REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-3352/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužiteljice CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. studenog 2025. godine u nazočnosti tužiteljice, pun. tužiteljice i zamj. pun. tuženika, dana 20. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 3.058,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; koje na iznos od:
-27,02 eura teku od 09.03.2007 do isplate;
-21,69 eura teku od 10.05.2007. do isplate;
-18,41 eura teku od 08.06.2007. do isplate;
-15,84 eura teku od 13.06.2007. do isplate;
-15,77 eura teku od 10.07.2007. do isplate;
-15,97 eura teku od 10.08.2007. do isplate;
-15,96 eura teku od 10.09.2007. do isplate;
-15,73 eura teku od 10.10.2007. do isplate;
-15,92 eura teku od 09.11.2007. do isplate;
-15,84 eura teku od 10.12.2007. do isplate;
-16,10 eura teku od 10.01.2008. do isplate;
-16.31 eura teku od 08.02.2008. do isplate;
-16,62 eura teku od 10.03.2008. do isplate;
-16,35 eura teku od 10.04.2008. do isplate;
-16,16 eura teku od 09.05.2008. do isplate;
-16,14 eura teku od 10.06.2008. do isplate;
-16,08 eura teku od 10.07.2008. do isplate;
-15,99 eura teku od 08.08.2008. do isplate;
-16,04 eura teku od 10.09.2008. do isplate;
-16,52 eura teku od 10.10.2008. do isplate;
-16,91 eura teku od 10.11.2008. do isplate;
-16,77 eura teku od10.12.2008. do isplate;
-17,60 eura teku od 09.01.2009. do isplate;
-32,50 eura teku od 03.03.2009. do isplate;
-32,87 eura teku od 10.03.2009. do isplate;
-31,64 eura teku od 10.04.2009. do isplate;
-31,42 eura teku od 08.05.2009. do isplate;
-31,30 eura teku od 10.06.2009. do isplate;
-31,55 eura teku od 10.07.2009. do isplate;
-31,06 eura teku od 10.08.2009. do isplate;
-31,28 eura teku od 10.09.2009. do isplate;
-30,90 eura teku od 09.10.2009. do isplate;
-31,24 eura teku od 10.11.2009. do isplate;
-31,04 eura teku od 10.12.2009. do isplate;
-41,36 eura teku od 08.01.2010. do isplate;
-42,16 eura teku od 10.02.2010. do isplate;
-42,01 eura teku od 10.03.2010. do isplate;
-42,70 eura teku od 09.04.2010. do isplate;
-43,42 eura teku od 10.05.2010. do isplate;
-44,16 eura teku od 10.06.2010. do isplate;
-45,35 eura teku od 09.07.2010. do isplate;
-44,20 eura teku od 10.08.2010. do isplate;
-47,73 eura teku od 10.09.2010. do isplate;
-46,18 eura teku od 07.10.2010. do isplate;
-46,23 eura teku od 10.11.2010. do isplate;
-47,77 eura teku od 10.12.2010. do isplate;
-49,80 eura teku od 10.01.2011. do isplate;
-43,20 eura teku od 10.02.2011. do isplate;
-43,85 eura teku od 10.03.2011. do isplate;
-42,93 eura teku od 11.04.2011. do isplate;
-45,00 eura teku od 10.05.2011. do isplate;
-46,41 eura teku od 10.06.2011. do isplate;
-47,05 eura teku od 11.07.2011. do isplate;
-54,19 eura teku od 10.08.2011. do isplate;
-47,42 eura teku od 12.09.2011. do isplate;
-46,41 eura teku od 10.10.2011. do isplate;
-46,66 eura teku od 10.11.2011. do isplate;
-46,57 eura teku od 12.12.2011. do isplate;
-47,45 eura teku od 10.01.2012. do isplate;
-48,07 eura teku od 10.02.2012. do isplate;
-48,26 eura teku od 12.03.2012. do isplate;
-47,81 eura teku od 10.04.2012. do isplate;
-48,05 eura teku od 10.05.2012. do isplate;
-48,29 eura teku od 11.06.2012. do isplate;
-47,92 eura teku od 10.07.2012. do isplate;
-47,89 eura teku od 10.08.2012. do isplate;
-47,19 eura teku od 10.09.2012. do isplate;
-47,43 eura teku od 10.10.2012. do isplate;
-47,95 eura teku od 12.11.2012. do isplate;
-47,78 eura teku od 10.12.2012. do isplate;
-48,02 eura teku od 10.01.2013. do isplate;
-47,35 eura teku od 11.02.2013. do isplate;
-47,09 eura teku od 11.03.2013. do isplate;
-47,83 eura teku od 10.04.2013. do isplate;
-47,10 eura teku od 10.05.2013. do isplate;
-46,72 eura teku od 10.06.2013. do isplate;
-46,29 eura teku od 10.07.2013. do isplate;
-46,82 eura teku od 12.08.2013. do isplate;
-47,11 eura teku od 10.09.2013. do isplate;
-47,38 eura teku od 10.10.2013. do isplate;
-47,44 eura teku od 11.11.2013. do isplate;
-47,81 eura teku od 10.12.2013. do isplate;
-33,78 eura teku od 10.01.2014. do isplate;
-2,17 eura teku od 10.02.2014. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.03.2014. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.04.2014. do isplate;
-2,16 eura teku od 12.05.2014. do isplate;
-2,16 eura teku od 10.06.2014. do isplate;
-2,17 eura teku od 10.07.2014. do isplate;
-2,18 eura teku od 11.08.2014. do isplate;
-2,19 eura teku od 10.09.2014. do isplate;
-2,19 eura teku od 10.10.2014. do isplate;
-2,21 eura teku od 10.11.2014. do isplate;
-2,21 eura teku od 10.12.2014. do isplate;
-2,22 eura teku od 12.01.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.02.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.03.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.04.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 11.05.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.06.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.07.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.08.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.09.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 12.10.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.11.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 10.12.2015. do isplate;
-2,18 eura teku od 11.01.2016. do isplate.
II. Prihvaća se prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika te se utvrđuje postojanje potraživanja tuženika spram tužitelja u iznosu od 4.215,65 EUR; dok se prigovor radi prebijanja ne prihvaća za zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od 5.veljače 2016.godine do isplate te za iznos od 99,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 5.veljače 2016.godine do isplate te se utvrđuje da je u ovom dijelu prigovor radi prebijanja neosnovan odnosno da u ovom dijelu ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 7.486,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; koje na iznos od:
-4,96 eura teku od 10.03.2008. do isplate;
-0,17 eura teku od 10.04.2008. do isplate;
-3,27 eura teku od 10.10.2008. do isplate;
-10,34 eura teku od 10.11.2008. do isplate;
-7,71 eura teku od 10.12.2008. do isplate;
-22,72 eura teku od 09.01.2009. do isplate;
-31,75 eura teku od 03.03.2009. do isplate;
-35,45 eura teku od 10.03.2009. do isplate;
-23,14 eura teku od 10.04.2009. do isplate;
-20,94 eura teku od 08.05.2009. do isplate;
-19,71 eura teku od 10.06.2009. do isplate;
-22,19 eura teku od 10.07.2009. do isplate;
-17,24 eura teku od 10.08.2009. do isplate;
-19,49 eura teku od 10.09.2009. do isplate;
-15,62 eura teku od 09.10.2009. do isplate;
-19,06 eura teku od 10.11.2009. do isplate;
-17,09 eura teku od 10.12.2009. do isplate;
-24,15 eura teku od 08.01.2010. do isplate;
-30,33 eura teku od 10.02.2010. do isplate;
-29,22 eura teku od 10.03.2010. do isplate;
-34,49 eura teku od 09.04.2010. do isplate;
-40,10 eura teku od 10.05.2010. do isplate;
-45,83 eura teku od 10.06.2010. do isplate;
-55,01 eura teku od 09.07.2010. do isplate;
-46,07 eura teku od 10.08.2010. do isplate;
-73,33 eura teku od 10.09.2010. do isplate;
-61,37 eura teku od 07.10.2010. do isplate;
-61,80 eura teku od 10.11.2010. do isplate;
-73,66 eura teku od 10.12.2010. do isplate;
-89,34 eura teku od 10.01.2011. do isplate;
-71,71 eura teku od 10.02.2011. do isplate;
-77,18 eura teku od 10.03.2011. do isplate;
-69,44 eura teku od 11.04.2011. do isplate;
-86,96 eura teku od 10.05.2011. do isplate;
-98,97 eura teku od 10.06.2011. do isplate;
-104,42 eura teku od 11.07.2011. do isplate;
-164,98 eura teku od 10.08.2011. do isplate;
-107,54 eura teku od 12.09.2011. do isplate;
-98,97 eura teku od 10.10.2011. do isplate;
-101,08 eura teku od 10.11.2011. do isplate;
-100,30 eura teku od 12.12.2011. do isplate;
-107,78 eura teku od 10.01.2012. do isplate;
-113,00 eura teku od 10.02.2012. do isplate;
-114,61 eura teku od 12.03.2012. do isplate;
-110,81 eura teku od 10.04.2012. do isplate;
-112,84 eura teku od 10.05.2012. do isplate;
-114,93 eura teku od 11.06.2012. do isplate;
-111,80 eura teku od 10.07.2012. do isplate;
-111,51 eura teku od 10.08.2012. do isplate;
-105,60 eura teku od 10.09.2012. do isplate;
-107,62 eura teku od 10.10.2012. do isplate;
-112,00 eura teku od 12.11.2012. do isplate;
-110,61 eura teku od 10.12.2012. do isplate;
-112,62 eura teku od 10.01.2013. do isplate;
-106,90 eura teku od 11.02.2013. do isplate;
-104,69 eura teku od 11.03.2013. do isplate;
-111,00 eura teku od 10.04.2013. do isplate;
-104,82 eura teku od 10.05.2013. do isplate;
-101,57 eura teku od 10.06.2013. do isplate;
-97,90 eura teku od 10.07.2013. do isplate;
-102,39 eura teku od 12.08.2013. do isplate;
-104,85 eura teku od 10.09.2013. do isplate;
-107,19 eura teku od 10.10.2013. do isplate;
-107,71 eura teku od 11.11.2013. do isplate;
-110,81 eura teku od 10.12.2013. do isplate;
-106,68 eura teku od 10.01.2014. do isplate;
-111,12 eura teku od 10.02.2014. do isplate;
-113,06 eura teku od 10.03.2014. do isplate;
-112,70 eura teku od 10.04.2014. do isplate;
-109,57 eura teku od 12.05.2014. do isplate;
-109,12 eura teku od 10.06.2014. do isplate;
-111,83 eura teku od 10.07.2014. do isplate;
-114,59 eura teku od 11.08.2014. do isplate;
-116,02 eura teku od 10.09.2014. do isplate;
-116,19 eura teku od 10.10.2014. do isplate;
-118,82 eura teku od 10.11.2014. do isplate;
-119,64 eura teku od 10.12.2014. do isplate;
-120,71 eura teku od 12.01.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 10.02.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 10.03.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 10.04.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 11.05.2015. do isplate;
-113.62 eura teku od 10.06.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 10.07.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 10.08.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 10.09.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 12.10.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 10.11.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 10.12.2015. do isplate;
-113,62 eura teku od 11.01.2016. do isplate;
s time da se ukupan iznos dosuđene glavnice sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama prebija odnosno umanjuje za iznos od 4.215,65 eura (utvrđeni iznos iz tč.II. izreke ove presude), a za koji iznos je utvrđeno potraživanje tuženika spram tužitelja vezano za prigovor radi prebijanja, te je tako konačno dobiveni iznos tuženik dužan isplatiti tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju, isplatiti tužitelju iznos od 2.687,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3.2.2016. godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.675,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 12. lipnja 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tuženik tužiteljici temeljem Ugovora o kreditu zaključenog dana 28. prosinca 2006. godine stavio na raspolaganje novčani iznos od 64.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a tužiteljica da se obvezala vratiti taj iznos u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća zajedno sa ugovorenom kamatom koja je promjenjiva sukladno odluci banke. Stranke da su sklopile Dodatak ovom Ugovoru o kreditu, istim da je proveden postupak konverzije predmetnog kredita u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljica se poziva na kolektivni spor vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12, citira odluke i stavove odnosno presuđenja iz tog postupka. Navodi da je iz tih citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH jasno kako su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama, u dijelu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika te u dijelu o CHF kao valuti uz koju je vezana glavnica. Tuženik da je kao davatelj kredita na ime navedenih ništetnih odredbi citiranog ugovora o kreditu stekao ukupan iznos od 80.625,07 kn, a na dan konverzije da je preostali iznos glavnice bio veći za 21.505,93 kn u odnosu na glavnicu na isti dan po početnoj kamatnoj stopi i početnom anuitetu u kunama. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 78.418,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama te iznos od 21.505,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka, a za slučaj da sud nađe da je tužbeni zahtjev osnovan ističe i prigovor radi prebijanja. Tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan, jer tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) koji je stupio na snagu dana 30.09.2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Dakle, kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF da je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a da je nastao novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s važenjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj da nema pravnog osnova i interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i primijenjenih kamatnih stopa s važenjem ex tunc i načina promjene kamatne stope nakon provedene konverzije, tako da sporne ugovorne odredbe, suglasnom voljom ugovornih stranaka više nisu na snazi i ne proizvode nikakve pravne učinke, jer se radi o pravno nepostojećim ugovornim odredbama. Tuženik navodi da je kod konverzije utvrđena preplata u ukupnom iznosu od 32.515,29 kn / 4.315,52 EUR, koja je u skladu s odredbom članka 19.c st. 1. t. 5 alineja 1. i 2. ZID ZPK-a i sporazumom o korištenju preplate u cijelosti iskorištena za prijevremenu podmiru kredita tužitelja dana 04.02.2016. g., te da je utvrđen novi iznos nedospjele glavnice iskazan u valuti EUR. Tuženik navodi da, iako je s obzirom na sklopljeni sporazum o konverziji ovog kredita bespredmetno raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, tuženik ipak, opreza radi, osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, iako tuženik prije svega, a kako je to već ranije obrazložio, smatra da je izvođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem potpuno suvišno, obzirom da je u ovoj pravnoj stvari provedena konverzija kredita, uslijed čega je predmetno potraživanje potpuno neosnovano, pa da potreba dokazivanja visine istog postaje bespredmetna, za slučaj da sud ipak prihvati prijedlog tužitelja i odluči izvesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem, s obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva – stjecanje bez osnova – i odredbe ZPP-a, ali i s obzirom da prava i obveze stranaka proizašle iz ugovora o kreditu treba prosuđivati kao jedinstvenu cjelinu, vještak da bi trebao izračunati razliku između iznosa kojeg je banka imala pravo naplatiti po početnim parametrima (početnom otplatnom planu i početnom tečaju) i iznosa kojeg je stvarno naplatila po promijenjenim parametrima (primijenjenom otplatnom planu i primijenjenom tečaju), a da to onda znači da je vještak postupajući lege artis dužan u nalazu i mišljenju prikazati ne samo pozitivne već i negativne razlike, jer kada se radi o povratu stečenog bez osnova, a predmet stjecanja je novac, da se ne može banka obvezati da na ime pretplate vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je eventualno neosnovano stekla. Opreza radi, za slučaj da sud ignorira sve tuženikove navode potvrđene i od strane Vrhovnog suda i odluči ne postupiti u skladu s obvezujućim pravnim shvaćanjima zauzetima u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gos-1/2019 od 04.03.2020.g., te prihvati tužbeni zahtjev na isplatu, tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate ističe prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine a po osnovu utvrđene i za prijevremenu podmiru kredita tužitelja iskorištene preplate u ukupnom iznosu od 32.515,29 kn / 4.315,52 EUR uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od 05.02.2016. g. pa do 31.12.2022. od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Prigovor radi prebijanja u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate tuženik da ističe zato što osoba koja je isti dug platila dva puta ima pravo zahtijevati povrat, a upravo do dvostruke plateži da bi dovelo prihvaćanje tužbenog zahtjeva na isplatu u okolnostima tuženikova propuštanja da istakne compensatio per iudicem.
3. Svojim podneskom od 24.studenog 2025.godine, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude.
4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tuženik u svom podnesku od dana 24.studenog 2025.godine, između ostalog, navodi da prigovara vještvu jer je vještak Lozić pogrešno preračunala iznos priznate preplate kod konverzije, tako da iskazala da iznos od 32.515,29 kn predstavlja iznos od 4.315,52 EUR, a ne kako to vještak iskazuje iznos od 4.215,65 EUR.
5. Tuženik je pravovremeno istaknuo prigovor radi prebijanja vezano za priznatu preplatu kod konverzije; dok nije istakao prigovor radi prebijanja vezano za tzv.negativne razlike, u odnosu na to nije podnio ni protutužbu spram tužitelja vezano za tzv. negativne razlike. Za navesti je i to da je tužitelj bio ovlašten urediti svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Dakle, radi se o uređenju i preciziranju tužbenog zahtjeva i sud odlučuje u granicama takvog uređenog i preciziranog zahtjeva u posljednjem tužiteljevom podnesku.
6. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa od strane tužitelja vezano za eventualno ništetne odredbe Ugovora o kreditu zaključenog dana 28.prosinca 2006.godine, u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i u dijelu promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke; dakle, zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama vezano za ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljnog ugovora o kreditu, kao i razliku glavnice utvrđene kod konverzije ovog ugovora o kreditu.
7. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o kreditu od 28.prosinca 2006.godine sa cjelokupnom pripadajućom dokumentacijom; Dodatka br.1. Ugovora o kreditu zaključenog dana 29.siječnja 2016.godine sa cjelokupnom pripadajućom dokumentacijom; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo dipl.oecc Ines Lozić te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.
8. Stranke su popisale parnični trošak.
9. Zahtjev tužitelja je osnovan, prigovor radi prebijanja je djelomično osnovan.
10. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz priložene dokumentacije, da su dana 28.prosinca 2006.godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili predmetni Ugovor o kreditu. Nadalje, tužitelju je kao korisniku kredita i dužniku po ovom pravnom poslu na raspolaganje od strane tuženika stavljen iznos kredita od 64.000,00 CHF, kredit je odobren i ugovorena je otplata na 180 mjesečnih anuiteta, kamatna stopa ugovorena je u iznosu od 4,20 % godišnje, kamatna stopa promjenjiva je jednostranom odlukom tuženika. Među strankama je sporno je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom preplaćenih iznosa vezano za te dvije odredbe, kao i razlike glavnice kod konverzije, te je li sklapanjem aneksa/dodatka ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK prestala obveza tuženika da izvrši povrati iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku. Sporan je bio i status tužitelja kao potrošača u predmetnom pravnom poslu, a istaknut je i prigovor zastare.
11. Tužitelj u svom iskazu navodi da je prije podizanja ovog kredita sa suprugom i dvoje djece živjela u obiteljskoj kući u [adresa], da je bila zaposlena u Gradskoj upravi Sinj, kako su imali potrebu adaptacije ove kuće koja je isključivo obiteljska kuća za stanovanje i nikada se nije iznajmljivala niti se od ove kuće ostvarivao prihod, to da je trebala podići kredit, tadašnja Splitska banka da je bila njena matična banka preko koje je primala plaću, da je otišla u banku, poslovnicu u [adresa] i službenik banke da joj je preporučio kredit vezan za valutu CHF, kazao da je to jeftiniji kredit, povoljan, najmanja moguća kamata i da su i oni u poslovnici digli baš taj kredit. Tužiteljica navodi da nije bilo razloga tada sumnjati u ovaj kredit niti je bilo slutnje da bi moglo doći do porasta švicarskog franka, da nije imala nikakvih posebnih pitanja za službenika banke niti je bilo nekakvih upozorenja ni pojašnjenja sa strane banke. Ni kod javnog bilježnika da nije bilo nekakvog posebnog razloga o ovoj vrsti kredita, kredit da je podigla, rata da se plaćala trajnim nalogom sa mirovine njenog supruga i početna rata da je bila cca 2.000,00 kn, da bi kroz vrijeme mnogo narasla, tako da od njihovih primanja skoro nije ostalo skoro ništa. Navodi da, kada se stvorila zakonska mogućnost konverzije kredita, da je pristupila konverziji, banka da je sačinila izračun konverzije i to da je bilo po principu "uzmi ili ostavi", navodi da je ona pristala na konverziju i da ne sjeća je li joj mi priznata nekakva preplata. Kredit da je zatvorila nakon konverzije, podigla novi kredit kod Zagrebačke banke i zatvorila ovaj predmetni kredit. Navodi da nije bila niti jest jesam vlasnica nikakvog obrta niti trgovačkog društva. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika, tužiteljica navodi da je ona radila u računovodstvu Gradske uprave na ekonomskim poslovima.
12. Za navesti je da su prihvaća iskaz tužitelja kao životan, uvjerljiv i vjerodostojan, iskaz tužitelja u skladu je sa svim izvedenim dokazima tijekom postupka. Temeljem svih izvedenih dokaza, te iskaza tužitelja u svojstvu parnične stranke, sud drži da tužitelj u ovom pravnom poslu svakako ima status potrošača, radi se o namjenskom kreditu za adaptaciju obiteljske kuće tužitelja, to je navedeno i u samom ugovoru o kreditu. Iskaz tužitelja je logičan i uvjerljiv, sud drži da se radilo o potrebi adaptacije obiteljske kuće, za potrebe obiteljskog stanovanja, s obzirom na iznos sredstava odobrenih po kreditu i sve okolnosti slučaja, sud drži da u ovom pravnom poslu tužitelj ima status potrošača i da se nije radilo o kreditu za potrebe poslovanja, a i da se radilo, opet bi tužitelj kao fizička osoba bio u nepovoljnijem položaju od tuženika u ovom pravnom poslu.
13. Prvenstveno je, po pitanju navoda i zahtjeva tužitelja na utvrđenje da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne, trebalo zauzeti stav, bez obzira na provedenu konverziju kredita, a do konverzije i po temeljnom ugovoru o kreditu vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a tek onda odlučiti o efektima konverzije vezano za tužiteljev zahtjev na isplatu. Za navesti je da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.
14. Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
15. U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
16. Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
17. Naime, tuženik je i u ovom postupku ponovio svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).
18. Dakle, kako je već navedeno, sud prihvaća iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan, u svjetlu svih izvedenih dokaza i navoda, sud drži da tužitelj u ovom pravnom poslu, namjenskom kreditu za kupnju i uređenje stana, tužitelj ima status potrošača, a da se sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, kao ni posebne okolnosti vezane za tzv.valutnu klauzulu baš u valuti CHF. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.
19. To, nadalje, znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, valjalo držati ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci ove presude po pitanju isplate temeljem takvih ugovornih odredbi, a bez obzira na Dodatak ugovoru o kreditu i konverziju.
20. Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 4,20 %, do konverzije. Dakle, ovaj stav tužitelja vezano za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu valjalo je prihvatiti te je valjalo obvezati tuženika da tužitelju vrati sve što je po ovom osnovu od tužitelja više primio, dakle, tužitelj bi imao pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a odnosno valjalo bi obvezati tuženika vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 4,20 %, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koju sud drži ništetnom odnosno koju drži ništetnom.
21. Što se tiče odredbe predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i ta odredba Ugovora je ništetna i nepoštena, pa je valjalo prihvatiti zahtjev na utvrđenje ništetnosti i kondemnatorni zahtjev na isplatu preplaćenog i temeljem ove odredbe. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača- Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
22. Dakle, i temeljem ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koja je nepoštena, a time i ništetna i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF). Provedena konverzija nema utjecaja na ovlaštenje suda da utvrdi jesu li ništetne predmetne odredbe iz temeljnog ugovora o kreditu, jer se upravo zahtjev tužitelja za isplatu i temelji na preplati temeljem takvih odredbi prije provedene konverzije i u ovom dijelu konverzija nema učinaka i na to utjecaja. Konverzija i učinak iste nisu se ni bavili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valutne klauzule u CHF, tek je vezano za kolektivni spor i presuđenje i utvrđenja iz istog, došlo do situacije da su ove dvije odredbe u takvim ugovorima utvrđene ništetnima, konverzija je provedena vezano za doneseni propis i po konverziji su ugovori sa valutnom klauzulom u CHF konvertirani u ugovore sa klauzulom u EUR, jer se radi o intervenciji države u jako problematičnu situaciju u kojoj se našao veliki broj građana, a upravo zbog ogromne aprecijacije tečaja u CHF u odnosu na kunu. Među strankama i nije bilo sporno da je konverzija provedena sukladno tada važećem pozitivnim propisu, matematički i tehnički, međutim, vezano za zahtjev tužitelja, radi se o potpuno drugoj okolnosti.
23. Potrošači po ugovorima sa valutnom klauzulom u CHF su po odlukama vezano za kolektivnu tužbu, a takvi ugovori su bili po iznosima neznatniji od npr.namjenskih, stambenih kredita i otplaćeni su mahom prije konverzije, namireni i obeštećeni vezano za ništetne odredbe svojih ugovora, promjenjivu kamatnu stopi i valutu CHF. Jedan dio potrošača, kao što je ovdje slučaj sa stambenim kreditom, bio je u tako lošoj situaciji da je pristupio konverziji kada se ostvarila ta zakonska mogućnosti, ali provedena konverzija, vezano za sadržaj iste, zaista ne može dovesti do drugačijeg položaja ovih potrošača u odnosu na one koji su kredite otplatili prije zakonske mogućnosti konverzije ili onih koji nisu konvertirali svoje kredita, odnosno, prema stavu ovog suda, potrošači koji nisu pristupili konverziji odnosno prihvatili izračun konverzije od strane banke-kreditora, ne mogu biti u povoljnijem položaju od potrošača koji su prihvatili zakonsku mogućnost konverzije i pokušali sebi olakšati situaciju, vezano za položaj potrošača. Dakle, sve ono što pripada prvoj skupini potrošača, prema stavu ovog suda, pripada i ovoj drugoj skupini, potrošača koji su pristupili konverziji kredita prema zakonskom propisu i izračunu kreditora, dakle, obeštećenje u punom iznosu do konverzije i upravo onako, kvalitativno i kvantitativno kako je to učinjeno, pravomoćnim presudama sudova, kod prve skupine potrošača. Svakako, nakon provedene konverzije, pretvaranja chf kredita u eurske, kreditori i dalje ostvaruju zaradu i kod ovakvih, stambenih kredita, sa dugotrajnom otplatom, zaista nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, nakon konverzije, prema potrošačima, od konverzije pa nadalje, u biti se radi o kreditima sa valutnom klauzulom u chf i zaista je očito da se položaj kreditora nije toliko konverzijom promijenio da to predstavlja očitu neravnotežu položaja potrošača i kreditora. Svakako, to je jasno i iz ovog slučaja, vezano za početnu kamatnu stopu kredita tužitelja od 4,20 %, do kamatne stope koja je utanačena Dodatkom ugovora kod konverzije. Za navesti je i to da su određeni potrošači pristupili konverziji i prihvatili izračun konverzije, konverzija je bila regulirana zakonom i činjenica jest da je konverzija provođena krajem 2015.godine (i početkom 2016.godine), odnosno mnogo prije nego što je valutna klauzula u CHF, koja je uzrokovala tečajne razlike, pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, dakle, potrošači koji su pristupili konverziji zaista nisu imali u vrijeme konverzije mogućnost predvidjeti što će se valutom u CHF po temeljnim ugovorima kasnije događati u smislu pravomoćne odluke suda, oni su konverziji pristupili kao da je ta odredba valjana i kredit sukladno zakonskom propisu konvertirali u eurski kredit, i radi toga takva konverzija nema utjecaja na utvrđenje te odredbe ništetnom i kondemnacioni zahtjev povodom toga. Za ponoviti je da na ništetnost dvije odredbe iz temeljnog ugovora konverzija nema utjecaja, vezano za prava tužitelja temeljem tog utvrđenja i isplatu preplaćenog sa tih osnova do konverzije.
24. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o. Split). Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju daje precizno i obrazloženo očitovanje po pitanju sastavnica predmetnog ugovora o kreditu, izračun visine potraživanja po svim stavkama, izračun razlika za vrijeme otplate kredita vezanog uz valutu CHF do izračuna konverzije zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, izračun zateznih kamata na sve pojedinačne iznose preplate do dana izračuna konverzije na dan 30.rujna 2015.godine, očitovanje po pitanju izračuna konverzije, mogućnosti uspostavljanja ekonomske ravnoteže i izračun konverzije.
25. Temeljem opsežnog i kvalitetnog nalaza sudski vještak Lozić daje svoje zaključno mišljenje te navodi:
„Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke.
Ad 1)
Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 10.544,66 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 3.058,51 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 7.486,15 EUR.
2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio, zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 111,88 EUR.
Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 10.432,78 EUR i to:
- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 3.058,51 EUR,
- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 7.374,27 EUR.
Ad 2)
Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 4.230,26 EUR.
Ad 3)
Glavnica po kreditu u CHF, temeljem inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koje je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 03.02.2016.g. iznosila 141.104,21 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 161.349,51 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 2.687,01 EUR. Ukoliko Sud zauzme stav da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u valuti CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, konverzijom i preplatom koju je tuženik priznao po konverziji ne bi došlo do obeštećenja jer je iznos preplate koju je tuženik priznao po konverziji niži od iznosa preplata koje proizlaze iz razlike posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja CHF.
Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kredittiranju čl.19. c, te iskazao Sporazum o korištenju preplate po konverziji višak uplata (preplatu) tužitelja u iznosu 32.515,29 kn, odnosno 4.215,65 EUR.
Pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se za iznosom preplate priznate od tuženika po konverziji umanjuje iznos preplate utvrđene posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja vezanog za valutu CHF, tada bi preostali iznos prethodno utvrđene preplate u odnosu na promjenu kamatne stope i tečaja iznosio 6.329,01 EUR (utvrđena preplata prema točki 1 Nalaza u iznosu od 10.544,66 EUR umanjena za iznos preplate priznate u konverziji u iznosu od 4.215,65 EUR).
Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu u prethodnoj točki, za vrijeme otplate kredita u CHF pod pretpostavkom da se tužitelju nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata u uplatama temeljem simuliranog otplatnog plana za EUR, polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.“
26. Za navesti je da je sud prihvatio vještvo sudskog vještaka Lozić kao stručno, logično i uvjerljivo, vještak je kvalitetno odgovorila na zadatak vještačenja, vještvo je odgovorilo na sva potrebna pitanja i nije bilo mjesta nikakvim posebnim razjašnjenjima niti eventualno dopuni vještva. Dakle, vještvo sudskog vještaka Lozić sud je prihvatio u potpunosti kod presuđenja, sud je odbio prijedlog tuženika za dopunu nalaza i mišljenja sukladno prijedlogu tuženika, sud drži da je izvođenje ovog dokaza suvišno.
27. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:
-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).
28. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.
29. Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.), to je jasno da je prigovor zastare (jer je tužba podnesena 12.lipnja 2019.godine), prigovor zastare neosnovan je u odnosu na zahtjeve tužitelja za isplatu svih zatraženih iznosa. U ovom slučaju primjenjuje se petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa prigovor zastare nije osnovan. Dakle, sud prihvaćajući vještvo vještaka Lozić po pitanju preplate s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud drži da valja obvezati tuženika da tužitelju isplati ukupan iznos preplate od 7.486,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Za ponoviti je da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, istu sud smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a provedenom konverzijom po izračunu konverzije se ovo nije otklonilo, tužitelj nije obeštećen u ovom dijelu i valjalo mu je dosuditi upravo zatraženi iznos s naslova preplate vezano za ovu navedenu odnosu, do provedene konverzije. Sud je tužitelju dosudio i preplatu s naslova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika u iznosu od 3.058,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
30. Na dosuđene iznos ove dosuđene glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče na svaki pojedini iznos preplate od plaćanja tih iznosa do isplate, odnosno stjecanja preplaćenog na strani tuženika, prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju bi kamate pripadale od dana stjecanja preplate, dospijeća tih iznosa, dakle, zahtjev tužitelja je i ovom dijelu osnovan, pa mu je valjalo dosuditi kamate onako kako ih je isti zatražio, a sve i temeljem odredbe čl.29. ZOO-a.
31. Dakle, za navesti je da tužitelju konverzijom predmetnog kredita iz onog sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR obeštećenje u punom opsegu, onako kako to pripada tužitelju kao potrošaču, nije provedeno, naime, tek nakon provedene konverzije tužitelj je doveden u ravnopravan položaj sa tuženikom, što prije nije bio slučaj i tuženik je zaista prema stavu ovog suda u obvezi platiti tužitelju, do konverzije, po zahtjevu tužitelja, preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljnog ugovora o kreditu valutne klauzule u CHF, sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo, to obeštećenje treba biti, do konverzije istovjetno onom kakvo su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali, a prilikom dosuđenja preplaćenih iznosa njima se polazilo, sukladno sudskoj praksi i pravomoćnim presuđenjima, pravo od početne kamatne stope iz ugovora o kreditu i početnom tečaju CHF iz tog ugovora, pa tako i ovdje treba biti slučaj. Dakle, na ovo pravo tužitelja po predmetnoj odredbi iz temeljnog ugovora, konverzija nema utjecaja.
32. Zahtjev tužitelja na ime razlike glavnice u iznosu od 2.687,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 3.veljače 2016.godine do isplate (utvrđen od strane sudskog vještaka Ines Lozić), na ime razlike između glavnice po kreditu u CHF temeljem inicijalnog otplatnog plana uzevši o obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i konverzijom utvrđene nedospjele glavnice, je osnovan, naime, sudski vještak izračunala je ovu razliku glavnice i ta razlika glavnice temeljem istih ništetnih odredbi pripada tužitelju, a ista je obračunata tek prilikom konverzije kredita. Tužitelj je ovom razlikom glavnice također doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, pa mu je u obvezi i ovu razliku glavnice sa kamatama od zakašnjenja do isplate isplatiti, upravo kako je ista zatražena. Ova razlika glavnice nastala i obračunata u vrijeme konverzije također je proizvod i posljedica ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, pa je tuženik u obvezi i ovaj iznos sa kamatama isplatiti tužitelju, jer tužitelju pripada pravo na puno obeštećenje vezano za predmetne ništetne odredbe ugovora o kreditu.
33. Nadalje, sudski vještak izračunao je i tzv. negativne razlike, za slučaj drugačijeg stava drugostupanjskog suda, radi načela ekonomičnosti postupka, a ovaj sud ih ne prihvaća kod presuđenja, za navesti je da ponovno u tom dijelu tuženik nije uopće, a kamoli na vrijeme, u ovom postupku postavio protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja, ne radi se uopće o razlikama za iste mjesece, jer se tzv.pozitivne razlike i tzv.negativne razlike uzajamno u mjesecu isključuju, nije moguće da u istom mjesecu postoje obje vrste razlika, kako sud raspravlja i odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, vezano i za iznos i za mjesece preplate po zahtjevu, a takvog zahtjeva tuženika na ime negativnih razlika nema i nije postavljen, to od mjesečnih iznosa u kojima postoji pretplata tužitelja spram tuženika, zaista ne treba odbijati negativne razlike, bez zahtjeva tuženika i za mjesece za koje tužbeni zahtjev uopće nije postavljen.
34. Efekti konverzije su postignuti za period nakon konverzije, u ovom slučaju tuženik jest tužitelju prilikom konverzije odnosno zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu, priznao više plaćeni iznos od ukupno 4.215,65 EUR, kako to pravilno navodi vještak Ines Lozić u svom nalazu i mišljenju, jer se sagledava tečaj u vrijeme konverzije, a ne fiksni tečaj konverzije uvođenjem valute EUR. Tuženik prigovor radi prebijanja s ovog osnova izjavljuje za veći iznos, za iznos od 99,87 EUR. Sudski vještak u svom vještvu navodi da je preplata tužitelja prema Sporazumu o konverziji preplate po konverziji sklopljenim dana 29.siječnja 2016.godine utvrđena u iznosu od 4.215,65 EUR (32.515,29 kn). Sud ovaj iznos u EUR iskazan od strane vještaka prihvaća kod presuđenja, vezano i za primjenu tečaja i vrijeme primjene tečaja kn u EUR. Prema Sporazumu o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu zaključenog dana 29.siječnja 2016.godine (list 76 spisa) proizlazi da će se ovaj iznos preplate isplatiti na račun tužitelja radi cjelokupne otplate ovog kredita. To je tuženik i dokazao (list 77), iz priloženog kretanja po računu tužitelja proizlazi da je ovaj iznos tuženik dana 4.veljače 2016.godine uplatio u cijelosti tužitelju. Dakle, sud drži da je preplata priznata od strane tuženika u vrijeme konverzije u iznosu od 4.215,65 EUR i u tom dijelu je prigovor radi prebijanja osnovan. Ovaj iznos kao preplatu pravilno je utvrdila vještak Lozić, a tuženik neosnovano drži da je tužitelju priznata preplata u iznosu od 4.315,52 EUR. Sud je stava da je na ovaj način tužitelj djelomično obeštećen vezano za ništetnost predmetnih odredbi i da ovaj iznos u biti valja oduzeti za ono što tužitelju na ime ukupne preplate valja dosuditi, dakle, iznos od 4.215,65 EUR valja oduzeti od ukupno dosuđenog iznosa na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF - od 7.486,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Ovaj iznos priznate preplate tužitelj ne može dobiti dva puta, kod presuđenja, kada sud ne bi prihvatio prigovor radi prebijanja za ovaj iznos, onda bi došlo do stjecanja bez osnove na strani tužitelja za ovaj iznos, iznos od 4.215,65 EUR. Dakle, tuženik je tužitelju dužan isplatiti iznos od 7.486,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a kako je sud utvrdio postojanje potraživanja tuženika spram tužitelja za priznatu preplatu u iznosu od 4.215,65 EUR, to će se ovi iznos u konačnici, vezano za pravomoćnost presude, uzajamno prebiti prilikom provođenja ovrhe ili kod dobrovoljnog ispunjenja u slučaju pravomoćnosti presude, u cijelosti, jer je prigovor radi prebijanja vezan za zahtjev tužitelja i taj prigovor tuženika ne može samostalno egzistirati. Tuženiku na iznos preplate kojeg je sud utvrdio nisu priznate zakonske zatezne kamate, jer je ovaj prigovor radi prebijanja vezan za tužbeni zahtjev tužitelja i nije poseban zahtjev tuženika spram tužitelja. Radi toga tužitelj i nije u zakašnjenju za iznos od 4.215,65 EUR, taj iznos će se tek u budućnosti oduzeti od dosuđene glavnice tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po dobivanju tog jedinstvenog iznosa (ukoliko ova presuda postane pravomoćna u tom dijelu) koji pripada tužitelju i radi toga tužitelj sada nije u zakašnjenju za iznos od 4.215,65 EUR. Ovaj iznos od 4.215,65 EUR priznat je tuženiku vezano za izjavljeni prigovor radi prebijanja, ali je ovaj prigovor neosnovan za iznos od 99,87 EUR i kamate na ukupan iznos za koji je izjavljen prigovor radi prebijanja. Prigovor zastare za iznos priznate preplate ne bi bio osnovan, tuženik je imao pravo izjaviti ovaj prigovor s obzirom na zahtjev tužitelja i to je napravio na vrijeme, a ovaj prigovor radi prebijanja ionako je vezan za tužbeni zahtjev radi utvrđenja i isplate, pa kako zahtjev tužitelja nije u zastari, tako ni ovaj prigovor radi prebijanja nije u zastari.
35. Sud je vještaku dao opsežan zadatak vještačenja, za slučaj potrebe preinake ove presude, sve vezano za načelo ekonomičnosti postupka, sudski vještak je u potpunosti odgovorila na zadatak vještačenja. Sud drži da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje i da nije trebalo izvoditi nikakve daljnje dokaze.
36. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 5.lipnja 2025.godine i 24.studenog 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 11.lipnja 2025.godine i 25.studenog 2025.godine; za svaku radnju po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.000,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i trošak vještačenja u iznosu od 675,00 EUR, tako da je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 1.675,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status potrošača i ovo je takva vrsta spora, trošak pristojbe tužitelj neće imati, a pristojbu tužbe nije već ranije dobrovoljno uplatio pa mu ovaj trošak pristojbe tužbe sud nije niti priznao.
U Splitu, 20. veljače 2026. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
