Poslovni broj: Povrv-1869/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista IT, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kiš, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika KSENČI BAR j.d.o.o., Zagreb, Franje Dursta 8, OIB: 76268439410, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Plastić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269G, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 519/2023 od dana 03. travnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 265,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 128,89 EUR od 02.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 128,89 EUR od 02.03.2021. godine do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od 02.04.2021. godine do isplate

i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Plastić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269G, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-519/2023 od dana 03. travnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 03. travnja 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 27. rujna 2023.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 265,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Martina Plastić donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-519/2023 dana 03.04.2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da osporava potraživanje tužitelja u cijelosti jer se isto odnosi na potrošnju u periodu da poslovni prostor tuženika silom Odluke Stožera Civilne zaštite od 27.11.2020.g. nije radio niti je smio raditi, pa nije niti moglo nastati navedeno zaduženje.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-1869/2024 od 29.01.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-519/2023 od dana 03.04.2024. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 29.01.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da je tuženik prekludiran u iznošenju dokaznih prijedloga u smislu čl.461 a st. 8 ZPP-a, kako će sud to naprijed obrazložiti.

6. Naime, tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja svojih navoda i tvrdnji, nije osporio tužiteljeve navode iz podneska od 13.03.2025.g. po primitku njegova podneska (a koji je uredno zaprimio dana 13.11.2025.g.), a niti je predložio niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a kojim bi osporio navode tužitelja iz podneska od 24.11.2025.g., iako je na isto bio upozoren od strane suda u rješenju od 29.01.2025.g. da je isto dužan učiniti u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja u smislu čl. 461a ZPP-a.

7. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), presliku Odluke Stožera Civilne zaštite od 27.11.2020.g. (list 34- 35 spisa), fiskalne račune tuženika (list 35-36 spisa), prijepise utuženih računa (list 52- 56 spisa), uvid u obračunsko mjerno mjesto (list 121-123 spisa), rješenje tužitelja od 10.06.2014. (list 125 spisa), mail prepisku između stranaka (list 137 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 265,28 eura odnosi na usluge isporučene vode za poslovni prostor na adresi u [adresa], za mjesec prosinac 2020.g., kao i za siječanj, veljaču 2021.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz citiranih isprava, a koji su računi dospijevali na platež određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Daljnjim uvidom u isti sud je također utvrdio činjenicu da je tuženik naznačen kao kupac komunalne usluge opskrbe vodom za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom kupca 03208567.

9. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

10. Odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), propisano je da je opskrba vodom komunalna djelatnost, dok je odredbom čl. 20.st.2. istoga zakona propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, a odredbom čl.5. istog članka propisano je da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine.

11. Odredbom čl.9.st.1. Odluke o plaćanju komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 5/92 i 3/93), utvrđena je obveza vlasnika odnosno korisnika komunalne usluge obavještavati davatelja usluge o promjeni korisnika.

12. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO),u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenik, odnosno pažnja dobrog domaćina).

13. Korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koji su donijeti na temelju članka 215. Zakona o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13), članka 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. (potpuni tekst od 29.06.2013. godine) i Odluke o davanju ovlaštenja posl. broj ZGH-6-1-11- 163/1 od 02.02.2011. godine.

14. Člankom 3.st.14. Općih uvjeta korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama.

15. Kako je iz izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa razvidno da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za poslovni prostor na adresi u [adresa], a koju je činjenicu tuženik i priznao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, to je sud nedvojbeno utvrdio osnov tužbenog zahtjeva, odnosno pasivnu legitimaciju na strani tuženika.

16. Nadalje, sud je uvidom u rješenje o utanačenju nedvojbeno utvrdio da je tuženik temeljem istog rješenja utanačen na adresi [adresa], uz mjerno mjesto br. 0030610 u omjeru od 39%, što znači da je tuženik od ukupnog obračuna potrošnje vode za bilo koji period, tuženik dužan platiti račun u naznačenom postotku od ukupnog obračuna za navedeno mjerno mjesto, dok je u dokumentu Potrošnja, označena potrošnja vode za navedeno mjerno mjesto u utuženom razdoblju od 30.11.2020. godine do 05.03.2021. godine, i to na način da je tužitelj procijenio stanje potrošnje, na što je ovlašten (Opći uvjeti, čl. 95. st. 2.)

17. U odnosu na prigovor tuženika da nije bilo potrošnje vode u spornom razdoblju jer prostor nije smio raditi uslijed Odluke Civilnog stožera RH, tužitelj ističe da je izvršio procjenu potrošnje vode obzirom tuženik nije dostavio tužitelju stvarno stanje vodomjera temeljem čega bi tužitelj mogao ispostaviti račun na temelju očitanja umjesto potrošnje te u prilog svojih tvrdnji dostavlja i mail korespondenciju između tužitelja i tuženika iz kolovoza 2020. godine, prije ovdje utuženog razdoblja, kada je tuženik prigovorio na ranije račune i dobio obrazložen odgovor tužitelja, a koji je odgovor analogno je u primjeni i za ovdje utužene, a neplaćene račune. Kako tuženik nije ničim dokazao u smislu čl. 219 ZPP-a da je dostavio tužitelju stvarno stanje vodomjera za sporno razdoblje, temeljem čega bi tužitelj bio u mogućnosti utvrditi da nije bilo stvarne potrošnje u lokalu tužitelja u utuženom razdoblju, a nije niti osporio navode tužitelja u odnosu na navedeno, to je sud u cijelosti otklonio prigovor tuženik kojim osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva na činjenici da lokal nije smio raditi u utuženom razdoblju.

18. Također valja napomenuti da je tužitelj za posljednji utuženi račun, br. 37701426, u iznosu 7,50 EUR, istaknuo kako je riječ o fiksnom dijelu cijene za vodne usluge, kojeg su dužni podmirivati svi korisnici usluga tužitelja neovisno o stvarnoj potrošnji, a sve sukladno Zaključku o davanju prethodne suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na odluku o cijeni vodnih usluga od dana 28. veljače 2012. godine (Službeni glasnik Grada Zagreba 4/2012 od 20. ožujka 2012.), te Odluci o cijenama vodnih usluga od dana 13. veljače 2012. godine.

19. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa razvidan način obračuna naknade za isporuku hladne vode za poslovni prostor tuženika te uzevši u obzir činjenicu da tuženik do okončanja postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je on podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode u navedenom prostoru (niti se je pozvao na predmetnu činjenicu) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunate naknade za potrošenu vodu za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa, slijedom čega je utvrđena visina tužbenog zahtjeva.

20. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, bilo u cijelosti ili djelomično, dok je tužitelj za razliku od tuženika podastro sudu izvod iz poslovnih knjiga kao dokaz svojih tvrdnji o neplaćenom dugovanju po utuženim računima, to je sud utvrdio da je tuženik sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 265,28 eura, sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22), a na što ga također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod točkom I od 03.04.2024.g. za navedeni iznos i odlučiti kao u točci I izreke presude.

21. Nadalje, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos glavničnog potraživanja od 265,28 EUR-a počev od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sukladno odredbama čl. 29 st. 1 i 183 ZOO-a, te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

22. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 11 toč.1 u iznosu od 49,75 EUR uvećan za 25% PDV-a, predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 87,19 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

23. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 13.03.2025.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 87,19 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 162,96 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

U Zagrebu, 20. veljače 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku

U Zagrebu, 20. veljače 2026. godine