REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-652/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja AA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Opačku, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB. 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 3. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i rasprave održane 20. veljače 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 26000051500/2005 od 15. rujna 2005. zaključenog između tužitelja AA, iz [adresa], kao korisnika kredita i Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, (kao pravnog slijednika Slavonske banke d.d., Osijek, Podružnica Slavonski Brod, Petra Kralja Krešimira IV kbr. 32, i Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb) kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u švicarskim francima.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, (kao pravnom slijedniku Slavonske banke d.d., Osijek, Podružnica Slavonski Brod Petra Kralja Krešimira IV kbr. 32, i Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb) isplatiti tužitelju AA iz [adresa] iznos od 3.868,33

EUR (slovima: tritisućeosamstošezdesetosameuraitridesettricenta) po osnovi valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate zakonskom zateznom kamatom koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. prema stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i dalje sa zakonskom zateznom kamatom do dana isplate prema stopi za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose od:

-0,20 EUR od 01.11.2005. do isplate

-0,90 EUR od 01.12.2005. do isplate

-4,77 EUR od 01.11.2008. do isplate

-6,15 EUR od 01.01.2009. do isplate

-8,04 EUR od 01.02.2009. do isplate

-9,37 EUR od 01.03.2009. do isplate

-7,19 EUR od 01.04.2009. do isplate

-6,68 EUR od 01.05.2009. do isplate

-3,23 EUR od 01.06.2009. do isplate

-0,06 EUR od 01.07.2009. do isplate

-1.34 EUR od 01.08.2009. do isplate

-3,35 EUR od 01.09.2009. do isplate

-1,91 EUR od 01.10.2009. do isplate

-0,90 EUR od 01.11.2009. do isplate

-3,81 EUR od 01.12.2009. do isplate

-6,68 EUR od 01.01.2010. do isplate

-9,61 EUR od 01.02.2010. do isplate

-8,84 EUR od 01.03.2010. do isplate

-14,28 EUR od 01.04.2010. do isplate

-12,60 EUR od 01.05.2010. do isplate

-14,94 EUR od 01.06.2010. do isplate

-29,30 EUR od 01.07.2010. do isplate

-25,89 EUR od 01.08.2010. do isplate

-37,69 EUR od 01.09.2010. do isplate

-31,50 EUR od 01.10.2010. do isplate

-26,80 EUR od 01.11.2010. do isplate

-41,44 EUR od 01.12.2010. do isplate

-50,14 EUR od 26.01.2011. do isplate

-43,43 EUR od 01.02.2011. do isplate

-44,31 EUR od 01.03.2011. do isplate

-40,78 EUR od 01.04.2011. do isplate

-41,83 EUR od 01.05.2011. do isplate

-57,34 EUR od 01.06.2011. do isplate

-59,56 EUR od 01.07.2011. do isplate

-77,42 EUR od 01.08.2011. do isplate

-72,06 EUR od 01.09.2011. do isplate

-60,81 EUR od 01.10.2011. do isplate

-60,55 EUR od 01.11.2011. do isplate

-76,78 EUR od 01.06.2012. do isplate

-75,33 EUR od 01.07.2012. do isplate

-75,11 EUR od 01.08.2012. do isplate

-73,42 EUR od 01.09.2012. do isplate

-70,72 EUR od 01.10.2012. do isplate

-73,95 EUR od 01.11.2012. do isplate

-75,49 EUR od 01.12.2012. do isplate

-74,94 EUR od 01.01.2013. do isplate

-69,22 EUR od 01.02.2013. do isplate

-73,08 EUR od 01.03.2013. do isplate

-74,49 EUR od 01.04.2013. do isplate

-72,38 EUR od 01.05.2013. do isplate

-67,25 EUR od 01.06.2013. do isplate

-64,44 EUR od 01.07.2013. do isplate

-66,89 EUR od 01.08.2013. do isplate

-69,21 EUR od 01.09.2013. do isplate

-73,80 EUR od 01.10.2013. do isplate

-71,07 EUR od 01.11.2013. do isplate

-72,66 EUR od 01.12.2013. do isplate

-73,29 EUR od 01.01.2014. do isplate

-75,20 EUR od 01.02.2014. do isplate

-77,05 EUR od 01.03.2014. do isplate

-76,17 EUR od 01.04.2014. do isplate

-74,03 EUR od 01.05.2014. do isplate

-73,65 EUR od 01.06.2014. do isplate

-1.123,01 EUR od 11.06.2014. do isplate

a sve u roku od 15 dana .

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, (kao pravnom slijedniku Slavonske banke d.d., Osijek, Podružnica Slavonski Brod Petra Kralja Krešimira IV kbr. 32, i Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb) naknaditi tužitelju AA iz [adresa] troškove parničnog postupka, prema odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate prema stopi sa zakonskom zateznom kamatom do dana isplate prema stopi za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je Ugovorom o kreditu br. 51400030242 26000051500/2005 od 15. rujna 2005. odobren tužitelju kredit u visini od 31.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s promjenjivim kamatnim stopama. Tuženik je tužitelju Aneksom 1 uz predmetni Ugovor od 23. studenog 2011. odobrio moratorij na otplatu glavnice od 1. studenog 2011. do 1. svibnja 2012. Kredit je tužitelj u cijelosti isplatio u 2014. Tužitelj traži utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu osnove valutne klauzule jer smatra da je tužitelj kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovan da zaključi kredit u CHF kao povoljniji za njega u uvjeravanje kako nikakva promjena anuiteta nije izgledna. Tužitelj nije bio valjano informiran o svim potrebnim parametrima važnim za donošenje valjane odluke. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u CHF. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbijena tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7219/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je e na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupila tuženica postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna Vrhovni sud zauzeo je pravno shvaćanje kako je ugovaranje valutne klauzule nepoštena ugovorna odredba i time posljedično ništetna. Kako se radi o presudi kojom se štite kolektivna prava ugovorna odredba i time posljedično ništetna. Sudovi nižeg stupanja vezani su predmetnom odlukom. Tužitelj ovom tužbom predlaže utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora s osnove valutne klauzule i obvezati tuženika na isplatu pretplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe Tuženik osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu. Svojstvo potrošača se ne presumira te je na tužitelju teret dokaza da sporni Ugovor o kreditu nije sklopio u poslovne već privatne svrhe. Iz specifikacije uplata razvidno je da su uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu, između ostalog izvršene od HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o. S obzirom da uplate po spornom Ugovoru o kreditu nisu izvršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba, tužitelj ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Tužitelj se neosnovano poziva na izravnu primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž- 6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sporni Ugovor o kreditu sklopljen je između tužitelja i SLAVONSKE BANKE d.d. Osijek, a točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., povreda kolektivnih interesa i prava potrošača glede ništetnosti spornih ugovornih odredbi utvrđena je u odnosu na Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. Zagreb i na ugovore o kreditu koje je ta banka sklapala u razdoblju od 1. lipnja 2004.g., odnosno od 10. rujna 2003.g. pa do 31. prosinca 2008.g. Dakle, iz izreke pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača jasno proizlazi kako se utvrđenja glede ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u toj presudi sklapala Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. i ne odnose se na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala Slavonska banka d.d. Osijek koja je samostalni pravni subjekt1. Tužitelj u tužbi navodi da bi odredba Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, bila ništetna te s navedenog osnova traži restituciju onoga što je dao temeljem takve odredbe. Tuženik prvenstveno ističe kako sama činjenica da je tuženik napisao Ugovor o kreditu i dao ga tužitelju na potpis ne znači da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Ono što je bitno jest je li sadržaj istoga rezultat pregovora i suglasnosti volja ili je jedna strana u potpunosti sastavila i utjecala na sadržaj ugovora. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ako se u obzir uzme definicija prosječnog potrošača, tuženik ističe da je tužitelj imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo, i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Osim samim potpisivanjem Ugovora i prilikom solemnizacije javni bilježnik je potvrdio da sporna ugovorna odredba predstavlja pravu volju tužitelja, te se uvjerio da tužitelj ima potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i razumije značenje njegovih odredbi. Također, javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Banke i danas, ali i u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu, preuzimaju i moraju upravljati kamatnim, deviznim i ostalim tržišnim rizicima. Tako je Zakonom o bankama (Narodne novine broj 84/2002, 141/2006, 117/2008), u članku 80. bilo određeno kako banka mora na odgovarajući način uskladiti svoju imovinu i obveze na temelju kojih je izložena rizicima gubitaka zbog promjene kamatnih stopa, tečajeva stranih valuta, cijene vrijednosnih papira i ostalih financijskih instrumenata ili zbog ostalih tržišnih rizika. Tužitelj u svakom trenutku imao mogućnost napraviti konverziju u neku drugu valutu, zakonsku mogućnost prijevremeno djelomično ili u cijelosti otplatiti kredit ili se poslužiti pravnim institutom pravične izmjene ugovora o kreditu radi promijenjenih okolnosti. Naime, tuženik kao niti druge banke, nakon što plasira kredit u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i njezine posljedice nije imao na raspolaganju mehanizme kojima bi na bilo koji način mogao izravno jednostrano utjecati (intervenirati) u predmetni ugovorni odnos. S druge strane, tužitelj je kao korisnik kredita bio ovlašten u bilo kojem trenutku, pa tako i u trenutku rasta tečaja CHF, zatražiti konverziju kredita u drugu valutu, kojim zahtjevima je tuženik aktivno udovoljavao i odobravao ih, te se vršila konverzija kredita u drugu valutu za koju konverziju nije naplaćivana naknada, a sve sukladno preporuci Vlade Republike Hrvatske. Porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Sukladno odredbi članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (2003) odnosno članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (2007) nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora. U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 10. siječnja 2025. i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 3.868,33 eura. Time je tužitelj izvršio preinaku tužbe, a tuženik se protivio preinaci. Sud je dozvolio preinaku tužbe na temelju čl. 190.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje - ZPP-a) jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranka.

3.1. Preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26. studenog 2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

3.2.Istaknuti prigovor zastare tuženika u svezi navedenog nije osnovan jer u skladu sa zaključkom druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem.

4. Tuženik je na pripremnom ročištu bio predložio da se provede vještačenje i radi utvrđenja negativne razlike i sud je dao taj zadatak vještaku i vještak je u svom nalazu i mišljenju i navela kolika je bila negativna razlika kada je tijekom otplate kredita valutna klauzula bila manja od početno ugovorene. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu sa odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i AA kao korisnika kredita 15. rujna 2005. na iznos od 31.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi adaptacije kuće i zatvaranja kredita s rokom vraćanja kredita od 10 godina (str. 88 do 95 spisa). Uvidom u Aneks Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini iz kojeg je vidljivo daje isti zaključen između Hypo Alpe-Adria-bank d.d. Zagreb kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita do 23.studeni 2011. (str. 20 do 24 spisa). Sud je izvršio i uvid u Specifikaciju uplata iz koje je vidljivo da je na pojedinim uplatama naznačeno da ih je izvršila HŽ Vuča, HŽ Vuča vlakova d.o.o. i HŽ Kargo d.o.o. (str. 85 do 87 spisa). Uvidom u pregled prometa za klijenta je vidljivo da je tužitelj otplaćivao kredit od 31.10.2005. do 11. 06.2014. (str.97 do 109 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirna Tot Nužda.

5.1. Iz iskaza tužitelja AA je utvrđeno da je po zanimanju strojovođa. Zaključio je 15. rujna 2005. Ugovor o kreditu sa Slavonskom bankom na iznos od 31.000,00 CHF. Kredit je iskorišten za adaptaciju kuće, uveo je grijanje i promijenio stolariju. Ta kuća nikada nije bila iznajmljivana, nalazi se na adresi u [adresa], to je obiteljska kuća, tu živi s obitelji. Nikada u toj kući nije bio otvoren obrt niti bilo kakvi poslovni udjeli. Misli da je naplata kredita bila s plaće u svakom slučaju sam ja platio sve rate kredita. Isplatio je taj kredit 2014., digao je drugi kredit da ga isplatim. Kredit nije bio u konverziji. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete, završio je za strojovođu. Pročitao je Ugovor o kreditu, nije razumio sve odredbe Ugovora. Nije postavljao nikakva pitanja, taj mu je kredit bio ponuđen kao najpovoljniji od strane banke, pa ga je i prihvatio. Otplatni plan dobio, kada je zaključivao Ugovor, po tom planu rata je trebala biti jednaka cijelo vrijeme, ali nije bilo tako. Nije očekivao da će mu se povećala do 60%.

5.2. Saslušana je kao svjedok BA iz čijeg je iskaza utvrđeno da je bila zaposlena u banci 2005. kao pripravnik i nije bila osobni bankar. Pisala je kreditne prijedloge prema dokumentaciju koju je imala. Nije joj poznalo što je strankama bilo objašnjavano niti na što su stranke bile upozorene. Ugovori su bili obrazni, ne zna da li se moglo pregovarati o odredbama ugovora.

5.3. Vještak je u svom nalazu i mišljenju navela Između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen je Ugovor o kreditu dana 15. rujna 2005. godine u iznosu od 31.000,00 CHF, da je kredit je isplaćen dana 28. rujna 2005. godine. Srednji tečaj Kreditora za CHF na dan korištenja iznosio je 4,7766760. Izračunom je prikazano u stupcu 20, u kojem su izračunati iznosi više plaćenog po osnovi valutne klauzule na način da je utvrđena razlika između anuiteta po početnom otplatnom planu i tečaju na dan plaćanja kredita (stupac 19) i anuiteta po početnom otplatnom planu i tečaju na dan isplate kredita (stupac 15). U ovoj razlici je u potpunosti isključen utjecaj promjene kamatne stope. Navedeno je dokazano i izračunom ukupne razlike anuiteta (stupac 17) koja sadrži razlike po osnovi promjene kamatne stope (stupac 18) i po osnovi valutne klauzule (stupac 20). U stupcu 5 izdvojeni su samo pozitivni iznosi, odnosno iznosi preplate po osnovi valutne klauzule. U stupcu 6 izdvojeni su samo negativni iznosi, odnosno iznosi manje plaćenog po osnovi valutne klauzule. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 3.522,07 EUR. Više plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 3.868,33 EUR Manje plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 346,26 EUR.

5.4. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je Ugovor o kreditu zaključen između Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i AA kao korisnika kredita 15. rujna 2005. na iznos od 31.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je tužitelj strojovođa pa u svezi uplata koje su prema specifikacijama uplata označe da ih je izvršila HŽ Vuča, HŽ Vuča vlakova d.o.o. i HŽ Kargo d.o.o. po ocjeni ovog suda je nesporno da su iste izvršene od strane poduzeća u kojima je tužitelj radio iz njegove plaće,

- tužitelj otplaćivao kredit od 31. listopada 2005. do 11. lipnja 2014. i kredit je otplaćen,

- kredit nije u konverziji,

- tužitelj je bio podnio i tužbu radi utvrđenja pretplate radi kamatne stope u istim kreditu i postupak je pravomoćno okončan presudom broj P-1052/2019 u kojem se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva jer su se stranke sporazumjele izvan suda,

- ovom tužbom tužitelj traži utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu s osnove valutne klauzule,

- je Ustavni sud u svojim odlukama U-III-7002/2021, U-III-2558/2022, U-III- 1359/2022 i dr. naveo da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. u svezi navedenog nesporna pasivna legitimacija tuženika,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli, odlukom prednika tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane prednika tuženika kao kreditora,

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri , unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik objasnio tužitelju niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

8. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa, pa prigovori tuženika nisu osnovani.

9. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

9.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

9.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., dakle tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka 13. lipnja 2023.

10. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

11. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača i prednika tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) rata kredita, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

12. Prednik tuženika je kao banka kreditor, bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o valutnoj klauzule i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi valutna klauzula u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

13. S obzirom da je prednik tuženika i tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka

14. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

15. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu za kupnje adaptacije obiteljske kuće. U tom dijelu su je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja, a podređenost tužitelja proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

16. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom.

16.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1OT); trošak zastupanja na ročištu održanom 21.ožujka 2024. u iznosu od 200,0 eura (tbr.9.t.1OT), 19. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), 10. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT) 3. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT) i trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9. t.3.OT), priznat je ti trošak sastava podneska od 10. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), predujam za vještačenje je uplaćen u iznosu od 400,00 eura i ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.700,00 eura kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

17. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužitelj nije dužan platiti pristojbu u ovom parničnom predmetu.

18. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 20.02. 2026. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje - ZOO-a).

19. Tuženik je bio predložio da se provede financijsko vještačenje uz primjene kamatne stope koja je vrijedila na kunske kredite, a sud je odbio taj prijedlog jer isti po ocjeni ovog suda nesporno nije osnovan budući da tužitelj i prednik tuženika nisu zaključili kunski kredit nego kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Sud je odbio prijedlog za saslušanje javnog bilježnika Miroslava Bračuna u skladu sa sudskom praksom – odluka Ustavnog suda broj U-III-4372/21, više nema osnove izvoditi taj dokaz.

20. U svezi prijedloga tuženika iz podneska od 8. siječnja 2025. u kojem je u točk. 8. istog naveo da predlaže da se izvrši dopuna vještačenja na okolnosti promjenjive kamatne stope, sud o tom nije posebno odlučivao jer se ovaj parnični postupak vodi radi preplate po valutnoj klauzuli, a parnični predmet broj P-1052/2029 koji je pravomoćno okončan se vodio radi pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je po ocjeni ovog suda to neosnovan prijedlog tuženika da sud u ovom predmetu utvrđuje i provodi vještačenje na okolnosti koje nisu predmet spora.

Slavonski Brod, 20. veljače 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.