Posl.br.Psp-83/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva br.27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić u pravnoj stvari tužitelja UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ad.1. HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2. ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Boris Ujević odvjetnik u Imotskom radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026 g., rješenjem donesenim i objavljenim dana 20. veljače 2026 g.
r i j e š i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužitelj bio u mirnom posjedu prolaza preko terase do dana smetanja te da su tuženi smetali taj posjed postavljanjem fizičkih prepreka i onemogućavanjem prolaza.
2.Nalaže se tuženima da uklone sve prepreke s prolaza i omoguće nesmetano korištenje prolaza tužitelju."
II Odbija se prijedlog za izdavanjem privremene mjere koja glasi:
" Izdaje se privremena mjera kojom se tuženima nalaže da odmah uklone sve prepreke do pravomoćne odluke u ovom postupku zbog hitnosti, narušavanja zdravlja tužitelja i turističke sezone."
III Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 540,00 Eura.
Obrazloženje
1.U tužbi tužitelj navodi koristi prolaz preko terase na nekretnini oznake [adresa], koja se nalazi na dijelu čestice 1156/3 (k. č. zem. [katastarska čestica] nove katastarske izmjere k. o. [katastarska općina]) više od dvadeset pet godina mirno, javno i neprekinuto, a isti prolaz je jedini praktičan izlazak prema stepeništu koje vodi na plažu. Prolaz koristi osobno, kao i članovi obitelji, prijatelji i gosti.
2.Dana 5.srpnja.2025.g. tuženi su postavili i dopustili postavljanje fizičkih prepreka (ljuljačku, predmete, druge barikade) na prolaz, čime su spriječili tužitelja i njegovu obitelj u korištenju prolaza. Tužena iako nije vlasnica, boravi i koristi nekretninu temeljem Ugovora o čuvanju kuće koji se prilaže kao dokaz, te je svojim dopuštanjem postavljanja prepreka faktički sudjelovala u smetanju posjeda.
3.Identična situacija dogodila se i prošle godine kada je tužitelj zatražio intervenciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Imotski, koji je izašao na očevid, a policija je 2. kolovoza.2024 g. utvrdila da prolaz mora ostati dostupan do okončanja sudskih sporova.
4.Tužitelj je 100% invalid i težak srčani bolesnik (prilaže medicinsku dokumentaciju i rješenje o invaliditetu), te mu sprječavanje prolaza ugrožava zdravlje i slobodu kretanja, jer je alternativni prolaz bitno otežan ili nedostupan. Tužitelj nije mogao upisati pravo služnosti prolaza u zemljišne knjige jer se vodi spor o vlasništvu predmetne nekretnine (predmet br. Z-32533/2024, zaprimljeno 6.kolovoza 2024.g, žalba na rješenje OS u Splitu, ZK Omiš, poslovni broj Z-48170/21), koji vodi kći tužitelja, što tuženi koriste kako bi smetali u mirnom posjedu i onemogućili prolaz bez zakonskog temelja.
5.Spor se vodi već godinama, čime se dodatno onemogućuje upis prava služnosti i rješavanje situacije mirnim putem. Na temelju članka 23. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), Stoga je tužitelj zatražio posjedovnu zaštiti kao u izreci, ujedno je zatražio izdavanje privremene mjere.
6.U odgovoru na tužbu tuženi obavještava sud da je tuženik ad 1 djelomično lišen poslovne sposobnosti po pitanju raspolaganja nekretninama te mu je od strane Centra za socijalnu skrb za takve poslove, postavljen skrbnik. Obzirom da odredbom iz točke 2. rješenja Centra za socijalnu skrb, tuženik ostale poslove može samostalno poduzimati, to je ispostavio posebnu punomoć odvjetniku za zastupanje u ovoj pravnoj stvari., dostavlja se i punomoć skrbnika BF, U odgovoru na tužbu poriče se osnovanost tužbenog zahtjeva predlaže da sud istog odbije kao neosnovanog uz obvezu tužitelja na snašanje troškova spora tuženicima
7.Poriču se svi tužbeni navodi: Tužitelj nije imao niti ima posjed prava služnosti prolaza dijelom č.z. 1156/3 (k.č.z. 2150/3) k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] i to onim dijelom dvora ispred zapadnog dijela dvojne kuće koji pripada kbr. 19A u vlasništvu tuženika pod 1., jer tuženik živi i koristi istočni dio dvojne kuće i pripadajućeg dvora na kbr. [adresa] sa kojeg ima pristup javnoprometnoj površini i plaži i taj pristup on i koristi zajedno sa svojim gostima kojima iznajmljuje apartmane na istočnom dijelu kuće kbr. 19. Uvidom u jednu od predanih fotografija očito je da tužitelj na svom istočnom dijelu dvora ima skaline kojima prolazi na javni put koji vodi do plaže, a predmetna tužba samo je jedna u nizu kojima tužitelj uznemirava tuženika u mirnom uživanju vlasništva njegove nekretnine, jer se ne miri pravnim učinkom brojnih postupaka kojima je pokušao prisvojiti nasljedstvo iza tuženikovog oca AF, a tužiteljevog strica.
8.Tužitelj navodi o posjedu i alternativnom prolazu., tuženi pogrešno navode da tužitelj nikada nije imao posjed prava prolaza preko zapadnog dijela dvora. Činjenice su jasne: - tužitelj je od 1991. do deložacije 2021. bio i vlasnik i posjednik čitave nekretnine, uključujući sporni prolaz, - prolaz je nesmetano koristio tužitelj i njegovi ukućani, prijatelji i gosti više od 25 godina, - postojanje alternativnog prolaza („skalina“) nije pravno relevantno jer zakon štiti konkretni posjed koji je postojao, a ne apstraktne mogućnosti. Napominjemo da se ovaj postupak odnosi isključivo na zaštitu posjeda, a ne na pravo služnosti. Tuženici pogrešno poistovjećuju posjed s upisom stvarnog prava služnosti.
9.Sud u ovom postupku ne odlučuje o vlasništvu niti o stvarnim pravima, već isključivo o tome je li tužitelj faktično koristio prolaz i je li mu to pravo smetano. O navodima o penalima i ranijim postupcima. Tuženi se pozivaju na odluku o sudskim penalima (Ovr-3439/17), iako je taj postupak obustavljen, što dokazujemo priloženim rješenjem. Time je jasno da je pozivanje na penale irelevantno i služi samo skretanju pozornosti. Niti odluka o ostavini iz 2016.g, niti zapisnik o deložaciji iz 2021g. nemaju neposredne veze s pitanjem smetanja posjeda u ovom predmetu. O „dvojnom objektu" Posebno naglašavamo da tuženi neutemeljeno tvrde da se radi o „dvojnom objektu“. Suprotno tome, Državni zavod za graditeljstvo izdao je službenu izjavu da se radi o samostojećoj poslovno-stambenoj zgradi. Ovaj dokaz prilažemo uz ovaj odgovor i predlažemo da ga sud uvaži kao mjerodavan. o stvarnom stanju. Nije sporno da je tuženiku osigurana osnovna skrb kod skrbnika. Međutim, sporno je što se njegov status i ograničena poslovna sposobnost koriste za nepripadajuću korist trećih osoba. , tužena nema nikakve pravne ovlasti, a ipak faktično upravlja imovinom i onemogućava tužitelja u nesmetanom prolazu.
10.Time dolazi do sukoba interesa skrbnika i zlouporabe položaja, što se jasno odražava i u ovom postupku. O navodima da tužitelj vodi „brojne postupke“. Tuženi pokušavaju diskreditirati tužitelja tvrdnjom da vodi brojne postupke protiv I. tuženika (U). To je točno – postupci se vode, ali razlozi su jasni i opravdani: vodi se postupak za povrat pokretnih stvari (poslovni broj: OS ST P-1795/2025), koje su bile u vlasništvu tužitelja, a koje su popisane zapisnikom prilikom ovrhe, ali nikada nisu vraćene, vodi se postupak za ulaganja u istočni dio nekretnine (poslovni broj: OS MA P-667/2021), koje je tužitelj izvršio u vrijeme kada je bio nesporni vlasnik tog dijela, vodi se postupak za smetanje posjeda (Psp-83/2025), jer mu se nesporno smeta posjed, vodi se i postupak radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe (poslovni broj: OS ST P-617/2025), čime je i sama zakonitost provođenja ovrhe koju tuženici ističu predmet sudske provjere.
11.Ako se već govori o nezadovoljstvu tužitelja sudskim odlukama, podsjećamo da je presuda na kojoj tuženici temelje svoj vlasnički status donesena pod okolnostima koje izazivaju ozbiljnu sumnju u zakonitost – prema izjavi samog ŽS u Splitu datirana je 9. svibnja 2013., ali je u spis zaprimljena tek 4. lipnja 2013. godine. Takva razlika otvara dvojbu je li presuda uopće donesena na datum na koji je označena ili je pak sud postupao nemarno, a u oba slučaja to je bilo na štetu tužitelja. U prilogu je tijek predmeta ŽS u Splitu 9 Su-476/25 koji ovu tvrdnju dokazuje. Dakle, svi ti postupci su pokrenuti radi zaštite zakonitih prava tužitelja, a ne da bi se „uznemiravao“ II. tuženik. Upravo suprotno – tuženici su ti koji ometaju posjed i koriste imovinu bez ovlasti, dok II. tuženik uopće ne uživa svoju imovinu niti od nje ima ikakve koristi. Naime, skrbnik . tuženika u kuću je uselio tuženu koja faktično upravlja nekretninom i ostvaruje prihod od iznajmljivanja, pa je, iako nema prijavljene prihode, kupila vozilo znatne vrijednosti. To jasno pokazuje da . tuženik nema koristi od imovine koja je formalno njegova, nego treće osobe koje se njome koriste bez pravne osnove. Tuženici u očitovanju nisu osporili činjenicu da tužitelj i njegovi ukućani ne mogu nesmetano koristiti prolaz, niti su tvrdili da prepreke ne postoje. Umjesto toga, pozivaju se na pravo služnosti, iako to nije predmet ovog postupka. Time zapravo potvrđuju da je do smetanja posjeda došlo, a jedino je to relevantno u ovom postupku. Predlaže da sud odbije navode tuženih kao neosnovane, utvrdi da je tužitelju smetan u posjed prolaza.
12.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
13.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
14.Predmet postupka između stranka je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite.
15.Među strankama je prijeporno da li je tužitelj posljednji mirni posjednik da li je zatražio zaštitu posjeda unutar prekluzivnog roka propisanog odredbom čl..21 st.3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN br.91/96 ., dalje ZV) i da li su tuženi zasmetali u posljednjem mirnom posjedu na način opisan u izreci. Prema navodima tužbe smetanje je počinjeno dana 5. srpnja 2025 g., tužba je podnijeta 9. srpnja 2025 g. dakle unutar roka.
16.Posjed je faktična vlast koju osoba ima glede stvari (čl.10 st.1 ZV-a) Ta faktična vlast treba objektivno postojati kao socijalna činjenica. Ima li neka osoba posjed stvari ili ga nema ovisi o tome je li glede te stvari uspostavljeno stanje koje se u odnosnom društvu vidi, osjeća i ocjenjuje kao stanje njezine faktične vlasti te stvari. Dakle posjed je samo ona faktična vlast neke osobe glede određene stvari koja zadovoljava kriterije vanjske vidljivosti razmjerne stalnosti (trajnosti) mogućnosti isključenja trećih od samovlasnih zahvaćanja uz stvar i dostupnosti posjednika , ti kriteriji moraju biti kumulativno ispunjeni.
17.Odredbom čl.26 ZV-a propisano je da se pravo na posjed može utvrđivati i ostvarivati pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasti , neovisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda.
18.Odredbom čl.441 ZPP-a određeno je da će raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja dok se ne smije raspravljati o pravu na posjed o pravnoj osnovi , savjesnosti, ili nesvjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete čl.12 ZV propisano je da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari
19.Odredbom članka 22 stavak 1 ZV-a propisano je kako posljednji posjednik kojem je posjed samovlasno smetan je ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće Samo utvrđenje čina smetanja posjeda predstavlja tzv. deklaratornu preambulu tužbenog zahtjeva, i ta preambula je ozakonjena odredbom članka 22 stavak 1 ZV-a.
20.Svrha odredbe članka 22 ZV-a jest zaštita posjeda, obzirom da je odredbom članka 21 stavak 1 ZV-a propisano kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda, bit posjedovne zaštite očituje se u uspostavi ranijeg posjedovnog stanja i zabrani tog i tome sličnog postupanja ubuduće. Stoga se u posjedovnoj parnici u biti raspravlja o kondemnatornom zahtjevu uz tzv. deklaratornu preambulu, pa ako se ne može narediti uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja odnosno izreći zabrana budućeg smetanja, onda tužbeni zahtjev treba odbiti.
21.Sadržaj pravne zaštite determiniran je činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi kao i petitom tužbe. Kod činjenice da tužitelj nije zatražio zaštitu tog i tome sličnog postupanja ubuduće odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ne može se usvojiti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je počinjeno smetanje posjeda bez izricanja zabrane daljnjeg smetanja. Pozivom na odredbu čl.22 ZV-a i odredbu čl.219 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
22.Tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost donošenja privremene mjere, a posebno da bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, dakle istu nije učinio vjerovatnim, odnosno nije dokazao da su se ispunili zakonski uvjeti za njeno donošenje. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP.-a pa je tuženim priznat trošak zastupanja 200 bodova, uvećan za vrijednost boda PDV i 10 % za zastupanje viša osoba sveukupno 540,00 Eura-a.
U Splitu, dana 20. veljače 2026 g.
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju,
- punomoćniku tuženika,
- u spis,
