REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-2157/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, te po protutužbi tuženika-protutužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, protiv tužiteljice-protutužene ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, radi stjecanja bez osnove, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 21. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dne 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"I. Dužan je tuženik-protutužitelj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici-protutuženici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 1. 2016.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 1.869,15 EUR neto s kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od:

5,28 EUR koja teče od 15. veljača 2016.

32,19 EUR koja teče od 15. ožujak 2016.

32,19 EUR koja teče od 15. travanj 2016.

32,19 EUR koja teče od 15. svibanj 2016.

32,19 EUR koja teče od 15. lipanj 2016.

39,05 EUR koja teče od 15. srpanj 2016.

32,19 EUR koja teče od 15. kolovoz 2016.

21,68 EUR koja teče od 15. rujan 2016.

19,89 EUR koja teče od 15. studeni 2016.

37,78 EUR koja teče od 15. prosinac 2016.

18,10 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

41,36 EUR koja teče od 15. veljača 2017.

34,20 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

34,20 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

23,47 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

25,26 EUR koja teče od 15. lipanj 2017.

28,84 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

39,58 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

23,47 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

21,68 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

37,78 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

10,62 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

10,62 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

22,03 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

19,24 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

22,03 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

19,24 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

27,61 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

19,24 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

22,03 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

19,24 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

22,03 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

22,03 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

19,24 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

35,97 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

22,03 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

22,03 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

19,24 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

47,12 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

27,61 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

22,03 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

22,03 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

22,03 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

22,03 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

19,24 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

33,18 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

30,39 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

65,96 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

38,42 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

19,24 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

16,46 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

19,24 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

19,24 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

16,46 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

24,82 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

19,24 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

47,12 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

19,24 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

19,24 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

22,03 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

35,97 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

19,24 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

27,61 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

16,19 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

5,04 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

3,98 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

18,85 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

8,23 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

8,23 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

10,40 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

7,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

11,00 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

21,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

11,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

13,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

5,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

17,00 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

7,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

5,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

7,00 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

11,00 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

5,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

13,00 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

5,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

13,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

5,00 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 776,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbija.

II. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev, a koji glasi:

"1.Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužiteljica-protutužena pretežito bila na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dana isplate.

2. Dužna je tužiteljica-protutužena u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju parnični trošak s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate."

III. Dužan je tuženik-protutužitelj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici-protutuženici parnični trošak u iznosu od 1.586,46 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 20. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 21. siječnja 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za unutarnje bolesti, te ima prebivalište na adresi 21312 [adresa], koja je udaljena od mjesta rada više od 2 km prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada III. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 460,00 kuna mjesečno pa s obzirom na to da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 460,00 kuna, koji iznos joj nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika protivno TKU-a, Pravilnika o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika KBC Split. Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za razdoblje od 19. siječnja 2016. do udovoljenja nalogu, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uredit će tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza sukladno dostavljenoj dokumentaciji i provedenom financijskom vještačenju zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 3. studenoga 2021. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

2.1. Ujedno je tuženik podnio protutužbu protiv tužiteljice zbog stjecanja bez osnove jer je tužiteljici-protutuženici u posljednjih pet godina isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je ista dolazila na posao iako je u tom mjesecu koristila pretežni dio godišnjeg odmora. Predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužiteljica-protutužena isplatiti tuženiku-protutužitelju iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je pretežito bila na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Protutužba je podvedena pod novi posl. broj Pr- 281/2024.

3. U odgovoru na protutužbu od 25. studenoga 2021., tužiteljica-protutužena navodi kako je u odnosu na tuženika u neravnopravnom položaju, jer isključivo tuženik vrši obračun i isplatu naknade troškova prijevoza na što tužiteljica-proptutužena nema nikakvog utjecaja pa prema tome da je tuženik-protutužitelj za određene dana kada je korišten pretežiti dio godišnjeg odmora izvršio isplatu naknade za prijevoz to ne može ići na štetu tužiteljice-protutužene jer se radi o svjesnom postupanju tuženika- protutužitelja koji je izvršio plaćanje svjesno znajući da to nije dužan.

4. Na ročištu od 20. ožujka 2024. tuženik-protutužitelj je povukao protutužbu, međutim, tužiteljica-protutužena protivila se povlačenju protutužbe pa je u odnosu na protutužbu nastavljen postupak.

5. Raspravnim rješenjem od 23. listopada 2025. spis ovog suda pod posl. br. Pr- 281/2024 pripojen je spisu ovog suda pod br. Pr-2157/2021 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, a postupak će se voditi pod zajedničkim poslovnim brojem Pr-2157/2021.

6. Podneskom od 19. studenoga 2024. tužiteljica-protužena je, sukladno rješenju ovog suda od 14. studenoga 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika-protutužitelja isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 2.100,00 eura za razdoblje od 1. 1. 2016. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od po 20,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

7. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tuženik-protutužitelj nije se očitovao.

8. Podneskom od 19. kolovoza 2025., tužiteljica-protutužena je sukladno provedenom financijskom vještačenju uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika- protutužitelja na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplatu iznosa od 2.654,26 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

9. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tuženik-protutužitelj se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare za svaki iznos preciziran u podnesku od 19. kolovoza 2025. koji prelazi utuženi mjesečni iznos od 20,00 eura, kao i prigovor zastare za razdoblje od 1. 1. 2016. do 19. 8. 2019.

10. Podneskom od 23. srpnja 2025. tuženik-protutužitelj se odrekao protutužbenog zahtjeva.

11. Kako se tuženik-protutužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, to je na temelju odredbi čl. 331.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP) valjalo donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (presudu na temelju odricanja), a kao u točki II izreke presude.

11.1. Za istaknuti je kako u vrijeme podnošenja protutužbe protutužbeni zahtjev nije preciziran (potražuje se isplata iznosa isplaćenih na ime troškova prijevoza za one dane u mjesecu kada je tužiteljica-protutužena dolazila na posao, iako je u tom mjesecu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora, s time da će tužbeni zahtjev urediti nakon provedenog financijskog vještačenja). Dakle, tuženik-protutužitelj je u protutužbi istakao nespecificirani kondemnatorni zahtjev, a koji će tek naknadno tijekom postupka, kada za to budu ispunjene pretpostavke (kada se provede financijsko vještačenje) određeno i kvalitativno postaviti.

11.2. Međutim, s obzirom na to da se tuženik-protutužitelj odrekao protutužbenog zahtjeva (podnesak od 23. srpnja 2025.) to ga sud nije niti pozivao na specificiranje tužbenog zahtjeva, već je, sukladno odredbi čl. 331.a. ZPP-a donio presudu na temelju odricanja kojom je u cijelosti odbio tako postavljeni tužbeni zahtjev bez da je prije toga tuženika-protutužitelja pozivao radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu određenog iznosa).

12. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, evidencije rada, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, dopisa odvjetnice Martine Radić Šunjić upućene tuženiku dne 28. ožujka 2024., povratnice- obavijesti o prijemu od 2. travnja 2024., e mailova tuženika kojim dostavlja tražene podatke (str. 45-54 spisa), dopisa odvjetnika Martine Radić Šunjić i Marija Skejića upućenog tuženiku dne 28. ožujka 2024., financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 26. srpnja 2025., dopune vještačenja vještaka Marijana Jovića od 11. prosinca 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

13. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za unutarnje bolesti;

- da tužiteljica imala neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] do 21. 9. 2021, a potom na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada veća od 2 km (10,prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba;

- da je mjesto prebivališta tužiteljice pripadalo III tarifnoj zoni dok je prebivala na adresi [adresa], za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. mjesečna pokazna karta za građane u visini od 61,04 eura (460,00 kn), a onda I tarifnoj zoni kada prebiva na adresi [adresa];

- da u razdoblju od 21.3.2020. do 11.5.2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

14. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 1. 2016. do 30. 9. 2024.

16. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

17. Odredbom čl. 66. st.1. TKU-a koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

17.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU-a (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

17.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU-a (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl. 65. st.23 TKU-a (NN br. 56/2022), je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

17.3. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

18. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koriti godišnji odmor.

19. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja bila [adresa] 20. 9. 2021., a od 21. 9. 2021. [adresa], a mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1, te da za relaciju od mjesta prebivališta do mjesta rada postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu do 20. 9. 2021., u mjesečnom iznosu od po 61,00 eura (460,00 kuna), a od 21. 9. 2021. za I. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 30,00 eura, koji iznos nije isplaćivan tužiteljici u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao.

19.1. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa] do Split, Spinčićeva 1 (dakle, od tadašnjeg mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 10,29 km (u oba smjera 20,58 km).

20. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Marijana Jovića od 26. srpnja 2025. proizlazi kako je tuženik tužiteljici uglavnom isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za I ili II tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužiteljica dijelom mjeseca nije dolazila na posao. Napominje kako je tužiteljica za dio tužbenog razdoblja po platnim listama imala prijavljenu adresu u [adresa], a dio u Splitu, a kako ne može odrediti stvarno boravište tužiteljice, izračun je napravljen temeljem adrese iz tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je udaljena 10,29 kilometra od radnog mjesta u Splitu pa je u svom izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 20,58 kilometara pomnoženo s naknadom po kilometru. U tablici koja prileže Nalazu je prikazan iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužiteljice, te razlika između istih. Mjeseci u kojima je tužiteljica koristila pretežiti dio godišnjeg odmora nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Navodi se kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u gotovo svim mjesecima, osim u pojedinim mjesecima koji su isključeni iz izračuna. Vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od 1. 1. 2016. do 30. 9. 2024. tuženik kao poslodavac je tužiteljici po tužbenom zahtjevu sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza za 2.645,26 Eur, a mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.

21. Na vještačenje vještaka Jovića od 26. 7. 2025. tužiteljica, a ni tuženik nisu imali primjedbi, te je sukladno istome tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev na iznos od 2.645,26 eura s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 1. 2016. do 30. 9. 2024. s pripadajućim zateznim kamatama, dok se tuženik, na ročištu od 23. listopada 2025. protivi preinaci tužbenog zahtjeva, međutim, sud je preinaku dopustio jer smatra istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

22. Sukladno rješenju ovog suda od 14. studenoga 2025., vještak Marijan Jović u dopuni vještačenja od 1. prosinca 2025 ističe kako je jedina razlika prema početnom nalazu i mišljenju što je po nalogu suda od listopada 2021. kao pripadajuća naknada prijevoza uzeta cijena pokazne karte za I. zonu pa je mišljenja kako je u periodu obračuna plaća od 1. 1. 2016. do 30. 9. 2024. tuženik kao poslodavac tužiteljici po tužbenom zahtjevu sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza za 1.869,15 Eur, a mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.

23. Tužiteljica nije imala primjedbi na matematički izračun iz dopune vještačenja, a ni tuženik nije imao prigovora na dopunu vještačenja pa sud isto, a sve s obzirom na činjenicu da je dopunom vještačenja pravilno utvrđena naknada troškova prijevoza po cijeni mjesečne karte za III. tarifnu zonu do 20. 9. 2021., a potom za I. tarifnu zonu, kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti prihvaća u cijelosti.

24. Imajući u vidu prednje, a kako iz dopune vještačenja vještaka Marijana Jovića proizlazi da je tuženik tužiteljici za razdoblje od 1. 1. 2016. do 30. 9. 2024. isplatio manju naknadu troškova prijevoza u iznosu od 1.869,15 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 776,11 eura, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

25. Tuženik je istakao prigovor zastare za svaki iznos preciziran u podnesku od 19. 8. 2025. koji prelazi utuženi iznos od 20 eura, kao i prigovor zastare za razdoblje od 1. 1. 2016. do 19. 8. 2019., a koji prigovor nije osnovan.

25.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22; dalje: ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

25.2. Dakle, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

25.3. Kako je tužba podnesena dne 21. siječnja 2021., a najstarije potraživanje tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza odnosi se na siječanj 2016., koje dospijeva na naplatu 15. veljače 2016., to je onda očito da nije nastupila zastara potraživanja.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), a u odnosu na protutužbeni zahtjev temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

26.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podneska od 26. 4. 2024. i 19. 8. 2024. po 200 eura, za zastupanje na ročištu od 20. 3. 2024., 29. 5. 2024., 23.10.2025. i 21. 1. 2026. po 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 100,00 eura, ukupno 1.500,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 375,00 eura, sveukupno 1.875,00 eura.

26.2. Tužiteljici u odnosu na protutužbeni zahtjev pripada trošak sastava odgovora na protutužbu od 25.11.2021. 50 eura, što uvećano za 12,50 eura na ime PDV-a, daje iznos od 62,50 eura.

26.3. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela s 85,33 % (bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva pa je uspjela 100 % u osnovu, a 70,66 % u visini), a tuženik je uspio s 14,67 %. Razlika postotaka uspješnosti je 70,66 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 1.324,88 eura, koji iznos uvećan za iznos od 62,50 eura na ime sastava odgovora na protutužbu (tužiteljica je u cijelosti uspjela u protutužbenom zahtjevu), te za iznos od 199,08 na ime troškova financijskog vještačenja, daje ukupan iznos od 1.586,46 eura, koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki III izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 20. veljače 2026., kao dana presuđenja, do isplate.

26.4. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

26.5. U punomoći od 15. 1. 2021. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

26.6. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 15.11.2024. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 14. studenoga 2024.

26.7. Također, tužiteljici nisu priznati popisani troškovi po protutužbi i to: za zastupanje na ročištima od 20. 3. 2024., 29. 5. 2024., 23.10.2025. i 21. 1. 2026. jer se na tim ročištima nije raspravljalo o protutužbi, a nisu priznati ni troškovi sastava podnesaka od 26. 4. 2024., 15.11.2024. i 19. 8. 2025., jer se ti podnesci ne odnose na protutužbeni zahtjev, već se odnose na tužbeni zahtjev i već su joj priznati. Osim toga, nije joj priznat ni trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer se radi o presudi na temelju odricanja.

U Splitu 20. veljače 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika