Poslovni broj: Us I-311/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda, Danijeli Čipčić Buzov, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Vidaković, u upravnom sporu tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćenici Katarini Kranjčević Zanki, odvjetnici u Zadru, Kovačka 5, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi isplate razlike plaće, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti tuženika, 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništavaju se rješenja tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112- 07/25-01/5, Urbroj: 566-01/1-25-2 od 7. siječnja 2025. i Klasa: UP/II-112-07/25-01/6, Urbroj: 566-01/1-25-2 od 8. siječnja 2025., te se predmeti vraćaju tuženiku na ponovni postupak.
II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.
i
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici iznos od 3.000,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 19. veljače 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-07/25-01/6, Urbroj: 566-01/1-25- 2 od 8. siječnja 2025., a koja je zavedena pod poslovnim brojem Us I-311/2025, te tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-07/25- 01/5, Urbroj: 566-01/1-25-2 od 7. siječnja 2025., a koja je zavedena pod poslovnim brojem Us I-312/2025.
2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-311/2025-4 od 6. listopada 2025. spojeni su spisi ovog suda poslovni broj Us I-311/2025 i Us I-312/2025 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja pri čemu će se navedeni spisi nadalje voditi pod poslovnim brojem Us I-311/2025.
3. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/25-01/5, Urbroj: 566-
01/1-25-2 od 7. siječnja 2025. (dalje: rješenje od 7. siječnja 2025.) oglašeno je ništavim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Klasa: UP/I 120-02/24-01/11340, Urbroj: 511-18-05-24-1 od 13. studenog 2024., a kojim rješenjem je naloženo Odjelu materijalno-financijskih poslova isplata AF, ovdje tužiteljici, razlike plaće za vremenski period od 01.01. 2021. do 28.02.2021., i od 01.04.2021. do 03.11.2021., u kajem periodu je bila raspoređena na radnom mjestu vođa ophodnje u Policijskoj postaji Obrovac, u osobnom zvanju VIŠI POLICAJAC, a obavljala je poslove radnog mjesta ŠEF SMJENE (C510) u Policijskoj postaji Obrovac (3400250), i to na način da se imenovanoj isplati razlika plaće između plaće koja je isplaćena temeljem Rješenja o plači Policijske uprave zadarske, broj: 511-18-01-2208/315-2019., od 23.12.2019. i plaće koja imenovanoj pripada za obavljanje poslova radnog mjesta ŠEF SMJENE u Policijskoj postaji Obrovac. Nadalje za razdoblje od 04.11.2021. do 30.04.2022. u kojem periodu je bila raspoređena na radnom mjestu voda ophodnje u Policijskoj postaji Obrovac, u osobnom zvanju SAMOSTALNI POLICAJAC, a obavljala je poslove radnog mjesta ŠEF SMJENE u Policijskoj postaji Obrovac, i to na način da se imenovanoj isplati razlika plaće između plaće koja je isplaćena temeljem Rješenja o plaći Policijske uprave zadarske, broj:
511-18-01-1835/2-2021., od 08.11.2021. i plaće koja imenovanoj pripada za obavljanje poslova radnog mjesta ŠEF SMJENE u Policijskoj postaji Obrovac, uz navođenje mjerila za osnovnu plaći i dodatke na plaću.
4. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/25-01/6, Urbroj: 566-
01/1-25-2 od 8. siječnja 2025. (dalje: rješenje od 8. siječnja 2025.) oglašeno je ništavim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Klasa: UP/I 120-02/24-01/11391, Urbroj: 511-18-05-24-1 od 13. studenog 2024., a kojim rješenjem je naloženo Odjelu materijalno-financijskih poslova isplata AF, ovdje tužiteljici, razlika plaće za vremenski period od 01.05. 2022. do 31.08.2022., u kojem periodu je bila raspoređena na radnom mjestu vođa ophodnje u Policijskoj postaji Benkovac Obrovac, u osobnom zvanju SAMOSTALNI POLICAJAC, a obavljala je poslove radnog mjesta POMOĆNIK ŠEFA SMJENE POLICIJSKE POSTAJE (C415) u Policijskoj postaji Benkovac -Obrovac (3400240), i to na način da se imenovanoj isplati razlika plaće između plaće koja je isplaćena temeljem Rješenja o plaći Policijske uprave zadarske, broj: 511-18-01-657/439-2022, od 13.05.2022. i plaće koja imenovanoj pripada za obavljanje poslova radnog mjesta POMOĆNIK ŠEFA SMJENE POLICIJSKE POSTAJE u Policijskoj postaji Benkovac - Obrovac, uz navođenje mjerila za osnovnu plaći i dodatke na plaću.
5. U tužbama kojima pobija zakonitost osporenih rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga, tužiteljica u bitnom navodi da je točno da je prvostupanjskim rješenjima od 13. studenog 2024. naloženo Odjelu materijalno- financijskih poslova isplatiti razliku plaće tužiteljici za vremenski period od 1.1.2021. do 28.2.2021., te od 1.4.2021. do 3.11.2021., kao i za razdoblje od 4.11.2021. do 30.4.2022. , te za vremenski period od 01. 05. 2022 – 31. 08. 2022.g. te je istoj i isplaćeno, no tuženik ne navodi da je nalog za takvo postupanje Policijskoj upravi Zadarskoj dalo Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb i to Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 112-07/23-04/118, URBROJ: 511-01-157-24-10 od dana 18. rujna 2024. koje Rješenje je među ostalim i pravomoćno. Dakle, apsolutno nije sporno da je tužiteljica obavljala poslove više složenosti što i utvrđeno u postupku pred Ministarstvom unutarnjih poslova, u predmetu KLASA: 112-07/23-04/118, URBROJ: 511-01-157-24-10, a u kojem postupku je i dano pojašnjenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: 110-01/22-01/167, URBROJ: 511-01- 157-22-47 od dana 02 . kolovoza 2022. da „ svaki službenik ili namještenik koji obavlja poslove drugog službenika ili namještenika po nalogu nadređenog službenika ostvaruje pravo na plaću radnog mjesta poslova koje je obavljao u tom razdoblju, ukoliko je njih predviđena viša plaća tj. viši koeficijent složenosti poslova, te da kako bi sve bilo u skladu s čl. 40 Kolektivnog ugovora…potrebno izdati pisani nalog slijedom čega čelnik tijela donosi Rješenje o plaći“. Tuženik da se u pobijanom Rješenju pogrešno poziva na odredbe i primjenu Zakona o državnim službenicima i to nepotrebno citirajući odredbe starog Zakona, uspoređujući sa sadašnjim Zakonom o državnim službenicima ( Narodne novine 155/23 i 85/24), također citira i odredbu čl. 46. st. 1 Zakona o policiji tvrdeći da je za predmetno pitanje ukoliko postoji prijepor nadležan sud opće nadležnosti. Pri tome pogrešno navodi da tužiteljica smatra da je trebala dobiti višu plaću, što nije točno jer je tužiteljica samo uložila žalbu iz razloga jer na utvrđenu plaću nisu uračunate zakonske zatezne kamate, a na koje ista ima pravo jer Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela, a u konkretnom slučaju su dospjela sva potraživanja tj. sve razlike plaće koje je Policijska uprava Zadarska dužna isplatiti tužiteljici. Nesporno je da ukoliko poslodavac kasni s ispunjenjem novčane obveze prema radniku, osim glavnice duguje i zatezne kamate, te ukoliko radnik zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamata, poslodavac ih je dužan isplatiti. Zbog odredbi obveznog prava kojima se uređuje redoslijed namirenja obveza radnik ima pravo zahtijevati zatezne kamate čak i kad mu je poslodavac platio glavi dug, ali ga nije uvećao za zakonske zatezne kamate. Plaće policijskih službenika ne obračunavaju se na identičan način, niti na temelju istih propisa kao plaće ostalih državnih službenika i namještenika, jer se na obračun plaće policijskih službenika primjenjuju odredbe ZOP-i Uredba o plaćama policijskih službenika. Naime, odredbom čl. 1. st. 1. ZOP-i određeno je da se tim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radnopravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a prema st. 3. te odredbe na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivn i ugovori sklopljeni u skladu s njima. Dakle, iz navedene odredbe više nego jasno proizlazi da se propisi o državnim službenicima opći propisi o radu i kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, primjenjuju samo na pitanja radnopravnog položaja polic ijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer je pitanje plaće tih službenika uređeno ZOP-i i Uredbom o plaćama policijskih službenika. Prema odredbi čl. 43. ZOP- i ovisno o složenosti poslova, obrazovanju, osobnom zvanju, stupnju odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te samostalnosti u radu, radna mjesta policijskih službenika klasificiraju se u tri kategorije. Prema čl. 78. st. 1. ZOP-i plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovnu plaću policijskog službenika prema st. 2. te odredbe čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće , uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža, a koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe (st. 3.). Specifičnost policijske službe, prema čl. 79. ZOP-i uključuje dodatke za: povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika , osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Uredbu o plaćama policijskih službenika , Vlada Republike Hrvatske donijela je na temelju članka 80. ZOP-i. Tom Uredbom, u čl. 1. utvrđene su vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. U čl. 2. Uredbe regulirano je pitanje osnovne plaće na slijedeći način:
Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Dodaci za specifičnost policijske službe propisani su u čl. 3. i 4. Uredbe. Prema čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje obračunava se prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje radno mjesto je raspoređen, a prema čl. 7. Uredbe osnovni koeficijenti za izračun plaće policijskog službenika te ukupni iznos dodataka iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe iskazani su u Popisu naziva radnih mjesta policijskih službenika koji je sastavni dio te Uredbe. Navedena Uredba je više puta dopunjena i mijenjana, i ona predstavlja posebni propis donesen na temelju ZOP-i, kao posebnog zakona (lex specialis). Upravo je ZOP-i i propisima doneseni na temelju tog zakona, kao posebnim zakonom, u čl. 1. st. 3., u odnosu na policijske službenike određeno posebno uređenje radno- pravnog položaja policijskih službenika. Stoga se na radno- pravni položaj policijskih službenika u ovakvoj pravnoj situaciji ne primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima niti važećeg KU-a za državne službenike i namještenike, jer bi se oni mogli primijeniti na obračun plaće policijskih službenika samo da ZOP-i i propisima donesenim na temelju toga zakona nije uređeno to pitanje. Stoga se Zakon o državnim službenicima kao ni Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne može se primijeniti u slučaju kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju. (odluka VSRH Rev 298/2023 od dana 09. svibnja 2023.). Stoga slijedom navedenog nema dvojbe da je pobijano Rješenje nezakonito i da tuženik nije mogao i nema osnove za ukidanje Rješenja kojim je naložena isplata tužiteljici, već je trebao donijeti samo odluku u odnosu na dio na koji se tužiteljica žalila tj. u odnosu na zakonske zatezne kamate. U konkretnom slučaju drugostupanjsko tijelo je pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju napadanog Rješenja, pa na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije ni moglo pravilno primijeniti pravo. Povrijeđena su pravila postupka koja su bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Nadalje, razmatrajući specifične okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu zajamčenih prava Ustavom Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ovako provedeni postupak se ne može smatrati pravičnim. Upravo usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja osiguravalo bi se harmoniziranje postupanja pravosudnih tijela što bi rezultiralo pravnom sigurnošću, jer je nedopustivo donošenje ovakvih odluka protivno odredbama zakona. Nastavno na navedeno tijelo koje je donijelo pobijano Rješenje je suprotno čl. 8. ZUP-a kao i temeljnom Načelu upravnog postupka utvrđivanja materijalne istine propustilo utvrditi pravo stanje stvari, utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje u upravnoj stvari, te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje , te izveo pogrešan zaključak. U tom dijelu počinjene su bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku pa samim tim i nije moglo doći do pravilne primjene prava. Slijedom iznijetog, a budući da tuženik nije u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu otklonio navedene nezakonitosti , predlaže sudu donošenje presude kojom se poništavaju osporena rješenja tuženika od 7. siječnja 2025. i 8. siječnja 2025., te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.
6. U odgovorima na tužbe tuženik u bitnom navodi da u tužbama tužiteljica ponavalja navode izrečene u žalbi. Ističe da je predmet spora isplata razlike plaće između plaće radnog mjesta na koje je bila raspoređena i plaće radnog mjesta kojeg je obavljala temeljem usmenog naloga. Tužiteljica je tražila isplate razlike plaće i kamate za razdoblje za koje joj je isplaćena razlika plaće radi obavljanja poslova temeljem usmenog naloga, a što predstavlja obveznopravni zahtjev, a ne upravnu stvar, stoga je rješenje kojim je utvrđena isplata oglašeno ništavim, sukladno odredbi članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku. Odredbom članka 90. stavak 2. Zakona o radu poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. U konkretnom slučaju poslodavac je isplatio plaću imenovanoj, međutim ona smatra da je trebala dobiti višu plaću temeljem usmenog naloga za obavljanje poslova više složenosti, zajedno s zakonskim zateznim kamatama, pa je za pitanje isplate ukoliko postoji prijepor nadležan sud opće nadležnosti. Takoder i odredbama članka 46. stavak 1. Zakona o policiji isključivo je odlučivanje o prijmu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku službe policijskog službenika upravna stvar, a sukladno stavka 3. istog članka samo protiv rješenja iz stavka 1. policijski službenik može izjaviti žalbu Odbora za državno službu u roku od 15 dana dana dostave rješenja. Međutim, navedene odredbe o plaći odnose se na utvrđivanje koeficijenta složenosti poslova i ostalih parametara za određivanje plaće, nakon rasporeda ili premještaja, dok je za pitanje isplate (razlike) plaće nadležan sad opće nadležnosti. O tome da isplata plaće nije upravna stvar zauzeo je stav i Upravni sud u Zagrebu u presudi Usl- 4778/2023-7 od 24. listopada 2024. Nakon uvida u tužbu i ponovnog razmatranja osporavanog akta tuženik navodi da ostaje kod navoda izloženih u osporavanoj odluci i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
7. U sporu je održana rasprava 22. siječnja 2026., a čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenica tužiteljice navela da ostaje kod tužbe i navoda iz tužbe. U odnosu na dostavljene odgovore na tužbe ističe se da navode istih ne dovode u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva budući da tuženik i dalje zanemaruje odlučnu činjenicu, a to da je predmetna isplata razlike plaće izvršena temeljem rješenja MUP-a, PU zadarske od 13. studenog 2024. koje pobijana rješenja oglašavaju ništavim, a donošenje kojih rješenja od 13. studenog 2024. je naložilo drugostupanjsko tijelo MUP-a i to rješenjem od 18. rujna 2024. i temeljem kojih rješenja je isplaćena razlika plaće što nije sporno a što potvrđuje i rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Us I-2482/24 od 20. listopada 2025. Postoji niz rješidbi koji potvrđuju navode tužiteljice kojima je odlučeno o isplati plaće i materijalnih dodataka u upravnim postupcima, te ukoliko je osnovan glavni zahtjev za isplatu plaće tada je osnovan i sporedni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata i isto je u nadležnosti upravnoga prava.
8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
8.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da su tužbeni zahtjevi osnovani.
10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika od 7. siječnja 2025. i 8. siječnja 2025.
11. Osporenim rješenjima od 7. siječnja i 8. siječnja 2025. oglašeni su ništavim rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Klasa: UP/I 120-02/24-01/11340, Urbroj: 511-18-05-24-1 od 13. studenog 2024. i Klasa: UP/I 120-02/24-01/11391, Urbroj: 511-18-05-24-1 od 13. studenog 2024., kojim je naloženo Odjelu materijalno-financijskih poslova da isplati tužiteljici razliku plaće, u postupku povodom žalbe tužiteljice, pozivom na odredbu članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju poslodavac isplatio plaću tužiteljici, međutim da ona smatra da je trebala dobiti višu plaću zajedno sa zateznim kamatama, pa je za pitanje isplate ukoliko postoji prijepor nadležan sud opće nadležnosti odnosno da je u konkretnom slučaju doneseno rješenje o stvari o kojoj nije moguće rješavati u upravnom postupku jer se radi o stvari iz sudske nadležnosti.
12. Ovakvo obrazloženje osporenih rješenja ovaj sud ne nalazi pravilnim niti zakonitim.
13. Naime, odredbom članka 128. stavka 1. točke 1. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti.
14. Iz podataka spisa predmeta razvidno da su prvostupanjska rješenja od 13. studenog 2024. donesena po rješenju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Klasa: 112-07/23-04/118, Urbroj: 511-01-157-24-10 od 18. rujna 2024. i to točke 3. izreke rješanja kojim se nalaže Policijskoj upravi zadarskoj da službenici AF, ovdje tužiteljici, donese rješenje o plaći i isplati razliku plaće za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 28. veljače 2021., te od 1. travnja 2021. do 30. travanja 2022. kada je obavljala polove šefa smjene u Policijskoj postaji Obrovac, te od svibnja do kolovoza 2022. kada je obavljala poslove pomoćnika šefa smjene u Policijskoj postaji Benkovac- Obrovac.
15. Nadalje, razvidno je da su prvostupanjska rješenja od 13. studenog 2025. donesena po službenoj dužnosti u predmetu izračuna plaće pozivom na odredbu članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2 011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 102/2015, 61/2017, 70/2019, 98/ 2019, 141/2022, dalje: Zakon o državnim službenicima), a kojom je propisano da odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe upravna je stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela.
16. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, te navedenih i citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud osporena rješenja tuženika ne nalazi pravilnim i zakonitim. Naime, upravo suportno utvrđenjima tuženika iz obrazloženja osporenih rješenja , u konkretnom slučaju, između tužiteljice i poslodavca ne postoji prijepor u pogledu (isplate) plaće, štoviše isto je i utvrđeno i u rješenju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 18. rujna 2025., te spisu predmeta prileži dopis Policijske uprave zadarske kojim je potvrđeno da je tužiteljica u spornom razdoblju obavljala poslove radnih mjesta na koja nije bila raspoređena.
16.1. U izloženom ovaj sud nalazi pogrešnim utvrđenje tuženika da bi prvostupanjska rješenja od 13. rujna 2024. koja su donesena po službenoj dužnosti u postupku izračuna plaće policijske službenice, ovdje tužiteljice, donesena od strane poslodavca tužiteljice, bila donesena u stvari iz sudske nadležnosti, te je stoga pogrešno utvrđenje tuženika da su navedena rješenja ništava.
17. Sukladno navedenom valjalo je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporena rješenja tuženika od 7. siječnja 2025. i 8. siječnja 2025., te predmete vratiti tuženiku na ponovni postupak, u kojem je tuženik dužan odlučiti o žalbama tužiteljice izjavljenim protiv prvostupanjskih rješenja od 13. studenog 2024. u smislu odredbi članka 113. – 116. ZUP-a.
18. U ponovljenom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
19. S obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom sporu valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava dvije tužbe od 19. veljače 2025. i trošak zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2026. u iznosu od ukupno 1.500 bodova, odnosno 3.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Splitu 20. veljače 2026.
S U T K I N J A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).
DNA:
- Tužiteljici, po opunomoćenicu
- Tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela,
- u spis
