Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-52/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Ivana Klapšića,, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika EN i 2. optuženika ENIR, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi 1. optuženika EN i žalbi i 2. optuženika ENIR, podnesenim protiv rješenja optužnog vijeća Općinskog suda u Karlovcu od 4. veljače 2026., poslovni broj Kov 56/2026-7 o produljenju istražnog zatvora, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženika EN i 2. optuženika ENIR kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Protiv 1. optuženika EN je na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024, 72/2025. – dalje u tekstu ZKP/08) u vezi sa člankom 127. stavkom 4. ZKP/08 i člankom 131. stavkom 1. ZKP/08, a protiv 2. optuženika ENIR je na temelju članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 127. stavkom 4. ZKP/08 i člankom 131. stavkom 1. ZKP/08, produljen istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kir-18/2026-3 od 11. siječnja 2026., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj KV II-15/2026-2 od 23. siječnja 2026., pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 124. stavak 2. ZKP/08. u istražni zatvor uračunava se vrijeme od uhićenja 1. osumnjičenika EN i 2. okrivljenog ENIR **.**.2026. u 9,00 sati, pa nadalje.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio 1. osumnjičenik EN putem branitelja Tomislava Horačkog, odvjetnika u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski sud u Karlovcu ukine pobijano rješenje.

3. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio 2. osumnjičenik ENIR putem braniteljice Josipe Horvat, odvjetnice u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Karlovcu preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor i pusti ga na slobodu uz mjere opreza, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati optužnom vijeću Općinskog suda u Karlovcu na ponovno odlučivanje. Žalbu je također podnio i putem branitelja Andreja Bolfeka, odvjetnika u Zagrebu, ne navodeći žalbene razloge, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijano rješenje i ukine istražni zatvor, podredno da sud odredi jednu ili više blažih mjera opreza iz članaka 100 ZKP/08 (zabrana napuštanja boravišta, oduzimanja putne isprave, elektronička narukvica, redovno javljanje policiji).

4. Žalbe 1. osumnjičenika EN i 2. osumnjičenika ENIR nisu osnovane.

5. Prvookrivljeni u žalbi navodi da on u cijelosti priznaje počinjenje kaznenog djela i izražava kajanje radi toga, u potpunosti prihvaća odgovornost za svoje postupke i pokazuje sveobuhvatnu suradnju s tijelima kaznenog progona pa ne postoji opasnost od bijega 1. okrivljenog kako se navodi u pobijanom rješenju. Sam činjenica što je 1. okrivljeni državljanin [adresa] ne bi trebala biti dostatna za izricanje najteže mjere osiguranja dostupnosti okrivljenika tijelima kaznenog progona. Smatra da nema ni osobitih okolnosti koje upućuju na to da bi 1. okrivljeni ponovio kazneno djelo bez obzira na činjenicu što je pred Općinskom sudom u Vinkovcima u tijeku kazneni postupak za istovrsno djelo, jer u navedenom postupku nije donijeta pravomoćna presuda kojom bi 1. okrivljeni bio proglašen krivim. Stoga smatra da je 1. okrivljenom trebala biti dana mogućnost plaćanja jamstva, a ista svrha radi koje je određen istražni zatvor može biti ostvarena i drugim, prikladnijim mjerama osiguranja prisutnosti 1. okrivljenika u postupku.

6. Drugookrivljeni u žalbi podnijetoj po braniteljici Josipi Horvat navodi da je istražni zatvor najteža mjera kojom se oduzima osobna sloboda okrivljeniku prije donošenja pravomoćne sudske presude, tako da opasnost od bijega mora proizlaziti iz "osobitih okolnosti" vezanih uz konkretan slučaj. Okrivljeni je odmah priznao počinjenje kaznenog djela, dao policijskim službenicima na uvid svoje osobne podatke i izrazio je svoje iskreno kajanje. On ima prijavljeno prebivalište u [adresa] i nema gdje otići nego u Francusku gdje živi i gdje mu se nalazi čitava obitelj, izvanbračna supruga koja je trudna i dvoje mlt. djece o kojima okrivljeni isključivo brine jer mu je bivša supruga teško bolesna. Osim toga, mora raditi i zarađivati kako bi mogao brinuti o trudnoj supruzi i svojoj djeci jer bivša supruga ne može raditi, a izvanbračna supruga nije zaposlena, tako da su zbog skorog rođenja djeteta u teškoj financijskoj situaciji. Stoga ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega na strani okrivljenika.

6.1. U žalbi podnesenoj po branitelju Andreju Bolfeku ističe se da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da u konkretnom slučaju postoje pretpostavke za primjenu istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega. Naime, sud prvog stupnja nije uzeo u obzir ključnu činjenicu da je okrivljenik državljanin [adresa], države članice Europske unije, koja ima uspostavljen sustav pravosudne suradnje u kaznenim stvarima koja uključuje Europski uhidbeni nalog, instrumente međunarodne pravne pomoći i automatsku razmjernu informaciju između država članica. To osigurava da bi okrivljeni čak i ako bi se vratio u [adresa] ostao dostupan hrvatskim pravosudnim tijelima. [adresa] je obvezna izvršiti Europski uhidbeni nalog i omogućiti izručenje okrivljenog u Hrvatsku, ako to bude potrebno, tako da rizik od bijega u klasičnom smislu ne postoji. Okrivljenom su oduzeti svi identifikacijski dokumenti, tako da se ostavlja pitanje kako bi okrivljeni uopće mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske bez ijednog identifikacijskog dokumenta. Dalje opisuje financijsku situaciju kao razlog za prisustvo u postupku, a ne za bijeg, u istom smislu navodi i visok stupanj trudnoće njegove partnerice, poziva se na neproporcionalnost istražnog zatvora u odnosu na težinu djela, nemogućnost zarade i uzdržavanja obitelji, a sve uz činjenicu da je priznao počinjenje djela i izrazio žaljenje. Smatra da se svrha radi koje je određen istražni zatvor može ostvariti mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08 ili elektroničkim nadzorom iz članka 121. stavak 2. ZKP/08.

6.2. Obzirom da su žalbe 2. okrivljenog podnesene iz gotovo istovjetnih razloga, iste će se razmatrati kao jedna.

7. Osnovana sumnja da su 1. i 2. okrivljeni počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, kao osnovna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO-42/2026-1 od 29. siječnja 2026.

8. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je 1. okrivljeni državljanin [adresa], gdje i prebiva, a njegova matična država nije članica Europske unije i stoga nema obvezu izručivati svoje državljane Republici Hrvatskoj radi vođenja postupka za konkretno kazneno djelo. Prvookrivljeni je u Republiku Hrvatsku došao samo radi počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i s Republikom Hrvatskom nema nikakvu čvrstu i trajnu vezu koja bi s velikom vjerojatnošću garantirala njegovu prisutnost u postupku, ako bi se nalazio na slobodi. Naprijed navedeno treba cijeniti uz činjenicu da je Općinski sud u Vinkovcima donio nepravomoćnu presudu, poslovni broj K-217/2025-2 od 24. srpnja 2025., kojom je 1. okrivljeni osuđen na kaznu zatvora od deset mjeseci, uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine, zbog istovrsnog kaznenog djela što, uz poštovanje načela nedužnosti 1. okrivljenog, upućuje na to da raniji postupak nije djelovao na 1. okrivljenog da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim društvenim normama te na visoki stupanj kriminalne volje. Ovom doprinosi i činjenica da je 1. okrivljeni 23. lipnja 2025., mjesec dana prije donošenja naprijed navedene nepravomoćne presude, promijenio ime iz "AN" u "EN" (tom presudom osuđen je AN, a ne EN). Navedeno upućuje na realnu opasnost u smislu odredbe članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08, da bi 1. okrivljeni, kada bi bio na slobodi, pobjegao kako bi izbjegao kaznenopravnu odgovornost, a motivirajuće na takvu odluku djeluje kazna koja je propisana za konkretno kazneno djelo - kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

8.1. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja je utvrdio i posebnu pretpostavku za određivanje istražnog zatvora protiv 1. okrivljenog iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08 – osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, koje proizlaze iz činjenice što je 1. okrivljeni, uz poštovanje načela nedužnosti, za isto djelo već nepravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj K-217/2025-2 (kao AN), a konkretno djelo je počinio nekoliko mjeseci nakon donošenja naprijed navedene presude, što upućuje na upornost u činjenju istovrsnih kaznenih djela i veliku vjerojatnost da bi 1. okrivljeni, da je na slobodi, ponovio kazneno djelo ili počinio novo, teže kazneno djelo.

8.2. Stoga je odluka suda prvog stupnja o produljenju istražnog zatvora protiv 1. okrivljenog po osnovama iz članka 123. stavak 1. točke 1. i 3. ZKP/08, pravilna.

9. U odnosu na 2. okrivljenog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da postoje okolnosti koje upućuju na to da bi ovaj okrivljenik, da je na slobodi, pobjegao, odnosno krio se. Činjenica je da nema podataka da bi 2. okrivljenik ranije bio osuđen za koje kazneno djelo, ali iz okolnosti u kojima je 2. okrivljeni zatečen s krivotvorenim ispravama i njegovog ponašanja nakon toga, proizlazi da 2. okrivljeni nije želio da se utvrdi njegov identitet, što upućuje na realnu opasnost da bi on, kada bi bio na slobodi , napustio Republiku Hrvatsku kako bi izbjegao kaznenopravnu odgovornosti. Okolnost što je 2. okrivljeni državljanin Francuske Republike, koja je država članica Europske unije i koja ima obvezu primjenjivati instrumente osiguranja prisutnosti 2. okrivljenika u postupku, nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja iz razloga što okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela upućuju na opasnost da bi se 2. okrivljeni krio kada bi bio na slobodi i u matičnoj državi. Pri tome, kao i kod 1. okrivljenog, propisana kazna zatvora za konkretno kazneno djelo djeluje motivirajuće na odluku 2. okrivljenog da pobjegne i krije se. U vezi tvrdnje da 2. okrivljeni ne bi mogao napustiti Republiku Hrvatsku jer su mu oduzete isprave, napominje se da su mu oduzete krivotvorene isprave, a bez njih bi Republiku Hrvatsku, za koju ga ništa ne veže, napustio na isti način kao što je do Hrvatske došao s tim ispravama. Valja napomenuti da odredbe Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine broj 91/2010, 81/2013, 124/2013, 26/2015, 102/2017, 68/2018, 70/2019, 141/2020,18/2024), kojima je reguliran Europski uhidbeni nalog i postupak predaje, niti jednom odredbom ne isključuje primjenu istražnog zatvor protiv državljana država članica Europske unije. Stoga je odluka suda prvog stupnja o produljenju istražnog zatvora protiv 2. okrivljenog po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08, pravilna

10. Okolnost da su 1. okrivljeni i 2. okrivljeni priznali počinjenje djela, i zbog počinjenja djela izrazili iskreno kajanje i žaljenje te da 2. okrivljeni ima bolesnu bivšu suprugu, da mora uzdržavati djecu, da mu izvanbračna partnerica uskoro treba roditi, zbog čega mora raditi i prihoditi sredstva uzdržavanje sebe i obitelji, nisu okolnosti koje preveniraju opasnost od bijega ili iteracijsku opasnost.

11. Uzimajući u obzir posebne okolnosti utvrđene na strani okrivljenih, ovaj sud smatra da se svrha radi koje je određen istražni zatvor, ne može ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08 ili istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP/08. U odnosu na 1. okrivljenog koji navodi da bi se u odnosu na njega trebalo primijeniti jamstvo, ističe se da je institut jamstva iz članka 102. ZKP/08 moguće primijeniti samo u slučaju kada je istražni zatvor određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točke 1. ZKP/08 (članka 102. stavak 1. ZKP/08). Što se tiče 2. okrivljenog, posebne okolnosti na njegovoj strani upućuju na to da je jamstvo u njegovom slučaju isključeno (članak 102. stavak 3. ZKP/08).

12. Pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, obzirom na težinu počinjen ih djela, potrebu produljenja istražnog zatvora, kaznu koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, posebno cijeneći odredbu članka 133. ZKP/08 koja regulira najdulje trajanje istražnog zatvora do donošenja presude suda prvog stupnja, kada se 1. i 2. okrivljenici nalaze u istražnom zatvoru od 10. siječnja 2026.

13. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje 1. i 2. okrivljenici ističu u žalbama, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci

U Karlovcu 23. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević