REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1736/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika NOGOMETNOG SAVEZA ŽUPANIJE SPLITSKO DALMATINSKE OIB:06200148607, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3406/2022-19 od 17. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3406/2022-19 od 17. listopada 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je osnovan zahtjev za zaštitu prava tužitelja te da ne postoji pravo tuženika da tužitelju kao saveznom nogometnom sucu i neizravnom članu tuženika naplaćuje članarinu po osnovi članstva kod tuženika (točka I.) te je tuženiku naloženo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 928,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja te presude pa do konačne isplate (točka II.).

2. Tu presudu u cijelosti pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.–pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.- dalje: ZPP). U žalbi, u bitnome navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio tuženikov prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije da o tom prigovoru nedostaju odlučni razlozi te se presuda ne može ispitati. Ističe da sud nije proveo sve predložene dokaze na štetu tuženika što je dovelo do neravnopravnosti stranakau postupku te da sud nije obrazložio radi čega je odbio provesti predloženi dokaz za saslušanje svjedoka TM, predsjednika komisije nogometnih sudaca i Tomislava Kujundžića Lujana, tajnika komisije nogometnih sudaca, a koje je tuženik predložio na pripremnom ročištu, pa da je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 220. st.2. ZPP. Nadalje, navodi da pobijana presuda ne sadrži ni jednu odredbu materijalnog prava temeljem koje je donesena pobijana odluka. Ukazuje na odredbu članka 18. Statuta i navodi kako Statut ni u jednoj odredbi ne zabranjuje naplatu članarine od strane neizravnih članova što daje slobodi predsjedniku i izvršnom odboru da daljnjom Odlukom regulira to pitanje. Predaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno raspravljanje pred drugim sucem, a podredno preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak postupak uvećan za trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP.

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je osnovan njegov zahtjev za zaštitu prava te da ne postoji pravo tuženika da tužitelju kao saveznom nogometnom sucu i neizravnom članu tuženika naplaćuje članarinu po osnovi članstva kod tuženika.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno;

- da je tuženik donio Odluke kojima je odredio obvezu plaćanja članarina, doprinosa i naknada klubovima, igračima, trenerima, sucima i delegatima tuženika kojim je utvrđena i visina obveze plaćanja članarine na godišnjoj razini prema kojoj tuženik može pokrenuti postupak naplate tako utvrđene članarine;

- da je Statutom na kojeg se poziva tužitelj od 13. prosinca 2016. jednako kao i Statutom od 29. travnja 2021. kojeg je dostavio tuženik, propisano tko su članovi Saveza koji se dijele na izravne i neizravne članove te je za nogometne suce, skupini kojoj pripada tužitelj, propisano da bi oni bili neizravni članovi Saveza, a da se odredbe Statuta o članstvu odnose samo na izravne članove;

-da tuženik redovito donosi odluke o visini godišnjih članarina te da su te odluke dostupne svim članovima na razne načine a da su članarine simbolične (iskaz svjedoka GM, bivšeg predsjednika tuženika i LM, tajnika tuženika);

-da se novac iz članarina uplaćuje na račun Saveza od kojih se sredstava financira nabava sudačke opreme i raznih naknada (iskaz svjedoka LM, tajnika tuženika);

-da svi suci na razini Saveza negoduju zbog protupravne naplate ali nitko nema hrabrosti javno izreći kritiku ili neslaganje jer ih u tom slučaju „skinu“ s liste i više ne mogu uprihoditi niti jednu naknadu, niti sudjelovati u radu Saveza kroz suđenje (iskaz tužitelja);

- da sudačka zajednica, organizacija ili sekcija unatoč nastojanjima nikada nije postala pravna osoba kroz formu udruge te da suci kao neizravni članovi nisu dužni plaćati članarinu (iskaza svjedoka HM i CM);

- da ne postoji mehanizam za naplatu ne naplaćenih članarina, ali se zato provode druge vrste sankcija kao npr. da se pojedince koji ne plaćaju članarine više ne zove i ne dodjeljuju se zadaci u savezu (iskaz svjedoka CM).

7. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe s obzirom da je Odlukom tuženika određena obveza plaćanja članarine i za nogometne suce kojoj skupini pripada tuženik te da je njegov tužbeni zahtjev osnovan budući da je starim kao i novi Statutom tuženika propisao da bi sekcija sudaca kojoj pripada tužitelj bila neizravni član Saveza, a da se odredbe Statuta odnose samo na izravne članove te da neovisno o tome što su rukovodeći članovi Saveza, svjedoci GM i LM kazivali kako su u odnosu na pitanje članarina radili kao i njihovi prethodnici proteklih godina, da ih to ekskulpira od odgovornosti da kao rukovodeći članovi poštuju propise, poglavito one koji reguliraju odnose, prava i obveze članova tuženika.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda žalitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, te je prvostupanjski sud odlučivanjem o tužbenom zahtjevu implicitno odlučio i o prigovoru promašene aktivne i pasivne legitimacije, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj u žalbi, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. U odnosu na žalbeni prigovor tuženika da mu je sud odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka TM i Tomislava Kujundžića Lujana, onemogućio dokazivanje svojih tvrdnji čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i u vezi čl. 220. st. 2. ZPP te da je zbog takvog postupanja suda činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a rezultat čega je pogrešna primjena materijalnog prava ističe se da prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako odbije izvođenje kojeg predloženog dokaza, jer je pravo na ocjenu izvedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka (čl. 304. ZPP). Time što je sud postupio prema toj ovlasti ne izvodeći sve dokaze predložene po tuženiku, već je zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen (čl. 304. ZPP) jer je odlučne činjenice za rješenje spora utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza te je o tome naveo valjane razloge u obrazloženju svoje presude, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, nije povrijeđena jednakost stranaka pred sudom, niti je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

11. Dakle, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i po ocjeni ovog suda pravilno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

12. Naime, Statutom tuženika od 29. travnja 2021. jednako kao i ranijim Statutom od 13. prosinca 2016. u poglavlju III. sadržane su odredbe o članstvu tuženika, u člancima 18. do 27. Tako je u odredbi članka 18. stavak 1) propisano da članovi Saveza su: nogometni klubovi, malonogometni (futsal) klubovi, klubovi nogometa na pijesku, klubovi veteranskog nogometa. Stavkom 3) istog članka propisano je da su nogometaši, treneri, nogometni suci i instruktori, nogometni djelatnici u Savezu i klubovima neizravni članovi Saveza, putem svojih klubova, odnosno udruga ili tijela Saveza u kojima djeluju. Stavkom 4) je propisano da se odredbe tog Statuta o članstvu odnose samo na izravne članove.

12.1. Člankom 21. Statuta tuženika propisana su prava koja imaju članovi, dok su člankom 22. propisane obveze koje članovi imaju, pa je tako u istom članku u alineji 4. propisano da članovi imaju obveze plaćati članarinu.

12.2. Iz Odluka o visini godišnjih članarina, doprinosa i naknada klubova, igrača, trenera, sudaca i delegata tuženika donesenih 9. rujna 2021., 16. rujna 2022. i 20. siječnja 2023. prema kojima je utvrđena obveza i visina plaćanja godišnjih članarina i za nogometne suce, razvidno je da je te odluke donio Izvršni odbor tuženika pozivom na članak 37. Statuta tuženika.

12.3. Člankom 37. Statuta propisani su poslovi koje obavlja Izvršni odbor pa je tako između ostalog propisano da Izvršni odbor obavlja sve druge poslove koji ovom Statutom ili drugim propisom nisu stavljeni u nadležnost drugog tijela Saveza i pri tome djeluju sukladno pravu i pravednosti.

13. U pravu je žalitelj kada navodi da Statut tuženika ni u jednoj odredbi ne propisuje zabranu naplate članstva od neizravnih članova, međutim suprotno tumačenju žalitelja, to samo po sebi ne daje slobodu Izvršnom odboru tuženika da svojom odlukom pozivom na Statut regulira to pitanje na način kako je to učinjeno citiranim Odlukama od 9. rujna 2021., 16. rujna 2022. i 20. siječnja 2023.

14. Naime, Statut je temeljni (najviši) akt udruge i svi drugi akti, uključujući odluke Izvršnog odbora, moraju biti u skladu s Statutom. Ni jedno tijelo udruge ne može svojim odlukom mijenjati, proširivati ili derogirati odredbe Statuta. Kraj činjenice da Statut tuženika izričito propisuje da su nogometni suci neizravni članovi te da se odredbe statuta o članstvu odnose samo na izravne članove ta da obvezu plaćanja članarine imaju članovi, onda je jasno da obveza plaćanja članarine prema Statutu ne tereti nogometne suce.

15. Odredba čl. 37. Statuta tuženika prema kojoj Izvrši odbor obavlja sve druge poslove koji ovom Statutom ili drugim propisom nisu stavljeni u nadležnost drugog tijela Saveza, pa dakle i donosi odluke o pitanjima koja Statutom nisu stavljena u nadležnost drugog tijeka ne znači da Izvršni odbor može donositi odluke protivno Statutu, uređivati pitanja koja je Statut već jasno uredio, ni proširivati obveze na osobe koje prema Statutu nemaju takvu obvezu.

16. U konkretnom slučaju pitanje tko plaća članarinu već je izričito uređeno Statutom. Dakle, to nije „praznina“ koju bi Izvršni odbor mogao popuniti, nego materija koja je već normirana. Odlukom Izvršnog odbora tuženika kojom se nalaže nogometnim sucima plaćanje članarine proširuje se krug obveznika mimo Statuta te se de facto mijenja Statut bez propisanog postupka izmjene te time Izvršni odbor prekoračuje svoje ovlasti.

17. Sama okolnost da se godinama unazad naplaćivala članarina i od nogometnih sudaca te da se donošenjem Odluka o naplati članarine nastavila postojeća praksa, nije odlučna, jer je takva Odluka protivna jasnoj odredbi Statuta koji ima veću pravnu snagu od interne prakse i kao takva ne može izmijeniti niti nadomjestiti sadržaj Statuta.

18. Pri tome navesti je da je člankom 27. Statuta tuženika propisano je da član Saveza može biti udruga stručnih djelatnika u nogometu (treneri, suci, zdravstveni djelatnici i sl.) ili nogometaša, te druge udruge koje obavljaju nogometnu djelatnost i imaju sjedište na području Splitsko-dalmatinske županije, a Savez donese odluku o njenom članstvu. Međutim, čak i u slučaju da je tužitelj član udruge nogometnih sudaca (ukoliko takva postoji na području nadležnosti tuženika) te da je tuženik donio odluku o njezinom članstvu, samim time tužitelj ne ni bio u obvezi osobno plaćati članarinu tuženiku. Obveznik plaćanja članarine moguće bi bila udruga kao član tuženika, a eventualna obveza tužitelja mogla bi postojati samo prema njegovoj udruzi, ali ne automatski prema tuženiku.

19. Stoga je prvostupanjski sud utvrđenjem da je osnovan zahtjev tužitelja za zaštitu prava tužitelja te da ne postoji pravo tuženika da tužitelju kao saveznom nogometnom sucu i neizravnom članu tuženika naplaćuje članarinu po osnovi članstva kod tuženika, pravilno primijenio materijalno pravo.

20. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, to je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio pozivom na odredbu čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom da sa žalbom nije uspio.

Pula - Pola, 20. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković