Poslovni broj: Us I-1835/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1) CARONTE & TOURIST ISOLE MINORI S.p.A., OIB: 34362346719, Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina Italija i pod 2) C&T MINOR ISLANDS d.o.o. Rijeka, Ž [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Miranu Maćešiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o., [adresa], protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Ulica Antofagaste 6, Split, OIB: 27735395987, zastupan po ravnateljici ŽB, radi odobravanja reda plovidbe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Leonele Gorgievski, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o. Rijeka i opunomoćenice tuženika, 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Klasa: UP/I-342-34/24-01/24, Urbroj: 3621/2024 od 20. lipnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljima iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-342-34/24-01/24, Urbroj:

3621/2024 od 20. lipnja 2024., ne odobrava se red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge Split-Supetar i obratno u razdoblju od lipnja 2024. do svibnja 2025.

2. U tužbi kojom pobijaju zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga, tužitelji u bitnom iznose kronologiju upravnog postupka. Potom prigovaraju kako je tuženik postupilo protivno pravnom shvaćanju i primjedbama iz presude suda poslovni broj: Us I-1726/2022. Pozivaju se na odredbu članka 288. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 141. c Ustava RH, u skladu sa kojim su tuženik, lučke uprave i tijela jedinice lokalne samouprave dužne izravno primjenjivati EU Uredbu o kabotaži. Poziva se na odredbu članka 1. EU Uredbe o kabotaži i navodi kako je sloboda pružanja usluga pomorske kabotaže apsolutna ako brod brodara Zajednice ispunjava uvjete za obavljanje kabotaže u državi čiju zastavu vije, a ta sloboda se iznimno može ograničiti uvođenjem sustava prethodnog odobrenja, koje iznimke i procesne pretpostavke za ograničenje definira Priopćenje Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Navodi kako uvođenje sustava prethodnog odobrenja temeljem članka 43. stavka 3., članka 48. i članka 54. stavka 4. ZPLPOP-a predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže. Smatra kako tuženik u ovoj pravnoj stvari mora dokazati da su razlozi zbog kojih je odbijeno dati odobrenje na plovidbeni red tužitelja dopuštene, odnosno da su ispunjene pretpostavke definirane Priopćenjem Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Prigovara kako je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije kritički ispitao očitovanja lučkih uprava i tijela jedinice lokalne samouprave na način da ih je proveo kroz pretpostavke Priopćenja Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži, te nije iznio jasne, logične i uvjerljive razloge zašto smatra da su razlozi uprava točni, objektivni i dopušteni, a na potrebu navedenog obrazloženja upućen je i presudom Upravnog suda u Splitu broj: Us I-1724/2022. Navedenim postupanjem tuženikda da je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. i članka 5. stavka 2. ZUP -a. Nadalje, navodi kako isključivo pravo nije opravdani razlog za ograničenje slobode pružanja usluge pomorske kabotaže jer je dodijeljeno protivno pravu EU. Tvrdi kako isključivo pravo Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 631 Split-Supetar nije sadržano u Ugovoru o koncesiji na koje se poziva tuženik u osporenom rješenju, niti je isto navedeno u natječajnoj dokumentaciji u postupku javne nabave. Navodi kako je isključivo pravo detaljno razjašnjeno u Priopćenju Komisije u točki 5.5.1., što tuženik zanemaruje. U konkretnom slučaju državna trajektna linija 631 Split- Supetar je profitabilna linija za koju Jadrolinija plaća koncesijsku naknadu, dakle, ne radi se o neprofitabilnoj liniji za koju država Jadroliniji dodjeljuje potporu. Smatra kako je tuženik imao na raspolaganju manje ograničavajuću mjeru za tužiteljevu slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže – nametanje blage obveze javne usluge, a to je da tužitelj prijevoz na predloženoj liniji obavlja tijekom cijele godine, a kakav je zahtjev i podnio tužitelj, za dodatnim vožnjama na liniji Split-Supetar od počekta lipnja 2024. do kraja svbinja 2025., dakle za cijelu godinu, te ne bi ušao na tržište samo u profitabilnim mjesecima i povećao iznos državne potpore koja bi se trebala isplatiti Jadroliniji. Pitanje dodjele isključivog prava je pitanje prava i prakse EU jer ono izravno utječe na slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže koju brodarima jamči EU Uredba o kabotaže, tužitelj predlaže da se Sudu EU postave prethodna pitanja i to protivi li se članku 1. EU Uredbe br. 3577/92 o primjeni načina slobode pružanja usluga u pomorskom prometu odbijanje pristupa tržištu pomorske kabotaže brodaru koji podnosi zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge a na kojoj već postoji obveza javne usluge s dodijeljenim isključivim pravom, odnosno je li manje ograničavajuća mjera ta da oba brodara obavljaju blagu obvezu javne usluge na toj liniji, umjesto mjere da se brodaru koji predlaže prijevoz bez obveze javne usluge u cijelosti onemogući pružanje usluge kabotaže. Nadalje, tužitelj tvrdi kako pozivanje na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a pokazuje tuženikovo nerazumijevanje osnovnog propisa kojim se regulira tržište na kojem je isključivi regulator. Ističe kako je razlika između ta dva članka ta što članak 21. ZPLPOPP-a definira i regulira županijske i međužupanijske linije, a članak 22. ZPLPOPP-a definira i regulira lokalne linije, a oba dva članka se nalaze u Poglavlju "Javni linijski prijevoz s obvezom javne usluge". Pri tome navodi kako zahtjev tužitelja za obavljanjem prijevoza na liniji Split-Supetar je zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a. Ističe kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, što je logično jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Navodi kako nije svrha spriječiti brodara da obavlja liniju bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku naknaditi tužiteljima troškove upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima. Smatra da je osporeno rješenje na zakonu osnovano, razumljivo, te da su u istome navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je obrazloženo na kojim materijalnim propisima je zasnovana odluka. U odnosno na tužbene prigovore tuženik u bitnom navodi kako očitovanja Lučke uprave Split, Lučke uprave Splitsko- dalmatinske županije i Grada Supetra, navodi u osporenom rješenju, ali isto da ne temelji na njihovim očitovanjima, iz razloga što smatra da iz druge činjenične i pravne osnove postoji osnov za odbijane zahtjeva i tužitelja. Navodi kako rješenje temelji na isključivu pravu brodara Jadrolinije koji na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Supetar – Split i obratno obavlja usluge prijevoza na temelju sklopljenog Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Supetar – Split i obratno. Vezano za tumačenje članka 21. i 22. ZPLPOPP-a smatra kako je intencija zakonodavca prilikom donošenja spomenutih odredbi bilo spriječiti uspostavu linijskog prometa onda kada postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, a što je i logično jer bi se uspostavom nove linije brodaru s obvezom javne usluge smanjio promet putnika i vozila i na taj način poremetio njegov godišnji financijski plan. Poziva se na članak 106. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske komisije koja propisuje dodjeljivanje posebnih i isključivih prava, te se poziva na točku 7. Odluke Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji na držanoj trajektnoj liniji 631 Split – Supetar i obratno, Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. u kojoj je navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji 631 Split – Supetar i obratno", temeljem ugovora o javnoj usluzi. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U sporu je održavanjem rasprave 22. siječnja 2026. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je tužitelju odbijeno izdavanje odobrenja na red plovidbe na liniji bez obavljanja javne usluge Split – Supetar i obratno

9. Među strankama u ovom sporu je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (Narodne novine, broj: 19/22.; dalje: ZPLPOPP) za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na predmetnoj liniji.

10. Prema odredbi članka 43. stavak 1. ZPLPOPP-a linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza.

10.1. Prema stavku 3. istog članka operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava, isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika.

11. Prema odredbi članka 48. ZPLPOPP-a operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge.

12. Člankom 54. stavkom 1. ZPLPOPP-a je propisano da je red plovidbe akt operatora linije odobren u skladu s odredbama toga zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe.

12.1. Prema stavku 2. istog članka red plovidbe rješenjem odobrava Agencija.

12.2. Stavkom 3. istog članka je propisano da se rješenjem iz stavka 2. toga članka određuje i redni broj linije prema vrsti prijevoza i značaju pravca sukladno propisu iz članka 8. stavka 3. toga zakona.

13. Odredbom članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a je propisano da je agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja.

13.1. Prema stavku 5. istog članka ako tijela iz stavka 4. toga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra se da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe.

14. Nadalje, Uredbom o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke (Narodne novine, broj: 110/04 - dalje Uredba) uređuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati luke kako bi se omogućilo sigurno uplovljavanje, privezivanje, sidrenje i boravak plovnih objekata, kao i zaštita mora od onečišćenja s brodova (članak 1.).

15. Člankom 5. stavak 1. Uredbe je propisano je da svaka novoizgrađena luka, dio luke ili pojedino mjesto pristajanja ili priveza treba prije izrade glavnog projekta, odnosno prije početka korištenja luke, ukoliko glavni projekat nije potreban, mora imati maritimnu studiju prihvaćenu i potvrđenu od nadležne lučke kapetanije.

15.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da maritimna studija treba obuhvaćati najmanje navigacijska i meteorološko-oceanografska obilježja akvatorija, tehničko- tehnološka obilježja obale i plovnih objekata koji će uplovljavati, mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka plovila na mjestu priveza, te postupke u izvanrednim okolnostima.

15.2. Stavkom 3. istog članka j e propisano da maritimnu studiju iz stavka 1. toga članka moraju izraditi i postojeće luke ili dijelovi luka ako se rekonstruiraju ili se mijenja njihova namjena odnosno vrsta i veličina plovnih objekata koji će uplovljavati ili ako to zahtijeva nadležna lučka kapetanija.

16. Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 72/21. - dalje Pravilnik), u članku 9., određuje da red u luci provodi tijelo koje upravlja lukom (stavak 1.); da je tijelo koje upravlja lukom dužno posebnim aktom propisati red u luci, koji odobrava lučka kapetanija (stavak 2.); da se aktom iz stavka 2. toga članka mora propisati najmanje namjena pojedinog dijela luke, postupak javljanja, načini uplovljavanja, pristajanja, vezivanja, boravka na vezu, premještanja, sidrenja i isplovljavanja plovnih objekata, mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda, te način kontrole nad obavljanjem tih radnji (stavak 3.) i da tijelo koje upravlja lukom dužno na svojim mrežnim stranicama javno objaviti ažurirani akt iz stavka 2. ovoga članka (stavak 4.).

17. Sukladno članku 10. stavku 1. Pravilnika studija sigurnosti plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka u luci i lučkom području kojom se utvrđuju mjere sigurnosti tijekom plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka za pojedine vrste plovnih objekata koje uobičajeno uplovljavaju u luku, mjere zaštite morskog okoliša od onečišćenja s plovnih objekata i mjere u slučaju izvanrednog događaja, izrađuje se za postojeće luke otvorene za javni promet od značaja za Republiku Hrvatsku i luke posebne namjene - industrijske luke i brodogradilišne luke. Ta studija, u skladu s člankom 10. stavkom 3. Pravilnika, treba obuhvaćati najmanje: 1. hidro navigacijska obilježja plovidbenog područja prilaska luci, 2. meteorološka i oceanografska obilježja područja luke, 3. prometno-plovidbena obilježja luke, 4. tehničko-tehnološka obilježja brodova koji uobičajeno pristaju u luku, 5. Tehničko tehnološka obilježja luke, 6. Uvjete i način manevriranja brodova, 7. mjere sigurnosti prilikom plovidbe, sidrenja i boravka na vezu i 8. mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda. Tu studiju odobrava lučka kapetanija (članak 10. stavak 4. Pravilnika).

18. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika, proizlazi kako je tuženik, u skladu s odredbom članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a dana 14. veljače 2024. zatražio obrazložena očitovanja potkrijepljena relevantnim dokazima na kojima isto temelje od nadležnih tijela jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze polazna i odredišna luka kao i očitovanje nadležnih lučkih uprava koje upravljaju polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe. Nadalje, tuženik utvrđuje tko je sve dostavio očitovanja po zaprimljenom dopisu, u bitnom iznosi zaprimljena očitovanja, te se poziva na odredbe članka 54. stavka 1.- 4. i članka 5. točke 17., 18. i 33. ZPLPOPP-a, te utvrđuje kako je Odlukom Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji 631 Supetar – Split i obratnom Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. navedeno je isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji 631 Split - Supetar i obratno temeljem ugovora o javnoj usluzi. Temeljem te odluke sklopljen je Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Split- Supetar i obratno od 12. rujna 2017., Ur.broj: 2075-1/17. Točkom 3.b) navedene Odluke rok trajanja usluge javnog prijevoza putnika na navedenoj liniji kao isključivog prava određen je do 31.12 2023., što je i rok naveden u članku 6. Navedenog ugovora. Stavkom 2. članka 7. navedenog Ugovora ugovorena je opcija produljenja ugovora, a što je predviđeno i u natječajnoj dokumentaciji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Split- Supetar i obratno, a koja dokumentacija je prethodila Odluci o davanju koncesija Upravnog vijeća Agencije od dana 11.07.2017. Člankom 3. Dodatka 3. Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Split-Supetar i obratno od 15.12.2023. sklopljenog između Agencije kao davatelja koncesije i JADROLINIJE kao koncesionara navedeno je se ugovara opcija produljenja Ugovora te se koncesionar obvezuje obavljati javni prijevoz iz članka 1. tog Ugovora i nakon 31.12.2023. u razdoblju od 01.01.2024. do 31.12.2027. Člankom 4. istog Dodatka navedeno je da stranke suglasno utvrđuju da ostale odredbe osnovnog ugovora ostaju neizmijenjene na snazi. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 164. ZPLPOPP-a, te zaključuje sa je predmetna trajektna linija 631 Split- Supetar i obratno i dalje linija s isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu sa Ugovorom koji je i dalje na snazi.

19. Iz svega navedenog tuženik zaključuje da s obzirom na postojeću državnu liniju od općeg gospodarskog interesa i njen značaj za normalno funkcioniranje otočnog stanovništva, s obzirom na činjenicu da se predloženim plovidbenim redom obavlja ista vrsta prijevoza i u istim lukama kao na postojećoj državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa, a što je ujedno razlog za nemogućnost uspostavljanja županijskih i međužupanijskih linija temeljem članka 21. stavka 2. ZPLPOPP-a i lokalnih linija temeljem članka 22. ZPLPOPP-a, kao i s obzirom na činjenicu da linija 631 Split - Supetar i obratno predstavlja liniju od općeg i gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji, tuženik utvrđuje kako nije mogao odobriti red plovidbe bez javne usluge Split- Supetar i obratno, te je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim .

20. S obzirom na podatke spisa predmeta, te imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika nije zakonito.

21. Naime, suprotno navodima i utvrđenjima tuženika, iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta i to Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Split - Supetar i obratno od 12. rujna 2017., Ur.broj: 2075-1/17 i Dodatka 3. navedenom Ugovoru ne može se iščitati isključivo pravo Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 631 Split - Supetar i obratno. U članku 23. navedenog Ugovora stoji kako koncesionar (Jadrolinija) može obavljati i povremeni prijevoz uz suglasnost Davatelja koncesije (ovdje tuženika), ukoliko takav prijevoz ne ometa redovno obavljanje linije za koju je dobio koncesiju. Dakle, iz navedenog se može zaključiti kako je predmet Ugovora javni prijevoz sa obveznom javne usluge na što bi se moglo odnositi isključivo pravo koje spominje tuženik, međutim, iz spomenutog članka Ugovora proizlazi kako bi koncesionar javni prijevoz bez obveze javne usluge mogao obavljati uz suglasnost tuženika, uz navedene uvjete. Ovdje treba napomenuti kako tužitelj traži suglasnost za red plovidbe bez obveze javne usluge, te iz navedenog ne proizlazi isključivo pravo na javni prijevoz bez obveze javne usluge, slijedom čega Sud za sada ne može pravilnim ocijeniti utvrđenje tuženog tijela o isključivom pravu Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 631 Split – Supetar i obratno.

22. Pored toga, u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 pitanje isključivog prava iznimno je u pomorskoj kabotaži jer u načelu države članice mogu primijeniti manje ograničavajuće mjere da bi zadovoljile potrebe za javnim prijevozom, te se u stavku 5.5.1. Komunikacije komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3577/92 navodi kako se svim operaterima koji obavljaju uslugu na istoj liniji paralelno s operaterom koji ima sklopljen ugovor o obavljanju javne usluge mogu nametnuti blage obveze pružanja javne usluge, i kao primjer se navodi kako se može odrediti uvjet prema kojemu svaki brodar koji ulazi u liniju za koju je na snazi ugovor o obavljanju javne usluge u kojem se nameće cjelogodišnja usluga također mora raditi cijele godine.

23. Nadalje, vezano za pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a u osporenom rješenju, Sud pravilnim ocjenjuje tumačenje tužitelja kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za obavljanjem prijevoza na liniji Split - Supetar i obratno bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a, a koji prijevoz bi obavljao bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, a tuženik nije dostatno obrazložio iz kojeg razloga smatra da bi odobravanje reda plovidbe tužitelju ugrozilo obavljanje linije s obvezom javne usluge, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP).

24. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

25. U ponovljenom postupku tuženik je dužan otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, odnosno ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

26. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i troška zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2026., svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 20. veljače 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- Tužiteljima pod 1. i pod 2., po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

- u spis.