REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1520/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pavla Hatza 8, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupano po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu KNEZOVIĆ i Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Hrvoja Škalića, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Ćavara, odvjetnika, 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], više plaćeno s osnove ništetnih promjena kamatnih stopa u iznosu od 1.679,48 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznos:

3,43 EUR od 1.10.2007.

3,42 EUR od 31.10.2007.

3,45 EUR od 5.12.2007.

3,44 EUR od 31.12.2007.

3,51 EUR od 31.1.2008.

3,59 EUR od 4.3.2008.

12,31 EUR od 31.3.2008.

12,01 EUR od 30.4.2008.

11,89 EUR od 31.5.2008.

12,05 EUR od 1.7.2008.

11,80 EUR od 4.8.2008.

11,88 EUR od 5.9.2008.

11,99 EUR od 2.10.2008.

12,67 EUR od 6.11.2008.

12,47 EUR od 5.12.2008.

15,79 EUR od 9.1.2009.

15,98 EUR od 7.2.2009.

16,36 EUR od 9.3.2009.

15,82 EUR od 9.4.2009.

20,20 EUR od 6.5.2009.

20,00 EUR od 5.6.2009.

19,90 EUR od 7.7.2009.

19,84 EUR od 8.8.2009.

19,99 EUR od 7.9.2009.

19,84 EUR od 7.10.2009.

19,81 EUR od 9.11.2009.

19,88 EUR od 8.12.2009.

20,26 EUR od 5.1.2010.

20,55 EUR od 8.2.2010.

20,49 EUR od 5.3.2010.

20,93 EUR od 7.4.2010.

20,94 EUR od 6.5.2010.

21,37 EUR od 5.6.2010.

22,26 EUR od 9.7.2010.

21,69 EUR od 6.8.2010.

23,19 EUR od 14.9.2010.

22,68 EUR od 30.9.2010.

22,40 EUR od 8.11.2010.

23,31 EUR od 9.12.2010.

24,25 EUR od 7.1.2011.

23,67 EUR od 7.2.2011.

23,56 EUR od 8.3.2011.

23,26 EUR od 6.4.2011.

23,85 EUR od 6.5.2011.

25,16 EUR od 8.6.2011.

24,98 EUR od 6.7.2011.

27,84 EUR od 8.8.2011.

25,71 EUR od 7.9.2011.

25,09 EUR od 7.10.2011.

25,05 EUR od 8.11.2011.

25,06 EUR od 7.12.2011.

25,55 EUR od 7.1.2012.

25,90 EUR od 8.2.2012.

25,87 EUR od 8.3.2012.

25,69 EUR od 7.4.2012.

25,77 EUR od 8.5.2012.

26,03 EUR od 8.6.2012.

25,74 EUR od 7.7.2012.

25,84 EUR od 4.8.2012.

25,34 EUR od 10.9.2012.

25,43 EUR od 6.10.2012.

25,72 EUR od 8.11.2012.

25,70 EUR od 10.12.2012.

25,86 EUR od 8.1.2013.

25,41 EUR od 8.2.2013.

25,39 EUR od 8.3.2013.

25,84 EUR od 8.4.2013.

25,39 EUR od 8.5.2013.

25,26 EUR od 10.6.2013.

25,02 EUR od 8.7.2013.

25,21 EUR od 7.8.2013.

25,25 EUR od 9.9.2013.

25,67 EUR od 7.10.2013.

25,54 EUR od 7.11.2013.

25,72 EUR od 6.12.2013.

25,51 EUR od 11.1.2014.

25,84 EUR od 6.2.2014.

25,92 EUR od 8.3.2014.

25,81 EUR od 8.4.2014.

25,75 EUR od 5.5.2014.

25,64 EUR od 31.5.2014.

sve do isplate po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04) za razdoblje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju isplatiti tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], više plaćeno s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) u iznosu od 6.222,15 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznos:

1,67 EUR od 31.7.2007.

3,29 EUR od 31.8.2007.

0,97 EUR od 5.12.2007.

0,07 EUR od 31.12.2007.

5,62 EUR od 31.1.2008.

12,87 EUR od 4.3.2008.

13,92 EUR od 31.3.2008.

6,05 EUR od 30.4.2008.

2,94 EUR od 31.5.2008.

6,99 EUR od 1.7.2008.

0,62 EUR od 4.8.2008.

2.56 EUR od 5.9.2008.

5,51 EUR od 2.10.2008.

23,25 EUR od 6.11.2008.

18,13 EUR od 5.12.2008.

32,52 EUR od 9.1.2009.

36,67 EUR od 7.2.2009.

44,69 EUR od 9.3.2009.

33,21 EUR od 9.4.2009.

33,14 EUR od 6.5.2009.

29,85 EUR od 5.6.2009.

28,09 EUR od 7.7.2009.

27,19 EUR od 8.8.2009.

29,61 EUR od 7.9.2009.

27,05 EUR od 7.10.2009.

26,64 EUR od 9.11.2009.

27,74 EUR od 8.12.2009.

34,25 EUR od 5.1.2010.

39,07 EUR od 8.2.2010.

37,98 EUR od 5.3.2010.

45,38 EUR od 7.4.2010.

45,66 EUR od 6.5.2010.

52,86 EUR od 5.6.2010.

67,80 EUR od 9.7.2010.

58,18 EUR od 6.8.2010.

83,30 EUR od 14.9.2010.

74,77 EUR od 30.9.2010.

70,08 EUR od 8.11.2010.

85,30 EUR od 9.12.2010.

101,08 EUR od 7.1.2011.

91,39 EUR od 7.2.2011.

89,59 EUR od 8.3.2011.

84,47 EUR od 6.4.2011.

94,45 EUR od 6.5.2011.

116,33 EUR od 8.6.2011.

113,34 EUR od 6.7.2011.

161,32 EUR od 8.8.2011.

125,61 EUR od 7.9.2011.

115,20 EUR od 7.10.2011.

114,60 EUR od 8.11.2011.

114,71 EUR od 7.12.2011.

122,89 EUR od 7.1.2012.

128,81 EUR od 8.2.2012.

128,33 EUR od 8.3.2012.

125,23 EUR od 7.4.2012.

126,69 EUR od 8.5.2012.

131,02 EUR od 8.6.2012.

126,13 EUR od 7.7.2012.

127,87 EUR od 4.8.2012.

119,44 EUR od 10.9.2012.

120,85 EUR od 6.10.2012.

125,74 EUR od 8.11.2012.

125,40 EUR od 10.12.2012.

128,14 EUR od 8.1.2013.

120,62 EUR od 8.2.2013.

120,31 EUR od 8.3.2013.

127,78 EUR od 8.4.2013.

120,30 EUR od 8.5.2013.

118,00 EUR od 10.6.2013.

113,96 EUR od 8.7.2013.

117,26 EUR od 7.8.2013.

117,97 EUR od 9.9.2013.

124,95 EUR od 7.10.2013.

122,69 EUR od 7.11.2013.

125,77 EUR od 6.12.2013.

122,21 EUR od 11.1.2014.

127,85 EUR od 6.2.2014.

129,23 EUR od 8.3.2014.

127,37 EUR od 8.4.2014.

126,26 EUR od 5.5.2014.

125,55 EUR od 31.5.2014.

sve do isplate po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04) za razdoblje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 2.206,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 12. lipnja 2019. i tijekom postupka tužitelj navodi da je s pravnim prednikom tuženika, Hypo Alpe Adria bank d.d., sklopio Ugovor o kreditu broj 016- 522/2007 na temelju kojeg je tuženik stavio na raspolaganje i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 36.575,00 CHF u protuvrijednosti kuna, s namjenom kupnje motornog vozila i s rokom vraćanja od 7 godina, te da je tužitelj svoju ugovornu obvezu vraćanja kredita u cijelosti ispunio 2014.

1.1. Pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž- 7129/13 donesenoj u kolektivnom sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika, u odnosu na koju je u spomenutoj odluci utvrđeno da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke pa s obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen kao tipski ugovor te da se o promjeni kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo Trgovački sud u Zagrebu je utvrdio da je takva ugovorna odredba ništetna. Nadalje tužitelj navodi da je sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa obvezujuća za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene pa tako i u ovom postupku s obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen 2007.

1.2. Tužitelj navodi da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj 1401/12 u navedenom dijelu potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kao i da je stav da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima se kamatna stopa mijenja na temelju jednostrane odluke banke, potvrdio i Vrhovni sud RH u presudi i rješenju posl. broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pa slijedom izloženog ističe da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, nepoštena, a time i ništetna. Tužitelj smatra i da je takvo postupanje tuženika protivno odredbi čl. 1021. i 1022. st. 2. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da su bitni sastojci svakog ugovora o kreditu iznos kredita i ugovorene kamate. S obzirom na činjenicu da ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a da su stranke ugovor sklopile na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, tužitelj ističe da tuženik nije na transparentan način objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora na način da bi tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, tuženik je nesavjesnim postupanjem povrijedio primjenjive zakonske odredbe o zaštiti potrošača kao i odredbe ZOO-a što su potvrdile i ranije navedene presude.

1.3. Tužitelj ističe da ugovor o kreditu nije sadržavao niti kriterij na temelju kojeg bi se mogao odrediti predmet obveze, a ni u kojem slučaju kriterij koji bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao razumjeti o čemu je zauzeo stav i Vrhovni sud RH u presudi i rješenju broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. i Visoki trgovački sud RH u presudi i rješenju posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te u presudi broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. Pri tome tužitelj naglašava da je navedeni stav u skladu s Direktivom 93/13 EEZ i presudom Europskog suda pravde posl. broj C-26/13 od 30. travnja 2014. u kojoj odluci je jasno i nedvosmisleno utvrđeno da ugovorna odredba potrošaču ne treba biti samo i isključivo gramatički razumljiva već mu na transparentan način trebaju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iza toga za njega proizlaze. Takvim postupanjem tuženika tužitelj smatra da je rizik promjenjivosti kamatne stope u cijelosti bio prebačen u njegovu stranu, što je sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima protivno načelu savjesnosti i poštenja, a što je dovelo i do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da je takvim načinom izmjene kamatne stope tijekom otplate kredita tuženiku platio znatno veće iznose od onih koji su utvrđeni prvotnim otplatnim planom.

1.4. U odnosu na ugovorenu valutu CHF tužitelj ističe da je presudom posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda RH utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita kada su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa s obzirom da je odredba kojom se ugovara vezanje iznosa kredita u švicarskim francima nevaljana, smatra se kao da nikada nije niti ugovorena, te je potrebno smatrati da je predmetni ugovor o kreditu od samog potpisivanja bio ugovor u kojem je ugovorena valuta hrvatska kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare pozivajući se na odredbu čl. 226. st. 2. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojem je nastupila zastara svih navodnih tražbina tužitelja s obzirom da je proteklo više od 3 godine od dospjelosti svih anuiteta po osnovnom ugovoru s obzirom da je isti sklopljen 18. svibnja 2007. Tuženik smatra da je istekao i petogodišnji zastarni rok ukoliko tužitelj temelji svoje pravo na temelju stjecanja bez osnove, jer se početak tog roka računa od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Za neosnovanost zahtjeva smatra odlučnim i što je ugovor o kreditu prestao postojati pa se više ne mogu utvrđivati ništetnim odredbe tog ugovora. Smatra da tužitelj nema pravo pozivati se na utvrđenja u presudama donesenim u okviru kolektivnog spora jer da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bila na snazi odredba čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača koja je stupila na snagu tek 16. srpnja 2009. kao i da je odredba čl. 502.a Zakona o parničnom postupku kojom je uvedena mogućnost podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava stupila na snagu tek 1. srpnja 2013.. S obzirom da između stranaka više ne postoji obvezno pravni odnos tužitelj nema pravni interes od suda tražiti utvrđenje ništetnosti tih odredaba.

2.1. Smatra da je u kolektivnom sporu odluka odnosno pravna zaštita donesena na apstraktnoj razini te da tužitelj ne može svoj zahtjev temeljiti na rezultatima takvog spora kao i da u svakom postupku treba utvrditi okolnosti konkretnog predmeta koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora.

2.2. U odnosu na valutnu klauzulu sadržanu u čl. 2 i 4. predmetnog ugovora tuženik ističe da je sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim odnosima bilo dopušteno ugovaranje valutne klauzule te da sukladno odredbama čl. 84. i 81. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati niti za to postoje pretpostavke poštenost ugovornih odredbi o predmetu ugovora i cijeni smatra da je valutna klauzula uočljiva, jasna i razumljiva te da stoga odredba o istoj nije nepoštena, a time niti ništetna.

2.3. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik ističe da se izmjenom odnosno povećanjem iste vodio isključivo tržišnim kriterijima odnosno objektivnim kriterijima prema kojima se određuje visina ugovornih kamata kao i da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nisu bili na snazi danas važeći propisi o obvezi banaka da u pisanom obliku utvrđuju metodologiju i parametre promjene kamatnih stopa. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postuku izvršen je uvid u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broja Rev-x 183/11-2 od 16. listopada 2013. (list 44-47), članak Učinak konverzije kredita denominiranih u CHF i onih u kunama s valutnom klauzulom kroz sudsku praksu, autora mr.sc. SS (list 48-56), presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-311/2018-2 od 3. rujna 2018. (list 57-61), presuda od 20. rujna 2018. (list 62-80), presuda od 20. rujna 2017. (list 81-92), rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broja: U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. (list 93-94), Mišljenje Vlade Republike Hrvatske o Prijedlogu zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (predlagatelja Kluba zastupnika Hrvatskih laburista- Stranke rada) (list 95-97), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broja: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. (list 98-106), članak Inflacija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: usporedba stanja, uzroci nastanka i izgledi rješenja autora ES i DS (list 108-135), Bilten o bankama 12 (list 136- 158), Mišljenje nezavisnog odvjetnika Nilsa Wahla od 27. travnja 2017. (list 159-173), presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-2658/12-2 od 11. studenoga 2013. (list 174-176), presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broja Pž-2462/03-3 od 12. prosinca 2005. (list 177-178), Judgment of the Court 14. june 2012. (list 179-198), Opće uvjete za poslovanje sa građanima (list 199-204), Judgment of the Court 3. june 2010. (list 205-216), Tablicu G2: Kamatne stope banaka u kunske kredite s valutnom klauzulom i na kredite odobrene u eurima mjesečne vagane prosječne kamatne stope, u postocima na godišnjoj razini (list 217), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 218-221), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. (list 222-231), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Poslovanje s individualnim klijentima i razvoj proizvoda (list 232-242), obavijesti, ovdje, tužitelju o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25301581 od 4. prosinca 2008. i 14. travnja 2009. (list 243-244, 255-256), obavijest, ovdje, tužitelju o parametrima kamatne stope od 18. prosinca 2013. (list 245, 257), Ugovor o krediti broj: 016- 522/2007 od 18. svibnja 2007. (list 246-251), presuda ovog suda poslovnog broja P- 5847/2015-34 od 25. rujna 2018. (list 258-274), Tablicu G1: Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 290-298), otplatni plan (list 304-305), specifikaciju uplata (list 306-307), pregled predmeta za klijenta (list 308-316), otplatni plan (list 318-380), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 321), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (list 330-336).

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-9632/2019-29 od 25. ožujka 2022. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju više plaćeno s osnove ništetnih promjena kamatnih stopa iznos od 12.653,97 kn, a točkom II. s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 46.880,73 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.096,00 kn sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

5. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-758/2022 od 7. veljače 2024. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-9632/2019-29 od 25. ožujka 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovnom postupku tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid uz dokumentaciju navedenu u točki 3. ove presude, te te izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom pred naslovnim sudom dana 22. svibnja 2025. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem u svojstvu svjedoka djelatnika banke Željka Juričića, te javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, a na ročištu za glavnu raspravu održanom pred naslovnim sudom dana 15. siječnja 2026. (list 413-414) tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka USC i ČS.

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev korisnika kredita za vraćanje više plaćenih mjesečnih iznosa na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. Nije sporno da je između pravnog prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., u svojstvu kreditora i tužitelja u svojstvu korisnika kredita, sklopljen Ugovor o kreditu broj 016-522/2007 18. svibnja 2007. za kupnju vozila, na temelju kojeg Ugovora je tuženik isplatio tužitelju kunsku protuvrijednosti iznosa od 36.575,00 CHF s rokom vraćanja od 7 godina, te da je tužitelj svoju ugovornu obvezu vraćanja kredita u cijelosti ispunio 2014. Nije sporno da je tužitelj u predmetnom ugovoru potrošač, da je ugovor o kreditu sastavio tuženik i da je tužitelj otplatio ugovorenu kreditnu obvezu kako ona u ugovoru glasi.

12. Sporan je prigovor zastare utužene tražbine, te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. U svom iskazu, kojeg je sud ocijenio kao iskren, životan, uvjerljiv i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, kao i zakonskim odredbama koje slijede udaljnjem tijeku presude, tužitelj je iskazao da je kredit podigao za kupnju automobila u poslovnici Hypo bank d.d., te da u trenutku sklapanja ugovora nije bio član obrta niti vlasnik trgovačkog društva. Nadalje, da je u trenutku sklapanja ugovora bio upoznat sa sadržajem ugovora, međutim da o pojedinim odredbama ugovora nisu pregovarili, te da mu je ponuđen šprancirani ugovor i da mu nije pojašnjavan pojam valutne klauzule. Nadalje, da je htio sklopiti ugovor u EUR međutim da mu je bankarica tada rekla da je bolje da sklopi ugovor u CHF s obzirom na to da je kamata 5%, a za EUR 9%. Nadalje, da mu iskazao je da mu u banci nisu pojasnili da će se razlikovati rata od rate s obzirom na tečaj CHF.

14. Za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe članka 81., 82., 85., 86. i 87., te članka 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a za ocjenu poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi valja primijeniti i članak 5. Direktive 93/13/EEZ, te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO).

15. U odnosu na valutnu klauzulu Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača tako što je u ugovorima koristio nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je time tuženik postupio protivno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP, a od 7. kolovoza pa nadalje protivno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.; dalje: ZZP/07, jer nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi, te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer je predmetni ugovor unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa je slijedom toga zaključeno da to nije moguće tumačiti kao pojedinačno pregovaranje.

16. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja, postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama.

17. Banke, dakle znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da su potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora.

18. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene vezane za tečaj CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve koji preuzima rizik bez potrebnog znanja o tome i još potaknut na sklapanje ovakvog ugovora, u početku s nižima kamatnim stopama, što je samo po sebi nepošteno. Činjenica je i da je prosječni potrošač u to doba načelno bio upoznat s valutnom klauzulom i to uglavnom DEM, odnosno Euro, nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, pa stoga nije znao niti razumio gospodarske posljedice tih ugovora.

19. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule, a potrošač prihvaća taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF što banke kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a banka kao druga ugovorna strana im to nije objasnila niti dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

20. Činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

21. U tom smislu su i ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u članka 2. i 4. Ugovora CHF ništetne, pa s obzirom da ugovori o kreditu mogu opstati bez odredbe o valuti CHF, svaka ugovorna strana je na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO dužna vratiti je drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora. Prema odredbi članka 324. stavka 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već je odlučna tužiteljeva pobuda za sklapanje ovog ugovora bila kupnja vozila kreditom kojeg će on moći otplaćivati. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, nema mjesta odredbe članka 326. stavka 2. ZOO .

22. Slijedom izloženih utvrđenja, tuženik je dužan vratiti tužitelju primljeno na temelju ništetne odredbe o valuti tečaja CHF.

23. U odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., donesenoj povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda RH, posl. br Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, zauzeo stav da su pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručni i samim tim razumljivi isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, što znači da je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, kao i da se razlozi za promjenjivost kamatnih stopa prikazani u odlukama tuženih banaka ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

24. Iz obrazloženja navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući da je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, a da nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje da je tužitelj na to mogao utjecati.

25. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi banke su kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu, te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno, pa isti sud smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa potrošačima ostala nerazumljiva.

26. Nadalje valja reći da su ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe članka 269. stavka 2. i članka 272. ZOO, a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava.

27. Prema tome jasno je da neodređena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru koji je sastavio tuženik i plasirao proizvod (kredit) bez pojašnjenja te odredbe korisniku kredita, suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač na taj način doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva. Pritom valja istaknuti da prosječnom potrošaču, a za tužitelja tuženik ne tvrdi niti dokazuje da to nije, objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti je bio razumljiv, pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, usuprot načelima obveznog prava.

28. Slijedom toga, ništetna je i ugovorna odredba u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, primjenom odredbe članka 102. stavka 1. ZZP u svezi s odredbom članka 322. stavka 1. ZOO, pa je stoga na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi te odredbe Ugovora, kako je to navedeno i za ništetne odredbe o valutnoj klauzuli za CHF.

29. Tuženikov prigovor o primjeni spomenutih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je ocijenio neosnovanim na temelju odredbe čl. 502. C Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.: dalje: ZPP).

30.

Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem, po sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., sa zadatkom da utvrdi visinu preplaćenog iznosa s osnove valute CHF i promjenjive kamatne stope pri čemu će uzeti u obzir srednji tečaj CHF tuženika na dan isplate i početnu kamatnu stopu kredita, te uz svaki uplaćeni iznos naznačiti datum uplate.

31. Prema nalazu i mišljenju, a na temelju Ugovora o kreditu i priloženog otplatnog plana za isti, te uzevši u obzir kretanje tečaja CHF za vrijeme otplate kredita i promjene kamatne stope, vještakinja je izračunala te tabelarno prikazala pozitivne razlike u iznosu po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja i kamate u odnosu na tečaj i kamatu koji su vrijedili prilikom isplate kredita.

32. Prema izračunu vještaka da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 5,25% iznosi 1.679,48 EUR (12.653,97 kn), a pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita, u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno 6.222,15 EUR (46.880,73 kn).

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković kao detaljan stručan i obrazložen, a ni tužitelj mu nije prigovarao kao ni tuženik matematičkom izračunu, dok je tuženikov prigovor na nalaz zbog korištenja fiksne kamatne stope za cijelo vrijeme otplate kredita i tečaja CHF na dan isplate kredita, u okolnostima prethodno obrazložene ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sud ocijenio neodlučnim za ishod ovog postupka.

34. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare, valja reći da prema shvaćanju s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22), Su-IV-33/2022-2, održane 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

35. Zahtjev za vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, za koji nije propisan neki drugi rok zastare, pa se sukladno odredbi članka 225. ZOO primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

36. Uzevši stoga u obzir da zastara tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na više plaćeno s osnove promjenjive kamatne stope počela teći od pravomoćnosti presude u tom sporu, broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a da je zastara više plaćenog s osnove valute CHF počela teći pravomoćnošću presude broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari od 12. lipnja 2019., a sukladno spomenutom shvaćanju Vrhovnog suda RH, podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka 14. lipnja 2019. odnosno 15. lipnja 2023., slijedom čega istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

37. Tako je sukladno odredbi članka 1111. stavka 3. ZOO kojom je propisano da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, tuženik u obvezi vratiti tužitelju primljeno na temelju ništetnih odredaba i to o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 11.679,48 EUR (2.653,97 kn), te o valutnoj klauzuli CHF iznos od 6.222,15 EUR (46.880,73 kn).

38. Obveza plaćanja zateznih kamata na pojedine iznose od dana stjecanja tog nepripadnog iznosa temelji se na odredbi članka 1115. ZOO.

39. Iznosi u točki I. i II. izreke presude izraženi su u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi članka 13. i članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.).

40.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe primjenom Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23; dalje: Tarifa), u visini 100 bodova, trošak sastava podneska od 19. srpnja 2021. primjenom Tbr. 8.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na ročištima 14. listopada 2020., 4. svibnja 2021., 22. veljače 2022., 22. svibnja 2025. i 16. siječnja 2026. primjenom 9.1. Tarife u visini svaki 100 bodova (5x100), te ročište za obajvu presude od 20. veljače 2026. primjenom Tbr. 9.3. Tarife u visini 50 bodova što uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 1.875,00 EUR, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 2.206,81 EUR.

41.

Odredbom članka 11. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) propisano je da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Slijedom navedenog nije priznat trošak sudskih pristojbi na na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu u iznosu od 106,18 EUR s obzirom na citiranu zakonsku odredbu, a niti ne postoji dokaz u spisu da bi tužitelj platio navedene iznose niti je bio zadužen za iste.

42. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, odredbi članka 29. stavka 2. ZOO i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22.).

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Helena Frigo Bomeštar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis