REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2701/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja JADRAN - GALENSKI LABORATORIJ d.d., Rijeka, OIB: 20950636972, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi isplate osigurnine, nakon javne, glavne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku, Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, da isplati tužitelju JADRAN – GALENSKI LABORATORIJ d.d., Rijeka, Svilno 20, OIB: 20950636972, iznos od 110.572,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za iznos od:

464,53 EUR od 30.01.2023, pa do isplate

1.165,31 EUR od 07.12.2022, pa do isplate

1.419,34 EUR od 07.12.2022, pa do isplate

2.082,95 EUR od 07.12.2022, pa do isplate

3.310,64 EUR od 07.12.2022, pa do isplate

1.777,69 EUR od 07.12.2022, pa do isplate

1.192,65 EUR od 07.12.2022, pa do isplate

3.185,35 EUR od 08.05.2023, pa do isplate

14.371,13 EUR od 14.06.2022, pa do isplate

1.194,51 EUR od 30.01.2023, pa do isplate

546,82 EUR od 04.02.2023, pa do isplate

1.547,81 EUR od 31.08.2022, pa do isplate

306,03 EUR od 04.11.2022, pa do isplate

3.641,91 EUR od 14.10.2022, pa do isplate

1.126,88 EUR od 15.11.2022, pa do isplate

9.447,94 EUR od 30.12.2022, pa do isplate

11.614,62 EUR od 30.04.2022, pa do isplate

52.176,50 EUR od 30.11.2022, pa do isplate

i to do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku, Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, da naknadi tužitelju JADRAN – GALENSKI LABORATORIJ d.d., Rijeka, Svilno 20, OIB: 20950636972 trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.412,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom 2020., kao investitor, naručio izradu glavnog projekta za izgradnju logističkog centra u funkciji proizvodnje kao dislocirane građevine u sklopu proizvodnog – farmaceutskog kompleksa Svilno 20. Planiranim rješenjem predviđeni su: skladištenje repromaterijala, poluproizvoda i gotovih farmaceutskih proizvoda, manipuliranje ulaznim i izlaznim tokovima roba, uređenje uredskih i pomoćnih prostora za potrebe djelatnika na lokaciji. Kako bi se realizirale poslovne potrebe investitora projektom je predviđeno s južne strane građevine izgradnja manipulativnog platoa s dokovima za najmanje 4 velika dostavna vozila s očekivanim rezultatom prihvata i izdavanja robe od minimalno 80 paleta unutar jednog sata. Izrada arhitektonskog projekta i građevinskog projekta prometnih površina, koji je imao za cilj usklađenje prometne površine s postojećom prometnom infrastrukturom radne zone i projektiranim potrebama skladišnog prostora, povjerena je dipl.ing.arh. RG i dipl.ing.građ. FG. Nakon što je objekt završen, krajem 2021. primijećeno je da međusobna udaljenost između dokova nedovoljna za prilaz i istovremeno pozicioniranje kamiona na dokovima, što je bio jedan od osnovnih tehnoloških zahtjeva investitora za planirani objekt, o čemu je obaviješten g. FG i pozvan na otklanjanje ovog nedostatka. U navedenom razdoblju, tužitelj je – i uz prisutnost samog g. FG – proveo razne simulacije s jednim, pa zatim i dva tegljača kako bi na licu mjesta provjerio tehničke mogućnosti korištenja objekta na način kako je planirano. Sve su učinjene simulacije video snimane, koje se snimke tužitelj obvezuje predočiti Naslovu uz napomenu da su tuženiku već dostavljene uz odštetni zahtjev kao dokaz. Nakon provedenih simulacija, empirijski je utvrđeno da su dva doka smještena između stupova neupotrebljiva u slučaju istovremenog korištenja, jer nije bilo moguće uparkirati novo teretno vozilo u slučaju da se drugo teretno vozilo već nalazilo u poziciji iskrcaja, a sve zbog premalog predviđenog prostora, odnosno razmaka između dva tegljača. Radi što boljeg razumijevanja odlučnih činjenica, tužitelj ističe da je tijekom projekta došlo do renumeracije dokova, i to kako slijedi: o konačno označeni dok 1 je u glavnom projektu bio “automatski dok”, o konačno označeni dok 2 je u glavnom projektu bio “dok 1”, o zatvoreni dok je u glavnom projektu bio “dok 2”, o konačno označeni dok 3 je u glavnom projektu bio “dok 3”. Video snimke simulacija s lica mjesta učinjene dana 29. studenog 2021., 1. prosinca 2021. i 23. prosinca 2021. Iz gore navedenih razloga, kao jedino moguće i najmanje invazivno projektno rješenje utvrđeno je zatvaranje i stavljanje izvan funkcije dotadašnjeg doka 3, kao i da se uz zakretanje krajnje desnog doka, izgradi novi zamjenski dok (dok 5 u naravi dok 4) na dijelu fasade prema uredima. Kako bi ovo novo projektno rješenje bilo funkcionalno i odgovaralo poslovnim potrebama investitora, prilikom otvaranja novog zamjenskog doka bilo je neophodno proširiti i prometnu manipulativnu površinu, zauzimajući pritom dio tadašnje zelene površine. Tužitelj je kod tuženika za izgradnju građevine iz točke II. ove tužbe ugovorio osiguranje imovine objekta u izgradnji za razdoblje od 28. listopada 2020. do 28. listopada 2027., polica br. [broj police]-00208150. Nakon što je tužitelj doznao za štetu, dana 17.11.2021. istu je prijavio tuženiku, temeljem prethodno navedenog ugovora o osiguranju. Predmetni ugovor o osiguranju zaključen je prema Munich RE uvjetima osiguranja s uključenim dodatnim pokrićem za rizik projektanta (Klauzula 115.) Tuženik je predmet evidentirao pod brojem IGR210000197, te je prvotno otklonio štetu kao neosnovanu pozivajući se na razlog nepravovremenog obavještavanja osiguranika (ovdje tužitelja) o nastaloj šteti. Po prigovoru tužitelja, tuženik je donio novu odluku kojom je kao razlog otklanjanja naveo da nije došlo do štete na ispravno izvedenim stavkama, koja bi šteta bila u pokriću temeljem ugovorene Klauzule 115. Unatoč opetovanim obrazloženjima tužitelja da je štetu prijavio u trenutku kada je za nju saznao, kao i da su svi inicijalni dokovi bili ispravno izvedeni, ali zbog greške u projektiranju nefunkcionalni, tuženik je ostao pri svojoj prvotnoj odluci o neosnovanosti zahtjeva. Pri tom, za istaknuti je da sam tuženik u svojim očitovanjima navodi odnosno ne spori kako je došlo do projektantske greške. Obzirom na navedenu neujednačenost razloga otklanjanja odštetnog zahtjeva a koji su rezultirali otklanjanjem istoga, tužitelj je primoran obratiti se Naslovu radi zaštite svojih prava. Tijekom 2022. izvršeni su radovi predviđeni novim projektnim rješenjem, uslijed kojih su investitoru nastali dodatni, neplanirani troškovi u visini od ukupno 110. 572,61 EUR. Troškovi su se odnosili na zatvaranja dotadašnjeg doka 3, prenamijene postojećeg doka 4 i otvaranje novog zamjenskog doka 5. Zbog nastalih preinaka, tužitelj je imao neplanirane dodatne troškove u sveukupnom iznosu od ukupno 110.572,61 EUR . Poziva se na čl. 17. st. 5. Uvjeta osiguranja objekta u izgradnji, kao i na odredbe dio 1

– materijalna šteta, str. 3. Munich RE uvjeta. Predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 110.572,61 EUR sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu objašnjava da je sam tužitelj naveo da je izrada arhitektonskog i građevinskog projekta napravljena s nedostacima. Ističe da je za to odgovoran projektant. Poziva se na čl. 604. Zakona o obveznim odnosima. Osporava da je utuženi iznos u opsegu pokrića po polici i po općim uvjetima za osiguranje imovine, kao i po Munich RE uvjetima. Ističe da se radi o grešci u ranije naručenom i izrađenom projektu. Tuženik nije u obvezi naknaditi troškove nastale zbog greške u projektu. Osporava da je došlo do štete na ispravno izvedenim radovima. Ističe da se primjenjuju Munich RE uvjeti, kao i dodatak 115. Navodi da je tužitelja u sklapanju ugovora zastupao profesionalac, društvo za brokerske poslove u osiguranju Euro posredovanje d.o.o. Osporava datum nastanka štete. Osporava pravovremenost prijave štete tuženiku. Sve navedeno događalo se tijekom listopada/studenog 2020. Prijava štete podnesena je 17. studenog 2021. Stoga se poziva na čl. 3. i 5.a općih uvjeta, kao i na Munich RE uvjete. Objašnjava da je nepravovremenom prijavom onemogućen uključiti se sam u proces, dati eventualne preporuke i/ili angažirati stručne osobe. Ističe da je sve posljedica lošeg projektnog rješenja na temelju kojeg je dobivena građevinska dozvola. Osporava visinu. Osporava tijek zateznih kamata.

3. Tužitelj u podnesku od 10. travnja 2025. navodi da je iz police osiguranja vidljivo što je predmet osiguranja. Poziva se na čl. 921. Zakona o obveznim odnosima. Objašnjava da je tuženik u obvezi isplatiti osigurninu. Tumači odredbe dodatka 115. Poziva se na čl. 21. općih uvjeta za osiguranje imovine u vezi s čl. 942. Zakona o obveznim odnosima te ističe da su odredbe čl. 3. i 5.a općih uvjeta ništetne.

4. Tuženik u podnesku od 24. listopada 2025. navodi da su Munich RE međunarodno prihvaćeni uvjeti koji su dogovorili prilikom sklapanja ugovora o osiguranju. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da ima saznanja da je tužitelj podnio i tužbu protiv osiguravatelja projektanta Croatia osiguranje d.d. zbog čega zaključuje da se tužitelj pokušava dvostruko naplatiti. Tumači odredbe dodatka 115. Munich RE je njemačka multinacionalna tvrtka i vodeći globalni pružatelj usluga RE osiguranja koja ima standardizirane, međunarodno prihvaćene uvjete osiguranja. Objašnjava da iz tužbe ne proizlazi da je šteta nastala na drugim predmetima.

5. Na pripremnom ročištu 3. studenog 2025. tužitelj navodi da je točno da ga je zastupao profesionalac Euro posredovanje d.o.o. Poziva se na čl. 320. st. 1. ZOO-a.

6. Tužitelj u podnesku od 17. studenog 2025. navodi da su tehničko pravna podloga za ugovaranje osiguranja bili ugovori o građenju na temelju izrađenih projekata, kao i nabavka nove opreme. Svi ti dokumenti dostavljeni su tuženiku prije sklapanja ugovora. Dodatak 115. proširuje opseg osiguranja i na pokriće za rizik projektanta. Objašnjava da je došlo do greške u projektiranju što je dovelo do neočekivane štete.

7. Tijekom postupka sud je pročitao e-mail korespondenciju (listovi 7., 10. – 21. spisa), izjava o kronologiji (listovi 8. i 19. spisa), zk izvadak (listovi 22. i 23. spisa), dopisi tuženika (listovi 24. – 31. spisa), opće uvjete za osiguranje od odgovornosti iz 2017. (listovi 31. – 35. spisa), standardni Munich RE (listovi 36. – 61. spisa), dopisi tužitelja (listovi 62. – 64. spisa), opće uvjete za osiguranje imovine od 2. svibnja 2018. (listovi 65. – 69. spisa), polica osiguranja s prilozima (listovi 70. – 73. spisa), okončane situacije, privremene situacije, računi i izvaci iz građevinskog dnevnika (listovi 74. i 75., 92. – 217., 380. i 381., 401. i 402. spisa), ponuda za servisnu cestu i plato (listovi 76. – 78. spisa), prigovor posrednika (listovi 79. i 80. spisa), prijava štete (list 81. spisa), zapisnik o izvidu štete s fotografijama (listovi 84. – 91. spisa), glavni projekt (listovi 218. – 369. spisa), fotografije (listovi 370. – 372. spisa), opće uvjete za osiguranje imovine (listovi 373. – 377. spisa), izjave svjedoka (listovi 450. – 457. spisa), kompenzacije i potvrde o plaćanju (listovi 458. – 525. spisa), komentar za tumačenje police osiguranja CAR društva Munich RE i odobrenja 115 (listovi 541. – 543. spisa), pregledao USB stik (list 547. spisa), pročitao tehnički opis (list 554. – 564. spisa) te ugovor o izvođenju radova s aneksima (listovi 565. – 590. spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 2. veljače 2026. (list 596. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine u iznosu od 110.572,61 EUR na ime ostvarenja osiguranog rizika koji je uzrokovao štetu nastalu tužitelju u vidu zatvaranja postojećeg doka, prenamjene drugog postojećeg doka i otvaranja novog, zamjenskog doka.

11. Između stranaka nije sporno:

- da su sklopile ugovor o osiguranju imovine objekta u izgradnji,

- da je izdana polica br. [broj police]-00208150 s periodom važenja od 28. listopada 2020. do 28. listopada 2027. (listovi 70. – 73. spisa),

- da se na ugovorne obveze, kao sastavni dijelovi ugovora, primjenjuju uvjeti za osiguranje objekta u izgradnji, opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti, klauzula o obaviještenosti ugovaratelja osiguranja, opći uvjeti za osiguranje imovine, uvjeti za osiguranje od provalne krađe i razbojstva, WKI 08.09.13.16.001-19 isključenje cyber rizika i WK 08.09.13.16.001-19 klauzula o sankcijama,

- da se na ugovorne obveze, kao sastavni dijelovi ugovora, primjenjuju Munich RE uvjeti i dodatak 115,

- da je do štete došlo zbog greške u projektu.

12. Između stranaka je sporan osnov. Sporna je pasivna legitimacije. Između stranaka je sporna odgovornost. Sporno je je li greška u projektu isključena iz osiguranja. Sporna je visina.

13. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

14. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

15. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

16. Prema odredbi iz čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

17. Prema odredbi iz čl. 319. st. 1. ZOO-a odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (st. 2.).

18. Kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da se između njih primjenjuju standardni Munich RE uvjeti (listovi 36. – 61. spisa). Navedenim uvjetima pod dio 1 – materijalna šteta, str. 3., ugovoreno je da osiguravatelj, ovdje tuženik ugovara s osiguranikom, ovdje tužiteljem, da će ako tijekom trajanja pokrića na stvarima navedenim u prilogu ili bilo kojem njegovom dijelu neočekivano ili iznenadno nastane fizička šteta ili oštećenje uslijed bilo kojeg uzroka, osim onih koji su posebno isključeni, a koja zahtijeva popravak ili zamjenu, osiguravatelj naknaditi osiguraniku za takvu štetu ili oštećenje kako je predviđeno u polici isplatom u gotovini, zamjenom ili popravkom (po njihovom vlastitom izboru) do iznosa koji za svaku stvar navedenu u prilogu ne prelazi navedenu svotu stvari, i po bilo kojem štetnom događaju ne prelazi limit odštete gdje je to primjenjivo, te u cijelosti ne prelazi ukupnu svotu navedenu u prilogu na koju su stvari osigurane. Izdvojenim tumačenjem samo navedene odredbe Munich RE uvjeta može se zaključiti da su stranke ugovorile pokriće osiguranja bilo kojeg uzroka osim onih koji su posebno isključeni. Stoga je potrebno sagledati i preosta odredbe, kako Munich RE uvjeta, tako i dodatka 115, te ostalih uvjeta čiju su primjenu stranke ugovorile.

19. Munich RE uvjeti sadrže posebna isključenja iz dijela 1 u kojima stoji da osiguravatelj, ipak, neće biti u obvezi za:

a) franšizu,

b) bilo kakvu posljedičnu štetu, kazne, štete uslijed kašnjenja, nedostatka učinkovitosti, gubitka posla,

c) štetu ili oštećenje zbog lošeg projekta,

d) troškove zamjene, popravka ili korekcije, manjkavog materijala i/ili kvalitete izvedbe, ali je to isključenje ograničeno na neposredno pogođene stvari – pritom se ne smatra da se isključuje šteta ili oštećenje na ispravno izvedenim stvarima koje proizlazi iz nezgode uslijed manjkavog materijala i/ili izvedbe itd.

20. Međutim, kao što je već prethodno navedeno, između stanaka nije sporna primjena dodatka 115 (posebice uvid u list 58. spisa).

21. Dodatkom 115, naziva pokriće za rizik projektanta, ugovoreno je da se posebno isključenje iz dijela 1 briše pod točkom c), a da se isključenje pod točkom d) mijenja te sada dodatkom 115 stranke ugovaraju da isključenje pod točkom d) glasi: "troškove zamjene, popravka ili korekcije štete ili oštećenja uslijed manjkavog materijala i/ili kvalitete izvedbe i/ili lošeg projekta, ali ovo isključenje bit će ograničeno na stvari neposredno pogođene i neće se smatrati da isključuje štetu ili oštećenje na ispravno izvedenim stvarima koje proizlazi iz nezgode prouzročene takvim manjkavim materijalom i/ili izvedbom i/ili projektom".

22. Znači, između stranaka su ugovoreni svi rizici osim onih koji su posebno isključeni (Munich RE – dio 1 – materijalna šteta – str. 3. i 4.). Između stranaka je brisano posebno isključenje iz dijela 1 – navedeno znači – između stranaka je brisano isključenje za štetu ili oštećenje zbog lošeg projekta. Međutim, posebno isključenje iz dijela 1, pod točkom d), zamijenjeno je novom točkom d) iz dodatka 115. Navedene odredbe trebaju se tumačiti i primjenjivati na ugovorni odnos između stranaka sve zajedno, kao i zajedno s preostalim ugovorenim uvjetima te odredbama ZOO-a.

23. Odredbom dodatka 115 iz osiguranja su isključene štete ili oštećenja zbog: 1) manjkavog materijala,

2) kvalitete izvedbe,

3) lošeg projekta.

Navedeno isključenje pod br. 1) – 3) odnosi se samo na neposredno pogođene stvari. Pritom nije isključena šteta ili oštećenje na ispravno izvedenim stvarima koja proizlazi iz nezgode ali samo prouzročene manjkavima materijalom i/ili izvedbom i/ili lošim projektom.

24. Stoga, a tumačenjem svih ugovornih odredbi, sud ne može zaključiti da je loša izvedba projekta uključena, bez rezerve, u osiguranje ugovoreno između stranaka. Takav bi zaključak proizlazio eventualno samo u slučaju da se izdvojeno, bez primjene preostalih ugovornih odredbi, tumači brisanje točke c), posebice bez tumačenja i primjene točke d). Valja navesti i da tužitelj tijekom postupka ne tvrdi da je do štete došlo uslijed nezgode.

25. S obzirom da iz činjeničnih navoda tužitelja u tužbi i tijekom postupka proizlazi da je do štete došlo na neposredno pogođenoj stvari, a da je šteta uzrokovana lošom izvedbom projekta (što između stranaka nije sporno), to je takva šteta isključena iz osiguranja primjenom ugovorene odredbe dodatka 115. Navedeno stoga što je iz osiguranja isključena šteta zbog lošeg projekta na neposredno pogođenoj stvari. Neposredno pogođena stvar u konkretnom slučaju je rampa s dokovima za pristup kamiona i robe. Prema navodima tužitelja šteta je nastala upravo na rampi s dokovima, čime je rampa s dokovima neposredno pogođena stvar u smislu odredbe dodatka 115.

26. Prema odredbi iz čl. 922. st. 1. ZOO-a osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. Rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika (st. 2.). Ugovor o osiguranju je ništetan ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane (st. 3.). Ali ako je ugovoreno da će osiguranjem biti obuhvaćeno određeno razdoblje koje prethodi sklapanju ugovora, ugovor će biti ništetan samo ako je u trenutku njegova sklapanja zainteresiranoj strani bilo poznato da se osigurani slučaj već dogodio, odnosno da je već tada bila otpala mogućnost da se on dogodi (st. 4.).

27. U slučaju kada bi se tumačilo da je loš projekt u osiguranju objekta u izgradnji obuhvaćen osiguranjem, to bi takav rizik bio suprotan odredbama iz čl. 922. st. 2. ZOO- a. Navedeno stoga jer se ne radi o budućem, neizvjesnom i nezavisnom od isključive volje ugovaratelja riziku. Dapače, moglo bi se tumačiti da je takav ugovor i ništetan jer bi u trenutku sklapanja ugovora osigurani slučaj već bio u nastupanju (čl. 922. st. 3. ZOO-a). U takvoj situaciji došlo bi do daljnje primjene odredbe iz čl. 922. st. 4. ZOO-a.

28. S obzirom na to da se ovdje radi o ugovornom odnosu, da se ugovori tumače onako kako glase (čl. 319. st. 1. ZOO-a), a da su ugovorne stranke ugovaranjem dodatka 115 između sebe ugovorile isključenje iz osiguranja u slučaju greške u projektu (između stranaka nije sporno da je do štete došlo zbog greške u projektu), to je sud zaključio da tuženik nije obvezan isplatiti utuženu osigurninu, suprotno navodima tužitelja.

29. Suprotno navodima tužitelja, nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 320. st. 1. ZOO-a jer se ne radi o nejasnim odredbama.

30. Tuženik je u spis dostavio komentar na tumačenje police osiguranja CAR društva Munich RE i odobrenja 115 (listovi 541. – 543. spisa). Sud je navedeni komentar pročitao te koristio kao dokaz i to ispravu u spisu u smislu odredbi ZPP-a. Tužitelj se protivio korištenju navedenog komentara. Valja navesti da se ovdje ne radi o nalazu i mišljenju, već samo o ispravi u spisu dok je dužan i ovlašten u konkretnom predmetu, među ostalim, tumačiti ugovorne odredbe. S obzirom na to da je sud cijenio dostavljeni dokaz kao ispravu sud je utvrdio da je u ispravi naznačeno da se komentar daje bez prejudiciranja i bez podataka o svim činjenicama i relevantnim ugovornim odnosima. Društvo Munich RE smatra da su ugovaranjem od svih rizika (CAR) ugovoreni svi rizici osim onih koji su izričito isključeni. Munich RE društvo zaključuje da se radi o lošem planiranju, što je isključeno iz osiguranja. Ukazuju da se radi o poduzetničkom riziku, koji se nije odvijao na gradilištu te je vjerojatno izvan razdoblja osiguranja.

31. Preostale dokaze u spisu sud je pročitao, međutim, a s obzirom na zaključak da je greška u projektu isključena iz osiguranja, to ih nije obrazlagao u ovoj presudi. Sud je pročitao i opće uvjete za osiguranje od odgovornosti od 2. veljače 2017. (listovi 31. - 35. spisa). Navedeni opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti, također, su u primjeni po polici iz ovog predmeta. Međutim, čl. 3. općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti ugovoren je predmet osiguranja, a to je građansko pravna, izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu uslijed smrti, tjelesne ozljede ili povrede zdravlja kao i oštećenja ili uništenja stvari treće osobe. S obzirom da se u konkretnom predmetu radi o šteti na pristupnoj rampi s dokovima, koja je u vlasništvu tužitelja, to nema mjesta primjeni navedenih općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti.

32. Sud je pročitao i opće uvjete za osiguranje imovine od 2. svibnja 2018. (listovi 65. – 69. spisa), koji se, također, primjenjuju u ovom predmetu. Čl. 6. st. 1. općih uvjeta za osiguranje imovine ugovoreno je da je osigurani slučaj događaj prouzročene osiguranim rizikom. Čl. 6. st. 2. općih uvjeta za osiguranje imovine ugovoreno je da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Ovdje se u navedenoj odredbi i poziva na čl. 922. st. 1. i 2. ZOO-a. Čl. 6. st. 3. općih uvjeta za osiguranje imovine ugovoreno je da je ugovor o osiguranju ništetan, ako je koji u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili je taj dio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane. Čl. 6. st. 4. navedenih uvjeta ugovoreno je da ali ako je ugovoreno da će osiguranjem biti obuhvaćeno određeno razdoblje koje prethodi sklapanju ugovora, ugovor će biti ništetan samo, ako je u trenutku njegova sklapanja zainteresiranoj strani bilo poznato da se osigurani slučaj već dogodio, odnosno da je već tada bila otpala mogućnost da se on dogodi. I ovdje se odredba općih uvjeta poziva na čl. 922. st. 3. i 4. ZOO-a. Ova odredba općih uvjeta za osiguranje imovine identična je odredbama čl. 922. ZOO-a, što je prethodno obrazloženo.

33. Sud se nije upuštao u ocjeni pravovremenosti prijave iz razloga što je zaključio da greška u projektu nije u pokriću osiguranja.

34. Također, sud se nije upuštao u provođenje dokaza o tome jesu li ispravno izvedeni radovi po lošem projektu, i o visini, sve iz razloga prethodno obrazloženih, a to je da šteta nije u pokriću.

35. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke.

36. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarife).

37. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.666,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 24. listopada 2025. u iznosu od 1.666,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćnicima, na ročištima 3. studenog 2025., 4. prosinca 2025. i 2. veljače 2026., za svako iznos od 1.666,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Stoga je tuženiku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.412,50 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi, koju je tuženik tražio, a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 663,61 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana