Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-24/2024-6

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku , radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr-195/2022 od 14. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr-195/2022 od 14. prosinca 2023. u točki I. izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke.

II Uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke citirane prvostupanjske presude u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka, na način da se nalaže tuženici da naknadi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 397,46 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 14. prosinca 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 27.864,84 eur / 209.947,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne novčane iznose, umanjeno za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu , dok je u točki II. izreke naloženo tuženici da u istom roku nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.657,54 eur / 35.092,24 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude žalbu podnose obje stranke pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP).

2.1. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke (koji se izričito ne navodi), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu odluka preinači i tužitelju priznaju dodatni troškovi uključujući i trošak žalbe.

2.2. Tuženica žalbu podnosi protiv dosuđujućeg dijela presude iz točki I. i II. izreke, s prijedlogom da se presuda preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji je zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ..., ..., za isplatu naknade plaće za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom), a koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od mjeseca svibnja 2017. do mjeseca ožujka 2022.

6. U provedenom dokaznom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u razdoblju od svibnja 2017. do ožujka 2022. bio zaposlen kod tužen ice kao poslodavca, na radnom mjestu policijskog službenika u Policijskoj upravi

..., ...,

- da je njegov rad u utuženom razdoblju bio organiziran na način da je upućivan na višednevnu službu na moru, kojim je prilikama radio na brodu ,

- da su višednevne plovidbe brodom na kojem je tužitelj radio izvršene na temelju radnih naloga o čemu je tužena vodila evidenciju rada,

- da je tužitelj za vrijeme višednevne plovidbe boravio na brodu 24 sata ,

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama .

- da je tužena tužitelju isplatila naknadu za pasivno dežurstvo, a ne za prekovremeni rad.

7. Sud prvog stupnja zaključuje da rad tužitelja zbog specifičnosti poslova pomorske policije nije bio, niti po logici stvari može biti, organiziran kao redovan rad od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno, 40 sati tjedno, već da je isti bio organiziran kroz višednevne službe na moru.

8. Nadalje, zaključuje sukladno recentnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, da nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, 4 do 7 dana uzastopno, već da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima slobodno vrijeme te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom, odnosno da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke i da odlučnu činjenicu predstavljaju stvarno odrađeni sati rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova.

9. Prvostupanjski sud, na temelju spisu priležeće dokumentacije te na temelju utvrđenja koja proizlaze iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka AH i DH (radnih kolega tužitelja) utvrđuje da je tužitelj tijekom trajanja radnih naloga bio raspoređivan na višednevne službe na plovilu, u tijeku kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na brodici na način da je tijekom cijelog razdoblja morao biti na radnom mjestu i izvršavati ili biti spreman izvršavati radne zadaće , organizirati 24 satni nadzor nad plovilom uz redovito izvještavanje ovlaštenih osoba.

10. Stoga sud prvog stupnja smatra da navedeni poslovi zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, te da je nazočnost tužitelja na radnom mjestu neophodna , da je u svakom trenutku na raspolaganju poslodavcu kad to zahtijevaju potrebe posla i u kojim situacijama tužitelj mora biti spreman odraditi radni zadatak sukladno opisu svojeg radnog mjesta. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelju u utuženom razdoblju pripada naknada prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru umanjeno za 8 sati dnevnog odmora. Pritom se poziva na odredbe članka 60. stavak 1., članka 94. stavak 1. i članka 194. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. - dalje: ZR), članka 33. stavak 2. i 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. - dalje ZP) te članka 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12. i 104/13. -dalje: KU/12), odnosno kasnije odredbom članka 35. i 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17. i 12/18. - dalje: KU/17).

11. Prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke koji je na temelju evidencije mjesečnih sati rada tužitelja, radnih naloga, izvješća o radu i obračunskih lista utvrdio da tužitelju po utuženim osnovama za razdoblje od m jeseca svibnja 2017. do mjeseca ožujka 2022. pripada neisplaćeni bruto iznos od 27.864,84 eur / 209.947,64 kn.

11.1. Pritom je prekovremeni rad obračunat kao rad koji prelazi mjesečnu satnicu, uzet je u obzir dnevni odmor u trajanju minimalno 8 sati, a ostalo vrijeme obračunato je kao prekovremeni rad umanjeno za prekovremeni rad koji je već isplaćen, odnosno na način da se 8 sati odnosi na odmor a preostalih 16 sati se odnosi na odrađene sate, od toga 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada, te su uzeti u obzir i iskorišteni slobodni dani u pojedinom mjesecu za koje je dane umanjen broj prekovremenih sati.

12. Stoga, u konačnici sud prvog stupnja prihvaća tužben i zahtjev u visini od 27.864,84 eur / 209.947,64 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženice, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

14. Pravilno je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena tijekom rada na izdvojenom objektu - plovilu i u tu svrhu obavljao poslove za poslodavca koji kao takvi nisu evidentirani kao radno vrijeme, a isti su svakako ovisili o okolnostima dnevnog opsega posla. Pritom se sud pravilno pozvao i na recentni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revr-1318/2016 od 26. listopada 2016., Rev- 1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017.), iz činjenično i pravno istih sporova, prema kojem nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti radno mjesto tijekom višednevnih službi na moru i otoku, ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom. Pravilno je prekovremenim radom tužitelja ocjenjeno razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima se tvrdi suprotno.

15. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženice o pasivnom dežurstvu treba reći da se isto ne smatra prekovremenim radom jer ne predstavlja izvršavanje poslova po nalogu te u ime i za račun poslodavaca, a naknada za pasivno dežurstvo predviđena je zbog činjenice da se radnik nalazi u prostoru poslodavca zbog potrebe poslodavca da radnik odmah bude na raspolaganju istom. Valja dodati da je odredbom članka 60. stavak 1., članka 61. stavak 1. i članka 94. ZR-a kao i Direktivom 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (u člancima 2. točke 1. i 2.) definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

16. Vezano za žalbene navode tuženice o stvarno određenim satima treba reći da je prvostupanjski sud iz iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja utvrdio da, obzirom na radne zadatke koje policijski službenici obavljaju za vrijeme višednevne plovidbe u nadzoru državne granice na moru, članovi posade pa tako i tužitelj, osim poslova određenih radnim nalogom, obavljali su i druge poslove vezano za redovno održavanje i sigurnost broda kao i druge neophodne poslove za vrijeme višednevne plovidbe (izuzevši 8 sati odmora). Tužitelj kao zapovjednik broda imao je veće ovlasti i više zaduženja od ostale posade. Točan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove u danim okolnostima nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali jednako vrijeme jer su ovisili o varijabilnim okolnostima poput dnevnog opsega posla tijekom redovnog radnog vremena, vremenskim prilikama, vezu i stanju broda, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan. Stoga je pravilno zaključio sud da u takvoj situaciji, kada je tužitelj boravio na brodu više dana po 24 sata obračun se vrši na način da se obračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora odnosno da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno odredbama KU može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke (pozivom na pravna shvaćanja VSRH broj Revr-1082/2013 od 5. listopada 2016. i Revr-17/2015 od 1. veljače 2017.).

17. Nadalje, člankom 33. ZP-a propisano je da je policijski službenik dužan i izvan radnog vremena odazvati se pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća, te da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena, pa da mu u ovim slučajevima pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru . Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu članka 44. stavak 1. i 2. KU/12 te identičnu odredbu članka 38. stavak 1. i 2. KU/17) koje određuje visinu naknade koja se ima platiti za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr.

18. U odnosu na žalbene navod tuženice da su u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. odnosno nakon 1. travnja 2021. , ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe a rad policijskih službenika je organiziran na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, treba reći da se radi o novim činjenicama koje tuženica nije ovlaštena po prvi puta isticati u žalbi, sukladno članku 352. stavak 1. ZPP-a.

19. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz citiranih propisa, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 27.864,84 eur / 209.947,64 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom.

20. Odluka o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu točke II. izreke temelji se na pravilnoj primijeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. , 107/15. i 37/22. – dalje Tarifa).

21. Osnovano se žalbom tužitelja ukazuje da je istome trebalo priznati dodatni trošak za financijsko vještačenje u visini od 100,00 eur, s obzirom da prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj bio pozvan te je uplatio ukupan iznos od 901,86 eur na ime predujma za troškove vještačenja (list 118, 198 i 211 spisa) a sud prvog stupnja mu je priznao samo iznos od 801,86 eur. Jednako tako tužitelj osnovano ukazuje u žalbi da mu za sastav obrazloženog podneska od 8. svibnja 2023. pripada puni iznos od 497,50 eur prema Tbr. 8. točka 1. Tarife a ne samo 99,54 eur prema Tbr. 8. točka 3. Tarife kako mu je to priznao sud prvog stupnja, odnosno da mu treba priznati razliku od 397,46 eur. To stoga što je ovim obrazloženim podneskom a nakon provedenog financijskog vještačenja koje je prihvatio, tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev te je time postupio sukladno obvezi iz članka 186.b stavak 4. ZPP-a vezano za prethodno postavljenu stupnjevitu tužbu.

22. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijajući dio odluke o troškovima postupka valjalo preinačiti te naložiti tuženici da tužitelju nadoknadi daljnje troškove postupka u visini od 497,46 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

23. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka u smislu članak 155. stavak 1. ZPP-a.

24. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 23. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić