14. Premda je svjedok JĐ potom vidio da u posljednje 2 godine tužiteljev zet dolazi i intenzivno održava okoliš njegove vikendice, a da spornu trenutno nitko ne održava, te je tužitelj u posljednje vrijeme imao smetlište na predmetnoj parceli, a dao ga je očistiti nekoliko dana prije dolaska sudske komisije ovaj sud utvrđuje da je tužitelj tek povremeno bio u posjedu predmetne parcele. Iako tužitelj upire da je susjeda dr. E zvala zeta tužitelja da pokosi predmetnu parcelu svjedok JĐ je iz osobnog saznanja od susjede dr. E naveo da je ona zvala tužitelja, jer je znala da 2 tuženik ne bi došao i ne dolazi pokositi, a njoj je bilo bitno da se pokosi čkbr. [katastarska čestica] K.O. ulaz čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a kada je usput zet pokosio čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] odnosno predmetnu parcelu. Premda je tužitelj prigovorio iskazu svjedoka PĐ ovaj sud nije utvrdio isti neistinitim i pristranim, jer u konačnici nije jasno kakav bi interes svjedoku bio za ishod ovoga postupka tim više što se navodi navedenog svjedoka podudaraju sa iskazima preostalih saslušanih svjedoka HĐ, SĐ, ŽĐ, RĐ kojima je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru, jer su isti u bliskim i prijateljskim odnosima sa tužiteljem i predloženim za svjedočenje upravo od strane tužitelja.

15. Ovaj sud je cijenio iskaze nesrodnog i nezavađenog svjedoka MĐ kada navodi da je tužitelj kupio sve zarašteno time da je i tada bila živica, ali je tada bila manja, ali su i tu parcelu kosili od Mrežnice skroz do gore, pa ne zna zašto tužitelj nije srušio tu živicu kada je kupio parcelu sa vikendicom, ali pretpostavljam da je htio živicom zakloniti pogled i imati privatnost i kada su okupljanja slavlja i slično, pa sud utvrđuje isti iskaz nevjerodostojnim, jer u daljnjem dijelu iskaza svjedok navodi da mu tužitelj nije ništa posebno rekao što je kupio već je rekao da je sve to njegovo, pa sud zaključuje da su i takvi navodi u protivnosti u iskazima nesrodnih i nezavađenih svjedoka HĐ, SĐ, ŽĐ, RĐ koji su naveli da tužitelj spornu parcelu nije kupio.

16. Nadalje, ovaj sud iskaz nesrodnog i nezavađenog svjedoka ŠĐ kada navodi da je tužitelj govorio da oko kuće ima jako puno posla i da ljudi oko njega baš ne uređuju svoje te da on mora čistiti zbog ambrozije cijenio upravo u smislu da je tužitelj održavao i spornu parcelu kada to nisu činili tuženi, pa premda tvrdi da mu je tužitelj pokazao da je kupio i spornu parcelu ovaj sud isto ne drži vjerodostojnim, jer je isto u protivnosti sa navodima svih preostalih nesrodnih i nezavađenih svjedoka HĐ, SĐ, ŽĐ, RĐ koji su naveli da tužitelj spornu parcelu nije kupio, a kojim svjedocima je ovaj sud poklonio vjeru.

17. Nadalje, ovaj sud je cijenio i iskaz svjedoka DĐ u tazbinskom odnosu sa tužiteljem kada navodi da mu tužitelj nije govorio čije je to vlasništvo, jer je mislio da je sporna livada njegovo vlasništvo time da je i ranije bila živica sa lijeve i desne strane sporne livade od kad je i prvi puta bio i da tužitelj nije dao da se živica reže, pa sud zaključuje da svjedok nema izravnih saznanja o vlasništvu sporne parcele izuzev činjenice koja se odnosi na posjed iste.

18. Premda tužitelj tvrdi da je kupio i spornu parcelu 1998. godine od poznatog zagrebačkog arhitekte ČĐ koju mu je pokazao na licu mjesta ovaj sud je iz iskaza nesrodnih i nezavađenih svjedoka predloženih od strane tužitelja HĐ, SĐ, ŽĐ, RĐ utvrdio da tužitelj nije kupio spornu parcelu te da samim time unatoč posjedovanju nije stekao pravo vlasništva iste. Ovaj sud je u tom smislu cijenio iskaze nesrodnih i nezavađenih svjedoka MĐ i ŠĐ kao nevjerodostojnim i svjedoka DĐ nepotpunim, jer su isti očito više iskazivali o načinu uživanja sporne nekretnine, a saznanje o vlasništvu iste imaju isključivo od tužitelja. Ovaj sud pri tome cijeni činjenicu i navode svjedoka DĐ u tazbinskom srodstvu sa tužiteljem kada navodi da tužitelj nije dao da se živica reže, pa sud zaključuje da je navedena živica očito predstavljala među odnosno razdvajala posjed tužitelja od posjeda tuženih a što je bilo i u vrijeme kada je tužitelj kupovao svoje nekretnine, a isto je po kazivanju svih svjedoka i danas.

19. Odredbom čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: „ZV“) propisano je da posjednik dosjelošću stječe vlasništvo nekretnine njezinim samostalnim posjedovanjem u razdoblju od deset godina, pod uvjetom da je posjed takvog stjecatelja zakonit, istinit i pošten, u smislu odredbi čl. 18. ZV.

20. Imajući u vidu da su II tuženik te pravni prednik I tuženika suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini stekli prije 1991. godine kupnjom od tadašnjeg njezinog vlasnika, dakle – prije više od 35 godina te da tužitelju nisu dali bilo kakvo dopuštenje za korištenje predmetne nekretnine, ne poznaju ga i nisu s njim sklapali bilo kakav pravni posao kojim bi se obvezali prenijeti mu svoj suvlasnički udio to je ovaj sud utvrdio da kod tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za sjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. Ovaj sud je iz provedenog dokaznog postupka, a posebice iz iskaza svjedoka HĐ, SĐ, ŽĐ, RĐ utvrdio da tužiteljev posjed predmetne nekretnine nije ni samostalan, ni zakonit, ni istinit, ni pošten i nema upravo niti jedno zakonom propisano svojstvo potrebno za stjecanje nekretnine dosjelošću.

22. Štoviše, tužitelj u svojoj tužbi i tijekom postupka uopće ne navodi temeljem koje bi to točno pravne osnove njegov posjed predmetne nekretnine bio zakonit, iz njegovog dopisa – opomene od 1.10.2024. koju je prije pokretanja ovog postupka uputio drugotuženiku, kao i iz teksta same tužbe proizlazi da nije niti istinit, jer tužitelj „česticu održava, kosi te ga nitko nije nikada u posjedu iste ometao“ znajući pritom da je predmetna nekretnina vlasništvo drugih, a što je sud utvrdio nakon provedenog dokaznog postupka. Da je tužitelj znao da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo sud utvrđuje nespornim i iz činjenice što nije dao da se živica između sporne nekretnine i njegovog posjeda ruši, jer bi u protivnom isto učinio odmah nakon kupnje nekretnine još 1998. godine.

23. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci time da je sud svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a koji parnični trošak se sastoji od zastupanja II tuženika po punomoćniku odvjetniku i to sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 04. rujna 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na očevidu od 08. listopada 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 08. prosinca 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 27. siječnja 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, sudska pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 26,55 EUR sveukupno 1.250,00 EUR uz zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 Zakona o obvezni odnosima, od dana donošenja presude tj. 23. veljače 2026. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu, tj. 23. veljače 2026. godine

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, pismenim podneskom u 3 primjerka.

DOSTAVLJENO:

1. ZOU OĐ ĆĐ,

2. ĐĐ, iz [adresa],

3. Darku Graf odvjetniku iz Zagreba, Zagrebačka cesta 50