Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: 342/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, pravnoj stvari tužiteljice AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ismetu Krupiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi utvrđenja suvlasništva, i radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika, te zamjenice ODO u Karlovcu, RV, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica AV, [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], izvršila adaptaciju , kuće, [adresa] u [adresa], sagrađene na k. č. broj [katastarska čestica], [adresa].u površini od 309 m2, dvorište u površini od 197 m2, sa izgrađenom zgradom u površini od 28 m2, dvorišnom zgradom u površini od 12,00 m2, kućom u površini od 72 m2, k. o. [katastarska općina], te da izvršena ulaganja odgovaraju suvlasničkom dijelu upisanom na imenu tuženika, Republike Hrvatske od ¼, što mu je tužena dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za upis suvlasničkog dijela od ¼ na ime tužiteljice u roku od 15 dana jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da tužiteljici AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.257,88 EUR sa zateznom kamatom od 20. veljače 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate.

IV. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da tužiteljici AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.339,12 EUR sa zateznom kamatom od 20. veljače 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za

Poslovni broj: 342/2024-32

tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tužiteljica i tužena suvlasnici nekretnine koja dolazi označena kao kčbr. [katastarska čestica], [adresa], dvorište u površini od 197 m2, s izgrađenom zgradom u površini od 28 m2, dvorišnom zgradom u površini od 12,00 m2, kućom u površini od 72 m2, kčbr. [katastarska čestica], vrt u površini od 269 m2 upisanih u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica dalje navodi da je pravo suvlasništva Republike Hrvatske utvrđeno rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu , KLASA:UP/I-942-01/20-01/4, URBROJ:2133/1-08/04-21-5 od 02. rujna 2021. na ½ dijela nekretnine time da je, navedenim rješenjem utvrđeno da Republika Hrvatska stječe pravo na posjed, a obveznik vraćanja ½ dijela predmetne nekretnine je Grad Karlovac. Tužiteljica navodi da je na rješenje Karlovačke županije izjavila žalbu Ministarstvu pravosuđa i uprave osporavajući da Gradu Karlovcu, a kao slijedniku Republici Hrvatskoj suvlasništvo u istim suvlasničkim omjerima, jer je tužiteljica, da bi privela namjeni kuću za stanovanje mogla morala izvršiti žurna ulaganja pa tako:

a. Izvršiti zamjenu crijepa i krovišta prema dvorištu,

b. Sanacija dovoda, odvoda i vodova za struju,

c. Sanacija struje,

d. Popravak i bojanje stolarije,

e. Rekonstrukcija kupaonice i WC-a ( nova keramika i sanitarije)

f. Sanacija žbuke unutar građevine i vanjske žbuke. Za izvođenje radova i privođenja objekta namjeni, tužiteljica je zahtjeve podnosila upisanom suvlasniku Gradu Karlovcu s tim da se grad nikad nije očitovao, a niti sudjelovao u radovima koji nisu trpjeli odgodu. Kako se Grad Karlovac nije očitovao na zahtjeve, u postupku donošenja rješenja o upisu Republike Hrvatske na suvlasničkom dijelu od ½, tužiteljica je osporila visinu suvlasničkog dijela s tvrdnjom da je ona sa ulaganjima suvlasnik od najmanje ¾ dijela a Republika Hrvatska u 1/4 dijela. Odlučujući o žalbi na Rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu KLASA:UP/I-942-01/20-01/4, URBROJ:2133/1-08/04-21-5 od 02. rujna 2021 Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo u svom obrazloženju zaključuje se: „Za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih prostorija i uređaja) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade …. je nadležan sud ..smatra da AV ne može u ovom postupku uspješno osporavati predlagateljici pravo na utvrđenje suvlasništva u ½ dijela nekretnine temeljem članka 77. Zakona o naknadi već da svoje stvarno pravne ili obvezne zahtjeve može ostvarivati u postupku pred sudom nakon pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja po utvrđenju prava vlasništva u ovom predmetu..“ Nadalje se obrazlaže primjena materijalnog prava u odnosu na tužiteljicu i zaključuje: „..ističe se da je odredbama članka 49. stavak 2. Zakona o naknadi propisano da ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja prema stanju nekretnine kakva bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj

Poslovni broj: 342/2024-32

prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjeg vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajući novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu sa propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima.“ Sukladno naprijed navedenom tužiteljica tužbom traži da se utvrdi suvlasnicom na ¼ suvlasničkog dijela tužene i radi izdavanja valjane tabularne ispravu za upis suvlasničkog dijela od ¼ na ime tužiteljice, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

2. U eventualno kumuliranom zahtjevu tužiteljica je podredno (ako utvrdi da nije osnovan stvarnopravni zahtjev radi utvrđenja suvlasništva) postavila obveznopravni zahtjev radi isplate iznosa od 7.000,00 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, na ime izvršenih ulaganja i adaptaciju građevine na predmetnoj nekretnini.

3. Sukladno odredbi članka 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

4. Nakon provedenog građevinskog vještačenja, podneskom od 28. listopada 2025., tužiteljica je preinačila tužbu povećanjem eventualno kumuliranog obveznopravnog zahtjeva s iznosa od 7.000,00 EUR na iznos od 10.515,75 EUR, sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

5.U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te primarno ističe prigovor zastare te promašene pasivne legitimacije. Naime, prije no što je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na jednoj polovini dijela predmetne nekretnine, prijašnji nositelj prava korištenja na predmetnoj nekretnini bio je Grad Karlovac s kojim je tužiteljica dana 26. rujna 2006. sklopila ugovor o najmu stana za zaštićenom najamninom. Prema tome tužiteljica je za izvršena ulaganja i adaptaciju sporne nekretnine trebala tužiti Grad Karlovac obzirom da je isti bio nositelj prava raspolaganja nekretninom u vrijeme izvršenih ulaganja, a što i sama tužiteljica priznaje u točki III. tužbe gdje navodi da se Gradu Karlovcu obraćala sa zahtjevom radi sudjelovanja u izvršenim radovima. Nadalje, tužiteljica u tužbi za svoje tvrdnje vezane uz rekonstrukciju građevine ne navodi nikakve dokaze u smislu računa iz kojih bi bilo vidljivo koje troškove je tužiteljica prilikom adaptacije imala. Procjembeni elaborat koji tužiteljica prilaže kao dokaz izvršenih ulaganja, nikako ne može poslužiti kao mjerodavan dokaz za konkretna ulaganja koja su vršena. Nadalje, procjembeni elaborat sačinjen je u studenom 2018., pa je za pretpostaviti da su ulaganja na koja upire tužiteljica vršena najranije 2018., a mnogo vjerojatnije da su vršena već 2006. od kada se tužiteljica nalazi u najmu predmetne nekretnine. Prema tome neovisno o tome da li se u ovom predmetu radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji, tužena smatra da je u svakom slučaju nastupila zastara potraživanja pa tužena predlaže sudu odbiti tužbene zahtjeve.

6.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Ministarstva pravosuđa i uprave RH od 14. rujna 2023., povratnicu na listu 10, prijedlog na listu 11, izvadak iz zemljišne knjige na listu 12-13, fotografije na listu 14-17, procjembeni elaborat na listu 18-45, rješenje Upravnog odjela

Poslovni broj: 342/2024-32

za opću upravu Karlovačke županije od 2. rujna 2021., Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom od 26. rujna 2006., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. rujna 2018., zamolbu na listu 71, ponudu za kupnju suvlasničkog dijela na listu 72-75, očitovanje Grada Karlovca od 18. rujna 2020., zapisnik o bodovanju stana na listu 87-88, povijesni prikaz za zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dokumentaciju na listu 102-106, proveo očevid na licu mjesta 20. svibnja 2025., saslušao svjedoke ZV, ĐV, PV, tužiteljicu kao stranku te proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku 2M pro d.o.o. [adresa] u osobi UV.

7. Stvarnopravni zahtjev nije osnovan, dok je obveznopravni djelomično osnovan.

8. Tužiteljica temelji stvarnopravni zahtjev na okolnosti da je s osnove izvršenih ulaganja stekla suvlasnički dio od ¼ na suvlasničkom dijelu tužene koji iznosi ½ dijela. Prema navodima tužiteljice radilo se o hitnim ulaganjima obzirom je kuća bila opasna za stanovanje jer su zbog derutnosti počeli otpadati dijelovi žbuke, trstike i ostalog građevnog materijala, probijala je voda s krova, pa su bili neophodni radovi:

- zamjena crijepa i krovišta prema dvorištu

- Sanacija dovoda, odvoda i vodova za struju

- Sanacija struje

- Popravak i bojanje stolarije

- Rekonstrukcija kupaonice i WC-a ( nova keramika i sanitarije)

- Sanacija žbuke unutar građevine i vanjske žbuke.

9. Utužena ulaganja izvršena su na kući na adresi u [adresa], koja u zemljišnim knjigama dolazi upisana na kčbr. [katastarska čestica] [adresa] (dvorište od 197 m2, dvorišna zgrada, [adresa], dvorišna zgrada, [adresa], kuća, [adresa]), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojem je osnovano etažno vlasništvo (E-1), i to:

- dvosobni stan u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, dvije kuhinje, ostave i WC, ukupne površine 56,83 m2 sa šupom u dvorištu, koji koristi zaštićeni najmoprimac AV

- stambeni prostor u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe, površine 12,48 m2, time da se navedeni prostori nalaze na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] obala Trnskog od 369 m2, a etaža je upisana kao suvlasništvo stranaka na jednake dijelove.

10. Ranijim suvlasnicima predmetne nekretnine A i JV predmetna nekretnina konfiscirana je na temelju Presude Kotarskog narodnog suda u [adresa], broj II-K-28/45 od 4. listopada 1945. (strana 58 spisa).

11. Pravomoćnim i izvršnim djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji klasa: UP/I-942-05/97-01/343 urbroj:2133-04-03/1-08-28 od **.**.2008. AVČ iz [adresa] dano je suvlasništvo ½ dijela dvosobnog stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, dvije kuhinje, ostave i WC, ukupne površine 56,83 m2 sa šupom u dvorištu, koji koristi zaštićeni najmoprimac AV, te stambeni prostor u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe, površine 12,48 m2, a s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine kčbr. [katastarska čestica]. i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Pravo suvlasništva nekretnine u ½ dijela tužiteljica je stekla na suvlasničkom dijelu RVČ kada je upisala pravo suvlasništva u

Poslovni broj: 342/2024-32

zemljišnim knjigama na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. rujna 2018 koji je sklopila s prodavateljicom AVČ, kojoj je suvlasnički dio od ½ dijela vraćen navedenim rješenjem od 17. studenog 2008.

13. O preostalom suvlasničkom dijelu od ½ HV odlučeno je pravomoćnim i izvršnim djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji klasa: UP/I-942-05/97-01/343 urbroj: 2133-04-03/1-09-34 od 2. veljače 2009. na način da je istoj utvrđeno pravo na naknadu za predmetni oduzeti stan, kojeg koristi zaštićeni najmoprimac AV.

14. Dakle, tužiteljica je bila u posjedu nekretnine na temelju stanarskog prava, a onda je kao raniji nositelj stanarskog prava sklopila je s Gradom Karlovcem kao najmodavcem ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 26. rujna 2006. pa je nadalje imala status zaštićenog najmoprimca.

15. Na suvlasničkom dijelu nekretnine od ½ dijela u odnosu na koji je odbijen zahtjev TV (Vuksan) za naturalni povrat, bio je upisan Grad Karlovac, sve dok Republika Hrvatska nije stekla pravo vlasništva na cjelokupnom suvlasničkom dijelu od ½, na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja Upravnog odjela za opću upravu klasa: UP/I-942-05/20-01/4 urbroj: 2133/1-08/04-21-5 od 2. rujna 2011.

16. Radi se o stjecanju prava vlasništva države na temelju zakona, i to odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) kojom je propisano da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.

17. Obzirom je tužena stekla pravo suvlasništva temeljem navedene zakonske odredbe, to tužiteljica temelji svoj zahtjev na odredbi članka 49. Zakona o naknadi, odnosno na činjenici da postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja prema stanju nekretnine kakva bi ona bila u vrijeme oduzimanja.

18. Naime, prema odredbi članka 49. Zakona o naknadi, imovina koja je predmet naknade daje se prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja (st. 1). Ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja prema stanju nekretnine kakova bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjeg vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima (st. 2.). U slučaju iz st. 2. ovoga članka, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja nekretnine nije dužan tu nekretninu predati prijašnjem vlasniku u posjed, sve dok mu prijašnji vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom, ako se drukčije ne sporazume (st. 3.). Za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije

Poslovni broj: 342/2024-32

(adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan je sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu ovog Zakona (st. 4.).

19. Obzirom tužiteljica, kao nositelj stanarskog prava, u vrijeme donošenja Zakona o naknadi nije bila vlasnik, a niti nositelj prava korištenja i raspolaganja na predmetnom stanu, to joj tužena s ove osnove nije dužna priznati suvlasništvo u omjeru njenih ulaganja.

20. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva već činjeničnom osnovom navedenom u tužbi.

21. Činjenična osnova navedena u tužbi u ovom sporu svodi se na razliku vrijednosti nekretnine prije i poslije izvršenih ulaganja. Stoga je obzirom na ovu činjeničnu osnovu, sud mogao razmotri ovaj zahtjev i s druge pravne osnove koja se temelji na odredbi članka 156. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08) propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine.

22. Dakle, adaptacijom (rekonstrukcijom) građevine u pravilu se ne stječe stvarnopravani već eventualno obveznopravni zahtjev, ali ako se radi o znatnijim radovima nakon kojih je prvobitna građevina u pretežitom dijelu prestala postojati i kada je to među strankama ugovoreno, ne može se isključiti izmjena stvarnopravnih odnosa.

23. U tom pravcu provedeni su dokazi je li tužiteljica izvršila utužena ulaganja obzirom nije dostavila račune za izvedene radove pa su saslušani svjedoci i tužiteljica, proveden očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje po 2Mpro d.o.o. [adresa] u osobi UV.

24. Na očevidu 20. svibnja 2025. tužiteljica je iskazala i pokazala izvršena ulaganja te je građevinskim vještačenjem utvrđeno da se radi o vrsti nužnih radova, time da su određeno navedeni radovi, kao i vrijednost svakog pojedinog nužnog rada:

- zamjena dijelova krovne konstrukcije u iznosu od 300,00 EUR,

- demontaža starog krovnog pokrova i dobava i postavljanje krovnog pokrova (polovan crijep) u iznosu od 405,00 EUR,

- postavljanje krovnog pokrova (profilirani lim) u iznosu od 304,13 EUR,

- postavljanje žlijebova i vertikalne odvodnje u iznosu od 288,00 EUR,

- izvedba električnih instalacija kuhinje, hodnika i kupaonice u iznosu od 500,00 EUR,

- izvedba vodovodnih i kanalizacijskih instalacija u iznosu od 500,00 EUR,

- dobava i ugradnja ulaznih vrata (PVC) 400,00 EUR,

- dobava i ugradnja prozora - hodnik i kupaonica (PVC) u iznosu od 300,00 EUR,

- dobava i ugradnja prozora - kod ulaznih vrata (PVC) u iznosu od 170,00 EUR,

- uklanjanje derutnih stropnih obloga u iznosu od 405,50 EUR,

Poslovni broj: 342/2024-32

- dobava i postavljanje gips-kartonskih ploča stropa i postavljanje ukrasnih ploča od stiropora u iznosu od 608,25 EUR,

- dobava i postavljanje ukrasnih ploča od stiropora u iznosu od 101,38 EUR,

- uklanjanje derutne podne konstrukcije u iznosu od 1.216,51 EUR,

- kameni naboj podne ploče hodnika, kuhinje i kupaonice u iznosu od 81,10 EUR,

- betoniranje podne ploče hodnika, kuhinje i kupaonice u iznosu od 304,13 EUR,

- dobava i postavljanje keramičkih pločica s pripremom podloge u iznosu od 728,25 EUR,

- otucanje starog zidnog pokrova u iznosu od 191,15 EUR,

- žbukanje zidova u iznosu od 506,90 EUR,

- ličenje unutarnjih zidova i stropova s pripremom podloge u iznosu od 1.879,86 EUR,

- ličenje vanjskih zidova s pripremom podloge u iznosu od 525,60 EUR,

- dobava i ugradnja tuš kade u iznosu od 200,00 EUR,

- dobava i ugradnja wc školjke u iznosu od 100,00 EUR,

- dobava i ugradnja umivaonika i slavine u iznosu od 200,00 EUR,

- dobava i postavljanje dimnjaka u iznosu od 300,00 EUR,

time da ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 10.515,75 EUR.

25. Okolnost da je tužiteljica izvršila navedene radove potvrdili su saslušani svjedoci.

26. Svjedok ZV je suprug tužiteljice koji je iskazao da su se oženili 2001. od kada živi s tužiteljicom u predmetnoj kući, a već je tada krov prokišnjavao, dimnjak je bio ruševan, te je voda curila i sve je bilo trulo. Svjedok je iskazao da je prije R (2022.) tužiteljica izvršila radove na promjeni dijela crijepa na krovu, promjenu lima i dimnjaka i nekih greda. Izvršena je promjena električnih i vodovodnih instalacija, jer je prijetila opasnost od požara zbog dotrajalosti instalacija. U prostoriji u kojoj su zajedno WC i kupaona, koja je bila u lošem stanju, izvršena je kompletna promjena keramike i sanitarija, te također promjena električnih i vodovodnih instalacija. Obzirom je stolarija bila trula, svjedok je iskazao da je tužiteljica promijenila stolariju na ulaznim vratima te prozorima kuhinje i kupaone postavljajući PVC stolariju, i to stolariju u razdoblju nakon R. Nakon tih radova, kuća je ožbukana izvana i iznutra.

27. Svjedok ĐV je prijatelj ZV (supruga tužiteljice), koji je iskazao da je pomagao na obnovi tužiteljičine kuće obzirom je i suprug tužiteljice pomagao svjedoku u obnovi njegove kuće. Svjedok je iskazao da je pomagao u obnovi krova i krovišta obzirom je krov bio u lošem stanju i prokišnjavao pa su se mijenjale grede i letve, presložio crijep, mijenjao se žlijeb. Radovi na obnovi krova bili su poslije R. Nadalje, svjedok je iskazao da je pomogao u radovima oko postavljanja knaufa i radova na podovima. Kod žbukanja, pomogao je skinuti stari sloj žbuke koji je već sam otpadao, pa su ponovno žbukali zidove i plafon. Pomagao je u betoniranju dijela dvorišta. Iako nije sudjelovao i u tim radovima, poznato mu je da je tužiteljica obnovila kupaonu s wc-om.

28. Svjedok PV je zet tužiteljice od 2000. kada se oženio za kćerku tužiteljice pa mu je tako poznato da su neki dijelovi kuće obnovljeni. Osobno je pomagao u obnovi krova koji je prokišnjavao pa je stavljen novi lim i dimnjak te crijep. Vidio je da je stavljena nova PVC stolarija na ulazu kuće i na dva prozora. Poznato mu je da je kompletno obnovljena kupaonica s WC-om od promjene instalacija do

Poslovni broj: 342/2024-32

keramike i sanitarija. Nakon obnove krova, kuća se iznutra žbukala, kao i jedan vanjski zid kuće prema dvorištu koji je svjedok pokazao na očevidu.

29. Iako se radi o svjedocima koji su tužiteljici bliski ili u prijateljskim odnosima, sud je povjerovao njihovim iskazima kojima su potvrdili tvrdnje tužiteljice o izvršenim ulaganjima. Naime, opisana i pokazana ulaganja sud je utvrdio na licu mjesta neposrednim opažanjima uz stručnu pomoć građevinskog vještaka koji ih je detaljno opisao, procijenio njihovu vrijednost te sve radove okarakterizirao kao nužne radove.

30. Nužni radovi su građevinski radovi koji bi vlasniku nekretnine bili nužni za održavanje zgrade, odnosno to su radovi kojima se sprječava propadanje nekretnine ili umanjenje njezine vrijednosti. U konkretnom slučaju radovi su bili nužni radi sprječavanja propadanja kuće obzirom je krov prokišnjavao, a nakon obnove krova, izvedeni su i drugi radovi kojima se kuća dovela u funkciju za stanovanje.

31. Međutim, prema utvrđenju ovog suda, ovako utvrđena ulaganja u predmetnu kuću, ne daju osnov za izmjenu stvarnopravnih odnosa. Radi se takvim ulaganjima kojima je samo izvršena sanacija objekta pa se nije radilo o takvom građevinskom poduhvatu zbog kojeg bi nastala nova građevina. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da se radilo o nužnim troškovima kojima je nekretnina sanirana. Umjesto dotrajalih dijelova nekretnine izvršene su potrebne zamjene i popravci kojima nekretnina nije dobila novi identitet. Obzirom na navedeno, osnova za stvarnopravni zahtjev ne može proizlaziti samo iz iznosa ukupne vrijednosti izvedenih radova (10.515,75 EUR) prema ukupno tržišnoj vrijednosti nekretnine (46.300,00 EUR), odnosno ½ tržišne vrijednosti nekretnine (23.150,00 EUR).

32. Osim okolnosti da ulaganjima tužiteljica nije izmijenjen identitet nekretnine, to ne postoji niti sporazum stranaka da tužiteljica stekne suvlasništvo na ime izvršenih ulaganja, što prema utvrđenju ovog suda znači da naposljetku nema osnove za tužiteljičin stvarnopravni zahtjev na temelju ulaganja u predmetnu kuću.

33. Nakon što je sud nije prihvatio postavljeni stvarnopravni zahtjev, stekli su se uvjeti da sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP, odluči o eventualno postavljenom obveznopravnom zahtjevu na temelju izvršenih predmetnih ulaganja.

34. Prije svega, obveznopravni zahtjev valjalo je razmotriti kroz već navedenu odredbu članka 49. stavak 2. Zakona o naknadi i utvrditi da tužena nije u obvezi isplatiti tužiteljici naknadu za ulaganja, odnosno naknadu za izvršene troškove nužnih radova obzirom joj takvo pravo ne pripada jer u vrijeme donošenja Zakona o naknadi nije bila vlasnik, a niti nositelj prava korištenja i raspolaganja na predmetnom stanu.

35. Prema drugoj pravnoj osnovi prema kojoj su odlučne okolnosti da je tužiteljica, kao suvlasnica kuće u ½ dijela, istu adaptirala za sebe, bez pristanka tužene, kao suvlasnice u preostaloj ½ dijela kuće, tako da su nastala ukupna ulaganja u iznosu od ukupno 10.515,75 EUR, a koja se, prema mišljenju građevinskog vještaka, koje prihvaća i ovaj sud, odnose na izvršene nužne radove, mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 124/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10,143/12, 152/14, u daljnjem tekstu: ZV).

Poslovni broj: 342/2024-32

36. Prema odredbi članka 46. stavak 1. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Daljnjom odredbom čl. 164. ZV propisan je pravni položaj poštenog posjednika vezano za izvršena ulaganja, pa je tako u stavku 2. određeno da pošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, dok je odredbom čl. 165. istog zakona propisan pravni položaj nepoštenog posjednika, a prema st. 1. toga članka nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te mu naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, s tim da prema st. 3. citirane odredbe nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku.

37. Dakle, u svakom slučaju tužiteljica ima pravo na naknadu izvršenih nužnih radova pa obzirom je u konkretnom slučaju tužiteljica izvršila radove koji svi, prema mišljenju vještaka, kojeg prihvaća i ovaj sud, predstavljaju nužne radove, pa u odnosu na navedena ulaganja tužiteljica ima pravo na naknadu učinjenih troškova, a tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj Rev-479/04-2 od 27. travnja 2005. u kojem je izneseno shvaćanje prema kojem "Kada tuženica na temelju nespornih činjenica, da je uložila znatna sredstva u redovno održavanje, adaptaciju pa čak i dogradnju sporne kuće, zahtijeva na temelju takvih ulaganja pravo na naknadu učinjenih troškova, onda se takav zahtjev mora razmotriti u svjetlu zakonskih odredaba čl. 164. ZVDSP i čl. 286.

- 289. ZOO".

38. Neosnovano tužena prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji koja u odnosu na državu kao suvlasnika nekretnine proizlazi iz navedene odredbe članka 46. stavak 1. ZV. Tužena Republika Hrvatska postala je suvlasnik predmetne nekretnine (2021.) prije nego što je tužena izvršila utužena ulaganja (poslije R, tj.2022.)

39. Građevinskim vještačenjem utvrđeno je da ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 10.515,75 EUR pa je tužena kao suvlasnica nekretnine u ½ dijela dužna naknaditi tužiteljici ½ vrijednosti izvršenih radova pa je tuženoj naloženo da tužiteljici naknadi iznos od 5.257,88 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

40. Usmeno na glavnoj raspravi 13. siječnja 2026. građevinski vještak je stručno i objektivno otklonio prigovore tužene te je sud prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka.

41. Neosnovano tužena ističe prigovor zastare obzirom zastara tražbine s osnove izvršenog ulaganja u određenu nekretninu ne počinje teći tako dugo dok se tužitelj koristi nekretninom u koju je izvršio ulaganje kojim se povećala vrijednost iste. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukama Rev-x 3/08, Rev 2869/99 Rev-x 249/14 i Rev-x 358/11.

42. U konkretnom slučaju radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, što znači da tužiteljica ne traži da se prihvate svi zahtjevi već samo jedan od njih sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP, pa se iz tog razloga omjer uspjeha stranaka u sporu ocjenjuje u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev.

43. Stoga tužiteljici pripada pravo na naknadu parničnih troškova prema uspjehu u sporu u odnosu na usvojeni zahtjev koji temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP

Poslovni broj: 342/2024-32

u konkretnom slučaju iznosi 50% (50%(kvantitativni uspjeh)+100% (osnov):2=75%- 25%(uspjeh tuženika)=50%)

44. Tužiteljica je imala trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podnesaka od 25.2.2025. i 28.10.2025. iznos od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1, za zastupanje na raspravama 7.3.2025. i 13.1.2026. u iznosu od 200,00 EUR za svaku raspravu prema Tbr.9.t.1., za zastupanje na očevidu 20.5.2025. iznos od 200,00 EUR prema Tbr.9.t.7., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu 58,23 EUR i na presudu 58,23 EUR, što ukupno iznosi 1.616,46 EUR, a prema uspjehu u sporu od 50%, iznosi 808,23 EUR, kojem iznosu treba pribrojiti zatraženi trošak provedenog građevinskog vještačenja od 530,89 EUR u cijelosti obzirom je tužiteljici ovaj trošak bio neophodan bez obzira na uspjeh u sporu, što znači da je konačno tužena dužna tužiteljici naknaditi iznos od 1.339,12 EUR na ime naknade parničnih troškova, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

45. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 20. veljače 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Poslovni broj: 342/2024-32

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Ismet Krupić, [adresa]

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu