REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Broj: Pp-1854/2025-14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Ombreti Bareza uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŠĆ i dr., zbog prekršaja iz čl. 43. st.3. a u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11,80/13 , 92/14,64/15, 108/17, 70/19,42/20, 85/22, 114/22, 145/24), po prigovoru na obavezne prekršajne naloge Policijske postaje Sinj, broj klasa: 211- 07/24-2/51478, 51477, ur. broj: 511-12-31-24-1 od 20. studenog 2024., temeljem čl.183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13 ,157/13, 110/15,118/18, 114/22), u žurnom postupku u odsutnosti okrivljenice i okrivljenika,

p r e s u d i o  j e

1.Okrivljenica: ŠĆF i Š, iz [adresa], rođena **.**.2005., studentica, SSS, srednjeg imovnog stanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavana,

kriva je

I.što je 09. studenog 2024. u 20,20 sati u mjestu Sinj, Ulica Put Šumarije 62, upravljala vozilom marke Volkswagen, reg. oznake [registarska oznaka] i izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom na način da se kretala istočnom kolničkom trakom kolnika ulice Put Šumarije u smjeru sjevera i dolaskom do mjesta događaja započela je radnju vozilom skretanjem u lijevo u namjeri izbjegavanja uspornika, a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu i uslijed takve neoprezne vožnje lijevom bočnom stranom vozila naletjela je na prednji desni dio osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao TĆ, a kretao se istočnom kolničkom trakom istog kolnika u smjeru sjevera neposredno iza Mirne, a u trenutku prometne nesreće započeo radnju pretjecanja osobnog automobila [registarska oznaka] zapadnom kolničkom trakom i od siline udara osobni automobil [registarska oznaka] odbačen je unaprijed u smjeru sjevera gdje se i zaustavio na zapadnoj kolničkoj traci navedenog kolnika, dok je osobni automobil [registarska oznaka] odbačen udesno u smjeru istoka kojom prilikom je sletjela sa kolnika na parkirališni prostor koji se nalazio sa istočne strane navedenog kolnika, a u nastavku kretanja unaprijed prednjim desnim dijelom vozila naletio na rubni kamen, a odmah potom i na betonski zid na kojemu nije bilo oštećenja, a koji se nalazio uzduž istočnog ruba parkirališnog prostora gdje se i zaustavilo prednjim dijelom okrenutim u smjeru sjeveroistoka, te nije bilo ozlijeđenih osoba,

čime je počinila prekršaj iz čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11,80/13 ,92/14,64/15, 108/17, 70/19,42/20, 85/22, 114/22, 145/24), a kažnjivo po čl. 43.st.3. a u vezi čl. 293.st. 1. istog Zakona,

pa temeljem iste odredbe, a primjenom čl. 33. i čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona okrivljenici se,

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (sto pedeset) eura.

Izrečenu novčanu kaznu okrivljenica je dužna platiti u roku od 30 dana od dana primitka presude, a u protivnom ista će se izvršiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenica u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.139.st.3. i čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka a sve u roku od 30 dana od dana primitka ove odluke pod prijetnjom prisilnog izvršenja.

2.Okrivljenik TĆ T i S rođene E, iz [adresa], rođen **.**.2005. u [adresa], student, SSS, dobrog imovnog stanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavan,

oslobađa se od optužbe

II.što da bi 09. studenog 2024. u 20,20 sati u mjestu Sinj, Ulica Put Šumarije 62 upravljao vozilom marke Peugeot, reg. oznake [registarska oznaka] i izazvao prometnu nesreću sa materijalnom štetom na način da kada je ŠĆ upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretala se istočnom kolničkom trakom kolnika ulice Put Šumarije u smjeru sjevera i dolaskom do mjesta događaja započela radnju vozilom skretanjem u lijevo u namjeri izbjegavanja uspornika te je uslijed neoprezne vožnje lijevom bočnom stranom vozila naletjela na prednji desni dio osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao TĆ , a kretao se istočnom kolničkom trakom istog kolnika u smjeru sjevera neposredno iza ŠĆ [adresa], a u trenutku prometne nesreće započeo radnji pretjecanja osobnog automobila [registarska oznaka] zapadnom kolničkom trakom, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu i od siline udara osobni automobil [registarska oznaka] odbačen je unaprijed u smjeru sjevera gdje se i zaustavio na zapadnoj kolničkoj traci navedenog kolnika, dok je osobni automobil [registarska oznaka] odbačen udesno u smjeru istoka kojom prilikom je sletio sa kolnika na parkirališni prostor koji se nalazio sa istočne strane navedenog kolnika, a u nastavku kretanja unaprijed prednjim desnim dijelom vozila naletio na rubni kamen, a odmah potom i na betonski zid na kojemu nije bilo oštećenja , a koji se nalazio uzduž istočnog ruba parkirališnog prostora gdje se zaustavio prednjim dijelom okrenutim u smjeru sjeveroistoka, te nije bilo ozlijeđenih osoba,

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11,80/13 ,92/14,64/15, 108/17, 70/19,42/20, 85/22, 114/22, 145/24), a kažnjivo po čl. 43.st.3. a u vezi čl. 293.st. 1. istog Zakona.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Sinj, podnijela je 05. veljače 2025. ovom Sudu optužne prijedloge po prigovorima na obavezne prekršajne naloge 1. okrivljenice ŠĆ i 2. okrivljenika SĆ zbog prekršaja iz čl. 43.st. 3. a u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Po prigovorima, obavezni prekršajni nalozi stavljeni su izvan snage te je nastavljen redovni prekršajni postupak.

3. Prvookrivljenica ŠĆ ispitana pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Naime, da je sporne prigode upravljala označenim vozilom, da se kretala navedenom ulicom i ispred sebe vidjela uspornik koji se nalazio samo na njenoj strani kolnika i dakle nije zauzimao poprečno cijeli kolnik. Posebno ističe da joj je prije dolaska do uspornika sa desne strane bio pas koji je svako malo izlazio i na cestu i radi sigurnosti da je samo malim dijelom vozila prešla na lijevu stranu kolnika, a pri tom zaobilazeći uspornik , a onda da dolazi do udara njenog vozila i vozila koje ju je u tom trenutku pretjecalo. Da je pogledom u retrovizor nadolazeće vozilo, da ga je vidjela čim je skrenuo u ovo ulicu d je prešao na lijevu stranu ceste i vozio tom stranom ceste ali da nije mogla procijeniti njegovu brzinu i da je po svemu sudeći ta brzina bila veća od dozvoljene jer da joj je došao vrlo brzo. Da je drugo vozilo nju udarilo u lijevu bočnu stranu i to gotovo cijelom dužinom bočne strane , a od udarca da je nju bacilo udesno na parkiralište i da je udarila u ogradni zid.

4. Drugookrivljenik TĆ ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer da je sporne prigode upravljao označenim vozilom, da se duže vrijeme kretao iza vozila kojim je upravljala ŠĆ i videći da ona izrazito sporo vozi da je pomislio da će skrenuti desno na parking, a na tom dijelu ceste da je pravac, da nije bilo drugih vozila niti iza njega niti iz suprotnog smjera i da se izbacio na lijevu prometnu traku obaviti radnju pretjecanja, međutim kad da je bio gotovo pored nje da je ona odjednom bez žmigava prešla na lijevu prometnu traku i da je nije mogao izbjeći pa da je došlo do udara vozila od kojeg udara da je njegovo vozilo produžilo naprijed , a vozilo ŠĆ otišlo na parking i potom udarilo u betonski zid. Upoznat s obranom okrivljenice ŠĆ iskazuje da nije odmah po ulasku u ulicu prešao na lijevu prometnu traku jer da do nesreće nije došlo na početku ulice nego nekih 100 i više metara naprijed kad je vidio da ona vozi sporo, a da nema vozila iz suprotnog smjera i da je započeo pretjecanje te bio u potpunosti na lijevoj strani u pretjecanju kad se ona odlučila prijeći u njegovu traku zaobilazeći uspornik, a psa da nije vidio.

5. U dokaznom postupku svjedok EĆ iskazuje da je sporne prigode bio suvozač u vozilu kojim je upravljao TĆ i da su se kretali iza vozila kojim je upravljala ŠĆ. Ističe da poznaje ŠĆ , a TĆ da je s njom prijatelj i da je dobro poznaje. Dok da su se kretali iza nje da je ona naglo zakočila, a kako iz suprotnog smjera nije bilo vozila da je TĆ prešao na lijevu stranu u namjeri pretjecanja međutim kad da su se približili u mimoilaženju da je ona odjednom krenula i to dajući se ulijevo u pokušaju obilaženja ležećih policajaca i da je došlo do udara dvaju vozila. Na poseban upit ističe da nije vidio nikakvu životinju odnosno psa, a kad da je ŠĆ udarila svojim vozilom u njihovo vozilo da je nastavila voziti usporedno s njima i da je tako došlo do oštećenja kompletnih bočnih strana vozila, a onda da je vozačica odjednom skrenula desno i udarila u zid i na taj način na svom vozilu izazvala daleko veću štetu. Na upit ističe da je brzina vozila kojim su se kretali bila oko 40 km/h jer da je to vidio , a u posljednjem trenutku da je vidio da će ih udariti drugo vozilo jer da je bio sa te desne strane.

6. U dokaznom postupku pročitani su zapisnici o očevidu, situacijski plan mjesta događaja i izvadci iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

7. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju sud smatra dokazanim da je prvookrivljenica počinila djelo prekršaja upravo na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u tč. I. izreke presude te je donesena odluka kao u izreci.

8. Sud je ovako odlučio ocjenjujući obranu okrivljenice ŠĆ, obranu okrivljenika SĆ i iskaz svjedoka EĆ kao i čitanjem izvedene dokaze. Naime, okrivljenica negira počinjenje prekršaja tvrdeći da je upravljala vozilom, da je vidjela iza sebe vozilo koje da je odmah prešlo ulaskom u ulicu na lijevu prometnu traku ali da nije mogla procijeniti njegovu brzinu, međutim da je njoj sa desne strane bio pas koji je svako malo izlazio na cestu pa da je malim dijelom vozila prešla na lijevu stranu kolnika pri tom zaobilazeći uspornik, a onda da je došlo do udara vozila i to drugog vozila u njenu lijevu bočnu stranu i to gotovo cijelom dužinom, a od tog udarca da je nju bacilo udesno na parkiralište gdje da je udarila u zid. Obrana okrivljenice nije prihvaćena jer je neuvjerljiva i nelogična. Naime, okrivljenica ističe da je vidjela vozilo koje je prešlo na lijevu prometnu traku i vozilo cijelo vrijeme na lijevoj prometnoj traci pa bi ovakva obrana prvookrivljenice bila dovoljna i bez ispitivanja svjedoka za pokazati da je drugo vozilo bilo u prednosti u svojoj radnji pretjecanja jer je to vozilo već zauzelo lijevu prometnu traku prije nego li se prvookrivljenica odlučila na prelazak na tu lijevu prometnu traku u namjeri obilaženja uspornika. Drugookrivljenik TĆ ističe da je upravljao označenim vozilom, da se kretao iza vozila ŠĆ, da se ona kretala izrazito sporo i kako da nije vidio vozila iz suprotnog smjera, a ovdje da je pravac da je prešao u pretjecanje i kad da je gotovo bio pored vozila ŠĆ da se ona odlučila prijeći na lijevu prometnu traku bez žmigavca i tada da je došlo do udara vozila, da je njegovo vozilo produžilo naprijed, a njeno da je skrenulo na parking i udarilo u betonski zid. Također svjedok EĆ koji je bio suvozač u vozilu SĆ iskazuje da su vozili iza ŠĆ koju da dobro poznaju, a TĆ da je čak s njom prijatelj, da je vozila sporo i kako da nije bilo vozila iz suprotnog smjera da je TĆ prešao na lijevu stranu u namjeri da je pretekne , a kad su se približili u mimoilaženju da je ona odjednom dala se ulijevo u pokušaju izbjegavanja ležećih policajaca. Na poseban upit ističe da nije vidio nikakvog psa. Posebno ističe da je nakon udara prvookrivljenica nastavila voziti usporedno s njima i da je tako došlo do kompletnih oštećenja bočnih strana vozila, a onda je ŠĆ naglo skrenula i udarila u betonski zid. Dakle, iz iskaza svjedoka i čitanjem priloženih dokaza zaključiti je da je okrivljenica izazvala prometnu nesreću upravo na način kako je opisano u tč. I. izreke presude jer i sama govori o tome da je vidjela drugo vozilo na lijevoj prometnoj traci no unatoč tome odlučila se na prelazak svojim vozilom na lijevu prometnu traku , a opće poznato pravilo je da se prilikom pretjecanja drugog vozila ne smiju poduzimati radnje koje bi ometale vozilo u pretjecanju, pa čak niti povećavati brzinu. Iskaz svjedoka je prihvaćen u cijelosti kao uvjerljiv, vjerodostojan i jasan te njegov iskaz ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica jer je već naznačeno što je iskazala prvookrivljenica, pa analizirajući i ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno kao i dovodeći ih u međusobnu vezu, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem odredbe čl. 88.st.2. Prekršajnog zakona zaključeno je da su se u ponašanju prvookrivljenice stekla sva zakonska obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret, a u provedenom dokaznom postupku nema dokaza koji bi upućivali suprotno te je donesena odluka kao u tč. I. izreke presude.

9. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje,držanje nakon djela, te je izrečena novčana kazna primjenom čl. 37. st. 3. t.1. PZ-a odnosno ista je ublažena uzevši kao olakotno dosadašnje nekažnjavanje okrivljenice i njene imovne prilike, premda je zaprijećena novčana kazna od 260,00 eura, a sutkinja smatra da je kazna primjerena počinjenom prekršaju, stupnju odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja, kako okrivljenica više ne bi bila počiniteljica ovakvih ili sličnih prekršaja, a temeljem čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona određen je rok plaćanja novčane kazne te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne okrivljenica uplati u predviđenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.139.st.3. a u vezi čl.138.st. 2. t.1. i t. 3.PZ-a a sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenice .

11.Pri odlučivanju o odgovornosti drugookrivljenika uzete su u obzir obrane prvookrivljenice i drugookrivljenika kao i svjedoka EĆ. Naime, sama prvookrivljenica ističe da je iza sebe vidjela vozilo koje da je odmah prešlo na lijevu prometnu traku pa ako je to vidjela nije smjela poduzimati nikakvu radnju koja bi mogla utjecati na vozilo u pretjecanju bez obzira na brzinu o kojoj govori jer ona brzinu ne može procijeniti, a u takvom slučaju potreban je dodatan oprez i trebala je nastaviti voziti desnom stranom ili po potrebi stati. Dakle, drugookrivljenik je na pravcu izvršio pretjecanje vozila ispred sebe, a upravo po iskazu prvookrivljenice prvi je započeo svoju radnju u prometu dakle, već je bio na lijevoj prometnoj traci kad se ona odlučila skrenuti na lijevu prometnu traku izbjegavajući uspornik pa je jasno da nema dokaza da bi drugookrivljenik svojom radnjom počinio prekršaj i donesena je odluka kao u tč. II. izreke presude.

12. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Sinju 20. veljače 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja :

Emilja Plazibat v.r.

Ombreta Bareza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DN-a: okrivljenicima, tužitelju, ovdje