REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Povrv-3922/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ul. grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćnici BŽ u [adresa], protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Martine Šugar iz Zagreba od 29.11.2023. poslovni broj sudskog predmeta Ovrv-77187/2023 i javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-41/2023 koji glasi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 34,41 eur/274,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27.09.2023. do isplate kao i troškove postupka u iznosu 62,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29.11.2023. do isplate, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi.“,
u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Javnom bilježniku Martina Šugar iz Zagreba podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave, tražeći donošenje rješenja o ovrsi kojim bi se tuženiku naložilo da tužitelju isplati 34,41 eur/274,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27.09.2023. do isplate kao i troškove postupka, slijedom čega je Javni bilježnik temeljem odredbe čl. 281 Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 dalje OZ), 29.11.2023. donio rješenje o ovrsi poslovni broj sudskog predmeta Ovrv-77187/2023 i javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-41/2023.
2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno uložio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije budući da iz dostavljene dokumentacije koja ne sadrži niti podatke propisane odredbom čl. 41 OZ-a, ne proizlazi da bi tuženik bio strankom ugovornog odnosa.
3. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 58 OZ-a stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj sudskog predmeta Ovrv-77187/2023 i javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-41/2023 od 29.11.2023. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga, Karticu analitičkog knjigovodstva, Račun br. 2203157005-230120-1 za razdoblje od 01.08.2022. – 31.01.2023., dokumentaciju list 38-40 spisa te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.
5. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom troškova za isporučenu električnu energiju u iznosu 36,41 eur/274,33 kuna.
6. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga (specifikacija računa-utuženje), razvidno je kako utužena tražbina predstavlja potraživanje na ime isporučene električne energije od kupca koji je zaveden pod šifrom 1500025980, ugovornog konta broj 2203157005 pod kojim brojem je registriran tuženik na adresi [adresa].
6.1. Utužena tražbina u iznosu 36,41 eur odnosi se na potraživanje mjesečne novčane obveze za električnu energiju za razdoblje od 15.02.2023. do 15.06.2023. i to u mjesečnim iznosima i sa dospijećem kako slijedi
-za 15.02.2023. u iznosu 7,34 eur sa dospijećem 06.03.2023.
-za 15.03.2023. u iznosu 7,69 eur sa dospijećem 05.04.2023.
-za 15.04.2023. u iznosu 7,21 eur sa dospijećem 05.05.2023.
-za 15.05.2023. u iznosu 7,21 eur sa dospijećem 05.06.2023.
-za 15.06.2023. u iznosu 6,96 eur sa dospijećem 05.07.2023..
7. Uvidom u račun br. 2203157005-230120-1 za razdoblje od 01.08.2022. – 31.01.2023. utvrđeno je kako je tuženik naveden kao kupac električne energije za obračunsko mjesto Grad Zagreb, [adresa], br. obračunskog mjesta 0136414015, kategorija potrošnje: kućanstvo, a prema kojem računu je tuženik do 06.03.2023. bio u obvezi platiti 349,58 eur.
7.1. Iz sadržaja na poleđini predmetnog računa, proizlazi visina mjesečnih novčanih obveza za obračunsko razdoblje od 01.02.2023. do 31.07.2023. i to
-7,54 eur za 06.03.2023.
-7,69 eur za 05.04.2023.
-7,21 eur za 05.05.2023.
-7,21 eur za 05.06.2023.
-6,96 eur za 05.07.2023.,
a koji iznosi su navedeni i na dokumentaciji koja prileži listu 38-40 spisa.
8. Dakle, a kako je iz ranije navedene dokumentacije razvidno da je šifra kupca iz Izvatka iz poslovnih knjiga identična broju poslovnog partnera navedenog u Računu uz obračun po mjestu potrošnje, to je nedvojbeno kako se utuženo potraživanje odnosi na kupca br. 1500025980, ugovornog konta broj 2203157005, za mjerno mjesto u [adresa], pod kojim brojem je u poslovnim knjigama tužitelja zaveden upravo tuženik.
8.1. Međutim, a budući da se dostavljeni Račun br. 2203157005-230120-1 odnosi na razdoblje od 01.08.2022. – 31.01.2023., dok je Izvatkom iz poslovnih knjiga obuhvaćeno razdoblje od 15.02.2023. do 15.06.2023. i to po brojevima dokumenta kako je u Izvatku navedeno, to sud ne nalazi da bi se dostavljeni Račun odnosio na utuženo razdoblje navedeno u Izvatku temeljem kojeg je tužitelj pokrenuo ovršni postupak.
9. Stoga, a budući na nekonzistentnost obračunskog razdoblja, visine utuženog iznosa kao i dospijeća naznačenog u Izvatku iz poslovnih knjiga i dostavljenog računa, to je na tužitelju, temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, teret dokazivanja kako aktivne tako i pasivne legitimacije, obzirom da je tuženik i po dostavi računa uz obračun po mjestu potrošnje, ostao kod istaknutog prigovora kako sa tužiteljem nije u ugovornom odnosu, sporeći na taj način kako aktivnu tako i pasivnu legitimaciju.
10. Naime, sukladno odredbi čl. 59 st. 1 Zakona o tržištu električnom energijom ("Narodne novine" br. 22/13, 102/15, 68/18 i 52/19 dalje u tekstu ZTEE) donijeti su Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 85/15, 104/20 dalje u tekstu Opći uvjeti) kojima se između ostalog reguliraju međusobni ugovorni odnosi energetskih subjekata i korisnika mreže i to na način da korisnik mreže (pravna ili fizička osoba) zaključuje sa energetskim subjektom ugovor temeljem kojeg koristi prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu, a koji mora biti zaključen u pisanom obliku.
Sukladno navedenim odredbama, korištenje mreže može započeti tek nakon sklapanja Ugovora o korištenju mreže koji se zaključuje sa vlasnikom ili nositeljem nekog drugog stvarnog prava na nekretnini koja se priključuje na mrežu te Ugovora o opskrbi krajnjem kupcu koji se zaključuje sa krajnjim korisnikom, a kojim ugovorima se reguliraju sva prava i obveze ugovornih stranaka u smislu odredbe čl. 59 ZTEE u vezi odredbe čl. 5, čl. 6, čl. 9 i čl. 10 sve Općih uvjeta, pri čemu se ugovaraju i modeli isporuke i jedinične cijene električne energije kao i izbor i uvjeti plaćanja.
11. Stoga je tužitelj, a budući da je i u Izvatku iz poslovnih knjiga, ali i Računu kao i dokumentaciji koja prileži spisu na listu 38-40, naznačen broj ugovornog računa 2203157005, temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, bio obvezan dostaviti za spis ugovor broja koji je u računima naveden, a sve to obzirom da je tuženik i po dostavi računa ostao kod istaknutih prigovora promašene pasivne i nedostatka aktivne legitimacije navodeći kako sa tužiteljem nije sklopio nikakav ugovor. Nastavno na navedeno, a budući da tužitelj nije u spis dostavio ugovor o korištenju mreže i to upravo broja na koji se poziva u Izvatku iz poslovnih knjiga i Računima, to tužitelj nije dokazao da bi sa tuženikom bio u ugovornom odnosu u smislu odredaba ZTEE i Općih uvjeta.
12. Naime, iako Račun u smislu odredbe čl. 31 OZ-a predstavlja vjerodostojnu ispravu, sud ne prihvaća Račun kao relevantan dokaz o postojanju ugovornog odnosa u smislu odredaba ZTEE i Općih uvjeta, a sve to budući da je odredbama ZTEE i Općih uvjeta, jasno propisano kako se ugovor o opskrbi električnom energijom mora sklopiti u pisanom obliku. Dakle, tužitelj je sukladno navedenom bio dužan dostaviti u spis ugovor o korištenju mreže iz kojeg bi bilo razvidno postojanje ugovornog odnosa stranaka postupka.
13. Navode tužitelja kako je iz Knjigovodstvene kartice razvidno da je tuženik vršio plaćanja čime se smatra da je ugovor o opskrbi električnom energijom sklopljen u smislu odredbe čl. 240 i čl. 249 sve ZOO-a, sud cijeni neosnovanim budući da osim što su iz Knjigovodstvene kartice i to kroz razdoblje od 30.05.2019. do 15.10.2024. razvidne tri uplate, iz iste nije razvidno da bi upravo tuženik izvršio navedene uplate.
13.1. Budući da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu povukao dokazne prijedloge (provođenje očevida na licu mjesta, financijsko vještačenje) to tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženik izvršio uplate na ime korištenje električne energije.
14. Slijedom navedenog, a budući da tužitelj nije dokazao da je sa tuženikom za nekretninu [adresa], sklopio Ugovor o opskrbi kupca, a niti je dokazao da je kroz utuženo razdoblje tuženik bio vlasnikom ili predmnijevanim vlasnikom nekretnine na adresi [adresa], u [adresa] u smislu odredbe čl. 120 u vezi odredbe čl. 166 sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 pročišćeni tekst dalje ZVDSP), to tužitelj nije dokazao da bi tuženik kako u smislu odredbe čl. 84 st. 1 i st. 2 ZVDSP-a tako i u smislu odredaba ZTEE, Općih uvjeta, bio pasivno legitimiran u ovom postupku, odnosno obveznik plaćanja naknade na ime opskrbe električnom energijom bilo kao vlasnik nekretnine ili kao stranka ugovornog odnosa u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje u tekstu ZOO), a niti je dokazao da bi tuženik bio neovlaštenim korisnikom električne energije na adresi [adresa], čime nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika u smislu odredbe čl. 1111 ZOO-a.
14.1. Obzirom na navedeno, ukazuje se i na činjenicu kako je opskrba električnom energijom, a prema dostavljenom računu, vršena za potrebe kućanstva. Stoga, a imajući na umu kako je tuženik javno pravno tijelo to je više nego evidentno kako tuženik nije niti mogao biti korisnikom opskrbe električne energije za potrebe kućanstva.
15. Stoga je temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 20. veljače 2026.
Sudac
Tajana Škafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
