Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: Psp-4/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, u pravnoj stvari tužiteljice MFP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Vrljiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženog MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Zorici Franković, odvjetnici iz Đurđevca, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2026., u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnice tuženika, 20. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice MFP koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tuženik MF iz [adresa] M, OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao zadnji mirni posjed tužiteljici MFP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da je samovlasno ušao u posjed tužiteljičine nekretnine čkbr. [katastarska čestica] dvorište i kuća u [adresa] ukupne površine 523 m² upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je u dvorištu potpuno uništio nasade malina, kupina i grožđa (izabela) koji su bili podignuti na trostrukoj žici razvučenoj na visokim betonskim stupovima, te je posjekao dvije dunje, jednu šljivu i višnju te mlade sadnice višnje.

II Tuženiku se zabranjuje svako daljnje i slično smetanje posjeda tužiteljici na nekretninama iz toč. I. izreke, te mu se nalaže da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času prije njegovog smetanja na način da ponovno postavi žičanu ogradu na lijevoj strani dvorišta koju je uklonio, da postavi betonske stupove i razvuče tri reda žice između betonskih stupova uz lijevu i desnu među te da zasadi maline, kupine i grožđe (izabela), jednu šljivu, jednu višnju i dvije dunje.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura.“

II. Nalaže se tužiteljici MFP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknadi tuženiku MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura (slovima: šesto dvadeset pet eura), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 17. travnja 2025. podnijela tužbu radi smetanja posjeda.

1.1. Tužiteljica navodi kako je 19. ožujka 2025. došla do svoje kuće u [adresa], na čkbr. [katastarska čestica] dvorište i kuća u [adresa] ukupne površine 523 m² upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi provjere treba li kositi travu u dvorištu pa je na ulazu u dvorište zatekla geometra koji je po nalogu tuženika vršio izmjere jer je tuženik želio postaviti ogradu. Tužiteljica je sljedeći dan u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu provjerila zemljišnoknjižno stanje navedene zemljišne čestice i iz Zbirke isprava dobila kupoprodajni ugovor. Također navodi kako je odmah poštom preporučeno poslala obavijest tuženiku da odmah prestane s daljnjim radnjama smetanja posjeda i da će podnijeti tužbu radi smetanja posjeda nekretnine.

1.2. Tužiteljica ističe kako je s njezinim trgovačkim društvom „Kris“ d.o.o. [adresa] 1992. od svih nasljednika pok. FF kupila sve nekretnine tada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su stupili u posjed svih tih nekretnina 5. srpnja 1992.

1.3. Nadalje navodi kako su ona osobno i „Kris“ d.o.o. kupoprodajnim ugovorom od 13. ožujka 1998. prodali TF (bratu tuženika) iz [adresa] dio kupljenih nekretnina od svih nasljednika pok. FF i to čkbr. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i odmah je kupac zakonito stupio u posjed te zemljišne čestice.

1.4. Tužiteljica pojašnjava kako je HF temeljem rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu broj: Ovr-584/02 od 2. studenog 2010. upisao pravo vlasništva u svoju korist na 2/4 dijela čkbr. [katastarska čestica] kuća br. 15. štagalj i dvorište u ulici G. Karlovčana u gradu sa 133 čhv i 7475/278/2 dvorište u selu sa 13 čhv. Međutim, prema navodima tužiteljice HF nikad nije stekao posjed na nekretnini koja je bila predmet ovrhe i koja je predmet ovog postupka radi smetanja posjeda. Iz tog razloga tužiteljica smatra kako ni on nije mogao uvesti tuženika u svoj suposjed i lagao je tuženiku kao i svi ostali prodavatelji koji su na temelju neistinitih podataka stekli svojstvo nasljednika pok. FF. Trgovačko društvo „Kris“ d.o.o. [adresa] je brisan iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru preko 20 godina.

1.5. Tužiteljica ističe kako je u neprekinutom posjedu nekretnine u koju je tuženik samovlasno stupio u posjed iako je neposredni susjed i cijelo vrijeme je znao da je predmetna nekretnina isključivo i jedino u posjedu tužiteljice. Tužiteljici je u zadnje dvije godine travu kosio i održavao voćke AF iz [adresa] zajedno sa svojom suprugom. Tuženik je u dvorištu potpuno uništio nasade malina, kupina i grožđa koji su bili na žici razvučenoj na visokim betonskim stupovima, a koje je tužiteljica imala u dvorištu, te je posjekao dvije dunje, jednu šljivu i višnju te mlade sadnice višnje koje je tužiteljica htjela presaditi na povoljna mjesta u dvorištu. Tvrdi da je tuženik time samovlasno oduzeo posjed tužiteljice, smetajući je u njenom posjedu. Stoga ovom tužbom traži zaštitu svog posjeda od samovlasnog smetanja tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti odnosno naveo je da nije točno da je tužiteljica vlasnica kuće u [adresa], označena kao kčbr. [katastarska čestica] Dvorište i kuća u [adresa] sa 523 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi kako je tuženik (omaškom u odgovoru na tužbu navedeno tužitelj) vlasnik i posjednik predmetne nekretnine koju je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. siječnja 2025., a koje nekretnine je stekao od upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika koji su poimence navedeni u navedenom ugovoru. Tuženik navodi kako se u posjedu navedene nekretnine nalazi od 8. siječnja 2025. Ističe kako predmetna nekretnina graniči s nekretninom u kojoj živi te je odmah nakon kupnje ušao u posjed iste i počeo čistiti nekretninu od raslinja te smeća koje se nalazilo na nekretnini.

2.1. U samoj tužbi se navode činjenice koje bi bile odlučne da se radi o vlasničkoj tužbi, a ne o tužbi radi smetanja posjeda, te stoga tuženik navodi kako ima potrebu u odgovoru na tužbu navesti također osnov stjecanja predmetne nekretnine, te također opravdanost stupanja u posjed navedene nekretnine. Navodi kako je na zakoniti način stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Upućuje na odredbe članka 114. i 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2.2. Nadalje navodi kako tužiteljica uz tužbu prilaže isprave na koje se poziva da se radi o njezinoj nekretnini, a isto tako dostavlja rješenje naslovnog suda broj Z- 3230/10, Ovr-584/02 iz kojeg proizlazi da nekretnina koja je predmet postupka je u ovršnom postupku dosuđena HF koji je prodavatelj iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. siječnja 2025., a u kojem postupku je tužiteljica bila ovršenica. Ističe kako navodi tužiteljice o kupnji i prodaji predmetne nekretnine nisu odlučni za ovaj postupak, a koja kupnja je bila 1992., dok je predmetna nekretnina ĐF, ranijem vlasniku navedene nekretnine dosuđena 21. rujna 2009. (omaškom u odgovoru na tužbu navedeno 1009. godine) u ovršnom postupku naslovnog suda broj Ovr-584/02.

2.3. Tuženik skreće pozornost sudu da je više od deset godina u tijeku postupak nove katastarske izmjere za Đurđevac I koji je verificiran, te se tužiteljica nikada u navedenom periodu nije upisala na predmetnoj nekretnini, polagala pravo na istu, niti ulagala prigovore.

2.4. Ističe kako nisu točni navodi tužiteljice da se ista nalazi u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine jer se radi o nekretnini koja nikada nije održavana do te mjere da je tuženik morao raslinje koje je padalo na njegove nekretnine sam čistiti, u dvorištu predmetne nekretnine iza kuće je bilo bačeno smeće od kojeg su se širili neugodni mirisi, skupljale su se razne životinje (miševi, štakori) koji su prelazili na nekretninu u kojoj živi tuženik. Nadalje tvrdi kako tužiteljica nikada nije redovito održavala navedenu nekretninu niti bila u posjedu iste, a što jasno proizlazi iz činjenice da je 2024. osobno tuženik prijavio komunalnom redaru da je na navedenoj nekretnini narasla visoka trava te da se ista ne održava.

2.5. Tuženik u cijelosti poriče da bi na navedenoj nekretnini postojale nasade malina, kupina, grožđa te dvije dunje, jedna šljiva i višnja te mlade sadnice višnje, a kako to tužiteljica opisuje u tužbi. Tuženik dostavlja sudu fotografije predmetne nekretnine, odnosno fotografije za koje tvrdi da su nastale prije same kupnje, te fotografije navedene nekretnine od prije 4 godine s geoportala, a iz kojih navodi da je vidljivo da na istima ne postoje nasade malina, kupina, grožđa koji su bili podignuti na trostrukoj žici razvučenoj visokim betonskim stupovima, dvije dunje, šljiva i višnja te mlade sadnice višnje. Tuženik dostavlja fotografije raslinja koje je on nakon stupanja u posjed očistio.

2.6. Naposljetku, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan te obveže tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to: potvrdu o primitku Hrvatske pošte (stranica 4 spisa), izvadak iz BZP-a za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 5 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 8. siječnja 2025. (stranica 6-12 spisa), Privremeni kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1992. (stranica 13-15 spisa), presude zbog izostanka Općinskog suda u Đurđevcu broj P-831/99-14 od 30. prosinca 1999. i broj P-312/98-9 od 25. kolovoza 1998. (stranica 16-19 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 20 spisa), rješenje Općinskog suda u Kprivnici – Stalna služba u Đurđevcu broj Z-3203/10 od 2. studenog 2010. (stranica 21-22 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gž-267/12-2 od 8. kolovoza 2012. (stranica 23-24 spisa), ispis fotografija (stranica 38-41 te 44-45 spisa), fotografije s geoportala (stranica 42-43 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu iza pok. FF broj O-739/2023-16 od 9. kolovoza 2024. s potvrdom praomoćnosti (stranica 51-59 spisa), izvod iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (stranica 60-61 spisa) te je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Đurđevcu broj Ovr- 584/2002 i saslušao svjedoke PF, IF, AF, ZF, TF te tužiteljicu i tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka BF, SF, EF, DF, ŽF, GF i HF, a koji su predmetnu nekretninu prodali tuženiku i to na okolnost kada su stupili u posjed predmetne nekretnine i kada su posjed iste predali tuženiku i to iz razloga što činjenica kada su isti stupili u posjed i taj posjed predali tuženiku nije od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, to tim više što je navedene dokaze predložila tužiteljica koja je u obvezi dokazati svoj posljednji mirni posjed, a tuženik se saslušanju istih usprotivio. Sud nije proveo dokaz uviđajem na licu mjesta niti izvršio uvid u uplatnice koje je tužiteljica predala u spis na ročištu održanom 28. listopada 2025. (stranica 62 spisa) jer je tužiteljica tijekom postupka odustala od navedenih dokaznih prijedloga.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku u vezi sa člankom 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] dvorište i kuća u [adresa] ukupne površine 523 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je samovlasno ušao u posjed predmetne nekretnine te je u dvorištu uništio nasade malina, kupina i grožđa (izabela) koji su bili podignuti na trostrukoj žici razvučenoj na visokim betonskim stupovima, te je posjekao dvije dunje, jednu šljivu i višnju i mlade sadnice višnje te mu se zabranjuje svako daljnje i slično smetanje posjeda tužiteljice na navedenoj nekretnini i nalaže da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času prije njegovog smetanja na način da ponovno postavi žičanu ogradu na lijevoj strani dvorišta koju je uklonio, da postavi betonske stupove i razvuče tri reda žice između betonskih stupova uz lijevu i desnu među te da zasadi maline, kupine i grožđe (izabela), jednu šljivu, jednu višnju i dvije dunje.

6. Odredba članka 7. stavka 1. ZPP određuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Odredba članka 219. stavka 1. ZPP određuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe članka 10. stavka 1., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV)

9. Odredba članka 10. stavka 1. ZV određuje da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

10. Odredba članka 21. stavka 1. ZV određuje da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

11. Nadalje, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu te se pravno poduzimanje posjedovnog čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (članak 22. stavak 3. ZV). Nadalje, valja reći da je odredbom članka 441. ZPP-a propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te da je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Pri svega treba reći da posjed (possessio) predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, dok je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari.

13. Svaki posjednik (posredni i neposredni) stvari i prava ima pravo na zaštitu posjeda. Zaštita se ostvaruje putem suda i putem dopuštene samopomoći.

14. Unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, stoga njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.

15. Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, valjalo je utvrditi je li tužiteljica posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine te je li tuženik radnjama opisanim u tužbenom zahtjevu kao čin smetanja - na način da je samosvlasno ušao u posjed predmetne nekretnine te u dvorištu potpuno uništio nasade malina, kupina i grožđa (izabela) koji su bili podignuti na trostrukoj žici razvučenoj na visokim betonskim stupovima, zatim posjekao dvije dunje, jednu šljivu i višnju te mlade sadnice višnje, smetao tužiteljicu u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu predmeta spora.

16. Prethodno je valjalo raspraviti i je li predmetna tužba podnesena pravovremeno u roku propisanom odredbom članka 21. ZV.

17. Suglasno odredbi članka 21. stavka 3. ZV pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Na pravovremenost podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Tužiteljica u tužbi ističe da je za čin smetanja saznala 19. ožujka 2025. Sljedećeg dana da je izvršila provjeru vlasništva u zemljišnim knjigama i pribavila Ugovor o kupoprodaji nekretnina te je odmah poštom preporučeno poslala obavijest tuženiku da odmah prestane s daljnjim radnjama smetanja posjeda te da će podnijeti tužbu za smetanje posjeda.

18.1. Sud je pročitao Izvadak iz BZP-a za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 5 spisa) te je utvrđeno da je isti izdan 20. ožujka 2025. Sud je pročitao i Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 8. siječnja 2025. (stranica 6-12 spisa) te je utvrđeno kako su BF, SF, EF, DF, ŽF, GF i HF, kao prodavatelji i MF, kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je predmet ovog postupka. Naposljetku, sud je pročitao i Potvrdu o primitku Hrvatske pošte (stranica 4 spisa) te je utvrđeno da je tužiteljica uputila tuženiku pismeno preporučenom pošiljkom i to 20. ožujka 2025. Tužiteljica nije priložila u spis pismeno koje je navedenog dana uputila tuženiku te stoga sudu nije poznat sadržaj istog, međutim, kako tuženik nije osporavao navode tužbe u opisanom dijelu, posebice u dijelu u kojem navodi da je upravo 19. ožujka 2025. u dvorištu sporne nekretnine zatekla geometra koji je vršio izmjere po nalogu tuženika, sud ocjenjuje navod tužiteljice da je za smetanje saznala 19. ožujka 2025. istinitim jer iz opisane dokumentacije proizlazi da je tužiteljica pribavila izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu 20. ožujka 2025., kao i da je iz zbirke isprava pribavila Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 8. siječnja 2025. te je u konačnici istog dana i tuženiku uputila preporučenu pošiljku, a sve kako je i opisala u tužbi.

18.2. Budući da iz navedenog sud zaključuje da je tužiteljica saznala za smetanje 19. ožujka 2025., a predmetna tužba tužiteljice je podnesena 17. travnja 2025., razvidno je da je tužiteljica tužbu za pružanje posjedovne zaštite podnijela u zakonom propisanom roku određenom člankom 21. ZV-a.

19. Nadalje valja istaknuti kako u skladu s citiranom odredbom članka 441. ZPP sud nije raspravljao o pravu na posjed niti o pravnom osnovu posjeda, stoga nije ocjenjivao navode stranaka u tom smislu niti dokaze koje su stranke u tom smislu predlagale te se u konačnici nije upuštao u pravo na posjed niti o pravnom osnovu posjeda tužiteljice odnosno tuženika jer to pitanje ne može biti predmet ovog postupka već pitanje parnice u kojoj bi se odlučivalo o vlasničkim ovlaštenjima.

20. Kako se tuženik suprotstavio tužiteljici prigovorom nedostatka aktivne legitimacije (tužiteljica nije bila u posjedu niti održavala sporne voćke; na ročištu održanom 28. listopada 2025., stranica 49 spisa), to je prvenstveno trebalo odlučiti o osnovanosti tog prigovora. Dakle, tužiteljica je u cilju dokaza osnovanosti svog tužbenog zahtjeva bila dužna dokazati svoj posljednji mirni posjed i čin smetanja.

21. Tužiteljica u tužbi navodi da je u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, međutim, u tužbi ne iznosi nedvojbene činjenice iz kojih bi proizlazilo da je upravo tužiteljica vršila faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini odnosno činjenicu vršenja svog posljednjeg mirnog posjeda.

22. Na okolnost posljednjeg mirnog posjeda sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka PF, AF, IF, ZF i TF te tužiteljice i tuženika kao stranaka u svrhu dokazivanja.

23. Budući da je prema navodima tužiteljice smetanje počinjeno u dvorištu, a svjedokinja PF je u svom iskazu tvrdila da nikada nije bila u dvorištu i nema saznanja o bilo kakvom raslinju u dvorištu niti da bi tužiteljica išta sadila, održavala i slično, njezin iskaz sud ocjenjuje irelevantnim.

24. Nadalje, iskaz svjedoka AF za kojeg tužiteljica u tužbi tvrdi da je kosio travu i održavao voćke, u bitnom se razlikuje od navoda tužiteljice u tužbi te iskazu tužiteljice danom tijekom postupka, ali i iskazima tuženika i ostalih saslušanih svjedoka. Naime, tužiteljica u tužbi tvrdi da joj je AF sa suprugom u zadnje dvije godine kosio travu i održavao voćke, dok svjedok AF u svom iskazu navodi da je unatrag četiri do pet godina zajedno sa suprugom održavao dvorište na način da je kosio i održavao voćke, a supruga je sadila cvijeće i kopala maline i kupine te ih podvezivala. Nadalje, svjedok tvrdi da je u ožujku ili travnju 2025. pokosio koprive i za dva tjedna ih pošpricao, dok je tužiteljica tvrdila da je za smetanje saznala 19. ožujka 2025. te je istog dana o tome obavijestila AF da ne treba dolaziti kositi travu jer više nije u posjedu nekretnine. Nadalje, svjedok tvrdi da je u lipnju ili srpnju 2025. obišao nekretninu i pregledao dvorište te obavijestio tužiteljicu da su nestali betonski stupovi i stupići koji su označavali među na što mu je ona rekla da ne treba ništa raditi jer je u tijeku sudski postupak. Tužiteljica, dakle, tvrdi da je još 19. ožujka 2025. obavijestila AF da ne treba kositi jer nije u posjedu nekretnine, dok svjedok tvrdi da je u ožujku ili travnju 2025. pokosio koprive, a u lipnju ili srpnju 2025. obišao nekretninu i da je on tada obavijestio tužiteljicu o nestanku betonskih stupova i stupića, ne navodeći da bi od ranije imao saznanja da tužiteljica nije u posjedu, kako je to tvrdila tužiteljica u svom iskazu, a niti da bi primjetio uništene nasade malina, kupina i grožđa, kako to opisuje tužiteljica u tužbi. Svjedok opisuje voćnjak u zadnjem dijelu dvorišta s osam do devet višanja te četiri do pet šljiva dok tužiteljica u svom iskazu navodi da su se u dvorištu nalazile jedna višnja, jedna šljiva te mladice višnje. Svjedok navodi da je u travnju 2024. zajedno sa suprugom čistio, okopavao, sadio cvijeće, postavio stupiće za maline i kupine, a donijeli su i sadnice malina i kupina iz [adresa] iz svog vrta dok tužiteljica u svom iskazu navodi da je maline koje joj je na dar donijela supruga AF, kao i kupine sama zasadila još 2022.

25. Svjedok ZF, čija kuća se nalazi preko puta predmetne nekretnine, u svom iskazu navodi da je predmetna nekretnina dugi niz godina bila zapuštena, u dvorištu je bilo nešto propalih voćaka koje nisu bile obrezivane niti su davale plodove te da tužiteljicu nije viđao na nekretnini unatrag 4 do 5 godina odnosno nakon što su iselili F koji su boravili u kući. Potvrdio je da je do unatrag 2 do 3 godine na nekretninu dolazio ovdje svjedok AF sa ženskom osobom, ali je samo površno kosio. Unatrag 2 do 3 godine nekretninu su povremeno uređivali tuženik i njegovi nećaci, a intenzivnije su čistili dvorište od smeća i odvozili traktorom tijekom ljeta 2025.

26. Tuženik te svjedoci TF, brat tuženika i IF, nećak tuženika također su u svojim iskazima potvrdili da je dvorište predmetne nekretnine bilo zapušteno, puno smeća i obraslo raslinjem te da je samo povremeno netko dolazio pokositi prednji dio dvorišta ispred kuće dok se dvorište nije kosilo niti uređivalo dugi niz godina. Tuženik je u svom iskazu naveo da je predmetnu nekretninu kupio u siječnju 2025. , a u posjed ga uveo jedan od prodavatelja HF. Tuženik i svjedok IF u svojim iskazima navode da su u siječnju 2025., nakon što je tuženik kupio predmetnu nekretninu, započeli s čišćenjem dvorišta te da su velike količine smeća i granja odvezli na smetlište, a navedeno potvrđuju i svjedoci ZF i TF. Tuženik ne osporava da je porušio stabla divljih šljiva od kojih je jedna bila potpuno trula, a druga puna trnja, zatim jednu višnju i dva grma dunje te uklonio stupove za koje navodi da su većim dijelom bili polegnuti, potrgani i slično, a što sve u svom iskazu potvrđuje i IF, koji je tuženiku pomagao u čišćenju dvorišta.

27. Nadalje, valja reći da tužiteljica u svom iskazu navodi da je posjed vršila na način da je do 2006. u kući imala odvjetnički ured, od 2016. do 2021. je nekretninu dala na korištenje jednoj romskoj obitelji, u dvorištu je do 2023. ostavljala svoje pse dok je odlazila na put, sama je zasadila maline i kupine 2022., uzgojila mladice višnje od jedne kvalitetne višnje na međi, a AF da je vodio brigu o grožđu i voćkama koje je obrezivao, kosio travu i vršio popravke koji su bili potrebni, što je značajna razlika od održavanja košnjom trave i obrezivanjem voćaka po ovdje svjedoku AF unatrag dvije godine, kako to navodi u tužbi. Dakle, na okolnost posljednjeg, mirnog i faktičnog posjeda, tužiteljica u svom iskazu iznosi niz činjenica koje nije navela u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka i koje tijekom postupka nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio, a niti iste proizlaze iz dokumentacije koja prileži spisu. Tako tužiteljica u svom iskazu navodi kako je nakon iseljenja romske obitelji iz kuće, zajedno s AF i njegovom suprugom čistila kuću i dvorište te su iz dvorišta odvezli 15 prikolica smeća. Međutim, svjedok AF u svom iskazu navodi da je prilikom čišćenja zatekao dječja kolica koja je odvezao na smetlište. Ne navodi da bi čistio zajedno s tužiteljicom nakon iseljenja romske obitelji, a niti da bi smeće odvozili u većem broju prikolica. Nadalje, tužiteljica navodi da je do 2023. u dvorištu ostavljala pse kada je odlazila na put, međutim, takve navode tužiteljice ne potvrđuje niti jedan od saslušanih svjedoka. Tužiteljica u svom iskazu ne opisuje konkretne detalje vezane uz njezin posjed neposredno prije radnji tuženika već samo nabraja raslinje, voćke (višnja, šljiva, tri dunje, mladice višnje), grožđe, maline i kupine koje su prema njezinim navodima rasle u dvorištu predmetne nekretnine, kao i broj betonskih stupova (6 s desne strane međe s grožđem i kupinama i 6-7 s lijeve strane međe s grožđem te 3 stupa s malinama), a čije postojanje i kvalitetu nasada opovrgavaju iskazi svjedoka ZF, IF i TF te samog tuženika, a raspored i broj betonskih stupova koje opisuje tužiteljica, osim što nisu u skladu s navodima u tužbi, nisu u skladu niti s iskazom svjedoka AF (3 betonska stupa s lozom s desne strane i 3 reda malina i kupina prema sredini dvorišta), kao niti broj voćaka, a kako je to obrazloženo u toč. 24.

28. Sud je izvršio uvid i u fotografije (stranica 38-41 te 44-45 spisa), kao i fotografije s geoportala (stranica 42-43 spisa), a koje je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik, navodeći da se radi o fotografijama dvorišta predmetne nekretnine iz 2024. te početka 2025. te fotografijama s geoportala istog dvorišta iz 2017., a koje tužiteljica tijekom postupka nije osporavala, ni samu činjenicu da iste prikazuju dvorište predmetne nekretnine niti vrijeme nastanka fotografija. Uvidom u fotografije sud utvrđuje da je dvorište predmetne nekretnine bilo zapušteno, puno smeća i obraslo raslinjem, upravo kako su to u svojim iskazima opisali tuženik te svjedoci ZF, IF i TF, a suprotno navodima tužiteljice i svjedoka AF.

29. Analizirajući iskaze svjedoka i stranaka, sud ocjenjuje da su neistiniti navodi svjedoka AF i tužiteljice u dijelu u kojem navode da je svjedok AF po nalogu tužiteljice redovito održavao dvorište košnjom i obrezivao voćke jer osim što se njihovi iskazi u bitnom ne podudaraju te su po ocjeni suda kontradiktorni i konfuzni, kako je to opisano u toč. 24. i 27. obrazloženja, isti su u potpunoj suprotnosti i s ostalim provedenim dokazima i to iskazima svjedoka ZF, IF i TF, kao i tuženika te fotografijama dvorišta analiziranim u prethodnoj točki obrazloženja. S druge strane, iskazi svjedoka ZF, koji kao vlasnik susjedne nekretnine ima neposredna saznanja o stanju dvorišta sporne nekretnine i održavanju istog te po ocjeni suda nije zainteresiran za ishod postupka, zatim IF i TF te u konačnici i samog tuženika, koje sud prihvaća kao vjerodostojne, suglasni su u dijelu u kojem opisuju da je dvorište predmetne nekretnine dugi niz godina bilo zapušteno, puno smeća i obraslo raznim raslinjem, a koje je očistio tuženik zajedno sa svojim nećakom.

30. Tužiteljica ističe da je ona posljednji mirni posjednik predmeta spora, međutim dokazi izvedeni tijekom postupka, posebno iskaz same tužiteljice i svjedoka AF, nisu pridonijeli razjašnjenju i utvrđenju činjenice mirnog posjeda tužiteljice. Slijedom navedenih utvrđenja sud zaključuje da se tužiteljicu ne može smatrati posljednjim mirnim posjednikom dvorišta predmetne nekretnine jer godinama nije izvršavala faktičku vlast na stvari tako da tužiteljici ne pripada tražena posjedovna zaštita. Radovi čišćenja dvorišta koje je tuženik započeo u siječnju 2025. ne mogu se smatrati samovlasnim smetanjem tužiteljičinog posjeda s obzirom na utvrđenu činjenicu da tužiteljica uopće nija bila u posjedu dvorišta predmetne nekretnine na kojem je prema navodima tužiteljice počinjeno smetanje te imajući na umu da je tuženik predmetnu nekretninu kupio 8. siječnja 2025. i istog dana preuzeo posjed nekretnine, a što proizlazi iz članka 4. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. siječnja 2025.

31. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane. U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a u situaciji kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju navedene činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, iz predloženih dokaza sud nije mogao nedvojbeno utvrditi postojanje faktične vlasti tužiteljice na predmetnoj nekretnini, a prema kojima bi se tužiteljici kao isključivoj posljednoj mirnoj posjednici predmetne nekretnine, u smislu odredbe članka 21. stavka 1. ZV-a, pružila posjedovna zaštita, na način kako je to tužiteljica istakla u tužbenom zahtjevu.

32. Polazeći od definicije posjeda (iz članka 10. stavka 1. ZV-a), te odredbi ZV-a koje reguliraju uvjete i način za ostvarenje sudske zaštite posjeda iz čanka 22. stavka 1. ZV-a, na temelju ocjene provedenih dokaza, sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, nije mogao nedvojbeno utvrditi postojanje faktične vlasti tužiteljice na predmetnoj nekretnini, odnosno da je tužiteljica posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, u smislu odredbe članka 21. stavka 1. ZV-a, u trenutku spornih radnji smetanja posjeda pa stoga ista nema pravo na zaštitu tužbom zbog smetanja posjeda protiv tuženika u skladu sa člankom 21. stavkom 1. ZV-a, pa obzirom na navedeno, sud nije posebno obrazlagao činjenice i okolnosti koje se odnose na sam utuženi čin smetanja.

33. Sud je na temelju cjelokupnog provedenog postupka ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici te je stoga primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a, imajući pri tom na umu teret dokaza na strani tužiteljice, tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan, te odlučio kao u izreci pod točkom I. izreke rješenja.

34. Odluka o troškovima postupka u skladu je s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tako je tuženiku dosuđen trošak jednokratne nagrade u iznosu od 625,00 eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.). Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu s obzirom da obveza plaćanja navedene sudske pristojbe sukladno članku 4. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/23.) nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici pa tako, dakle, s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, za njega nije nastala obveza plaćanja ove pristojbe, a niti je tuženikov zahtjev za trošak u opisanom dijelu određen sukladno članku 164. stavku 1. ZPP.

35. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Đurđevac, 20. veljače 2026.

Sutkinja

Augustina Muršić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis rješenja (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje, sud će rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice Darko Vrljić, odvjetnik iz Zagreba

2. pun. tuženika Zorica Franković, odvjetnica iz Đurđevca