REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
Poslovni broj: K-396/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, u po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv prvooptuženog AZ i drugooptuženog KZ, zbog kaznenog djela iz članka 240. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO-875/2020. od 7. listopada 2020. činjeničnog opisa izmijenjenog na raspravi 12. studenog 2025., nakon održane javne rasprave 17. veljače 2026., u prisutnosti Mihaele Dumbović Šemnički, zamjenice općinske državne odvjetnice u Zlataru, prvooptuženog AZ uz zamjenicu branitelja, odvjetnicu Tihanu Cišper i drugooptuženog KZ uz braniteljicu, odvjetnicu Natašu Vučinić, 20. veljače 2026. izrekao je, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Prvooptuženi AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆZ i DZ, rođene A, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno na izdržavanju kazne u Zatvoru u Zagrebu, K, državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom školom, stolar, zaposlen u Drvopromet Pintar j.d.o.o., oženjen s CZ, koja je zaposlena, koristi prava po osnovi rodiljnog dopusta, otac šestero maloljetne djece, osuđivan, vodi se još 12 kaznenih postupaka pred ovim sudom, nalazi se na izdržavanju kazne u drugom predmetu
i
drugooptuženi KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i RZ, rođene D, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom VŠS, fizioterapeut, zaposlen u privatnoj praksi, "Fizikalna terapija Željko Čop", s primanjima oko 3000 eura mjesečno oženjen, otac dva punoljetna i jednog maloljetnog djeteta, suvlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog automobila BMW, proizvedenog 2010., Peugeot 3008 proizvedenog 2017., vlasnik firme Terapija Željko Čop d.o.o., ne vodi se drugi kazneni niti prekršajni postupak, neosuđivan, nalazi se na slobodi,
k r i v i s u
što su:
-prvooptuženi AZ
1) u vremenskom razdoblju od 28. ožujka 2017. do 1. siječnja 2018., I. optuženik AZ, kao otac mlt. ČZ te njezin zakonski zastupnik odnosno osoba ovlaštena za zastupanje djeteta po novčanim sredstvima na njezinom računu br:
R3524840083235916421, otvorenom u Raiffeisenbank Austrija d.d., u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, s istog računa je neovlašteno prisvojio novčana sredstva u iznosu od najmanje 65.000,00 kuna, a za koji iznos je oštetio mlt. ČZ,
dakle, kao roditelj zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabio zakonom dane mu ovlasti i time prouzročio znatnu imovinsku štetu osobi čije interese zastupa
te prvooptuženi AZ i drugoptuženi KZ
2.) u vremenskom razdoblju od 23. ožujka 2017. do 15. veljače 2018., I. optuženik AZ kao otac mlt. LZ rođenog **.**.2013., dok je temeljem Rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne Službe u Zabku, broj R1 Ob-75/2017 bio ovlašten za zastupanje djeteta po novčanim sredstvima na njegovom računu otvorenom kod Raiffeisenbank Austria d.d. br: [broj bankovnog računa], u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u znatnom iznosu, zajedno i po prethodnom dogovoru s II. optuženikom VZ, novčana sredstva u ukupnom iznosu od 289.920,00 kuna s naprijed opisanog računa otvorenog na ime mlt. LZ unaprijed uplatio na ime liječenja mlt. LZ na račun Privatne prakse fizikalne terapije i rehabilitacije KZ u [adresa], temeljem tri računa Privatne prakse fizikalne terapije i rehabilitacije, i to Rn.br.045/1/17 od 08.07.2017.g., Rn.br.050/1/17 od 01.08.2017.g. i Rn.br.057/1/17 od 04.09.2017.g., za terapije koje po prethodnom dogovoru sa II. optuženikom VZ nisu odrađene, pa je II. optuženik KZ na traženje I. optuženika AZ predao navedena novčana sredstva I. optuženiku na ruke, a koji ih je zadržao za sebe oštetivši mlt. LZ za novčani iznos od 289.920,00 kuna te je I. optuženik AZ u istom svojstvu i vremenskom razdoblju s naprijed navedenog računa mlt. sina LZ podigao daljnji iznos od najmanje 80.000,00 kuna, a koji iznos je također zadržao za sebe,
dakle, prvooptuženi AZ, kao roditelj, zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabio zakonom dane mu ovlasti i time prouzročio imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, a kaznenim djelom je prouzročena znatna imovinska šteta, a drugooptuženi KZ drugome s namjerom pomogao da kao roditelj zastupajući imovinske interese, zlouporabi zakonom dane mu ovlasti i time prouzroči znatnu imovinsku štetu osobi čije imovinske interese zastupa,
čime je prvooptuženi AZ, radnjama koje su opisane pod točkom 1. u odnosu na oštećenu, mlt. ČZ i radnjama koje su opisane pod točkom 2., u odnosu na oštećenog, mlt. LZ, počinio dva kaznena djela protiv imovine, zlouporabom povjerenja, opisano u članku 240. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 240. stavku 3. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11, dok je drugooptuženi KZ počinio kazneno djela protiv imovine, zlouporabom povjerenja, opisano u članku 240. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 u vezi članka 38. KZ/11, a kažnjivo po članku 240. stavku 3. KZ/11.
II. Zbog toga se prvooptuženome AZ za kazneno djelo iz članka 240. stavak 3. KZ/11
u t v r đ u j u
- KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE
u odnosu na za oštećenu, mlt. ČZ
i
- KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) GODINE
u odnosu na oštećenog, mlt. LZ
i na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 prvooptuženi AZ
o s u đ u j e s e n a
JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
3 (TRI) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI.
III. Drugooptuženi KZ se za kazneno djelo iz članka 240. stavak 3. KZ/11.
o s u đ u j e n a
KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE
i na temelju članka 56. KZ/11.
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko drugooptuženi KZ u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako u za to danom roku ispuni posebnu obavezu.
IV. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP) maloljetnim oštećenicima dosuđuju se imovinskopravni zahtjevi na način da se nalaže:
-prvooptuženom AZ da oštećenoj ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],98 € /65.000,00 kn (osam tisuća šestodvadesetšest eura i devedesetosam centi, a oštećenom BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi štetu u iznosu 29.862,62 €/224.960,00 kn (dvadesetdevet tisuća osamstošezdesetdva eura i šezdesetdva centa), sve to u roku 15 (petnaest) dana te
-drugooptuženom KZ da oštećenom LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi štetu u iznosu 19.239,50 €/144.960,00 kn (devetnaest tisuća dvjestotridesetdevet eura i pedeset centi), u roku 15 dana
Odbija se zahtjev oštećenika da se oba optuženika obveže da solidarno naknade cjelokupni iznos štete po obje točke optužnice, kao neosnovan.
V. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11. drugoooptuženome KZ određuje se posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11; i to da u roku 15 (petnaest) dana, od dana pravomoćnosti presude, oštećenom LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi štetu u iznosu 19.239,50 € (devetnaest tisuća dvjestotridesetdevet eura i pedeset centi)
Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženiku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.
VI.Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 nalaže se prvooptuženome AZ platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu 200,00 € (dvjesto eura), a drugooptuženome KZ platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu 400,00 € (četiristo eura), koje je svaki optuženik dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana, računajući od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu.
2.Opunomoćenica maloljetnih oštećenika postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu 434.920,00 kuna, a po osnovi protupravnih zadržanih iznosa u pojedinačnim iznosima 65.000,00 kuna, 80.000,00 kuna i 289.920,00 kuna, sada 57.723,80 eura, i to prema obojici optuženika solidarno.
2.Pozvan da se očituje o osnovanosti optuženice, svaki optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.
3.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke: OZ (stranica 503-504 i 628-629), EZ i ĐZ (stranica 509-513), JZ (stranice 517-518), RZ i ZZ (stranice 537-539), OZ i MZ sa zapisnika od 3. veljače 2025. (stranice 628-631) i ĆZ (stranice 703- 704) te stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo Kristijana Tole sa zapisnika od 12. studenog 2025. (stranice 741-742).
3.2.Pročitani su, odnosno pregledani: rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj R1 Ob-20/2018-52 od 09. srpnja 2018. (list 13-20), zapisnik o očevidu Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaje prometne policije Krapina broj.51117-11/3-K18/2016 od 02. siječnja 2017. (list 26-30), medicinska dokumentacija za mlt. LZ (list 31-35), mišljenje i podaci o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama Centra za socijalnu skrb Donja Stubica od 18. travnja 2017. (list 45-47), rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj R1 Ob-75/2017-13 od 21. travnja 2017. (list 461-65), promet po računu mlt. LZ otvoren kod Reiffeisen BANK za razdoblje od 23. ožujka 2017. do 25. travnja 2017. (list 75), nalog za devizno plaćanje Reiffeisenbank na ime I. okr. IZ iznos od 5.500,00 eura (list 82), isplatna lista Reiffeisenbank podizanja novčanog iznosa od 5.500,00 eura od strane I. okr. AZ (list 83), račun broj: 553/P1/1 poliklinike Neuron iz Zagreba, Šalata 12 za mlt. C na iznos od 3.900,00 kuna (list 84), račun broj 045/1/17 Privatne prakse fizikalne terapije i rehabilitacije KZ za mlt. FZ na iznos od 80.000,00 kuna (list 85) nalog za devizno plaćanje Raiffeisenbank na ime mlt. LZ na iznos od 9.700,00 eura (list 86), rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj R1 Ob- 320/2017-31 od 21. studenog 2017. (list 89-92), rješenje o osiguranju Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj R1 Ob- 20/2018-37 od 15. veljače 2018. (list 105- 111), program fizikalne terapije Privatne prakse fizikalne terapije II. okr. Željka KZ za mlt. LZ, zajedno sa cijenom pojedinih usluga u sveukupnom novčanom iznosu od 30.550,00 kuna (list 115-131), posebno izvješće Policijske uprave krapinsko- zagorske, Službe kriminalističke policije broj 511-17-14/1-K14/2019 od 29. travnja 2019. (list 137-150), nalog za nacionalno plaćanje u kunama Erste banke (list 165-178), specifikacija troškova Poliklinike Glavić za liječenje mlt. LZ (list 182-205), predračun Poliklinike Glavić broj: 35-2018 od 27. studenoga 2018. na iznos od 80.000,00 kuna (list 215), medicinska dokumentacija Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice za mlt. LZ (list 216-261), račun broj 050/1/17 Privatne prakse fizikalne terapije i rehabilitacije KZ za mlt. FZ na iznos od 160.000,00 kuna (list 288), račun broj 057/1/17 Privatne prakse fizikalne terapije i rehabilitacije KZ za mlt. FZ na iznos od 49.920,00 kuna (list 289), specifikacija troškova Privatne prakse fizikalne terapije i rehabilitacije KZ za mlt. FZ -rad subotom i nedjeljom (list 290-292), ugovor potpisan između I. okr. AZ i II. okr. KZ od 18. lipnja 2020 (list 293), izvješće Centra za socijalnu skrb Donja Stubica od 30. studenog 2018. (list 294-295), podaci iz jedinstvenog registra računa FINE (list 325-340), rješenje Centra za socijalnu skrb Krapina od 23. srpnja 2019. (list 346-347), specifikacija troškova liječenja mlt. LZ dostavljena od strane Specijalne bolnice GLOBAL CARE SURGERY iz [adresa]( list 381-386), potvrda o izvršenoj registraciji Specijalne bolnice GLOBAL CARE SURGERY s medicinskom dokumentacijom za mlt. LZ (list 387-393), nalog za plaćanje Specijalne bolnice GLOBAL CARE SURGERY na iznos od 1.940,00 eura (list 401), zapisnik o ispitivanju svjedokinje OZ od 15. listopada 2019. (list 407-409), nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja (list 432-440), zapisnik o ispitivanju svjedokinje JZ od 03. srpnja 2020. (list 464-465), zapisnik o ispitivanju svjedokinje DZ od 03. srpnja 2020. (list 466- 467), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐZ od 03. srpnja 2020. (list 468-469), uplatnice (stanica 633), uplata 1. rate duga (634), potvrda Poliklinike Glavić (stranica 635), spis R1 Ob-20/2018, iz kojeg; predračun za liječenje matičnim stanicama, izvješće CZSS Donja Stubica od 18. travnja 2017. ,podatak o isplati Wiener osiguranja, mail odvjetnika Ognjena Krznarića od 20. travnja 2017. uz priloge, rješenje SS u Zaboku poslovni broj: R1 Ob-75/2017 od 21. travnja 2017., stanje računa Reiff. banke za LZ uz karticu prometa , uplate Veneto banke , ispis prometa po tekućem računu LZ Reiff. banke, nalog za devizno plaćanje AZ od 21. travnja 2017. , račun Poliklinike Neuron od 14. ožujka 2017. , nalog za devizno plaćanje od 5. srpnja 2017., rješenje SS u Zaboku poslovni broj: R1 Ob-220/2017 od 21. studenog 2017. i kartica prometa po računu LZ za razdoblje od 28. ožujka 2017. do 8. prosinca 2017. (stranice 637-670); zatim podnesak Policijske postaje Donja Stubica od 10. veljače 2025. (stranica 675) i potvrda HZMO od 14. veljače 23025. (stranica 678-680).
3.3.Na raspravi 17. prosinca 2024. obrana 2. optuženika je predložila da se ispitaju PZ i ŽZ na okolnost da su predujmljivali troškove terapija drugooptuženiku. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane drugooptuženika kao neprikladan, okolnost da bi eventualno pacijenti PZ i ŽZ predujmili troškove planiranih terapija, ne daje nikakva saznanja o tome kakav je bio eventualni poslovni odnos drugooptuženika s prvooptuženikom.
3.4.Također je odbio dokazni prijedlog obrane da se pribave podaci o iznosima koje je OZ podizala s računa djece; kao usmjeren na nepotrebno odugovlačenje postupka budući da se optužnica temelji na iznosima koje je podizao prvooptuženik osobno, a ne na iznosima koje bi podizala majka djece.
3.5.Nakon toga drugih dokaznih prijedloga nije bilo pa su pročitani izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženike.
3.6.Na kraju dokaznog postupka svaki je optuženik obranu.
4.1.1. Prvooptuženi AZ iznosio je obranu na kraju dokaznog postupka, a neke dijelove i na raspravnim ročištima 7. prosinca 2024. (stranice 597-598), 21. travnja 2021. (stranica 504) te 10. lipnja 2025. (stranica 711),
4.1.2.Opisao je da na slobodi živi sa suprugom i dvoje djece, time da je jedno zajedničko dijete mlađe od godinu dana koje u međuvremenu nije vidio, dok je drugo dijete njegove supruge, staro 11 godina. Također ima troje djece starih 5, 6 i 8 godina, koji žive po tjedan dana kod njega, a tjedan kod majke JZ, u obvezi je plaćanja uzdržavanja za dvoje djece koju ima sa OZ u ukupnom iznosu 250 eura te za troje djece s JZ u iznosu ukupno 250 eura, a plaća i vrtić za tu djecu ukupno 120 eura. On se namjerava na slobodi zaposliti kod brata.
4.1.3.On je podignuo 60 tisuća kuna sa računa ČZ, te je novce potrošio na dijete, ali ako sud smatra da nije trebao te novce podignuti, on bi ih djetetu vratio. U trenutku kada su djeca stradala vodio je dva kafića koja su lijepo poslovala, oba je zatvorio i sve novce usmjerio na liječenje LZ. Bio je s njim u bolnici i kad majka nije bila. OZ je sa svojim ocem podignula 35 tisuća kuna s računa jednog od djeteta, trebao je svatko od njih dobiti pola, ali je ona novce uzela sebi.
4.2.1. U odnosu na točku 1., iskazao je da su sredstva s računa kćerke ČZ podizali i supruga i on. On je imao odluku gdje je smio novce podizati. Sve novce koje je podigao je iskoristio za potrebe svoje kćeri. Tako ističe da joj je uredio sobu, a drugih izdataka se ne sjeća. U odnosu na točku 2., iskazao je da je on podizao novce s računa sina LZ, na to je bio ovlašten i novce je koristio prema svojoj najboljoj namjeri za njegovo liječenje i oporavak. U odnosu na drugooptuženika, dijete je svaki drugi dan kod njega imalo terapije u trajanju oko dva sata kroz sigurno jednu godinu. S drugooptuženikom je dogovorio, kako mu ne bi davao novce tjedno ili mjesečno, da podmiri troškove unaprijed. U jednom trenutku djetetu je slomljena noga, bilo je mjesec dana u Klaićevoj bolnici i zbog toga je došlo do zastoja s terapijama kod KZ. On je inače trošio novce za LZ za kolica koja je imao kod njega, rampu za dvorište, lijekove, tečaj za sebe za stomu i kateter. Također je i njemu uredio i sobu.
4.2.2.Želio je odgovoriti isključivo na pitanja koja se tiču socijalnih uvjeta pa je tako iskazao da ima šestero djece, najmlađe dijete živi s njim, troje djece iz prethodnog braka ga posjećuje svaki vikend, a LZ i ČZ svaki drugi vikend, prema dogovoru s njihovom majkom, time da je njih vidio vikend prije uhićenja u prosincu 2024. Otad se nalazi u zatvoru.
5.1. Drugooptuženi UZ iznio je obranu na zapisniku od 7. prosinca 2024. Rekao je da je sa prvooptuženikom dogovorio terapije za njegovog sina. Naglasio je da AZ inače ne poznaje, da mu se on obratio kao pacijent i da je (UZ) osmislio plan terapije. Naveo je da je riječ o kompliciranom slučaju paraplegije, on ima iskustva u radu s takvim pacijentima i znao je da je terapija dugotrajna. Ako bi sumirali, njemu je AZ platio za terapije 289.920,00 kuna, on je AZ vratio od toga 195.500,00 kuna, a odradio je terapija za 80 tisuća kuna.
5.2.Izdao je tri računa, a u međuvremenu je AZ vraćao novce. Tako je prvo izdao račun na 180 tisuća kuna i to je AZ platio, tada je AZ rekao da treba novce za matične stanice i operaciju u [adresa] pa mu je vratio 150 tisuća kuna. U tom trenutku nije bio odrađen cjelokupni iznos od 180 tisuća kuna terapija za koje je izdao račun. Ne zna koliko je tada bilo odrađeno. Također ne zna koliko je vremena prošlo između izdavanja računa i vraćanja novaca Pintaru. On je i sam otac i bilo mu ga je žao te mu je povratom novaca htio pomoći.
5.3.Za jedno vrijeme izdao je drugi račun na 180 tisuća kuna kojeg mu je AZ platio i za jedno vrijeme je GZ od toga dao 50 tisuća kuna jer je rekao da je došlo do komplikacija u liječenju sina. Nije se o knjigovodstvenom značenju ovakvih tijekova novca zamarao. Mogao je raspolagati gotovinom jer je riječ o obrtu.
5.4.U jednom trenutku pozvan je na sud kao svjedok i tada je shvatio u što je ušao, vidio da je GZ već dobio neke novce za matične stanice i da je dizao novce s računa mlt. djeteta. On je za sud u Zaboku trebao sačiniti specifikaciju dolazaka LZ na terapije. Nije vodio takvu evidenciju i nije se sjećao datuma pa je pitao optuženika i njegovu majku za datume i prema njihovim podacima sastavio specifikaciju. Moguće da neki datumi nisu odgovarali. Međutim, tvrdi da je odradio terapija za vrijednost 80 tisuća kuna. Riječ je o terapijama gdje treba biti slobodan za termin unaprijed i gdje treba osoblja. Upravo iz tih razloga u takvim situacijama se plaća unaprijed. Terapije su trajale kroz jednu godinu, i to nešto kod njih doma , a nešto u ordinaciji.
5.5.On je izdao optuženiku i treći račun, moguće na 80 tisuća kuna, za nastavak terapija. GZ ga je zamolio da mu od tih novaca nešto vrati, ali je rekao da sad više neće.
5.6.Kada mu se predočava ugovor od 18. lipnja 2018. na listu 293 spisa, navodi da iznosi iz ugovora odgovaraju.
5.7.On je tražio optuženika da potpišu taj ugovor, gdje bi pisalo koliko novaca je GZ primio od GZ, GZ je sastavljao taj ugovor. Taj je ugovor prepisivao iz interneta i tako je došlo do izraza "preplaćeni iznos". Točno je da je u dva navrata vraćao novce, ali u ugovoru su to spojili u jedan iznos. Njemu je AZ rekao da je djetetu bio blokiran račun i da to napišu, a ugovor je radio nakon svjedočenja na sudu. Ugovor je sačinjen zato da se dokaže da je AZ primio taj novac, on djetetovu majku nije upoznao, nije znao je li AZ u braku s Leovom majkom i nije s Leovom majkom kontaktirao u vezi ovog ugovora. On je izgubio motiv za liječenja LZ nakon tih događaja. Njemu se poljuljalo povjerenje u AZ, a kada mu se predočava da je u ugovoru bio problem prijelom noge, navodi da su tu stali. On je u godinu dana koliko je radio s djetetom potrošio oko 10 sati da obitelj educira, što treba prilagoditi u kućanstvu, kako se vježba s djetetom i slično. Neke terapije su bile u obitelji, neke kod njega jer se njima prilagođavao. On izdaje račun na pacijente i zato je račun na mlt. dijete. On je na račune pisao usluge koje je planirao, time da nije sve niti napisao. U periodu terapije koja je provedena nije sudjelovao sportski trener.
5.8.Zadnji račun je na iznos 80.000 kuna jer je računao da toliki iznos, uz iznose koji su ostali nakon vraćanja, pokriva oko tri godine rehabilitacije. Iznos od 240.000 kune bi pokrivao tri do četiri godine rehabilitacije. Iznos od 180.000 pokrivao bi dvije do tri godine rehabilitacije. Kada izdaje račune unaprijed, izda račun za godinu do dvije, koliko procijeni da treba rehabilitacije. Nije znao otkud su novci koje mu je davao AZ. Ne zna što se dogodilo s pokušajem da se matičnim stanicama pomogne djetetu, a za koje svrhe je vratio AZ 150.000 kuna.
5.9.Procjenjuje da je kod njega ostalo oko 30.000 kuna nepotrošenih novaca za terapije. On je taj novac spreman vratiti. Nije znao kome i kako novce vratiti s obzirom na probleme i zbog toga nije novce vratio. On je procijenio koliko je novaca ostalo neiskorišteno za terapije. Ukupno potrošeno i nepotrošeno što je ostalo kod njega je 94.400,00 kuna.
5.10.Novce je njemu AZ uplatio prijenosom s računa, ne zna čijeg. U trenutku izdavanja računa nije imao dogovor s AZ da mu dio novaca vrati. AZ je njega tražio 10-ak dana nakon što je izdan prvi račun da mu novce vrati za liječenje sina. Ne zna koliko je tada imao zaposlenih. Od 2015. je 5-6 zaposlenih, a sada ih ima 20. On je vratio AZ gotovinu, i to u ordinaciji. Novce je podignuo s računa, a nešto je imao i doma. On je platio porez na izdane račune. Nije razmišljao o tome da bi bio oštećen za porez jer je pomagao optuženiku. On je 40-ak puta pružao terapije na adresi AZ. Ne zna koliko puta je AZ doveo dijete u ordinaciju, vjerojatno manje od 40 puta. Cijena različitih terapija varira oko 20%. Cijena jednog dolaska je oko 300 kuna, zapravo više to ni ne zna.
5.11. On je išao kod AZ, [adresa], on je cijenu za koju je izdao račun formirao tako da je imao na umu prvo da čini uslugu. Kod LZ se primjenjivalo više vrsta terapija. Nije zalazio u njihove obiteljske stvari kad je educirao obitelj. On je s AZ dogovorio proces terapije i zato je izdavao račun za dulje razdoblje unaprijed. On ne vodi karton za pacijente, svaki zaposlenik ima svojeg pacijenta i s njim usmeno komunicira. On je tek naknadno shvatio da je dijete u razdoblju kada mu je pružao terapije bilo i u Krapinskim Toplicama i u Poliklinici Glavić i kod majke.
5.12.Njemu se čini da je svaki put terapije LZ davao u istoj sobi kada je išao u njegovo kućanstvo, ne zna čija je to soba bila, tamo je bio bračni krevet. U ordinaciji se terapije mogu raditi i na podu i na stolu, ima 10 cm debele strunjače. Terapije iziskuju specifičnu podlogu, gumiranu strunjaču. Madrac na bračnom krevetu ne odgovara takvoj podlozi, ali se kućne terapije rade na krevetu. Podloga nije od presudnog značaja za terapiju, nego je presudno da se što više radi. Dijete je radilo na strunjači od 220 centimetara, strunjače se smotaju. Nije nosio strunjaču u kućanstvu AZ jer je strunjaču trebao kod sebe na poslu, a kod njih nije bilo mjesta da se strunjača rastvori. U ordinaciji je za LZ koristio i magnet i struju, a to je koristio i u kućanstvu. On je u kućanstvu koristio prenosivi magnet. On je znao pacijentima vraćati novce ako je došlo do prekida terapija ili ako nisu zadovoljni. 20-30% pacijenata su djeca. Nakon potpisivanja ugovora koji mu je predočen više nije bio u kontaktu s AZ. Smatra da je prevaren, njemu je AZ rekao da mu vrati novac za matične stanice, a čuo je na suđenju da je on već dobio novce za to. Ima osjećaj da je AZ trošio sredstva za druge stvari, a ne za djecu.
6.1.Slijedom takvih obrana nespornih činjenica, u bitnome, nije bilo.
6.2.U odnosu na prvooptuženog AZ bilo je sporno, u odnosu na točki 1., koliko je novaca podignuo s računa kćeri ČZ i za što je te novce iskoristio. U odnosu na točku 2., bilo je sporno koliko je novaca podignuo s računa sina LZ i za što je te novce iskoristio. Isto tako, je li dogovorio s drugooptuženim KZ da će prikazati kao da je sinu sačinio terapijski plan i izdao račune kako bi se opravdalo uzimanje spornog iznosa.
6.3.U odnosu na drugooptuženog KZ, u odnosu na djelo pod 2., bilo je sporno, u odnosu na djelo pod 2., je li s prvooptuženim AZ dogovorio da će prikazati da je za sina LZ sačinio terapijski plan i izdao račune kako bi se opravdalo uzimanje spornog iznosa.
7.1.1.Iz pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je AZ podigao s računa LZ iznos od 80.000,00 kuna za koje nije utvrđena namjera u razdoblju od 23. ožujka 2017. do 2. siječnja 2020. Dodatno, u istom razdoblju, sa računa je naplaćeno, odnosno skinuto 656.244,53 kune kako je specificirano u Tablici 1. kolona Ostala plaćanja sa računa u kunama i čija je osnova objašnjena u koloni Primatelj-opis transakcije.
7.1.2.Nadalje, AZ je s računa mlt. ČZ podigao iznos od 65.000,00 kuna za koje nije utvrđena namjena u razdoblju od 23. ožujka 2017. do 2. siječnja 2020.
7.1.3.Dodatno, u istom razdoblju, sa računa je naplaćeno/skinuto još 139.715,16 kuna kako je specificirano u Tablici 1. kolona Ostala plaćanja sa računa u kunama i čija je osnova objašnjena u koloni Primatelj-opis transakcije.
7.2.Na raspravi se vještak očitovao, da je u odnosu na račun ČZ, nakon 1. siječnja 2018. bilo promjena na računu do razdoblja na koje se odnosi vještačenje pa bi onda to trebao maknuti iz ukupnog iznosa. Međutim, u razdoblju od 28. ožujka 2017. do 1. siječnja 2018. s njenog računa je dignuto gotovine točno u iznosu ondašnjih 65 tisuća kuna.
7.3.U odnosu na LZ, sa njegovog računa je od 1. travnja 2017. do 24. listopada 2017. podignuto 80 tisuća kuna gotovine. U iznos 80 tisuća kuna je uračunao i isplatu od 1. travnja 2017. u iznosu 10 tisuća kuna, ostali dio tog iznosa isplaćen je u daljnjem razdoblju odnosno od 21. travnja 2017. do 24. listopada 2017. je isplaćeno 70 tisuća kuna.
7.4.Ne zna jesu li sve ove isplate bile od strane optuženog AZ, i za LZ i za ČZ, na opisu transakcije piše da je novce podignuo AZ. U istom razdoblju sa računa ČZ bile su isplate i u korist OZ, a također i sa računa LZ. Međutim, u ove iznose kako je izdvojio, koji su skidani sa računa svakog djeteta, nije uračunao isplate u korist OZ. On iz dostupnih podataka, prometa po računu, nije mogao utvrditi sa kojom namjerom su novci podignuti, nego samo da su podignuti.
7.5.Ovaj nalaz sud prihvaća kao stručan i objektivan. Nalaz je jasan i potpun, a pitanje, s kojom su namjerom sporni iznosi podignuti, nije u domeni vještaka, nego suda, ocjenom provedenih dokaza.
8.1.Svjedokinja OZ, majka oštećene djece, iskazala je da su LZ i ČZ jedno vrijeme živjeli tjedan dana kod nje, tjedan kod oca, ali točno odrednice ne zna. Čini joj se da je i u razdoblju od ožujka 2017. do veljače 2018. bilo tako. Djeca su u kućanstvu oca koristila sobu koja je bila spavaća soba nje i njihovog oca. Misli da otac tu sobu nije ništa posebno uređivao, niti za nju nešto nabavljao. Iz pričanja djece zna da je tek godinu dvije unazad otac njima uredio sobu.
8.2.Vezano uz pokušaj liječenja LZ u [adresa], tamo se išlo dvaput, ta dva putovanja bila su u organizaciji optuženika i njegovih roditelja, ne zna koliki su bili troškovi puta. Prvi put su išli njen otac, optuženik, njegovi roditelji i dijete, optuženikovim autom, a drugi put su išli optuženik, njegovi roditelji, dijete i ona. Prvo putovanje je bilo s jednim noćenjem, njen otac je bio s LZ u bolnici, gdje su drugi spavali ne zna, a drugi put su se isti dan vraćali. Zna da se jelo na benzinskim postajama, odnosno u [adresa] su imali večeru.
8.3.Zna da je LZ bio na MR pretrazi u Neuronu u Zagrebu, ali čini joj se da je to bilo preko uputnice. Ako u spisu postoji račun, ne zna kako je išlo plaćanje. Većinom su sve pretrage išle putem uputnica i nije trebalo ništa plaćati. Njoj nije jasno zbog čega drugi put u [adresa] dijete nije primilo matične stanice, naveli su da dijete ima temperaturu i da nemaju sale.
8.4.Njoj nije poznato da bi optuženik ČZ u inkriminiranom razdoblju kupovao neke vrjednije stvari. Djeca su kod oca imala svoju odjeću koju su koristili kad su tamo boravili, nisu ju sa sobom prenosili kod nje, ne zna tko je to kupovao. Koliko je njoj poznato, kod oca djeca nisu imala vrjednije igračke ili nešto slično. Optuženik je u to vrijeme vozio dobre automobile, BMW i slično, radio je u inozemstvu, njoj se činilo da je on dobro živio. Ne zna je li optuženik bio prijavljeno zaposlen, njoj su samo rekli da radi u inozemstvu zbog djece, zbog dogovora oko čuvanja djece. Optuženik je dovozio i odvozio djecu pa je tako mogla primijetiti da vozi dobre aute, a što se tiče druge eventualne vrjednije imovine koju bi tada nabavio, za to nema saznanja. Zna da je od 28. ožujka 2017 do 1 . siječnja 2018. s Laurinog računa podignuto najmanje 65 tisuća kuna, ona je sigurna da to nije potrošeno na ČZ jer je ona tada bila malo dijete i nije joj ništa niti trebalo. Nije optuženika pitala za te novce. Da je od 28. ožujka 2017. do veljače 2008. s Leovog računa podignuto još 80 tisuća kuna, to je vidjela kasnije, ne zna gdje su ti novci završili. Zna da su dvaput novci otišli za Novi Sad, a potom kod dr. KZ. Misli da 2017. otac nije vodio djecu na more jer je sve bilo svježe i bili u fokusirani na djetetovo liječenje. Ona nije s optuženikovim roditeljima nikad razgovarala na što optuženik troši novce.
8.5.U Poliklinici Glavić nastali su dugovi, prvi dio platila je njena teta u iznosu 10 tisuća kuna, a drugi je plaćen s djetetovog računa do iznosa 65 tisuća kuna, u spis predaje dokaz o plaćanju. Dijete je tamo obavljalo terapije krajem 2017. /početkom 2018. , troškove je trebao platiti optuženik jer je on tada raspolagao računom. Ne zna zašto on nije platio te terapije. ČZ nije ostalo ništa na računu, isprva niti LZ nije ostalo ništa, ali je kasnije primio još jednu uplatu osiguranja. Optuženik i ona nisu razgovarali i dogovarali se kako će se trošiti novci s računa djece. Njoj nije poznato da bi LZ išao kod KZ na terapije. Ona je s računa djece podigla možda ukupno pet tisuća kuna u roku mjesec dana od uplate i nakon toga više nije smjela raspolagati s računom. LZ je ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je zadobio dok je ona upravljala vozilom, tada je bila trijezna.
8.6.Iskaz svjedokinje HZ sud ocjenjuje istinitim. Ona je, kao majka djece, imala uvid u to kako djeca provode vrijeme kada su s ocem, jer su joj djeca o tome govorila, a također je kao majka mogla provjeriti je li njen sin LZ primao kakve terapije. Sud ocjenjuje da svjedokinja nije subjektivna, nego da se rukovodi interesima svoje djece, pri čemu je notorna činjenica da novci po osnovu naknade štete djeci omogućavaju određenu sigurnost u budućnosti, osobito LZ, koji je dijete s trajnim poteškoćama. Osim toga, iskaz svjedokinje OZ ima uporište i u materijalnoj dokumentaciji, ispravama koje dokazuju kada je dijete bilo na terapijama koje je plaćao HZZO i koje je plaćala obitelj, tako da mjesta još i nekim terapijama na teret sredstava isplaćenih za naknadu štete nije bilo.
9.1.Svjedok TZ, djed djece LZ, iskazao je da je bio u [adresa] u travnju 2017., a zbog toga da bi djetetu bilo lakše u bolnici. Troškove puta platio je optuženik, ali su to bili minimalni troškovi u vidu jednog tanka goriva i cestarine. Čini mu se da su optuženik i njegovi roditelji prespavali kod svojih rođaka. On je vidio da dijete odvoze radi zahvata u bolnici, a je li zahvat izvršen, to ne može znati. Zna da su djeca zajedno kod oca koristila jednu sobu, je li otac imao kakve troškove za djecu i je li im što kupovao, ne zna. Zna samo da je njegova kćerka KZ vozila LZ na pretrage, o MR u Neuronu ne zna ništa. On je primijetio da optuženik vozi bolje aute nego je prije vozio kada bi dolazio po djecu, vidio je BMW i bolje marke auta. Svjedok je vozio LZ u polikliniku Glavić, i tu su nastali dugovi, gdje je i njegova sestra pomogla platiti jer se nije moglo platiti s računa djeteta. Nije unuka kod gospodina KZ vozio na terapije, niti mu je poznato da bi odlazio na te terapije. Ne zna tko je dogovorio terapije u poliklinici Glavić.
9.2.Optuženik sigurno nije spavao u bolnici u sobi gdje je on, djed, bio s djetetom. Kada je dijete bilo kod oca, u onom tjednu, nije dijete vozio na terapije, on je tada radio. U međuvremenu su susreti i druženja sa ocem drugačije uređeni, djeca su k ocu išla svaki drugi vikend, kćerka ih je vozila kod oca, po djecu je znala dolaziti i baka, djeca su kod oca i praznicima kako je već uređeno. Otac je trebao plaćati uzdržavanje, ali to nije uredno činio. Djeca žive u djedovoj kući i čini mu se da otac nije plaćao uzdržavanje. Nema saznanja je li otac djetetu mijenjao kateter i stomu kada je dijete kod njega boravilo. LZ sada ide u školu, a majka kompletno kupuje sve što treba za školu, također i kolica i slično.
9.3.I iskaz ovog svjedoka sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim. Isti je sukladan s iskazom svjedokinje OZ i materijalnom dokumentacijom u spisu.
10.1.Svjedokinja JZ, iskazala je da je bila do travnja 2021., a četiri i pol godine prije toga, u izvanbračnoj zajednici sa 1. optuženim AZ. Tijekom trajanja te zajednice dva do tri puta su prekidali vezu, time da taj svaki put tri do četiri mjeseca nisu živjeli zajedno, i to je bilo oko prosinca 2019., a za ostale prekide se ne sjeća. Živjeli su na više adresa, time da su jedno vrijeme živjeli na adresi [adresa], kod optuženikovih roditelja. Samo na toj adresi s njima su živjela optuženikova djeca ČZ i LZ. Tamo su optuženik i ona živjeli od početka veze, dakle prije četiri i pol godine pa do prvog raskida, što je bilo u prosincu 2019., koliko joj se sada čini. Prvo su djeca tjedan dana bila s njima, a tjedan dana kod majke, a potom su dolazila na vikende. Zna da je AZ išao na dogovor optuženom KZ, a kada je to bilo točno ne zna zato što su baš tada AZ i ona prekinuli. Također je vidjela jednom optuženog KZ kod IZ, a kada je to bilo, ne zna. Zna da je AZ vodio LZ kod KZ na terapije, ali za razdoblja ne zna. Ne zna na koji način su se te terapije plaćale. Ne zna koliko su djeca imala novaca na računu, niti kako se tim novcima raspolagalo. Ona je u vrijeme dok je živjela kod IZ bila na porodiljnom dopustu te je primala naknadu od 8.500,00 kuna i uzdržavanje za dijete iz prvog braka, tako da je mjesečno primala oko 9.000,00 kuna i njoj je to bilo dovoljno novaca. Optuženik AZ radio je sa svojim ocem i bratom, ostvarivao je primanja, ali koliko, to ne zna. U ono vrijeme optuženi AZ i ona nisu imali nikakve zajedničke izdatke. Ona je uzela kredit oko 180.000,00 kuna i putem tih novaca su uredili svoju i dječju sobu i neke sitnice po kući. Nije mogla odgovoriti na pitanje kada je uzela kredit.
10.2.Na pitanje braniteljice 2. optuženika odgovara, ona je od IZ i njegove majke čula da optuženi KZ dolazi u kuću davati terapije LZ, a vidjela ga je jednom.
10.3.Čini joj se da je kredit uzela 2019. a to je bilo u Addiko banci. Njoj je AZ rekao da je vozio LZ na terapije kod optuženog KZ. Ne zna koliko je puta čula da je optuženi KZ dolazio u kući davati LZ terapije. Kada je vidjela optuženog KZ u kući, čini joj se da je on baš dolazio, a ona odlazila.
10.4.Optuženi AZ imao je kafić koji je zatvorio onda kad su stradala djeca. Optuženi AZ i ona prekinuli su par mjeseci nakon što su njegova djeca stradala, u to je sigurna, ali nije sigurna kada je to bilo. Ne bi mogla odgovoriti na pitanje za koliko vremena nakon što su djeca stradala je optuženi AZ išao na dogovor za terapije kod optuženog KZ. Ona je vidjela optuženog KZ u kući na adresi [adresa], a čini joj se da je to bilo nakon što su se optuženik i ona već pomirili, a nakon prvog prekida. Nije s LZ dok su živjeli zajedno pričala o terapijama jer se bazirala na neke druge stvari upravo da dijete ne misli o tome. Svoje trenutne odnose sa 1. optuženim AZ bi opisala da se oni mijenjaju „kako koji dan“, a većinom si nisu dobri.
10.5.Ova svjedokinja nije imala saznanja o tome kada je prvooptuženi AZ podizao novce s računa svoje djece iz prvog braka, niti za što ih je trošio. Ispričala je da djeca niti nisu cijelo vrijeme živjela s ocem jer su ona i AZ živjeli i kod njegovih roditelja i na drugoj adresi. Njena saznanja o terapijama koje bi provodio KZ su posredna, da on daje djetetu terapije, govorio je prvooptuženi AZ i njegova majka, time da svjedokinja nije znala je li majka govorila o posrednim ili neposrednim saznanjima. Prvooptuženom AZ bilo je u interesu da govori o terapijama kod KZ kako bi bio uvjerljiv i opravdao sredstva koja su navodno bila uložena u terapije.
11.1.Svjedokinja DZ iskazala je da je prvi put vidjela optuženog KZ kada je došao u njenu kuću i tražio ju da mu da datume kada je njen unuk bio kod nje, da on može te datume predati za potrebe postupka koji se vodi zbog toga jer je on uzeo novce s računa unuka. On se njoj predstavio kao doktor fizijatar i govorio da vrši terapije. Ona je njemu namjerno dala krive datume. Postoji odluka kada su djeca kod oca, kada kod majke i ona je mogla dati datume kada dijete nije bilo kod njih.
11.2.Kada ju se pita je li optuženi KZ vršio kakve terapije nad njenim unukom, navodi da možda, vjerojatno je.
11.3.Kada joj se predočava treći odlomak njenog iskaza na listu 467 spisa odgovara, da je doktor dolazio u njihovu kuću.
11.4.Kada joj se predočava da je danas rekla da je doktora prvi puta vidjela kada je došao po datume, navodi da se njoj u životu puno toga loše desilo i da je doktor dolazio u njihovu kuću, a je li to bilo prije ili kasnije u odnosu na trenutak kada je došao po datume, sada ne zna.
11.5.Kad joj se predočava četvrti odlomak njenog iskaza na listu 467 spisa, da ju je optuženi KZ zvao i slao joj poruke u vezi datuma, navodi da je on došao u njenu kuću i da je to tako prilikom ispitivanja pred ODO Zlatar i rekla. Ona je dala krive datume zbog toga jer je u tom trenutku već bilo poznato da će se voditi postupak.
11.6.O tome koliko novaca i na koji način bi bilo uzeto sa računa unuka ne zna.
11.6.Događaj kada je optuženi KZ došao do nje bio je otprilike dvije godine. Ona je bila kod kuće kada je on dolazio u kuću, ali nije bila cijelo vrijeme prisutna. Uz optuženog bio je i njen sin i unuk, kakvu terapiju je optuženi KZ davao ne zna, ali zna da je s LZ razgovarao. Ne zna koliko dugo se optuženi KZ zadržavao u njenoj kući. Ne zna niti koliko često je on dolazio. Nije primijetila da sin živi na način koji ne odgovara njegovim primanjima.
11.7.Dijete je dosta vremena provelo i po bolnicama, ali načelno je trebao biti tjedan dana kod oca, a tjedan dana kod majke i to se poštivalo. Oba roditelja dogovarala su se oko terapijskih postupka i liječenja LZ, a ona je tome bila prisutna, osim za doktora KZ, to ne zna jesu li razgovarali. U trenutku kada ju je optuženi KZ tražio datume, ona je znala tko je on jer je on već prije bio u njihovoj kući. Nije znala koliko je novaca uplaćeno na Leov račun, niti kako su se novci kretali. Njoj je sin samo najavio da će doći doktor KZ vezano uz LZ, te se i on kada je došao predstavio, ali ne zna kakve su to terapije bile. Dok je dijete bilo kod njih, odlazilo je u Polikliniku Glavić, u Krapinske Toplice, salon Kretanja u Zagreb. Ona je dijete spremala kada bi ga sin vozio na terapije, ali je li išao na terapije u Zagreb kod doktora KZ, ne zna.
11.8.Kada joj se čita njen iskaz na listu 467 drugi odlomak, navodi da njen sin i danas troši te da to nema veze sa novcima sa računa djece. Moguće se da je u afektu rekla da njen sin i bivša snaha na račun svoje djece lijepo žive, ali to nije točno.
11.9.Kada joj se predočava dio njenog iskaza drugi odlomak list 467 spisa koji glasi „puno novaca je otišlo i mimo“, odgovara da je takvo što rekla, ali nije znala da bi njen iskaz bio ograničen samo na novce koji bi bili na Leovom računu. Ona je, kada je to rekla, mislila na novce koje je kao naknadu štete primio njen sin. Nadalje, kada joj se predočava isti odlomak, navodi da je svojim novcem platila terapije po svom izboru jer je to bila njena želja. To ne znači da i roditelji nisu plaćali druge terapije.
11.10.U odnosu na treći odlomak njenog iskaza na listu 467 spisa, ona je sinu rekla da joj je sumnjivo da je doktor uzeo puno novaca sa računa njenog unuka radi terapija, a terapija nije toliko bilo, a ne sjeća se što joj je sin na to odgovorio.
11.11.Njoj je bivša snaha jednom u autu dok su s LZ išli na terapije, rekla da ne zna što se desilo, da fale novci s Leovog računa. Ona nije znala koliko je novaca, samo ju je pitala zašto joj prije to nije rekla. Svjedokinji su na policiji u [adresa] rekli da su novci otišli na račun doktora KZ. Također joj je doktor KZ kada se predstavio i došao u kuću rekao da su novci na njegovom računu, da mu je sin uplatio novce. Nije se mogla sjetiti kada je to rekao. Ona je na kratko sa sinom razgovarala i ne sjeća se što je rekao. Njen sin trenutno ne vozi nikakav automobil, vozi njen Mercedes koji je star sedam godina. Njoj nije poznato da bi sin otkazao terapije doktoru KZ i uzeo novce koje mu je uplatio.
11.12.Ona nije mislila da sin i snaha žive iznad mogućnosti, nego da previše troše. Čini joj se da je odluka o načinu održavanja i susreta s djecom promijenjena u kolovozu 2020., sada se prisjeća da je to bilo 2019.. Nakon toga susreti su svaki drugi vikend, ali se dogovara i češće. Ona je bila u radnom odnosu dok je optuženi KZ dolazio u kuću na terapije. Ona je vozila unuka na sve terapije, ali kod doktora KZ nikada. Unuka je vozila svaki dan, a s njom je nekada išao i mlađi sin. Također je i mlađi sin nekada vozio na terapije. Ona je sa svojim sinom IZ u dobrim odnosima. Ona nije s njim razgovarala o ovom postupku, nikad, pa ni sad kada je dobila poziv kao svjedokinja. Smatra da njen sin nije u stanju napraviti ovo što mu se stavlja na teret. Ona je čula da se stavlja na teret njenom sinu, da je lopov. Kada ju se u konačnici pita zašto je dala doktoru KZ krive datume, postavlja pitanje zašto si on kao doktor nije vodio evidenciju.
11.13.Kada joj je snaha rekla što se dogodilo, ona joj je to samo natuknula, s njima je bilo dijete, a pred djetetom se takve stvari ne pitaju. Nije snahu nazvala da joj objasni zbog toga što su već kući počeli dolaziti pozivi za ispitivanja. Ona je bivšoj snahi rekla zašto ju nije nazvala, jer je smatrala da joj je kao majci trebala reći. Ona je s bivšom snahom i dalje u dobrim odnosima zbog djece.
11.14. Iskaz ove svjedokinje sud ocjenjuje suzdržanim u cilju da ne našteti interesima svog sina. Međutim, svjedokinja ipak nije iznosila neistine pa je tako rekla da ne zna je li dijete odlazilo na terapije kod KZ i da ga ona nije vodila, a isto tako je svjedokinja rekla da je dala KZ pogrešne datume kada ju je tražio datume koje bi on prikazao kao datume davanja terapija.
12.1.Svjedok SZ iskazao je da optuženog KZ ne poznaje. Prvooptuženi SZ mu je brat, ali ne stanuju u istom kućanstvu, niti u istoj kući. Nećak LZ trebao je terapije i koji put su ga majka ili brat molili da ga vozi, time da ga je vozio u Polikliniku Glavić i Krapinske Toplice. Koliko zna, na druge terapije ga nije vozio. Ne zna koliku plaću ima brat i kakva su njegova primanja. Iz razgovora sa majkom i bratom zna da je LZ išao u Polikliniku Glavić na terapije. Za druge terapije nije čuo. Također nije čuo da bi netko došao davati nećaku u kuću terapije. Kada je vozio nećaka, sa njim su išli ili mama ili brat. On je nećaka vozio pred zgradu Poliklinike Glavić i tamo ga ostavio s pratnjom, mamom ili bratom.
12.2.Iskaz ovog svjedoka sud ocjenjuje vjerodostojnim. Riječ je o bratu prvooptuženog AZ, stricu oštećenog djeteta koji je pomagao oko prijevoza djeteta na terapije i razgovarao s osobama kojima su bile poznate činjenice oko terapija.
13.1.Svjedok ĆZ, prvooptuženikov otac iskazao je da se ne može vremenski orijentirati, ali sjeća se da je optuženi KZ dva put bio kod njih i da se s njim dogovaralo da će LZ kod njega ići na terapije. Ne zna je li LZ odlazio kod njega na terapije. U to vrijeme djeca su tjedan dana živjela kod njih, a tjedan u Krapini. Kod njih su djeca imala sobu koja je uređena puno prije toga. Otac je kupovao djeci knjige za školu i druge potrepštine, a jednom godišnje ih je vodio na more. Ne sjeća se nikakvih većih izdataka za djecu, osim što je otac svakom djetetu kupio mobitele za 20 tisuća kuna.
13.2.Ta dva puta kada je KZ bio kod njih, djeca su bila u Krapini. On je prvi put kad je KZ bio kod njih bio prisutan, a drugi put je bio vani. Ne zna koliko je terapija dogovoreno, ne zna ništa u o plaćanju, niti o iznosu cijene. Nije primijetio da bi sin kada su djeca dobila naknadu štete luksuznije živio.
13.3.Njegov sin je u vrijeme kada je KZ bio kod njih vozio svjedokov Rover, a nakon toga nije na skoro imao vozila. Za godinu dana nakon toga sin imao je auto, staru Opel Astru, koji je ostao prijavljen na prijašnjeg vlasnika jer nešto s njim nije bilo u redu. U to vrijeme sin nije kupovao niti nabavljao aute. Mnoge kasnije je sin kupio neki auto te je vođen kazneni postupak. Njegov sin je tada povremeno radio s njima, drugi sin ima firmu Drvopromet. Zna da je sin pokušao osnovati firmu da se bavi peletima, ali to nije uspjelo jer nije imao novaca. Kada mu se predočava da je sud pribavio podatke od HZMO, navodi da za druge firme ne zna. Sin AZ nikada nije bio prijavljen u firmi Drvopromet, a razloge ne zna.
13.4.Ovaj svjedok nije imao neposredna saznanja o tome je li njegov unuk LZ odlazio na terapije kod KZ, ali je imao saznanja o tome da je njegov sin AZ sobu za djecu uređivao puno prije nego je nastao problem s novcima. Iskaz tog svjedoka sud ocjenjuje suzdržanim u smislu da odviše ne tereti svog sina, prvooptuženog AZ, ali svjedok ipak nije lagao, nego se samo ogradio od nekih inkriminirajućih saznanja o tome na što je njegov sin trošio novce.
14.1.Svjedokinja RZ, majka drugooptuženika iskazala je da već 10 godina, i više, čisti Kliniku svog sina. Ona je inače osjetljiva na djecu i kada je radila, vidjela je izuzetno sitno dijete, približne dobi kao što su njeni unuci, u kolicima, kod sina u Klinici. Zbog toga se raspitala što je s tim djetetom. Inače čisti prema dogovoru, nekad ujutro nekada popodne, i to čisti prostorije koje su prazne, u kojima se ne radi, a ne one u kojima se u tom trenutku daju terapije. Ovo dijete vidjela je možda dva do tri puta. Njoj je bilo žao i oca i djeteta, a sin je rekao da je to AZ i njegovo dijete koje je stradalo u nesreći i pokušava mu terapijama pomoći. Kakve terapije je dijete primalo, ne zna. Nije sa sinom razgovarala o tome koliko dugo dijete prima terapije i koliko dugo se planira da će dijete pohađati terapije. Ona zbog svog posla nije uvijek mogla biti prisutna kada su dolazili pacijenti i nije to niti toliko pratila, ali je primijetila oca i sina. Je li sa istim djetetom još netko dolazio na terapije, nije mogla reći. Ona ne zna koliko je godila prošlo i kada je vidjela dijete u Klinici. Njeni unuci su tada imali 6-8 godina, a to dijete 3-4 godine. Ona je vidjela da je dijete malo i nije imala potrebu sina pitati koliko je dijete staro.
14.2.Iskaz ove svjedokinje sud ocjenjuje sračunatim ka potporo obrane drugooptuženika, koji je njen sin. Nije životno da bi se svjedokinja, od sve djece kojoj je njen sin vršio terapije, sjetila baš maloljetnog LZ.
15.1.Svjedokinja ZZ iskazala je da je bila više puta bila zaposlena kod 2. optuženika, i to posljednji put prije dvije do dvije i pol godine. Sa 2. optuženikom je razgovarala da ima dječaka, čini joj se iz [adresa], na terapijama, da bi on započeo terapije, a ona je iz Krapinskih Toplica, tako da bi terapije mogla nastaviti davati dječaku u njegovom domu. Međutim, do toga nije došlo. Ne zna koliko terapija je dijete obavilo u Zagrebu, a čini joj se da je to bilo prije dvije i pol do tri godine. Nije razgovarala s dječakovim roditeljima ili rođacima. Ne zna niti kako se dijete zove, ona je samo vidjela kolica.
15.2.Iskaz ove svjedokinje sud ocjenjuje neistinitim i nelogičnim. Naime, svjedokinja je mogla djetetu odmah početi davati terapije u kući jer je za dijete postojala opsežna medicinska dokumentacija iz koje je bilo vidljivo njegovo stanje i nije bilo nikakve potrebe da upravo drugooptuženik, koji nije niti liječnik, prvi obavlja terapije i procjenjuje stanje djeteta. Osim toga, svjedokinja niti nije na pouzdan način mogla reći kojem bi to točno djetetu davala terapije. Isto tako, dijete je boravilo tjedan dana i kod majke u Petrovskom, a iz općeg životnog iskustva se zna da prekid u terapijama od tjedan dana umanjuje njihovu učinkovitost. Mjesto [adresa] kao lokaciju odvijanja terapija ne spominje nijedan svjedok obrane.
16.1. Iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da je 27. prosinca 2016. mlt. LZ, rođen **.**.2013., sin AZ i OZ je sudjelovao u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobio teške i po život opasne tjelesne ozljede, iza kojih je zaostala paraplegija donjih udova, odnosno radi se o osobito teškom invaliditetu, koji zahtjeva povećane troškove s osnova liječenja i s osnove prilagodbe mjesta stanovanja uvjetima koje zahtijeva takav invaliditet.
16.2.Nadalje, na temelju opisanog nesretnog slučaja izvršene su isplate naknade štete od strane osiguravajuće kuće Wiener osiguranje. Ta je osiguravajuća kuća, na temelju zahtjeva maloljetnog oštećenika LZ, tada zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku AZ, za naknadu imovinske i neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iz štetnog događaja – prometne nezgode od 27.12.2016.g., u kojoj je zadobio ozlijede kao putnik u vozilu njihovog osiguranika, na račun maloljetnog oštećenika LZ u predmetu MAO 1701137 isplatila na ime naknade nesporne imovinske i neimovinske štete: 28.03.2017. iznos od 60.000,00 kn, 10.04.2017. iznos od 440.000,00 kn, 08.06.2018.g. iznos od 350.000,00 kn, na ime mjesečne rente na ime tuđe pomoći i njege, koja je u ovoj fazi uzrasta maloljetnog oštećenika utvrđena u nespornom iznosu od 5.500,00 kn mjesečno:
01.10.2018.g. iznos od 22.000,00 kn (za lipanj, srpanj, kolovoz, rujan /2018), 04.10.2018.g. iznos do 5.500,00 kn (listopad/2018). Sve navedene isplate izvršene su na račun maloljetnog oštećenika LZ broj: [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisen bank d.d. Također je dostavljena obavijest da postupanje po predmetu MAO 1701137 nije okončano, da se nastavlja isplata rente u mjesečnim iznosima kako je naprijed navedeno, sve dok za to budu postojali zakonski osnovi.
16.3.Mlt. LZ je bio hospitaliziran u Klinici za dječje bolesti Zagreb, Ul. Vjekoslava Klaića 16, neprekidno u periodu od 27.12.2016. do 14.03.2017. (Jedinica intenzivnog liječenja, Odjel abdominalne kirurgije i Odjel gastroenterologije). Također je još jednom bio hospitaliziran 24.07.2017. kada je zaprimljen na Odjel za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju i opekline, a na Odjelu je boravio do 31.08.2017., kada je otpušten kući. Svi troškovi liječenja su na teret HZZO-a.
16.4.Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice iz Krapinskih Toplica, Gajeva 2, dostavila je podatke o obavljanju terapija i liječenju mlt. LZ u njihovoj ustanovi: terapije u razdoblju od 19.04.2017. do 29.06.2017.;17.10.2017. do 17.11.2017.;10.08.2018. do 19.09.2018.;10.10.2018. do 31.10.2018.; zatim postupci liječenja: 14.02.2017.-MR LS kralježnice; fizioterapeutski karton i liječenje na Odjelu za razdoblje 21.03.2017.g. do 11.04.2017.g. te unutar tog razdoblja dana 21.03.2017. liječničko povjerenstvo i 23.03.2017. pregled na Odjelu za med. rehab. djece; pregledi u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju 28.04.2017., 30.06.2017., 05.10.2017., 30.05.2018. i 10.10.2018. Sve navedene terapije i liječenja bili su na teret Hrvatskog zavoda za zdravstvenog osiguranje.
16.5. Što se tiče liječenja u privatnoj ustanovi, Poliklinika Glavić iz Zagreba, Radnička cesta 54, je dostavila podatke da je mlt. LZ, bio njihov pacijent, te da je provođena neurorehabilitacija u prostoru Poliklinike Glavić, u prvom ciklusu u razdoblju od 20.11.2017. do 28.01.2018. te u drugom ciklusu u razdoblju od 21.05.2018. do 08.07.2018. Troškovi za prvi ciklus neurorehabilitacije iznosili su ukupno 54.434,00 kn, kroz 11 računa.
16.6. Nadalje, u zdravstvenoj ustanovi Global Care Surgery u [adresa] je mlt. LZ boravio na liječenju dva puta tijekom 2017. Prvi zahvat obavljen je u mjesecu travnju 2017., kada je obavljen tretman matičnim stanicama. Boravak je trajao dva dana (jedno noćenje), a uz LZ su tamo bili AZ (otac), ĆZ (djed) i TZ (djed). Tretman je plaćen 5.500 eur-a uplatom na žiro-račun ustanove. Drugi tretman trebao se obaviti u srpnju 2017. Za istog je izvršena uplata na račun ustanove u iznosu od 9.700 eur ili 72.604,00 kn. Zahvat nije proveden, a bolnica je naplatila neutvrđeni iznos troškova pripreme za operaciju i jednodnevnog boravaka djeteta. Po izjavi OZ bolnica je ostatak uplate vratila AZ u gotovini na ruke. Djelatnici Global Care Surgery su OZ dali informaciju da je od ukupno uplaćenog novca za drugi tretman za LZ iz istog naplaćen trošak boravka i preoperativne pripreme, a da je ostatak novca, čiji iznos nije naveden, vraćen ocu pri odlasku iz bolnice, ali pismenu potvrdu o istom joj nisu dostavili.
17.1.U Privatnoj praksi fizikalne terapije i rehabilitacije Željko Čop u Zagrebu, provedeno je izuzimanje računa za izdane usluge za fizikalnu terapiju za FZ, i to:
Račun br.045/1/17 od 08.07.2017.g. na iznos od 80.000,00 kn, za uslugu „fizikalna terapija specijalne tehnike, denervacija, limfna drenaža“, količina 200 terapija po cijeni od 400,00 kn, Račun br.050/1/17 od 01.08.2017.g. na iznos od 160.000,00 kn, za uslugu „fizikalna terapija specijalne tehnike, denervacija, limfna drenaža, medicinska masaža, stimulacija“, količina 500 terapija po cijeni od 320,00 kn te Račun 057/1/17 od 04.09.2017.g. na iznos od 49.920,00 kn, za uslugu „fizikalna terapija specijalne tehnike, denervacija, limfna drenaža, medicinska masaža, stimulacija“, količina 156 terapija po cijeni od 320,00 kn.
17.2.O činjenicama vezanim uz liječenje mlt. FZ u njegovoj Privatnoj praksi KZ je kao svjedok iskazivao na ročištu održanom kod Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku dana 20.04.2018. Tada nije mogao dokumentirano obrazložiti niti vrijeme niti mjesto obavljanja terapija te je izjavio da ne posjeduje evidenciju o obavljenim terapijama. Sud je donio Rješenje, u čijem obrazloženju je, temeljem pribavljene dokumentacije i činjenica utvrđenih po ispitivanju svjedoka, osporio isplaćene iznose Privatnoj praksi fizikalne terapije i rehabilitacije Željko Čop za datume: 08. i 09.04.2017., zatim 30.06.2017., 30.07.2017 i 03.08.2017., zatim od 20.11.2017. do 26.01.2018. Po zaključku Suda navedene terapije nisu mogle biti izvršene u Privatnoj praksi fizikalne terapije i rehabilitacije Željko Čop jer je dijete LZ u tim razdobljima bilo na tretmanu u drugim zdravstvenim ustanovama. Sud je zaključio da je dokumentacija navedene privatne prakse upitna i da je potrošnja novca s računa djeteta prema toj privatnoj praksi bila neopravdana, a da također nema opravdanja da je toj privatnoj praksi isplaćen veliki iznos novaca unaprijed, za izvršenje usluga fizikalne terapije u neodređenom vremenu u budućnosti.
17.3.Uvidom u specifikaciju koju je KZ naknadno dostavio sudu 23.04.2018. za terapije izvršene mlt. LZ razvidno je da zbroj pojedinačnih terapija iznosi 38.750,00 kn, dok po zbirnoj specifikaciji isti troškovi iznose 37.050,00 kn, a koje je naknadno uvećao za rad subotom i nedjeljom i za vrijednost kućnih posjeta pa konačni ukupni troškovi terapija iznose 56.972,50 kn, dok je za terapije uplaćen ukupan iznos od 289.920,00 kn. KZ je naknadno, prilikom izuzimanja dokumentacije u Privatnoj poliklinici, predao specifikaciju provedenih terapija za mlt. FZ u iznosu od 87.372,50 kn, iz koje je razvidno da je prethodnu specifikaciju uvećao za troškove 95 dolazaka (19.000,00 kn), iznajmljivanje kineteka 30 dana (2.400,00 kn) i iznajmljivanje magneta 90 dana (9.000,00 kn).
17.4.U Privatnoj praksi fizikalne terapije i rehabilitacije vl. KZ je također, po policiji, izvršeno izuzimanje Ugovora od 18.06.2018. koji bi bio sklopljen između AZ i KZ, u kojem je navedeno da je mlt. LZ bio liječen pri Privatnoj praksi fizikalne terapije Željko Čop te da mu je liječenje prekinuto zbog prijeloma noge, također da je navedenoj Privatnoj praksi plaćen iznos od 289.920,00 kn za liječenje mlt. FZ te da je iznos od 195.500,00 kn preplaćen te je vraćen ŠZ na ruke. Navedeni ugovor potpisan je od obje stranke, ali nije ovjeren kod javnog bilježnika.
17.5.Usporedbom specifikacija provedenih liječenja i terapija iz podataka pribavljenih od navedenih zdravstvenih ustanova utvrđeno je da se određenih dana podaci Privatne prakse fizikalne terapije i rehabilitacije Željko Čop preklapaju sa podacima iz specifikacija liječenja u ostalim zdravstvenim ustanovama (Klinika za dječje bolesti Zagreb, Poliklinika Glavić iz Zagreba, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice).
17.6. Drugooptuženi KZ navodi da je njegov program terapija prekinud uslijed ozljeđivanja djeteta. Međutim, LZ je boravio u Klinici od 24.07.2017. do 31.08.2017., a ugovor o vraćanju novaca sačinjen je 18. lipnja 2018. Stoga svu ovu dokumentaciju koju je dostavio KZ sud ne prihvaća, a također ne prihvaća niti ugovor između optuženika.
17.7. AZ, ocu ČZ i FZ je rješenjem Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: R1 Ob-75/2017 od 21.04.2017., pod uvjetima utvrđenim navedenim rješenjem, bilo odobreno zastupanje djeteta LZ, odnosno raspolaganje s novčanim sredstvima na računu djeteta otvorenom kod RaiffeisenbankAustria d.d. [broj bankovnog računa] na način: da izda nalog za plaćanje računa zdravstvenoj ustanovi Global Care Surgery br.2-2017 od 19.04.2017.g. u iznosu od 5.500 eur; da izdaje naloge za plaćanje računa zdravstvenim ustanovama za svako daljnje liječenje djeteta u iznosima koji će uključivati sve troškove liječenja, terapijskih postupaka i bolničkih dana za dijete, uz uvjet da prilikom svakog plaćanja poslovnoj banci u kojoj je otvoren račun djeteta predoči račun zdravstvene ustanove s naznakom na računu da se radi o liječenju mlt. LZ; da svakog mjeseca može sa računa djeteta podizati do 15.000,00 kn za podmirenje troškova smještaja jednog člana obitelji mlt. djeteta u mjestu gdje se provodi liječenje; da svakih 6 mjeseci dostavlja sudu račune kao dokaz da su novčana sredstva na računu djeteta korištena za liječenje djeteta i za troškove vezane uz djetetovo liječenje.
17.8.Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku je 9.07.2018. donio rješenje poslovni broj: 18 R1 Ob-20/2018-52, kojim se AZ lišava prava na upravljanje imovinom maloljetnog djeteta LZ i prava na zastupanje djeteta u imovinskim stvarima te se taj dio roditeljske skrbi povjerava majci djeteta OZ, na neodređeno vrijeme i u odnosu na cjelokupnu imovinu i imovinska prava djeteta.
17.8.Spomenuti ugovor između dva optuženika, od 18. lipnja 2018., koji bi opravdao tijek novca, prethodi donošenju tog rješenja i u tome sud vidi motiv da se takav fiktivni ugovor sklopi, kako bi se otklonila odgovornost barem od drugooptuženog KZ.
18.1.Iz kartice prometa po računu vlasnika Pintar Lea br:
[broj bankovnog računa], otvorenog u Raiffeisen bank d.d., za razdoblje od 28.03.2017. do 06.11.2018., razvidne su uplate od Wiener osiguranje Vienna Insurance dana: 28.03.2017.,10.04.2017., 08.06.2018., 01.10.2018., 04.10.2018., 06.11.2018., sve u ukupnom iznosu: 883.000,00 kn te uplata z.u. bolnica Global Care Surger dana 13.06.2018. u iznosu 14.229,90 kn. Tijekom navedenog razdoblja razvidna su plaćanja sa računa u vidu gotovinskih isplata u ukupnom iznosu 90.637,00 kn (01.06.2017. 15.000,00 kn OZ, ostalo AZ), te plaćanja po računima zdravstvenih ustanova u ukupnom iznosu 514.534,73 kn, dok ostatak čine troškovi platnog prometa. Dana **.**.2017.g. OZ, majka mlt. LZ, dala je zahtjev za Privremenu mjeru nad ŠZ poradi osiguranja novčane tražbine mlt. FZ, jer je u tom trenutku saldo računa bio samo 212,29 kn.
18.2.Iz kartice prometa po računu vlasnika Pintar Laure br:
[broj bankovnog računa], otvorenog u Raiffeisenbank Austrija d.d., za razdoblje od 28.03.2017.g. do 01.11.2018.g., razvidne su uplate od Wiener osiguranje Vienna Insurance dana: 28.03.2017., 06.04.2017., 08.06.2017., 07.02.2018., 29.05.2018., 30.07.2018., sve u ukupnom iznosu: 142.366,91 kn. Tijekom navedenog razdoblja razvidna su plaćanja sa računa u vidu gotovinskih isplata u ukupnom iznosu 70.000,00 kn, te plaćanja računa u ukupnom iznosu 67.119,53 kn. Saldo na dan 06.11.2018.g. je iznosio 5.011,32 kn.
19.1.U završnom govoru, predstavnica tužitelja iznijela je stajalište navodi da iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da su optuženici postupili na način opisan u optužnici. U odnosu na točku 1., iz nalaza i mišljenja vještaka te u odnosu na točku 2., na iznos od najmanje 80 tisuća kuna, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi FZ s računa svoje djece taj novac vadio i koristio za vlastite potrebe, a ne potrebe djece. U svojoj obrani FZ navodi da je djeci za novčani iznos od najmanje iznos od 65 tisuća kuna i za iznos od najmanje 80 tisuća kuna opremio sobu. Za te novčane iznose opće je poznato da se ne oprema spavaća soba.
19.2.U pogledu novčanih iznosa koje je uplaćivao s računa mlt. LZ na račun drugooptuženika KZ, iz obrane drugooptuženika proizlazi da se zapravo radilo o prethodnom dogovoru oba optuženika temeljem kojeg je optuženi KZ izdavao račune za rehabilitaciju djeteta, a potom novčane iznose vraćao LZ pod uvjerenjem da će ih LZ upotrijebiti za liječenje matičnim stanicama. Optuženi KZ nije izdao jedan neistiniti račun, već tri neistinita računa. Terapije koje je zaračunao nije proveo, a novac u gotovini vraćao optuženom LZ. Obrana optuženika KZ je neživotna i nelogična u smislu da bi bio prevaren i izigran jer se radi o osobi s iskustvom, u svakodnevnom kontaktu s brojnim osobama i pacijentima, a još je manje moguće povjerovati da bi pristao platiti porez na dohodak koji nije ostvario, da kao jedan iskusni fizioterapeut s više od 30 zaposlenih i puno pacijenata ne vodi evidencije pružanja terapija, dolazaka pacijenata, "kartone pacijenata" , a predviđa terapije u trajanju od dvije, tri ili četiri godine. Isto tako njegova obrana u pogledu sastavljanja evidencije pružanja terapija za potrebe rasprave pred sudom u [adresa], a potom i sastavljanje ugovora od 18. lipnja 2018. usmjerena je isključivao ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti sa sebe samoga. Ugovor na koji se i obrana danas pozvala je sastavljen nakon vraćanja novca. U istome se navodi da su novci vraćeni 18. lipnja 2018., a ne neposredno nakon izdavanja svakog računa, da se radi o preplati, a ne o njihovom dogovoru da se dio novca vrati.
20.1.Nasuprot tome, obrana prvooptuženika u završnom govoru navodi da nije dokazano da bi drugooptuženik predavao novčana sredstva dana za potrebe liječenja mlt. LZ nazad prvootpuženiku. dok je iz iskaza svjedoka razvidno da je prvooptuženik doista odvodio mlt. LZ na terapije drugooptuženiku, kao i da ga je odvodio na liječenje u Polikliniku Glavić, u Polikliniku u Novi Sad te da je kupovao medicinsku i svu ostalu dodatnu opremu, kao i lijekove da bi mlt. LZ olakšao svakodnevni život. Nitko od svjedoka nije naveo, odnosno potvrdio da bi novčana sredstva bila vraćena nazad prvooptuženiku, u kojem točno iznosu, odnosno da nije dokazano da bi zlouporabom prouzročio imovinsku štetu osobi čije interese zastupa predlažu prvooptuženika osloboditi optužbe, a podredno ukoliko sud istoga proglasi krivim, da ga štp blaže kazni s obzirom da je otac šestero maloljetne koju mora uzdržavati od kojih jedno ima tek mjesec dana i da mu je supruga trenutno na rodiljnom dopustu.
20.1.Obrana drugooptuženika u završnom govoru navodi da iz provedenih dokaza proizlazi da je on vršio terapije na način da je postigao dogovor o okvirnom periodu za koji će se izvršavati terapija te cijenu terapija, odnosno ukupni novčani iznos za koji bi mlt. dijete osposobio za samostalno funkcioniranje. Sve što se dogodilo nakon dogovora oko terapije, se dogodilo na inicijativu prvooptuženika, te je isti iskoristio povjerenje i dobrotu drugooptuženika znajući, odnosno pretpostavljajući da će mu isti vratiti novac ukoliko kaže da je za zdravlje odnosno liječenje djeteta. Jedina greška koju je drugooptuženik napravio u ovom slučaju je ta da nije redovito vodio evidenciju, a to ne čini ni inače pa je naknadno, a da bi izvršio nalog suda pokušavao rekonstruirati broj terapija i vrstu terapija koju je pružio mlt. LZ. Svi svjedoci potvrđuju da je drugooptuženik vršio terapije kod mlt. LZ u kući te da je mlt. LZ dolazio kod njega u ordinaciju. Suprotno zaključku optužbe upravo je životno i logično da se takve terapije dogovaraju na duži period obzirom na vrstu ozljede i mogućnosti postizanja napretka. Inače, drugooptuženik ni po jednom propisu nije u obvezi u privatnoj praksi voditi tzv. "kartone pacijenata". U pogledu imovinskopravnog zahtjeva smatraju da isti u odnosu na drugooptuženika ne proizlazi iz dokaza i vještačenja provedenih u postupku Drugooptuženik je vrlo priznati fizioterapeut, veliki donator u svojoj ordinaciji pruža veći broj besplatnih fizioterapija kako invalidima, kako i ostalim osobama.
21.1.Sud utvrđuje činjenice na temelju ocjene provedenih dokaza, i to tako da ocjenjuje svaki pojedinačni dokaz te sve dokaze dovodi u pojedinačnu vezu.
21.2.U ovom predmetu treba razgraničiti dvije cjeline. Prva se odnosi to da je prvooptuženi AZ uzimao sredstva s računa svakog maloljetnog djeteta, koja nisu u vezi s iznosom za navodne terapije u Poliklinici Čop. Druga cjelina odnosi se na iznos za te navodne terapije, odnosno radnje koje bi poduzela oba optuženika.
21.3.Da je prvooptuženi AZ uzeo pojedinačne iznose od 65.000,00 kn s računa kćeri ČZ i 80.000,00 kn s računa sina LZ proizlazi iz bankovnih izvadaka dovedenih u vezu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Dokaza na okolnosti na što je prvooptuženik potrošio te novce nema, međutim, nema niti logičnog objašnjenja za tu potrošnju. Naprotiv, okolnosti utvrđene personalnim dokazima, iskazima svjedoka OZ, DZ prije podizanja optuženice, oca i brata optuženika na raspravi zatvaraju krug indicija da prvooptuženi AZ novce nije potrošio za potrebe maloljetne djece. Naime, prvooptuženik je imao izvor prihoda, a novci na dječjim računima predstavljali su naknadu štete djeci osobno. Osim toga, svi članovi obitelji, i optuženikovi roditelji i optuženik primili su naknadu nematerijalne štete za ozljede koje su djeca pretrpjela. U takvoj financijskoj situaciji nije bilo nikakvog razloga da se posegne u novce na dječjim računima. Štoviše, svaki odgovorni prosječni roditelj, suočen s narušenim zdravstvenim stanjem djece, nastojao bi što veći iznos novaca na njihovim računima sačuvati kao ušteđevinu koja bi djeci garantirala sigurniju budućnost.
21.4.Optuženikov otac iskazao je da se dječje sobe nisu u to vrijeme uređivale. Prosječne osobe čuvaju račune namještaja i opreme dječje sobe radi eventualnih reklamacija i garancija, a isto tako, u kućanstvima se nakon opremanja sobe namještajem nađu dokazi o tome u vidu brošura za slaganje namještaja, kutija u kojima je namještaj dopremljen i slično. Nikakav takav dokaz obrana nije priložila, nije priložila niti barem fotografije tih soba iz kojih bi se mogao steći zaključak o vrijednosti radova uređenja soba. OZ kao majka djeteta iskazala je da je LZ primao sve zdravstvene usluge preko HZZO te nije bilo potrebe za doplatama. Transferi sredstava za liječenja išli su s računa na račun i ti iznosi nisu se uračunali kao iznosi koje je prvooptuženik potrošio nenamjenski.
21.5.Da su prvooptuženi AZ i drugooptuženi KZ postupali u namjeri i prema prethodnom dogovoru u odnosu na iznos 289.920,00 kn proizlazi iz načina postupanja. Drugooptuženi KZ u kratkom vremenu izdaje tri računa, na koja plaća PDV, a potom novce dijeli sa prvooptuženim AZ. Ugovor koji se nalazi u spisu sud ocjenjuje pokušajem da se naknadno izmanipuliraju podaci, i to kada je već bilo izvjesno.
21.6.Drugooptuženi KZ prikazuje se kao humanitarac kojem se sažalilo dijete LZ. U tom bi slučaju, po ocjeni suda, bilo humano provesti terapije besplatno, a ne uzimati visoke predujmove. Dijete je u istom periodu kada bi se imale provoditi terapije kod KZ primalo terapije u Poliklinici Glavić.
21.7.Jedino logično objašnjenje i za račune koje je izdao drugooptuženik, i za fiktivni ugovor, je da su oni sačinjeni kako bi se opravdao tijek novca.
22.1. Dakle, provedenim postupkom sud je utvrdio da su optuženici počinili kaznena djela opisana u optužnici. Prvooptuženi AZ je uzeo s računa svakog djeteta iznose u cilju da se nepripadno materijalno okoristi te je s računa sina LZ uzeo i dodatnih 289.920,00 kn zajedno i po prethodnom dogovoru s drugooptuženikom, koristeći činjenicu da kao skrbnik djeteta može raspolagati sredstvima naknade štete za liječenje djeteta. Tako mu je drugooptuženik pomogao da uzme novce s računa jer je riječ o iznosu kojeg ne bi mogao uzeti da nije prikazao da su novci namijenjeni za liječenje djeteta, a od čega je i drugooptuženik imao koristi.
22.2.U tome su se ostvarila sva bitna objektivna obilježja djela koje je optuženicima stavljeno na teret.
23.1. Što se tiče subjektivnih elemenata djela, svaki je optuženik djelo poduzeo s izravnom namjerom jer je bio svjestan svojih djela i želio je njihovo počinjenje, znao je da je riječ o sredstvima s računa maloljetne djece s kojima prvooptuženik ne smije bez ograničenja raspolagati, a njihove su radnje bile motivirane upravo time da steknu imovinsku korist.
23.2.Ubrojivost nijednog optuženika u postupku nije bila sporna, stranke nisu predlagale dokaze na okolnost eventualne neubrojivosti, niti je sud našao potrebe za provođenjem takvih dokaza.
23.3. Što se tiče svijesti o protupravnosti, prvooptuženik je već tijekom razdoblja kada je uzimao novce s računa došao u situaciju da se to čini spornim, a drugooptuženik je znao da je riječ o raspolaganju isključivo sa ciljem da prvooptuženik uzme novce prikazujući da su namijenjeni za liječenje djeteta, jasno da je riječ o nečemu što se ne smije.
24.1.Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je svaki optuženik počinio svako kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret kako je opisano u izreci pa je istog za svako djelo proglasio krivim i kaznio.
24.2.Odlučujući o odmjeravanju kazne u odnosu na svakog optuženika, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.
24.3. Što se tiče jačine ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra u odnosu na svakog od optuženika, valja reći da je ovdje riječ o visokim iznosima, o novcu koji predstavlja naknadu štete za ozljede koje su pretrpjela djeca, čime je veća težina povrede. Pobude iz kojih je djelo počinjeno su imovinski interes, želja za lakom zaradom, a to je čisti egoistični motiv koji iziskuje strožu kaznu. Što se tiče stupnja povrede počiniteljevih dužnosti, prvooptuženik je djeci otac, dok je drugooptuženik osoba koja se bavi pružanjem medicinskih usluga osobama s invaliditetom i djeci s poteškoćama (pri čemu je ovo jedini ispravni način oslovljavanja takvih osoba i djece) te se od njega očekuje veći stupanj empatije i veća pozornost.U tome je njihova drskost veća jer je potrebna veća kriminalna količina da se počini djelo.
24.4.Što se tiče načina počinjenja, prvooptuženik je uložio trud i aktivirao se da u kratkom vremenu što više isprazni račun čak dvoje djece, iako je i on osobno za sebe primio naknadu štete, a također su oba optuženika uložila trud da dogovore kako će prikriti tijek novca s Leovog računa. Ovdje je sud uračunao drugooptuženom KZ trud da sačini tri računa, da sačini i ugovor o povratu novaca te da pokuša prikupiti podatke o datumima kada je dijete boravilo kod oca kako bi od sebe otklonio bilo kakvu odgovornost.
24.5.Prvooptuženi AZ je u razdoblju od 2021. do 2025. 12 puta pravomoćno osuđen za imovinska kaznena djela, što uključuje i povredu uzdržavanja maloljetne djece. To govori o jednoj ličnosti koja je stekla naviku socijalno neprihvatljivog ponašanja i kršenja propisa kako bi sebi stekla imovinsku korist te ju stoga treba strože kazniti.
24.6. Što se tiče ličnosti prvooptuženog AZ, posebno valja ukazati na činjenicu da prvooptuženi AZ na raspravi nije znao reći kada njegova djeca LZ i ČZ imaju rođendane. Takvo što, uz činjenicu osuđivanosti za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja, pokazuje da je riječ o osobi kojoj se okolnost da je otac šestero maloljetne djece ne može uzeti kao olakotna okolnost. Ovdje se optuženiku stavlja na teret da je sebi, na štetu svoje djece, pribavio imovinsku korist, a pritom on za vlastitu djecu nije znao niti približno reći kada su rođena. To pokazuje da se on tijekom godina života te djece, LZ je rođen **.**.2013., a ČZ **.**.2014., nije sjetio obilježiti njihovo rođenje jer bi tada svakako znao kada su mu djeca rođena.
24.7.Kao olakotno, sud je drugooptuženom KZ cijenio to što je prekršajno i kazneno neosuđivan, a rođen je 1972.
24.8.Drugih otegotnih, niti olakotnih, okolnosti na strani optuženika nije bilo.
24.9. Sud je svakom optuženiku, uzevši u obzir prednje okolnosti, izrekao kaznu zatvora u trajanju kao u izreci, ocjenjujući da je takva kazna primjerena utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Prvooptuženom AZ sud je prvo utvrdio pojedinačne kazne, pri čemu je kazna u odnosu na tjelo počinjeno na štetu LZ veća s obzirom na veći iznos štete. Potom je, vodeći računa o ličnosti počinitelja te međusobnoj povezanosti djela izrekao jedinstvenu kaznu zatvora kao u izreci. U odnosu na drugooptuženog KZ, sud ocjenjuje da on i bez izvršenja kazne neće činiti nova kaznena djela na slobodi. To stoga što je on motiviran ostvarivati zaradu kroz svoju poslovnu djelatnost, a isto tako u obvezi je uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta te se dosad besprijekorno ponašao. Osim toga, drugooptuženom KZ je naložena i posebna obveza pa sud ocjenjuje da je svrhovito da isti naknadu štetu u okviru tzv. dvostrukog uvjeta. U odnosu na prvooptuženog AZ nije bilo takvih okolnosti te sud ocjenjuje da je jedino primjereno jedinstvenu kaznu zatvora izreći kao bezuvjetnu kaznu zatvora.
25.1.Zakonska zastupnica maloljetnih oštećenika potražuje imovinskopravni zahtjev solidarno, prema oba oštećenika, za cjelokupnu štetu. Pritom zanemaruje da se drugooptuženom KZ ne stavlja na teret djelo u odnosu na oštećenu ČZ, niti djelo koje bi obuhvatilo cjelokupnu štetu nastalu LZ. Prvooptuženom AZ, pak, stavljaju se na teret dva djela, u odnosu na svako dijete posebno, pri čemu je kod počinjenja kaznenog djela u odnosu na dio iznosa koji se tiče oštećenog LZ pod točkom 2. u iznosu 289.920,00 kuna, prvooptuženom AZ pomogao drugooptuženi KZ.
25.2.Stoga je sud naložio prvooptuženom AZ da oštećenoj ČZ nadoknadi štetu u iznosu od 8.626,98 € /65.000,00 kn , što predstavlja vrijednost štete izraženu u trenutnoj valuti, primjenom fiksnog tečaja konverzije naznačenog u podnožju.
25.3.Nadalje, u odnosu na oštećenog LZ načinjena je konverzija iznosa štete te je prvooptuženomu AZ naloženo da tom oštećeniku naknadu štetu u iznosu 29.862,62 €/224.960,00 kn. Taj iznos obuhvaća sredstava koja je prvooptuženik uzeo s računa tog djeteteta (80.000,00 kn/10.617,82 € ) i polovicu iznosa od 289.920,00 kuna (19.239,50 €/144.960,00 kn), kojeg je prisvojio uz pomoć drugooptuženika, a sve konvertirano u važeću valutu.
25.4.Plaćanje druge polovice iznosa naloženo je drugooptuženom KZ, u iznosu 19.239,50 €/144.960,00 kn, i to u okviru posebne obveze, koje ispunjenje se čini svrhovitim u cilju obeštećenja oštećenika. Svakom je optuženiku naloženo plaćanje polovice iznosa jer bez pomaganja drugooptuženog KZ prvooptuženi AZ ne bi uopće novce mogao podignuti s računa, jer je izvan određene svote mogao koristiti samo sredstva namjenski, isplatom na račun tijela u kojem se provodi liječenje.
25.5.Odbijen se zahtjev oštećenika da se oba optuženika obveže da solidarno naknade cjelokupni iznos štete po obje točke optužnice, kao neosnovan. Naime, drugoopotuženik se niti ne tereti u odnosu na cjelokupnu štetu. Isto tako ne bi bilo svrhovito, po ocjeni suda, da dio štete u odnosu na LZ u iznosu 289.920,00 kuna trebaju platiti oba optuženika solidarno jer bi to onemogućilo izricanje instituta posebne obaveze u okviru uvjetne osude drugooptuženiku.
26.1.Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 nalaže se prvooptuženome AZ platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu 200,00 €, a drugooptuženome KZ platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu 400,00 €, koje je svaki optuženik dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana, računajući od pravomoćnosti presude. Paušalni iznosi odmjereni su u skladu s Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju svakog optuženika i njegovoj mogućnosti da zaradi, a posebno s obzirom na njihovu dob jer je riječ o osobama koje su rođene 1993. i 1972..
26.2.Odluka o plaćanju ostalih troškova uslijedit će posebnim rješenjem.
U Zlataru 20. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
mr. sc. Aleksandra Leljak
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-875/2020
2. Prvooptuženi AZ, Zatvor Zagreb
3. Branitelj, odvjetnik Petar Car
4. Drugooptuženi KZ
5. Braniteljica, odvjetnica Nataša Vučinić
6. Opunomoćenica oštećenika
7. Posebna skrbnica mlt. ČZ i FZCentar za posebno skrbništvo, Zagreb, AZS
