REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu pojedincu Željku Bilišu, uz sudjelovanje zapisničara Marije Biliš, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BĆ, zbog prekršaja iz odredbe članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zastupanog po braniteljima Borisu Medoviću i Janku Medoviću, odvjetnicima u Dubrovniku, pokrenutim optužnim prijedlogom PP Ston od dana 28. rujna 2022., temeljem odredbe čl.183. Prekršajnog zakona,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1960., u [adresa], od oca pok. B i majke pok. Š rođ. Č, sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, završene SSS, po zanimanju vozač, zaposlen kao vozač u "Ariva", poslovna jedinica [adresa] , plaće od oko 1.000,00 EUR-a, vlasnik obiteljske kuće i osobnog automobila, oženjen, otac dvoje djece koju ne uzdržava, do sada prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je dana 09. rujna 2022. u 11,45 sati, u mjestu Stankovići, Općina Orebić, unutar školskog autobusa prilikom izlaska učenika na autobusnoj stanici kao vozač školskog autobusa narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način i to tako da je rukom u predjelu leđa gurnuo učenika ŠĆ rođ.2009. kao dijete s posebnim potrebama ( Downov sindrom),

čime je počinio djelo prekršaja kažnjivo po odredbi čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77,55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114 /22 i 47/23 dalje ZPPJRM-a),

pa se temeljem navedene odredbe naznačenog propisa,

K A Ž N J A V A

NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 150,00 EUR-a.

Okrivljenik je temeljem odr.čl.33.st.11.Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje PZ-a), dužan novčanu kaznu platiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, te ju je dužan platiti u korist računa br: HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata novčane kazne po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1080112561, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun.

Ako okrivljenik u navedenom roku ne plati novčanu kaznu ista će se naplatiti prisilno, a u smislu odredbe čl. 34.st.1.PZ-a, a ukoliko u navedenom roku plati iznos od 2/3 izrečene ukupne novčane kazne a što iznosi 100,00 EUR-a, smatrati će se da je novčanu kaznu platio u cijelosti, sukladno odr.čl.152.st.3.PZ-a.

Temeljem odredbe čl.139. st.3. PZ-a okrivljenik je dužan naknaditi trošak vođenja redovnog prekršajnog postupka paušalno određenog u novčanom iznosu od 20,00 EUR-a, u roku kao i kaznu, u korist računa HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata troškova postupka po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1080112634, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun, jer će mu se u protivnom isti naplatiti prisilnim putem.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska postaja Ston je pod brojem: Kl:211-07/22-5/26402 i Ur.br. 511-03-08-22-1 od dana 28. rujna 2022., podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika BĆ, zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog kao u izreci ove presude.

2. Prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi okrivljenik izjavljuje kako se ne osjeća krivim za djelo prekršaja za koje se tereti, te u tom smislu u spis prilaže pisanu obranu, u kojoj u bitnom navodi kako je predmetne zgode krenuo u 11,37 od Osnovne škole Orebić uz odobrenje dežurne učiteljice voziti učenike na relaciji [adresa], te da je dolazeći u Stankoviće pored kuće obitelji F pitao učenike gdje da stane te mu dva učenika odgovorila da im je stanica na raskrižju pa da se za to vrijeme učenik iz trećeg sjedala prebacio u drugi red iza njega. Dodaje kako su potom dva učenika izašla a potom učenik koji je sjedio iza njega ustao i zaustavio se na prvoj stubi držeći se za nosač vrata objema rukama okrenut licem prema njemu i učeniku na prvom sjedalu do vrata. Dalje navodi da je tada pitao učenika koji je bio n prvoj stubi je li izlazi a na što mu on nije ništa odgovorio, a učenik do prvog sjedala do vrata odgovorio da taj učenik izlazi. Ističe kako je držeći da će učenik koji je bio na prvoj stubi izaći vani bio spreman zatvoriti vrata za krenuti dalje nakon što on izađe, pa da je u tom trenutku učenik koji je bio na prvoj stubi naglo , agresivno i brzo krenuo prema njemu i kad je došao u blizini njega zarotirao se tijelom ulijevo te vidjevši da se tako započeo okretati iznenađeno i instiktivno reagirao podignuvši desnu ruku kako bi se zaštitio i prilikom te rotacije njegova tijela torba koja mu je bila na leđima udarila u njegovu desnu ruku te mu odmah nakon tog udarca rekao" što ti je izađi vani". Još izjavljuje da je taj učenik nakon toga napustio autobus a on zatvorio vrata i krenuo dalje te potom učenika na prvom sjedalu do vrata pitao koji je to "mali" i što mu je a na što mu je taj učenik odgovorio da se preziva ŠĆ i da je bolestan pa potom tog učenika na prvom sjedalu do vrata pitao je li se on preziva ČĆ a na što mu je potvrdno odgovorio. Odgovorno tvrdi da predmetnog učenika nije ozlijedio niti izbacio iz autobusa, a niti mu što uvredljivo ili grubo rekao ili bilo što loše učinio. Dodaje kako je nakon opisanog događaja više puta sreo majku predmetnog učenika te da bi se ona fino i uljudno pozdravila s njime ne govoreći apsolutno ništa o navodnom događaju opisanom u optužnom prijedlogu, pa da ta činjenica ukazuje na neistinitost optužnog prijedloga, jer da je navodni događaj opisan u optužnom prijedlogu istinit kako se majka predmetnog učenika zasigurno ne bi fino i uljudno više pozdravljala s njime te da bi mu zacijelo nešto rekla ili prigovorila, a što je slučaj s njegovim sinom FĆ koji prodaje karte na brodici [adresa], te jednom prilikom prodao karte na toj relaciji ocu i majci predmetnog učenika a koji su se fino i uljudno pozdravili s njegovim sinom, ne govoreći mu apsolutno ništa o navodnom događaju, pa da i ta činjenica ukazuje na neistinitost navodnog događaja opisanog u optužnom prijedlogu. Na kraju izjavljuje da je srednjeg imovnog stanja s plaćom od oko 1.000,00 EUR-a, te da mu supruga ima mirovinu od oko 300,0 EUR-a.

3. Potom na upit ovog suda upućen okrivljeniku tko se sve predmetne zgode nalazio u autobusu, tj. da li je tu bilo i odraslih osoba ili samo djece, okrivljenik odgovara kako se za vrijeme odvijanja te zgode u autobusu nalazilo troje djece od kojih su dvoje već izašli iz autobusa te nisu mogli vidjeti što se događalo u autobusu, a ovo treće dijete za koje nije znao da boluje od downovog sindroma se u momentu kada je trebao izaći iz autobusa naglo zarotiralo u autobusu na izlaznim vratima, te krenulo agresivno prema njemu, pa da je podigao desnu ruku sa mjenjača štiteći glavu, a pošto se dijete zarotiralo kako ga je torbom udarilo u njegovu ruku, te da istom ni u jednom trenutku nije izgovorio riječi: "marš u pičku materinu", već mu rekao: "što ti je je izađi vanka". Dodaje kako je navedeni učenik odnosno dijete sjedilo u autobus odmah iza njega, i napominje da su se isto tako u autobusu nalazile i dvije učenice, isto tako djeca, koje su prve napustile autobus a potom i nakon svega ovog i dijete za koje je kasnije saznao da se zove ŠĆ, odnosno osoba koja boluje od downovog sindroma. Pojašnjavan kako se dakle u autobusu nalazilo petero djece, dakle tri muške osobe i dvije ženske, i da su na stanici gdje se događaj zbio izašle te dvije ženske osobe i potom nakon događaja ŠĆ, dok su u autobusu ostali sjediti dva djeteta i to ČĆ, te dijete po prezimenu KĆ, te još ističe da je u momentu kada se dijete ŠĆ zarotiralo prema njemu autobus bio zaustavljen i vrata autobusa otvorena.

4. Potom su u dokaznom postupku kao svjedoci ispitani službenik policije ŽĆ, zaposlen u PP Ston, te maloljetni ČĆ s prebivalištem u [adresa].

5. Prilikom svjedočenja službenik policije ŽĆ navodi kako se sjeća zgode od dana 09. rujna 2022. kada je postupao po dojavi majke djeteta s Downovim sindronom, ŠĆ rođ.2009., i da je dojava glasila da ga je prilikom povratka kući iz škole u školskom autobusu vozač autobusa za kojeg je kasnije utvrdio da se radi o BĆ gurnuo rukom u leđa po školskoj torbi te ga opsovao riječima: "marš u pičku materinu", te da se dijete dolaskom kući rasplakalo i bilo potreseno. Dodaje kako je potom otišao do obitelji ŠĆ kao policijski službenik za mladež, te obavljao razgovore kako s majkom ŠĆ, IĆ, te kasnije još po njihovim navođenjima i djecom koja su bila prisutna u autobusu, RĆ i ČĆ, te da se također temeljem tih izjava u autobusu nalazio i brat ŠĆ, CĆ, a onda došao do spoznaja da se događaj dogodio upravo na način kojim se okrivljenik tereti optužnim prijedlogom, te da mu nitko od djece nije naveo ime neke odrasle, odnosno punoljetne osobe koja bi mogla posvjedočiti što se te zgode doista događalo. Napominje kako je njegov kolega okrivljenika BĆ ispitao na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, pa da je temeljem svega naprijed navedenog uz ono što je prije naveo BĆ terećen optužnim prijedlogom za počinjenje djela prekršaja iz odr.čl.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Zatim okrivljenik i branitelj okrivljenika izjavljuju kako nemaju primjedbi na iskaz svjedoka.

7. U svom iskazu kao svjedok maloljetni ČĆ navodi kako se sjeća zgode od dana 09. rujna 2022. u 11,45 sati kada je došao na autobusnu stanicu u mjestu Stankovići kojeg je vozio BĆ, i da se iz autobusa iskrcavao i ŠĆ kao dijete s posebnim potrebama i koji je uslijed svog oboljenja malo sporiji u spuštanju niz stube autobusa, te da je u jednom trenutku vidio gdje ga je u predjelu leđa odgurnuo BĆ govoreći mu nešto u smislu kako mu se žuri, te da ga je i opsovao riječima kojih se više ne može sjetiti, da bi uslijed toga što je ŠĆ bio odgurnut pao na tlo ispred autobusa te se rasplakao. Dodaje kako je izašao iz autobusa na sljedećoj autobusnoj stanici.

8. Potom okrivljenik izjavljuje kako iskaz svjedoka smatra neistinitim, jer da ni u jednom momentu AĆ nije odgurnuo a niti opsovao, dok na upit branitelja okrivljenika upućen svjedoku je li se još netko nalazio u autobusu, svjedok odgovara kako su se u autobusu nalazila još neka djeca, te da zna da se tu nalazila osoba po imenu RĆ te još jedan dječak iz Lavande, a koji su se iskrcali iz autobusa tek na sljedećoj stanici od stanice iz koje se on iskrcao, te na daljnji upit branitelja okrivljenika koje bi navodno riječi BĆ izgovorio ŠĆ, svjedok odgovara kako zna da ga je opsovao, ali da se više ne može sjetiti tih riječi, pa potom branitelj okrivljenika prigovara iskazu svjedoka, jer da je isti iskaz u potpunoj suprotnosti s navodima obrane okrivljenika.

9. U završnom govoru branitelj okrivljenika navodi kako iz obrane okrivljenika proizlazi da nije gurnuo i vrijeđao ŠĆ, dakle počinio prekršaj koje mu se stavlja na teret, te da je jedini dokaz koji upućuje na to iskaz ČĆ koji je neistinit, nevjerodostojan i neživotan, jer da je u suprotnosti kako sa samom obranom okrivljenika tako i optužnim prijedlogom, jer da isti iskazuje da je ŠĆ pao i rasplakao se pa je iz toga vidljivo da isti iskaz nije istinit, pa stoga predlaže da sud donese presudu koja oslobađa okrivljenika optužbe za prekršaj, dok se u završnom govoru okrivljenik u cijelosti pridružuje navodima završnog govora svog branitelja, te da ne bi imao što za dodati.

10. Razmatrajući navedeno činjenično stanje, navode obrane okrivljenika, iskaze svjedoka, ovaj sud našao je za dokazanim da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, te ga proglasio krivim izrekavši mu kaznu kao u izreci presude.

11. Krivnja okrivljenika temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa, prema kojoj će za predmetno djelo odgovarati onaj tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir.

12. Naime, ovaj sud je ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju a sve temeljem navoda obrane okrivljenika i iskaza svjedoka, u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka maloljetnom ČĆ, kao očevicu predmetnog događaja, jer smatra da isti u konkretnom slučaju kao neutralna osoba nema razloga lažno svjedočiti, pa su u tom smislu navodi obrane okrivljenika zacijelo usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Potrebno je istaknuti kako doista nelogično i pomalo nevjerojatno zvuče navodi obrane okrivljenika da bi predmetne zgode tada trinaestogodišnje dijete s posebnim potrebama, rođeno s Downim sindronom, agresivno u jednom trenutku kada je trebao izaći iz autobusa krenulo prema njemu kao odrasloj osobi, te se zarotiralo i torbom ga udarilo u ruku, a kojom bi štitio svoju glavu, pa su upravo navodi iskaza svjedoka maloljetnog ČĆ prihvaćeni kao objektivni i koji istinito prikazuju tijek događaja predmetne zgode, jer obzirom da se radi o osobi s posebnim potrebama rođenom s Downim sindronom logično proizlazi kako se to dijete a kako to svjedok navodi usporenije kretalo prilikom silaska s stuba autobusa, a što je okrivljeniku očito zasmetalo budući da je isti a kako to maloljetni svjedok navodi u svom iskazu rekao da mu se žuri, uslijed čega je onda ŠĆ odgurnuo u predjelu leđa, pa je slijedom svega naprijed navedenog utvrđeno kako je okrivljenik upravo počinio djelo prekršaja na način opisan u izreci presude, zbog čega ga je trebalo proglasiti krivim i sankcionirati, s naznakom kako je u konkretnom slučaju naročitu drskost i nepristojnost iskazao na način da je primijenio fizičku silu prema djetetu tj. u konkretnom slučaju i djetetu s posebnim potrebama rođenim s Downim sindronom.

13. Također slijedom navedenog odbijen je prijedlog okrivljenika i branitelja okrivljenika da se kao svjedoci ispitaju RĆ, CĆ, ŠĆ i KĆ, jer ovaj sud smatra da bi se time samo bespotrebno odugovlačilo vođenje prekršajnog postupka, tim više jer se radi o djeci za koju ovaj sud nema tehničkih uvjeta kako bi ih se moglo ispitati u svojstvu svjedoka sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku koje propisuju način ispitivanja djece u svojstvu svjedoka, te u pogledu samog ŠĆ i iz razloga njegove dodatne viktimizacije.

14. Odlučujući o vrsti i visini kazne, vodilo se računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima.

15. Kao olakotne okolnosti okrivljeniku su uzete u obzir činjenice što je do sada prekršajno neosuđivan, ( navedeno proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o osuđivanosti okrivljenika), što je skromnijih mjesečnih primanja, dok otegotnih okolnosti nije ni bilo.

16. Cijeneći navedene olakotne okolnosti, ovaj sud je okrivljeniku odmjerio novčanu kaznu i to umjesto alternativno propisane kazne zatvora, jer je uvjerenja da će se i ovako izrečenom kaznom a bez potrebe izricanja alternativno propisane kazne zatvora postići svrha kažnjavanja, te da se ubuduće doista kloniti činjenja ovakvih djela prekršaja, a i jer je mišljenja da bi slijedom svega naprijed navedenog izricanje alternativno propisane kazne zatvora za istog bilo doista prestrogo.

17. Potrebno je istaknuti vezano za plaćanje izrečene novčane kazne da se odluka temelji na odredbi čl. 152. st.3. PZ-a i gdje je određeno da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćena ako osuđena osoba plati 2/3 izrečen novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je novčana kazna izrečena.

18. Također temeljem odredbe čl. 3. PZ-a, primijenjene su odredbe Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koje za okrivljenika propisuju blažu kaznu od istih odredbi citiranog propisa koje su sada na snazi i koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja djela prekršaja.

19. Odluka o troškovima vođenja prekršajnog postupka temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa, a odnosi se na trošak vođenja prekršajnog postupka paušalno određenog u novčanom iznosu kao u izreci presude, a s obzirom na trajanje i složenost vođenja postupka, te materijalnu situaciju okrivljenika.

U Korčuli, 20. veljače 2026.

Zapisničar

Sudac

Marija Biliš

Željko Biliš

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema prijepisa presude, pismeno u dva istovjetna primjerka putem ove stalne službe Općinskog suda u Dubrovniku.

PRESUDU DOSTAVITI:

- tužitelju

- okrivljeniku

- braniteljima okrivljenika

• pismohrani