Posl. br. P-682/2025-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Emir Kulenović i Alma Kulenović iz Pule, protiv tuženika 1. ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Ilijevski&Cibralić iz Pule i 2. Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima iz OD Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nepostojanja pravnog odnosa, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 19. siječnja 2026. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika prvotuženika te u nazočnosti zamjenika punomoćnika drugotuženika, na temelju čl. 335. ZPP-a, dana 20. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženicima ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 koji sadržajno glasi:

"Nalaže se brisanje prethodnog prava vlasništva radi osiguranja tražbine dopuštenom rješenjima Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Z-1555/05, Z-15928/2005 i Z-1091/2006 na 26/294 suvlasnička dijela-etažno vlasništvo (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva koji u naravi predstavlja poseban dio A i to podrum, ostava u prizemlju, ukupne površine 49,24 m2 nalazeći u stambenoj zgradi sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada, dvorište [broj poduloška]-13 zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ½ dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u naravi zgrada, šupa, dvorište, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana", kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici da prvotuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.500,00 eura u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici da drugotuženoj na ime parničnog troška isplati iznos od 1.500,00 eura u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, prvotuženik prema tužiteljici preko iznosa parničnog troška iz stavka II izreke, drugotužena prema tužiteljici preko iznosa parničnog troška iz stavka III izreke, te tužiteljica prema tuženicima u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor glede mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi zaprimljenoj na ovome suda dana 2.8.2019. naveo da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1112/06-45 od 30. rujna 2013. godine djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3566/13-2 od 17. veljače 2014. godine naloženo prvotuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.558,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose precizirane u točki 1 izreke teče počevši od 20.11.1999. godine pa do isplate u cijelosti. Tužitelj je nadalje naveo da prvotuženik do dana podnošenja ove tužbe nije podmirio svoju obvezu utvrđenu presudom iz t. 1. ni u jednom dijelu, da je postupak povodom prijedloga za izravnu naplatu bio bezuspješan s obzirom da su računi prvotuženika u blokadi, da prvotuženik nema vrjednije imovine osim 26/294 suvlasničkog dijela – etažno vlasništvo (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva koji u naravi predstavlja posebni dio A i to podrum, ostava u prizemlju i to ukupne površine 49,24 m2, nalazeći u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. broj [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada, s dvorištem [broj poduloška] do 13 K. O. [katastarska općina] te ½ dijela nekretnine označene kao kč. broj [katastarska čestica], u naravi zgrada, šupa, upisana u z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je nadalje naveo da je rješenjima naslovnog suda poslovni broj Z-1555/05, Z-15928/2005 i Z-1091/2006 na tuženikovim nekretninama iz t. 2. dopuštena uknjižba prethodnog prava vlasništva radi osiguranja tražbine u korist tadašnje Gospodarsko kreditne banke d.d., da je njezin pravni slijednik danas drugotuženik a prethodno je to bila Veneto banka d.d. Zagreb. Tužitelj je naveo da vjerujući da više ne postoji pravni odnos između tuženika, odnosno da je prvotuženik u cijelosti podmirio svoje dugovanje prema drugotuženiku te da prvotuženik ne želi izvršiti uknjižbu povrata prava vlasništva na svoje ime upravo kako bi time onemogućio namirenje tužiteljevog potraživanja, tužitelj se obratio pravnom predniku drugotuženika međutim drugotuženik je odbio dostaviti podatak o tome da li i dalje postoji tražbina osigurana sredstvima osiguranja na nekretninama iz t. 2. ove tužbe. Tužitelj je naveo da nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje nepostojanja dužničnog odnosa između tuženika i brisanje uknjižbe prethodnog prava vlasništva radi osiguranja tražbine bez da mu drugotuženik prethodno dostavi podatak o tome da je takav odnos prestao. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da sud donese odluku u kojoj će prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2.U odgovoru na tužbu drugotuženika listovi 29-30 spisa drugotuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda obzirom da je čl. 46. Zakona o parničnom postupku određena općemjesno nadležnost suda prema sjedištu tuženika. Drugotuženik je nadalje naveo kako je tužba neuredna i nepodobna za postupanje a tužbeni zahtjev pravno neprihvatljiv, konfuzan i neosnovan. Drugotužitelj je u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije drugotuženika jer je iz historijata tužbe razvidno da tužitelj postavlja tužbeni zahtjev u pogledu potraživanja koja se ne odnose na njega, a samim time na strani tužitelja ne postoji pravni interes postavljati tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da takva potraživanja ne postoje, odnosno da ne postoji pravni odnos iz kojeg takva potraživanja proizlaze. Drugotuženik je nadalje naveo da u tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu uopće se ne navode konkretni pravni poslovi na koje se odnosi tužbeni zahtjev, prava fiducijarnog vlasništva na koja se tužitelj poziva, upisana su na nekretninama koje nisu u njegovom vlasništvu i to temeljem pravnih osnova kojih tužitelj uopće nije stranka. Drugotuženik je naveo da iz cjelokupnog koncepta tužbe je razvidno da je tužitelj ustao tužbom i ovako postavljenim tužbenim zahtjevom isključivo iz razloga što od prvotuženika nije u mogućnosti naplatiti potraživanje utvrđeno pravomoćnom presudom te da se navedena okolnost ni na koji način ne odnosi na drugotuženika, niti u tom pogledu na njemu leži bilo kakva pravna ili materijalna odgovornost, s obzirom da pravomoćna presuda djeluje inter partes i njeni se učinci ne protežu na treće osobe koje nisu bili stranke u spomenutoj parnici, posebice ne na ovdje drugotuženika. Slijedom prethodno navedenog tuženik je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva. Prvotuženik je u svom odgovoru na tužbu na listu 32 spisa osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te se pridružio svim prigovorima i navodima drugotuženika iz njegova odgovora na tužbu te ne daje svoju suglasnost i protivi se da drugotuženik tužitelju kao trećoj strani dostavlja bilo kakve podatke vezane uz međusobne pravne odnose prvo i drugotuženika. Temeljem svega navedenog prvotuženik je predložio sudu odbaciti tužbu kao neurednu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova prvotuženiku.

3.U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 5-25 spisa, dokumentacije na listovima 34-36 spisa-zapisnik, čitanjem dokumentacije na listovima 39-102 spisa, dokumentacije na listovima 113-202 spisa te preslike priležećih Z predmeta 244-248 spisa, 259-263 spisa II stupanjske odluke, te je izvršen uvid u aktualne vlasničke listove za navedene nekretnine kao i uvid u spis Ovr-194/17 (kasnije Ovr-3399/18) .

4.Tužbeni zahtjev tužitelja prema prvo i drugotuženicima neosnovan je u cijelosti.

5.U ovoj pravnoj stvari već je donesena prvostupanjska presuda dana 28.09.2020. godine koja prileži na listovima 213-219 spisa kojim je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima. Odlukom Županijskog suda u Sisku pod posl. br. Gž-395/2025-3 listovi 259-263 spisa ukinuta je prvostupanjska presuda u točka I, II i III izreke iste te vraćeno na ponovno suđenje. Kao razloge ukidanja u odluci višeg suda navodi se citira se:

"9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je o manifestacijskom zahtjevu odlučio pobijanom presudom uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da je tražbina 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d. prema 1. tuženiku ĐK prestala, pri čemu je ujedno meritorno odlučio i o zahtjevu za brisanje uknjižbe iako iz postavljenog tužbenog zahtjeva nedvojbeno proizlazi da se (i u tome dijelu, kao i u dijelu zahtjeva na utvrđenje) radi o neodređenom zahtjevu, a za kojeg je tužiteljica navela u tužbi da će ga određeno postaviti tek po predaji traženih podataka prema manifestacijskom zahtjevu, a ujedno je iz izreke pobijane presude ispustio dio zahtjeva koji se odnosi na neodređeni zahtjev za utvrđenje ne dajući za takvo postupanje nikakve razloge.

9.1. Pri tome valja ukazati da i prvostupanjski sud u prvom odlomku obrazloženja utvrđuje da je tužiteljica (prvotni tužitelj) u tužbi navela da nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje nepostojanja dužničkog odnosa između 1. i 2. tuženih i brisanje uknjižbe prethodnog prava vlasništva radi osiguranja tražbine bez da joj 2. tuženik Privredna banka Zagreb d.d. prethodno dostavi podatak o tome da je takav odnos prestao.

9.2. Nejasni su i razlozi prvostupanjskog suda da je na „izričit poziv suda“ sukladno članku 109. ZPP na ročištu 24. rujna 2020. tužiteljica „ustrajala u prvotno specificiranom tužbenom zahtjevu“. Naime, ako je prvostupanjski sud smatrao da je tužba nerazumljiva ili ne sadrži sve što je potrebno da se po njoj postupa (u odnosu na postavljeni zahtjev) tada je u pravilnoj primjeni navedene zakonske odredbe trebao pozvati tužiteljicu ispraviti i/ili dopuniti tužbu i u tu joj svrhu dati jasnu i određenu uputu što to treba ispraviti i/ili dopuniti i na koji način te joj odrediti i rok za to i pri tome ju upozoriti na posljedice ne postupanju po nalogu suda. Prvostupanjski sud prema stanju spisa tako nije postupio.

9.3. O zahtjevu koji nije postavljen jasno i određeno ne može se meritorno odlučivati, dakle niti ga prihvatiti niti ga odbiti.

10. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP pri čemu je odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem je pobijana žalbom (točke II. i III. izreke) ukinuta već iz razloga što odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o uspjehu stranaka u parnici.

11. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će prvo utvrditi da li je tužiteljica u konkretnom slučaju podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186.b ZPP. Ako utvrdi da je takva tužba podnesena prvostupanjski sud će dalje utvrditi pretpostavke urednosti tzv. stupnjevite tužbe i to ima li tužiteljica imovinskopravni interes za podnošenje takve tužbe i da li je tužiteljica dokazala da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan u odnosu na što tužiteljica mora dokazati da joj 2. tuženik Privredna banka Zag reb d.d. odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili joj taj tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i da se radi o podacima bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. Ako nakon toga prvostupanjski sud ocijeni manifestacijski zahtjev osnovanim rješenjem će ga prihvatiti i 2. tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. naložiti davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi, a ako utvrdi da manifestacijski zahtjev nije osnovan tada će rješenjem tužiteljicu pozvati da u roku od osam dana postavi određeni tužbeni zahtjev i dalje postupiti sukladno mjerodavnim odredbama ZPP. Ako prvostupanjski sud utvrdi da tužiteljica nije podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186.b ZPP i da je tužba nerazumljiva ili ne sadrži sve što je potrebno da se po njoj postupa (u odnosu na postavljeni zahtjev) tada će pozvati tužiteljicu ispraviti i/ili dopuniti tužbu i u tu joj svrhu dati jasnu i određenu uputu na koji to način treba ispraviti i/ili dopuniti tužbu te jo j odrediti i rok za to i pri tome ju upozoriti na posljedice ne postupanju po nalogu suda i potom dalje postupiti sukladno mjerodavnim odredbama ZPP ovisno o postupanju tužiteljice.", završen citat.

6.Člankom 366a st 1 ZPP-a propisana je zabrana dvostrukog ukidanja sukladno i stajalištu izraženom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 5.11.2020.g. Su-IV-308/2020. Viši sud spočitava ovom nižem sudu da je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st 2 točka 11 ZPP-a. Na temelju ocjene sadržaja obrazloženja višeg suda ocjena je ovog nižeg suda da je upravo viši sud počinio apsolutno bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354 st 2 točka 11 ZPP -a iz razloga koji će se u nastavku iznijeti. Naime, u točki 9 obrazloženja odluke višeg suda viši sud navodi da iz postavljenog tužbenog zahtjeva nedvojbeno proizlazi da se radi o neodređenom zahtjevu za kojeg je tužiteljica navela u tužbi a će ga određeno postaviti tek po predaji traženih podataka (list 3 točka 9 obrazloženja). No na listu 4 točka 1 obrazloženja ukidbene odluke viši sud navodi citira se: "u ponovnom suđenju prvostupanjski sud će prvo utvrditi da li je tužiteljica u konkretnom slučaju podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b ZPP-a".

7. Viši sud upada u proturječje i očitu kontradiktornost. Naime u obrazloženju odluke viši sud i sam u točki 9 navodi da se radi o neodređenom zahtjevu koji se može postaviti od strane tužiteljice tek po predaji traženih podataka čime ukazuje da se radi o stupnjevitoj tužbi iz čl. 186 b ZPP-a (što je navodio i u točki 7 obrazloženja gdje je navodio da i sama tužiteljica tvrdi da je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186 b obrazloženja jer je podnijela manifestacijski zahtjev). Međutim nakon toga viši sud na strani 4. u točki 11 traži da nakon što je i sam utvrdio da se radi o neodređenom zahtjevu koji može biti postavljen tek po predaji traženih podataka od strane tužene opisno opovrgava jer si postavlja pitanje da li uopće tužiteljica podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b ZPP-a zbog čega obrazloženje ima proturječnosti razlozi su nejasni, nerazumljivi što predstavlja povredu iz čl. 354 st 2 točka 11 ZPP-a jer nakon što je i sam zaključio da se i po tvrdnji tužiteljice radi o stupnjevitoj tužbi sada zaključuje da bi trebalo utvrditi da li je tužiteljica „u konkretnom slučaju podnijela tzv. stupnjevitu tužbu“.

8. Nadalje daljnju apsolutno bitnu povredu iz č. 354 st 2 točka 11 ZPP-a viši sud čini na listu 4 obrazloženja točka 11 gdje navodi citira se: "tužiteljica mora dokazati da je drugotuženik Privredna banka Zagreb d.d. odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi…" zaboravljajući pri tom da na listu 23 spisa prileži odgovor pravnog prednika drugotuženika (što među strankama nije sporno) od 21.2.2017. u kojem prednik istog (a to je uostalom dostavljeno i uz samu tužbu i drugotuženoj) odgovara na upit pun. prednika tužiteljice, na način da izričito odbija dati zatražene podatke punomoćniku tužitelja navodom da iste predstavljaju bankovnu tajnu sukladno čl. 157 Zakona o kreditnim institucijama. Štoviše na ročištu od 16.7.2020,.godine i prvotuženik je naveo, list 204 spisa da isprave koje je tužiteljica zahtijevala tužbom, po svojoj prirodi ne predstavljaju zajedničke isprave za sve stranke ovog postupka te da zbog tog ne postoji obveza dostave te dokumentacije. Zbog opisanog sukladno čl. 354 st 2 toka 11 ZPP-a razvidno je da postoji proturječje između odlučnih činjenica i onoga što se navodi u razlozima odluke glede sadržaja isprava i to isprave na str. 23 spisa i zapisnika kao javne isprave na str. 204 spisa, budući viši sud ne obrazlaže nikakvih dostatnim razlozima koje predviđaju i odluke Ustavnih sudova zbog čega je opisano zanemario, tj. zašto bi tužiteljica trebala dokazivati kraj takvih dokaza (ispravu na str. 23 je primio i drugotuženik prije tužbe) da joj 2. tuženika odbija dati podatke i to još u kontekstu zdravo razumskog zaključivanja da 2. tuženik po tome nije postupio niti do zaključenja glavne rasprave, pa odluka u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno izneseni razlozi su u suprotnosti sa dokazima u spisu. Isto tako razlozi navedeni u odluci višeg suda ne mogu se ispitati, a opisno je moguće jer u sustavu kontrole ukidbenih odluka u Rh ne postoji apsolutno nikakva kontrola ukidbenih odluka Županijskih sudova. No neovisno o navedenim proturječjima, postupajući po traženju višeg suda primjenjujući članak 377 st. 2 ZPP- a na ročištu od 19.12.2026. ovaj sud je sukladno čl. 109 ZPP-a budući drugotužena ni na tom ročištu nije dostavila tužitelju tražene podatke tužiteljica je u konačnici na istom specificirala svoj tužbeni list 2 zapisnika na način da je isti iz manifestacijskog prešao u određeno postavljeni tužbeni zahtjev.

9. Člankom 221 a ZPP-a propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. U takvom kontekstu ovaj sud će ponoviti već donesenu raniju odluku uzimajući u obzir da je na ročištu od 19.1.2026. tužiteljica po naputku višeg suda postavila svoj konačan tužbeni zahtjev.

10.U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da sada tužiteljica (list 246 spisa rješenje o nasljeđivanju O-39/22) ima prema prvotuženiku tražbinu koja proistječe iz ovršne isprave presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3566/13-2 od 17.2.2014. godine kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda P-1112/06-45 od 30.9.2013. godine (listovi 5-10 spisa), a kojom drugostupanjskom odlukom (listovi 11 do 14 spisa) je naloženo prvotuženiku da pravnom predniku tužiteljice (što također nije sporno) isplati iznos od 14.558,65 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate kako je navedeno na listovima 11-12 spisa. Nije sporna činjenica da u spisu ne prileži dokaz da je prvotuženik ispunio svoju obvezu koja proizlazi iz navedene ovršne isprave prema pravnom predniku tužiteljice (IK (rješenje o nasljeđivanju O-39/22 od 9.3.2022.godine) zbog čega je pravni prednik tužiteljice suprug IK i pokrenuo ovršni postupak prema ovdje prvotuženiku u predmetu Ovr-194/17.

11.Nije sporna činjenica koja proizlazi iz zemljišno knjižnog rješenja posl. broj Z-2391/17 na listovima 73-75 spisa da je zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Puli odbio provedbu upisa određenog ovosudnim rješenjem Ovr-194/17-2 od 25.1.2017. obrazlažući u bitnom da je rješenjem o ovrsi Ovr-194/17 od 25.1.2017. određena ovrha na nekretnini ovršenika ĐK koja se sastoj od 26/294 dijela podul. 1 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je izvršen uvid u zemljišne knjige u koje dolaze upisane prijeporne nekretnine na kojima je određena provedba zabilježbe pokretanja postupka uz utvrđenje da se temeljem čl. 106 Zakona o zemljišnim knjigama nije bilo moguće donijeti rješenje jer isto nije provedeno s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama iz razloga što je na predmetnim nekretninama u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] upisano fiducijarno vlasništvo Poslovno uslužne grupe d.o.o. Zagreb (prijašnji fiducijarni vlasnik Gospodarsko kreditna banka d.d. Zagreb, Istra poslovnica [adresa]) dok je u odnosu na predmetni stan površine 49,24 m2 upisano fiducijarno vlasništvo Gospodarsko kreditne banke d.d. Zagreb Istra poslovnica [adresa] uz obrazloženje da je odredbama ovršnog zakona fiducijara regulirana kao bezuvjetan prijenos vlasništva te da se radi o dualizmu vlasništva list 74 spisa. Nesporna je i činjenica da je i iz rješenja Ovog suda Ovr-3399/18 (ranije ovr -194/17) rješenjem prvostupanjskog ovršnog suda prihvaćena žalba ĐK te je ukinuto ovosudno rješenje o ovrsi Ovr-194/17 od 1.2.2017.godine te je odbijen prijedlog za ovrhu pravnog prednika ovdje tužiteljice njezinog supruga IK uz obrazloženje da je fiducijarno vlasništvo regulirano kao bezuvjetan prijenos vlasništva bez mogućnosti da protivnik raspolaže nekretninama koje su predmet osigueranja te bez mogućnosti da se na tim nekretninama provodi prisilna naplata tražbine protiv protivnika osiguranja.

12. Nije sporna činjenica da je tijekom trajanja ovog postupka došlo do promjene u zemljišno-knjižnom stanju ali samo glede promjene zk. uloška za predmetne kč. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], dok je stanje glede upisa Z - 1555/05, Z-15928/2005 i Z-1091/2006 u odnosu na suvlasnički udio prvotuženika ostalo isto glede upisa prethodnog vlasništva u korist pravnog prednika drugotužene (koje pravno sljedništvo proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra listovi 41 do 72 spisa) kao i iz izvadaka koji su javni i svima dostupni. Nije sporna činjenica da i prema aktualnim vlasničkim listovima proizlazi da u odnosu na prvotuženika i dalje postoji gomila upisa za kč. br [katastarska čestica] sada upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a vezano za upis na suvlasničkom dijelu prvotuženika i to u zemljišno knjižnom predmetu Z - 1555/05 na način da je izvršena uknjižba prethodno prava vlasništva radi osiguranja tražbina Gospodarsko kreditne banke d.d. Istra podružnica [adresa] između ostalog i radi osiguranja iznosa od 360.000,00 kn ( s osnova isprava pod Z-4786/01) , iznosa od 200.000,00 kn (s osnova isprava pod Z-3439/03), iznosa od 2.305.000,00 kn , zatim u predmetu Z-15928/2005 gdje je uknjiženo pravo vlasništva u korist prednika drugo tuženika (gdje je uknjižba prava vlasništva izvršena radi osiguranja tražbine od 200.000,00 kn) , zatim spis Z-1091/2006 gdje je na temelju ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5310002331 sa sporazumom o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine od 31.12.2005.godine izvršena uknjižba prava vlasništva u korist pravnog prednika drugotužene (uz utvrđenje da je uknjižba izvršena radi osiguranja tražbine u iznosu od 2.601.000,00 kuna. Dakle nesporna je činjenica da se radilo o vrlo visokom iznosima koji su i evidentirani i u novom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasnički udio prvotuženika za kč. br. [katastarska čestica]. Nesporna je i činjenica da prema aktualnim vlasničkim listovima i na k. č. br. [katastarska čestica] u odnosu na suvlasnički udio provutuženika postoji upis prethodnog vlasništva na pravnog prednika drugotužene pod Z-1555/05 temeljem isprava iz zbirke isprava Z-4989/97 radi osiguranja tražbine u iznosu do 450.000,00 DEM, zatim upis temeljem isprava pod Z-573/99 radi osiguranja tražbina u iznosu od čak 1.001.500,00 kn , zatim temeljem isprava iz zbirke isprava pd Z-5651/99 radi osiguranja tražbina u iznosu od 100.000,00 kn , zatim iz zbirke isprava pod Z-3040/00 radi osiguranja tražbina u iznosu od 231.000,00 kn, zatim u zbirci isprava pod Z-2922/02 radi osiguranja tražbine upis u iznosu od 500.000,00 kn, zatim pod Z-3439/03 upis u iznosu od 200.000,00 kn , zatim pod 8.1 temeljem ugovora o dugoročnom kreditu od 21.1.2005. uknjižba prethodnog vlasništva za iznos od 2.305,00 kn itd. da se sve ne nabraja.

13.Nije sporna činjenica da na listu 15 spisa prileži potvrda Financijske agencije od 4.8.2014. o redoslijedu osnove za plaćanje iz koje proizlazi da je osnova za plaćanje upisana na 34. mjestu te da obveze prije ove osnove iznose 535.150,75 kune.

14.Konačno nije sporna činjenica da je uvidom u ovršni predmet raniji poslovni broj ovr-194/17 sada Ovr-3399/18 prihvaćena žalba ovdje prvotuženika a u tom predmetu ovršenika te je odbijen prijedlog za ovrhu od strane pravnog prednika tužiteljice.

15.Sve navedene okolnosti proizlaze iz navedenih postojećih pisanih dokaza u spisu.

16.Ono što je sporno jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. U svezi s tim sporan je istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti koji je istaknut od strane drugotužene list 29 spisa, zatim prigovor vezano za nepostojanje pravnog interesa glede postavljanja tužbenog zahtjeva Sporno je i pravno sljedništvo drugotužene u donosu na GKB d.d. Sporna je stoga osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. Sporan je i istaknuti prigovor zastare list 267 spisa.

17.Vezano za naknadno istaknuti prigovor zastare isti nije bio osnovan. Naime točno je da tražbina sada tužiteljice potječe od ovršnih isprava na str. 5 do 14 spisa koje odluke su donesene u 2013. i 2014.godini. Međutim sukladno članku 241 Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zbog čega zastara ponovo počinje teći. U konkretnom slučaju ista je ponovo počela teći u svom desetogodišnjem roku (članak 233 ZOO-a) počev od dana ka je prednik tužiteljce primio rješenje od 11.9.2019.godine kojim je odbijen njegov prijedlog za ovrhu odnosno od kad je isto postalo pravomoćno. Nadalje valjalo je istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti od strane drugotužene isti je bio neosnovan.Naime, na temelju čl. 50. Zakona o parničnom postupku , ZPP-a propisano je ako je jednom tužbenom tuženo više osoba (čl. 196. st 1 točka 1.) a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, a ako među njima glavnih i sporednih obveznika sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika. Isto tako čl. 56. st 1. ZPP-a propisano je da za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini , u sporovima za smetanje posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnim i naravnih odnosa na nekretnini isključivo je nadizan sud na čijem se području nalazi nekretnina.Prebivalište prvo tuženika je nesporno na adresi [adresa], dok se nekretnine na kojima se između ostalog traži brisanje uknjižbe prethodnog prava vlasništva nesporno nalaze na području ovog suda što je vidljivo iz dostavljenih vlasničkih listova na strani 16-22 spisa odnosno aktualnih vlasničkih listova zbog čega je istaknut prigovor mjesne nenadležnosti bio neosnovan. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

18.Nadalje, vezano za istaknuti prigovor da ne postoji pravni interes tužitelja postavljati tužbeni zahtjev usmjeren da određena potraživanja ne postoje odnosno da ne postoji pravni odnos i takav prigovor drugotužene je bio neosnovan budući je u konačnici na poziv suda tužitelj postavio kondemnatoran tužbeni zahtjev .Isto tako valjalo je odbiti prigovor drugotužene o nepostojanju pravnog sljedništva između ranije GKB d.d. i drugotužene list 30 spisa. Naime, iz dostavljenog povijesnog izvatka iz sudskog registra na strani 77-101 spisa razvidno je da je GKB d.d. bila preuzeta od Veneto bake d.d. da je Veneto banka d.d. pripojena sada sadašnjoj PBZ d.d. što dokazuje i dokaz na listu 92 spisa (upisano pod 277). Stoga je i taj prigovor valjalo odbiti kao neosnovan. Isto tako neosnovan je bio i prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije budući je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenjem ovakve tužbe a tuženici su pasivno legitimirani cijeneći i podatke iz zemljišnih knjiga.

19.U odnosu na meritum spora temeljna tvrdnja pravnog prednika tužiteljice sada tužiteljice bazira se doslovce na pretpostavci koju navodi u činjeničnom supstratu tužbe, a koja je sažeta u rečenici "vjerujući da više ne postoji pravni odnos između tuženika, odnosno da je prvotuženik u cijelosti podmirio svoje dugovanje prema drugotuženiku te da prvotuženik ne želi izvršiti uknjižbu povrata prava vlasništva na svoje ime upravo kako bi time onemogućio namirenje tužiteljevog potraživanja…" list 2 spisa. Pravni prednik tužiteljice (pravni prednik tužiteljice njezin suprug IK je preminuo **.**.2021.godine zbog čega je rješenje od 8.2.2022.godine list 239 spisa bio prekinut postupak, pa je postupka nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju listovi 244 do 248 spisa, nastavljen rješenjem o nastavku postupka od 30.8.2023.godine, list 251 spisa) a sada tužiteljica doslovce ne nude niti jedan jedini dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je prvotuženik podmirio gomilu vrlo visokih potraživanja koje su upisane u vlasničkim listovima listovima radi osiguranja tražbine prema predniku drugotužene kako je prethodno navedeno da se ne ponavlja. Štoviše na tu okolnost on ne predlaže nijedan adekvatan dokaz koji bi upućivao makar i na vjerojatnost takve tvrdnje. Stoga na temelju postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da tužiteljica uopće nije dokazala svoje pretpostavljene tvrdnje koje su uostalom i protive postojećim pisanim dokazima u spisu da je tražbina drugotužene prema prvotuženiku prestala budući opisno cijeneći i visinu iznosa nema niti logičnu opstojnost. Osim toga sama tužiteljica je dostavio dokaz da se sada njezina tražbina prema prvotuženiku ĐK iz ovršne isprave presude Županijskog suda u Puli Gž-3566/13 od 14.558,65 eura sukladno dopisu FINA-e nalazi na čak 34. mjestu list 15 spisa iz čega proizlazi da prvotuženik nije „solventan“.

20.Povratno, iz priležećih aktualnih vlasničkih listova štoviše nesporno proizlazi da su nekretnine prvotuženika opterećene višemilijunskim tražbinama vjerovnika fiducijara- predlagatelja osiguranja i to ne samo pravnih prednika sada drugotužene u predmetima koje sam tužitelj navodi a koji su pojedinačno navedeni u prethodnom dijelu obrazloženja, već i tražbina trećih pravni osoba primjerice tvrtke Poslovno uslužne grupe d.o.o. Zagreb, Lazinska 40 glede kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zaprimljeno 31.1.2006. pod Z-1091/2006 pod 10.1).

21.Nadalje prestanak fiducijarnog vlasništva na nekretnini, budući da je u zemljišnoj knjizi upisano isto kao vlasništvo vjerovnika- fiducijara-predlagatelja osiguranja prestat će tek ako ono u zemljišnoj knjizi bude brisano kao vjerovnikovo vlasništvo te upisano kao vlasništvo fiducijara-protivnika osiguranja. Iz postojećih dokaza u spisu kao i aktualnih vlasničkih listova jasno proizlazi da je u predmetima na koje se poziva tužitelj radi osiguranja višemilijunskih tražbina i dalje razvidan upis vjerovnika fiducijara-predlagatelja osiguranja i to kako pravnog prednika drugotužene bivše GKB d.d. tako i radi osiguranja tražbine trećih osoba pod Z-1091/2006 (pod 10.1 zaprimljeno 30.1.2006.god.) na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gdje je uknjiženo pravo vlasništva u korist treće osobe tvrtke Poslovno uslužne grupe d.o.o. Zagreb i to čak za osiguranje tražbine u iznosu od 2.601.000,00 kuna na toj nekretnini. Stoga čak i da su dokazani navodi tužitelja da je prvotuženik podmirio tražbine prema drugotuženoj tužitelj i ne tvrdi da je to učinjeno od strane prvotuženika prema toj trećoj pravnoj osobi koju tužbom i nije obuhvatio.

22.Čak i kad bi se u najpovoljnijem kontekstu za tužitelja sagledala njegova situacija temeljem predloženih dokaza u spisu tužitelj ne dolazi u pravno povoljniju poziciju niti primjenom čl. 221.a ZPP-a. Naime tim člankom propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ponavlja se i u ovoj odluci , pravni prednik tužiteljice a sada tužiteljica na izričit poziv suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja i to kako na ročištu do 24.9.2020. tako i na ročištu od 19.1.2026.godine se izričito suglasio da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu. Opisano se navodi u kontekstu što u samoj tužbi nije predloženo niti saslušanje samog tužitelja kao dokaz (list 1 do 2 spisa), niti je to učinjeno na poziv suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja na ročištu od 16.7.2020.godine list 203 do 204 spisa na kojem je zaključen prethodni postupak, niti na ročištu od 24.9.2020.godine,lsit 205 spisa na kojem su se stranke suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu, kao i na ročištu od 19.1.2026.godine gdje su se stranke suglasile sa zaključenjem glavne rasprave bez potrebe provođenja daljnjih dokaza, list 273 spisa.

23.Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice prema prvotuženiku i drugotuženiku kao neosnovane, stav I izreke ove presude budući ne postoji pravni osnov da bi su mogao naložiti brisanje koje u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu traži tužiteljica.

24.U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja kako na ročištu od 16.7.2020. na kojem je zaključena glavna rasprava tako i na ročištu od 24.9.2020. na kojem su se stranke suglasile da sud sudi temeljem priležećih dokaza u spisu list 2 tog zapisnika , kao i na ročištu od 19.1.2026.godine. Na ročištu od 19.1.2026. godine zakazano je ročište za objavu presude za dan 26.2.2026. koje je međutim rješenjem zbog spriječenosti prezakazano za dan 20.02.2026. godine.

25.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26.Prvotuženik je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je sukladno troškovniku na listu 207 spis valjalo priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu od 15.10.2019. 100 bodova Tbr 8/1, za sastav obrazloženog podneska od 17.12.2025. god. 100 bodova tbr. 8/1, za zastupanje na ročištima od 3.12.2019.. 16.7.2020., 24.9.2020. i 19.1.2026. god. po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1 ili ukupno 600 bodova ili 1.200,00 eura (tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 Tarife 1 bod = 2,00 eura) uz pdv daljnjih 25% tj. 300,00 eura zbrojeno ukupno 1.500,00 eura koji iznos parničnog troška je tužiteljica dužna isplatiti prvotuženiku, stav II izreke ove presude.

27.I drugotuženik je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu sukladno specificiranom troškovniku pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu od 25.9.2019. 100 bodova Tbr 8/1, za sastav odgovora na žalbu od 7.12.2020.godine 100 bodova tbr. 8/1, te nagrada za zastupanje na ročištima od 3.12.2019., 16.7.2020. i 24.9.2020. i 19.1.2026.god. po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1 ili ukupno 600 bodova ili 1.200,00 eura tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 Tarife 1 bod = 2,00 eura) uz pdv od daljnjih 25% ili 300,00 eura zbrojeno ukupno 1.500,00 eura koji iznos parničnog troška je tužiteljica dužna isplatiti drugotuženiku, stav III izreke ove presude.

28. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti, prvotuženika prema tužiteljici preko iznosa parničnog troška iz stavka II izreke presude, drugotuženu prema tužiteljici preko iznosa parničnog troška iz stavka III izreke, te tužiteljicu (koja je u cijelosti izgubila ovaj spor) prema tuženicima u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovani, stav IV izreke presude.

U Puli, dana 20.veljače 2026. godine

S u d a c :

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka pismenog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Rok za žalbu za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, računa se od dana održavanja ročišta za objavu odluke, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke rok za žalbu računa se od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke.

Dna:

l. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku prvotuženika

3. punomoćniku drugotužene