REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-289/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 411-10/21-01/735, URBROJ: 513-04-25-19 od 29. siječnja 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Gospić, Ispostave Otočac, KLASA: UP/I-411-01/2021-02/00425, URBROJ: 513-07-09-02-2021-01 od 28. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Gospić, Ispostave Otočac, KLASA: UP/I-411-01/2021-02/00425, URBROJ: 513-07-09-02-2021-01 od 28. lipnja 2021. kojim je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva, utvrđena obveza plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje počev od 31. svibnja 2019.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka te u tužbi, u bitnom, izlaže kako slijedi. Prije svega, ističe da tuženik u ponovljenom postupku nije postupio po uputama Suda iz prethodne presude (posl. br. Us I-1948/2024-3) te da pobijanim aktom nije odlučeno o svim žalbenim razlozima. Smatra da je obveza plaćanja doprinosa utemeljena na pogrešnom utvrđenju njegovog statusa kao člana uprave trgovačkog društva Prokomp d.o.o. iz razloga što je još 21. ožujka 2015. podnio ostavku na mjesto člana uprave, o čemu da je izvijestio nadležna tijela. Pojašnjava da upis promjene u sudskom registru ima tek deklaratorni učinak a što u konkretno znači da od dana podnošenja ostavke više nije obavljao funkciju člana uprave niti je bio zaposlenik društva. Ističe da da rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Tt-19/1693-92 od 4. studenog 2019. trgovačko društvo Prokomp d.o.o. brisano iz registra po službenoj dužnosti jer tri godine uzastopce nije obavljalo djelatnost. U prilog tvrdnji da se radi o pogrešnom utvrđenju činjeničnog stanja, tužitelj ukazuje da je dokazuje i pravomoćnim presudama Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju (posl. br. Pp F-29/2019 od 26. lipnja 2019., Pp F-91/2019 od 27. prosinca 2019., Pp-246/2021 od 28. rujna 2022., Pp-443/2021 od 8. veljače 2023., Pp- 1132/2021 od 8. ožujka 2023.) kojima je oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz Zakona o računovodstvu kao odgovorna osoba odnosno član uprave društva Prokomp d.o.o. upravo zato što je utvrđeno da mu je funkcija prestala podnošenjem ostavke 2015. Nadalje, tužitelj ističe da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Gospiću, KLASA: UP/I-140-02/14-01/01137049364, URBROJ: 341-06-05/3-14-003918 od 29. rujna 2014. priznato pravo na punu starosnu mirovinu počev od 1. rujna 2014, zbog čega smatra da prema Zakonu o doprinosima ne postoji obveza utvrđivanja plaćanja doprinosa. Smatra kako ga je porezno tijelo, sukladno načelima dobre uprave, trebalo upozoriti na posljedice stjecanja statusa osiguranika po drugoj osnovi uz umirovljenje. Također ukazuje na kontradiktornost u postupanju tuženika koji je u istovjetnoj pravnoj stvari, ali za doprinose iz mirovinskog osiguranja, usvojio njegovu žalbu, dok je u ovom predmetu (zdravstveno osiguranje) istu odbio. Naposljetku, osporava i samu visinu utvrđenog duga, navodeći da mu nikada nije dostavljen jasan obračun te da su mu dostavljane uplatnice na iznose koji su višestruko manji od onih navedenih u rješenju, bez ikakvog obrazloženja o promjeni iznosa.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.

4. U ovom sporu provedena je rasprava čime je strankama u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 12. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. NN br. 157/13, 145/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19; dalje: ZOMO) propisano da su obvezno osigurani članovi uprave ako nisu osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije uređeno.

9. Prema čl. 90 . st. 1. Zakona o doprinosima (NN br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZD) osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i upravitelj zadruge (članak 9. stavak 1. točka 15.) obveznik je doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje.

10. Prema odredbi čl. 239. st. 1. tč. 3. i st. 2. ZD-a osiguranicima po osnovi član uprave trgovačkog društva Porezna uprava, po službenoj dužnosti, rješenjem utvrđuje obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi. Rješenje iz st. 1. donosi se po utvrđenom statusu u osiguranju i vrijedi do donošenja novog rješenja ili do promjene osnove osiguranja ili do prestanka osiguranja ili do prestanka obveze doprinosa sukladno odredbi čl. 221. st. 2. ZD-a.

11. Odredbom čl. 424. a. (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 111/12, 125/11, 68/13, 110/15; dalje: ZTD) koji uređuje pitanje ostavke člana uprave, propisano je u st. 1. da predsjednik i član uprave mogu dati ostavku neovisno o zahtjevu za naknadu štete koji društvo zbog toga može imati prema njima iz ugovora koji su sklopili s društvom. Za prestanak članstva u upravi nije potrebna odluka u društvu. Ne proizlazi li iz izjave kojom je ostavka dana što drugo, ona djeluje, ako za nju postoji važan razlog, od dana kada je izjavljena društvu, u protivnom tek po proteku 14 dana od tog dana. U st. 2 da se ostavka iz st. 1. toga članka izjavljuje u pisanom obliku skupštini društva, ako je bila najavljena u dnevnom redu skupštine, a ako je društvenim ugovorom nadzorni odbor, kada ga društvo ima, ovlašten za imenovanje članova uprave, tom odboru ili svim članovima društva ili članu društva koji je društvenim ugovorom ovlašten imenovati predsjednika odnosno člana uprave društva. O ostavci se mora obavijestiti sve ostale članove uprave, a ako društvo ima nadzorni odbor, njegova predsjednika.

12. Odredbom čl. 425. st. 4. ZTD-a propisano je da je upis promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne naravi.

13. Među strankama ovoga spora nesporno je da je tužitelji bio član uprave trgovačkog društva Prokomp d.o.o. kao i da mu je status osiguranika po toj osnovi - čl. 12. ZOMO-a, utvrđen rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I-140-10/19-03/01137049364, URBROJ: 341-06-11/2-19-3359 od 31. svibnja 2019.

14. Međutim, sporno je razdoblje do kojeg je tužitelj vršio funkciju člana uprave, odnosno da li je bio član uprave u 2019., a obzirom na navode iz tužbe da je ostavku na mjesto člana uprave podnio 21. ožujka 2015.

15. Uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da je tužitelj bio upisan u sudskom registru kao jedini osnivač i član trgovačkog društva Prokomp d.o.o. te da je navedeno trgovačko društvo brisano iz sudskog registra dana 3. prosinca 2019. na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Tt-19/1693-92 od 4. studenog 2019.

16. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu utvrđeno je da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I-140-10/21-03/01137049364, URBROJ: 341-06-11/2-21-3140 od 11. lipnja 2019. utvrđeno da je tužitelju s danom 4. studenog 2019. prestalo svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi član uprave trgovačkog društva.

17. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da istom prileži podnesak tužitelja datiran s danom 21. ožujka 2015., upućen skupštini društva Prokom d.o.o. kojim tužitelj obavještava to tijelo da podnosi neopozivu ostavku na mjesto direktora iz razloga što mu je od strane HZMO-a priznato pravo na starosnu mirovinu. Na navedenom podnesku nalazi se pečat trgovačkog društva Prokom d.o.o. s bilješkom primitka istog s danom 21. ožujka 2015., uz bilješku o primitku nalazi se paraf tužitelja.

18. Primjenom prethodno citiranih propisa na ukupnost odlučnih činjenica koje proizlaze iz stanja spisa, Sud nalazi da su pobijana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tužbi nije doveo u sumnju. Naime, prema gore citiranim odredbama ZOMO-a i ZD-a osobe koje obavljaju funkciju člana uprave trgovačkog društva dužni su se prijaviti na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kako se članom uprave postaje se činom upisa u sudski registar to obveza prijave nastaje trenutkom takvog upisa u sudski registar, a prestaje brisanjem te osobe (kao člana uprave) ili brisanjem društva iz sudskog registra. Okolnost da što društvo u određenom periodu nije obavljalo poduzetničku djelatnost nije od utjecaja na drugačiji zaključak, budući da društvo i dalje stoji kao pravni subjekt te je podložno svim propisima i obvezama koje proizlaze ih njegova postojanja.

19. Nadalje, vezano za navode tužitelja da je podnio ostavku s funkcije člana uprava 21. ožujka 2015., valja navesti da se u situacijama kad jedini član uprave trgovačkog društva podnosi ostavku, a da društvo umjesto njega još nije imenovalo novu osobu, radi o zloupotrebi prava pa je samim time predmetna ostavka bez učinka. Dakle, tužitelj je mogao podnijeti ostavku tek u slučaju kad je umjesto njega imenovana nova osoba za člana uprave (tako i Trgovački sud u Splitu u rješenju poslovni broj R1-40/2021 od 14. srpnja 2021. kao i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Usž- 4380/2024 od 27. ožujka 2025.).

20. Vezano za navode tužitelja da je pravomoćnim presudama Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, oslobođen optužbe da je kao odgovorna osoba trgovačkog društva Prokom d.o.o. počinio prekršaje iz Zakona o računovodstvu jer je je utvrđeno da mu je funkcija prestala podnošenjem ostavke 2015., prije svega valja istaknuti da porezni (upravni) i prekršajni postupak predstavljaju međusobno dva odvojena postupka, kako po svojim materijalnopravnim tako i po svojim procesnopravnim odredbama.

U prekršajnom postupku se na temelju utvrđene prekršajne odgovornosti i krivnje počinitelja prekršajnog djela izriče kazna, dok se u upravnim (poreznim) postupcima utvrđuje porezna obveza čiji nastanak ne ovisi o krivnji počinitelja prekršajnog djela, odnosno poreznog obveznika.

Navedeno međutim ne znači "a priori" da ishod jednog postupka nikada i nikako ne može imati utjecaj na drugi postupak već bi takvu okolnost trebalo ocjenjivati od slučaja do slučaja.

U konkretnom slučaju, prekršajni sudski postupci su se vodili povodom prigovora okrivljenika (ovdje tužitelja) izjavljenog protiv prekršajnih naloga Financijske agencije, Regionalnog centra Rijeka (ukupno 5) kojim je tužitelj oglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 42. st. 1. tč. 33., 34., 35 i st. 2. Zakona o računovodstvu, odnosno jer kao poduzetnik i odgovorna osoba nije FINA-i dostavljao godišnje financijske izvještaje.

Međutim, po ocjeni ovog Suda okolnost što je u tim postupcima sud donio oslobađajuće presude utvrdivši da tužitelj nije odgovoran za počinjenje tih prekršaja jer je ranije podnio ostavku, nije od utjecaja na zakonitost postupanja javnopravnih tijela u konkretnom upravnom postupku. Posebice stoga, što iz obrazloženja tih presuda proizlazi da u prekršajnom postupku ova radnja (ostavka) nije razmatrana u kontekstu moguće zlouporabe prava.

21. Glede navoda tužitelja da ga je trebalo upozoriti na posljedice stjecanja statusa osiguranika po drugoj osnovi uz umirovljenje valja navesti "da je na članovima uprava trgovačkih društva obveza poznavanja vlastitih obveza i njihova ispunjavanja. Nije riječ ni o nerazložnome, ni o nerazmjernom očekivanju u odnosu na pažnju očekivanu od osoba koje vode trgovačka društva." (citirano iz presude Upravnog suda u Rijeci posl. br. Us I-1325/2019 od 17 prosinca 2019. donesene u upravnom sporu ocjene zakonitost akta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u

Gospiću, KLASA: UP/I-140-10/19-03/01137049364, URBROJ: 341-06-11/2-19-3359 od 31. svibnja 2019. kojim je tužitelju utvrđen status osiguranika po osnovi – član uprave trgovačkog društva).

22. Zaključno, uvidom u obrazloženje drugostupanjske odluke utvrđeno je da isto ne sadrži odgovore na sve žalbene navode tužitelja a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 98. st. 5. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24), a vezano za čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21). Međutim, ovaj Sud smatra da se radi o nedostatku koji sam po sebi nije dostatan za poništenje osporavanog akta tuženika, a imajući pritom osobito u vidu da je taj nedostatak otklonjen u ovom u ovom sporu.

23. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 20. veljače 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Petru Tomljanoviću, odvjetniku u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d

- tuženiku Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5