REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-319/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja SIR j. d. o. o., Rijeka, Antuna Branka Šimića 11B, OIB: 71224927304, kojega zastupa punomoćnik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, Petrci 5b, protiv tuženika BRAVARIJA HRESTAK j.d.o.o., Mala Erpenja (Općina Krapinske Toplice), Mala Erpenja 10, OIB: 56642864857, radi isplate, nakon provedene glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, dana 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.500,00 EUR (slovima: šest tisuća pet stotina eura) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 917,19 EUR (slovima: devet stotina sedamnaest eura i devetnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa naknade dosuđene točkom II. izreke presude.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je dana 22. siječnja 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je na temelju ugovora sklopljenog s tuženikom dana 16. listopada 2024. na račun tuženika izvršio uplatu predujma u iznosu od 6.500,00 EUR, a kojim ugovorom je tužitelj ˝kupio od tuženika ogradu s uslugom montaže˝. S obzirom da tuženik nije ispunio obvezu iz ugovora, odnosno nije dostavio i montirao ogradu, tužitelj mu je dao naknadni rok za ispunjenje obveze do 10. studenoga 2024., a kako tuženik nije dostavio i montirao ogradu u tom naknadnom roku ugovor je raskinut.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da je društvo tuženika dogovorilo s društvom tužitelja ˝projekt koji nije imao službeni rok˝; da je dio posla započeo, no da se ˝projekt˝ nije mogao izvršiti u zadanim rokovima jer je gradilište bilo u ˝roh-bau˝ fazi te da su bivšem direktoru tužitelja HN prezentirane slike i nacrti projekta, no da je isti inzistirao da ograda bude dovršena do 1. studenoga 2024., iako je mogla biti dovršena tek 20. prosinca 2024. Tuženik je uz odgovor na tužbu priložio fotografije (list 22.-30. spisa) te se u daljnjem tijeku postupka nije očitovao na navode tužitelja, nije iznosio druge činjenice ni predlagao dokaze.

3./ Tijekom postupka pročitan je Ugovor od 16. listopada 2024. (list 4. spisa); potvrda o uplati (list 5. spisa); dopis od 10. prosinca 2024. s obavijesti o nepreuzetoj pošiljci (list 6.-7. i 8.-9. spisa), izvršen je uvid u fotografije (list 22.-30. spisa) te je saslušan svjedok SN.

4./ S obzirom na materijalnu dokumentaciju u spisu, sud tijekom postupka, ocjenjujući da je predmet dovoljno raspravljen te da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, nije izveo dokaz saslušanjem stranaka.

5./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6./ U ovoj pravnoj stvari sud polazi od odredbe čl. 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojom je propisano da u dvostrano-obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

7./ Sukladno odredbi čl. 361. st. 1 ZOO-a, kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Odredbom st. 4. istog članka je određeno da ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

8./ Odredbom čl. 362. st. 2 ZOO-a određeno je ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjene. Stavkom 3. istog članka određeno je da ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

9./ Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom predujma, kojeg je uplatio tuženiku po osnovi ugovora koji je potom raskinut, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

10./ Tuženik nije u odgovoru na tužbu kao ni u daljnjem tijeku postupka osporio navod tužitelja o primljenom predujmu niti je osporio navod da nije ispunio obvezu do ugovorenog roka (1. studenoga 2024.) kao što nije osporio navod da uplaćeni predujam nije vratio, pa proizlazi da između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu s osnove ugovora od 16. listopada 2024.

11./ Tuženik je svojim navodom o nemogućnosti izvršenja djela u zadanim rokovima zbog ˝roh-bau˝ faze gradilišta, kao i navodom da je ogradu mogao izraditi do 20. prosinca 2024., po shvaćanju ovog suda osporio da bi mu tužitelj u smislu odredbe čl. 362. st. 2. ZOO-a ostavio primjeren naknadni rok za ispunjenje, po čijem proteku bi, sukladno čl. 362. st. 3. u vezi čl. 361. st. 1. ZOO-a, nastupile posljedice raskida ugovora po samom zakonu. Navedeni navod tuženika upućuje da tuženik smatra datum 20. prosinca 2024., primjerenim rokom za ispunjenje u smislu odredbe čl. 362. st. 2. ZOO- a, a s obzirom da je, prema njegovom navodu, započeo s izradom, za koju činjenicu dostavlja dokaze u vidu fotografija.

12./ Dakle, spornim se utvrđuje je li naknadni rok za ispunjenje do 10. studenoga 2024., koji rok je tužitelj ostavio tuženiku, u smislu odredbe čl. 362. st. 2. ZOO-a primjeren naknadni rok za ispunjenje, a što je odlučno za utvrđenje je li ugovor, zbog neispunjenja tuženikove obveze u tom roku, raskinut po samom zakonu te slijedno tome ima li tužitelj pravo na povrat uplaćenog predujma.

13./ Iz sadržaja predmetnog ugovora (list 4. spisa) proizlazi da je između stranka u u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a sklopljen ugovor o djelu dana 16. listopada 2024. Nadalje, utvrđuje se da je predmet ugovora izrada i montaža dvorišne, balkonske i stubišne ograde, koje se naručitelj, ovdje tuženik, obvezao izraditi do 1. studenoga 2024., a naručitelj, ovdje tužitelj, se obvezao platiti mu ugovorenu cijenu u iznosu od 13.000,00 EUR i to polovicu cijene avansno (u iznosu od 6.500,00 EUR), a drugu polovicu po montaži.

14./ Uvidom u bankovni izvod (list 5. spisa) utvrđeno je da je tužitelj na ime ispunjenja ugovorne obveze isplatio tuženiku predujam u iznosu od 6,500,00 EUR dana 18. listopada 2024., jer je iz opisa plaćanja razvidno da se tužitelj poziva na plaćanje ˝po ponudi u ugovoru od 16. listopada 2024.˝.

15./ Uvidom u dopis od 10. prosinca 2024. (list 6. spisa) koji konačno nije isporučen tuženiku (list 9.-10. spisa), a čiju vjerodostojnost tuženik ne osporava, proizlazi da tužitelj obavještava tuženika da je predmetni ugovor raskinut s obzirom da je protekao naknadni rok za izvršenje tuženikove obveze koji je trajao do 10. studenoga 2024., a kojeg je tužitelj dao tuženiku u telefonskom razgovoru.

16./ Iz iskaza svjedoka HN (list 35.-36. spisa) je utvrđeno da je društvo tužitelja angažiralo društvo tuženika koje je ponudilo izraditi i montirati ogradu isključivo od svog materijala i u kratkom roku do 1. studenoga 2024., a da tuženik ogradu nije izradio ni u naknadnom roku do 10. studenoga 2024. Na upit suda, nakon što su svjedoku predočene fotografije s listova 22., 23., 25. i 26. spisa, da pojasni o kakvim se zidovima radi, svjedok je iskazao da su na fotografijama prikazani zidovi na koje je ograda trebala biti montirana, a po predočenju fotografija s listova 27. , 28. i 29. spisa, svjedok je objasnio da je na istima prikazana ograda koju mu je direktor tuženika predočio prilikom sastavljanja ugovora te da takva ograda nije naručena jer je iz samog ugovora vidljivo da naručena ograda ne odgovara ni veličinom ni izgledom ogradi s fotografije. Nadalje, svjedok je iskazao da se fotografija s lista 30. spisa na kojoj je prikazana skica ograde, odnosi na skicu iz same ponude koja ne odgovara fotografijama s listova 27.-29. spisa, i to već samo po tome što je u skici iz ponude naznačeno da razmak između letvi ograde ne smije biti veći od 3 cm dok su ograde na fotografijama, priloženima od strane tuženika, potpuno drugačije.

17./ Ovaj sud je u pogledu odlučnih činjenica u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka HN jer je isti dan na jasan, logičan i uvjerljiv način te u skladu s ispravama u spisu.

18./ Iz svih gore navedenih dokaza i iskaza saslušanog svjedoka HN, sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu sklopljenog 16. listopada 2024., a kojim se tuženik kao izvođač obvezao izraditi ogradu do 1. studenoga 2024, odnosno u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora, a koji rok izvršenja je tuženik sam ponudio, a tužitelj prihvatio. Nadalje, suprotno navodima tuženika da je izradu djela započeo, čime tuženik ujedno implicira da je ograda mogla biti dovršena u kasnijem roku koji bi bio primjeren, sud je iz iskaza svjedoka uzgredno utvrdio da fotografije u spisu ne dokazuju činjenicu da je izrada predmetne ograde bila u tijeku niti upućuju na navode o ˝roh bau˝ fazi gradnje, stoga se navodi tuženika utvrđuju kao paušalni, a time i neosnovani. Iako je naknadni rok bio kraći od prvotnog roka, njegovim trajanjem od 9 dana on čini više od polovice prvotno ugovorenog roka od 15 dana, zbog čega je stav ovog suda, imajući u vidu i narav predmetne obveze, da je naknadni rok primjeren u smislu odredbe čl. 362. st. 2. ZOO-a.

19./ S obzirom da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu ni u naknadnom primjerenom roku (do 10. studenoga 2024.), ugovor je raskinut po samom zakonu zbog neispunjenja tuženikove obveze, a sve sukladno odredbi čl. 362. st. 3. u vezi čl. 361. st. 1. ZOO-a.

20./ Odredbom čl. 368 st. 1 ZOO-a je propisano da se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveze na naknadu štete , dok je st. 2. istog članka određeno da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

21./ Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja i citirane odredbe ZOO-a, ovaj sud smatra osnovanim osnov postavljenog tužbenog zahtjeva . Tužitelj osnovano potražuje povrat novčanog iznosa uplaćenog na ime ispunjena ugovorne obveze koji ugovor je kasnije raskinut po samom zakonu budući da tuženik u naknadnom primjerenom roku do 10. studenoga 2024. nije ispunio svoju ugovornu obvezu.

22./ Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u predmetni ugovor i bankovni izvod te je utvrđeno da tužitelj osnovano potražuje utuženi iznos od 6.500,00 EUR.

23./ S obzirom da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje odnosno nije vratio primljeni predujam, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u t. I. izreke.

24./ Sukladno odredbi čl. 368. ZOO-a, strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. Iz potvrde o uplati predujma (list 5. spisa) proizlazi da je tuženik primio predujam dana 18. listopada 2024. stoga su tužitelju zatezne kamate priznate u granicama zahtjeva istaknutog u tužbi (čl. 2. st. 1. ZPP-a), odnosno od 19. listopada 2024.

26./ Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a pa su tužitelju dosuđene zatezne kamate po stopi koja se primjenjuje za trgovačke ugovore s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje proizlazi iz takvog ugovora. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. I. izreke presude.

27./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (list 57. spisa), prema vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/2025), Zakonu o sudskim pristojbama (˝Narodne novine˝ br. 118/2018, 51/2023) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23, dalje: Uredba) pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 21. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1.), te trošak zastupanja na ročištima 10. rujna 2025. i 21. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr.9.1.), što ukupno iznosi 600,00 EUR, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 46.), te mu je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 55,73 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe i čl. 7. st. 2. ZSP) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 111,46 EUR (Tar. br. 2. Uredbe). Slijedom navedenog, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 917,19 EUR pa je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

28./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 20. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Stoga je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

29./ Slijedom navedenog, tužitelju nisu priznati troškovi parničnog postupka u preostalom dijelu stoga je njegov zahtjev za naknadu tih troškova utvrđen kao neosnovan pa je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

30./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod t. I. -III. izreke presude.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem sustava e-Komunikacije ovoga suda.