REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž R-13/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Filković, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84924656517, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju UD, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice, tuženika i LD, kojeg zastupa punomoćnik Adnan Omanović, odvjetnik u [adresa], protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025., koje je ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr- 1660/2023-64 od 11. studenog 2025. preinačava i sudi:
a/ Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"1.Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o razrješenju tužiteljice DD s dužnosti predstojnice [obrt], Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, [broj], [broj] od 19.5.2021. donesene od strane tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice te se utvrđuje da tužiteljici DD na temelju tuženikove Odluke o razrješenju [broj] [broj] od 19.5.2021. radni odnos nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto Predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 1/1-8396/12-2 od dana 1.1.2013. te Dodatku Ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od dana 6.12.2018., s tim da se za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju.“
b/ Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
„1.Poništava se Odluka o razrješenju tužiteljice prof.dr.sc. DD, dr. med., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dužnosti predstojnice [obrt], Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice,[broj], [broj], od dana 19. svibnja 2021., donesena od strane tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, [adresa],OIB: 84924656517.
2. Poništava se Odluka Upravnog vijeća tuženika kojom se odbija prigovor tužiteljice prof.dr.sc. DD, dr. med., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], donesena od strane tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, [adresa], OIB: 84924656517.“
c/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 od 1. lipnja 2021. u dijelu kojim je tužiteljici otkazan ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj:I/1-8396/12-2 od 1. siječnja 2013.
d/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 od 1. lipnja 2021. u dijelu kojim tužiteljici otkazan Dodatak ugovoru o radu od 6. prosinca 2018. kao i u dijelu odnosi na ponudu izmijenjenog ugovora o radu klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 od 1. lipnja 2021.
e/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
„1. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice DD kod tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018.
2. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, vrati tužiteljicu DD na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu."
r i j e š i o j e
I Djelomično se odbija žalba tuženika dok se žalba LD odbija kao neosnovana u cijelosti te se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025. ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. potvrđuje pod točkom I. i IV. izreke.
II Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025. ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. potvrđuje pod točkom III. izreke.
III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025. ispravljenog rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. na način da sada glasi:
„Svaka stranka snosi svoj trošak postupka“.
IV Žalba LD protiv presude i točke II. izreke rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025. ispravljenog rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. odbacuje se kao nedopuštena.
V Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o razrješenju tužiteljice DD s dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, klasa: 114-04/21-01/006, ur. broj: 251- 29-01/1-21-01 od 19.5.2021. donesene od strane tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice te se utvrđuje da tužiteljici DD na temelju tuženikove Odluke o razrješenju klasa: 114-04/21-01/006 ur. broj: 251-29-01/1-21-01 od 19.5.2021. radni odnos nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto Predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 1/1-8396/12-2 od dana 1.1.2013. te Dodatku Ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od dana 6.12.2018., s tim da se za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju.
III. Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 donesena 1.6 2021. od strane tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, nije dopuštena. IV. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice DD kod tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o tadu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018.
V. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, vrati tužiteljicu DD na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu."
1.2. Rješenjem suda prvog stupnja koje je ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. Pr- 1660/2023-65 od 13. studenog 2025. pod točkom I. odbijen je kao neosnovan prijedlog LD za sudjelovanje u postupku kao umješač na strani tuženika. Pod točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 eura sa zateznim kamatama od 11. studenog 2025. do isplate. Pod točkom III. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 4.812,50 eura, i pod točkom V. odbijen je zahtjev LD za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, kao neosnovan.
2. Navedenu presudu i rješenje u cijelosti, pravovremenom i dopuštenom, žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) posebno upirući na bitne povrede postupka iz čl. 354. st.2. toč.11., 13. i 14. ZPP sve uz prijedlog da žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači u skladu s žalbenim navodima i tuženiku dosudi trošak postupka.
3. Tužiteljica žalbom pobija rješenje o trošku u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.812,50 eura (točka III. izreke rješenja) radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži i rješenje o trošku u pobijanom dijelu preinači na način da se tužiteljici priznat i taj trošak uvećan za trošak sastava žalbe.
4. LD žalbom pobija presudu i rješenje pod točkama I., II. i IV. izreke zbog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te preinačiti pobijano rješenje pod točkom I. na način da se žalitelju dopusti miješanje na strani tuženika, pod točkom IV. na način da se uvaži njegov zahtjev za naknadu troška i pod točkom II. na način da se odbije tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
5. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika i predložila je odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu. U odnosu na žalbu umješača predložila je istu odbaciti kao nedopuštenu u dijelu kojim pobija presudu prvostupanjskog suda te žalbu protiv rješenja odbiti kao neosnovanu.
6. Žalba tuženika je u pretežnom dijelu osnovana dok su žalba tužiteljice (protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku) i žalba LD (protiv dijela rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za stupanje u parnicu kao umješač na strani tuženika i odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška) neosnovane. Žalba LD protiv presude i rješenja kojim je tužiteljici dosuđen trošak postupa nije dopuštena.
7. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog LD da u ovoj pravnoj stvari sudjeluje kao umješač na strani tuženika te je pod točkom IV. izreke odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
7.1. To je rješenje pravilno i zakonito.
7.2. Prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni bitnu povredu iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju upire žalitelj LD jer pobijano prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
7.3. LD prijavio je svoje miješanje u parnicu na strani tuženika, navodeći da njegov pravni interes da u postupku sudjeluje kao umješač na strani tuženika proizlazi iz činjenice da mu je tužiteljica dostavila zahtjev za naknadu štete koji ima isti činjenični i pravni temelj kao i tužba u ovom predmetu te da tužiteljica namjerava podnijeti tužbu protiv njega jer očekuje uspjeh u ovoj parnici.
7.4. Pravni interes u smislu odredbe čl. 206. st.1. ZPP ima osoba na čije bi pravne odnose djelovala odluka donesena u parnici u koju se miješa.
7.5. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno zaključio da ishod ovog postupka u povodu utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i razrješenju koji tužiteljica vodi protiv poslodavca i postupak u kojem se traži isplata u povodu naknade štete koju je eventualno uzrokovala fizička osoba, nisu ni u kakvoj vezi jer odluka donesena u ovom radnom sporu nema izravan utjecaj na postupak u vezi naknade štete protiv LD, u kojem tužiteljica mora dokazati sve pretpostavke za naknadu štete, kao i odgovornost eventualno tuženog, pa je stoga pravilno odbijen prijedlog LD za sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika kao i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, te je posljedično tomu žalbu LD protiv točke I. i IV. izreke rješenja kao i žalbu tuženika protiv točke I. izreke rješenja suda prvog stupnja valjalo odbiti kao neosnovane na temelju čl. 380. toč.2. ZPP te u tom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje i riješiti kao u točki I izreke ovog rješenja.
8. Nastavno tome, žalbu LD protiv presude suda prvog stupnja i protiv točke II. izreke rješenja kojom je tužiteljici dosuđen trošak postupka valjalo je odbaciti kao nedopuštenu budući žalitelj nije ovlašten za podnošenje žalbe i na temelju odredbe čl. 358. st.1. i 3. ZPP i riješiti kao u točki IV izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o razrješenju tužiteljice s dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, klasa: 114-04/21-01/006, ur. broj: 251 29-01/1-21-01 od 19. svibnja 2021. (dalje: Odluke o razrješenju) te zahtjev za utvrđenje da tužiteljici na temelju tuženikove Odluke o razrješenju radni odnos nije prestao te u vezi s tim zahtjev da se naloži tuženiku u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu na radno mjesto Predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 1/1-8396/12-2 od dana 1. siječnja 2013. te Dodatku Ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od dana 6. prosinca 2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, vrati tužiteljicu na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju. Zatim, predmet spora predstavlja i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, klasa: 114- 04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 donesena 1. lipnja 2021. nije dopuštena, da se utvrdi da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljen dana 1. siječnja 2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6. prosinca 2018. te da se naloži tuženiku u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu od 1. siječnja 2013. i Dodatka tom ugovoru od 6. prosinca 2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, vrati tužiteljicu na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu.
9.1. Prema pravilima eventualne kumulacije (čl. 188. st.2. ZPP) tužiteljica je postavila i drugi tužbeni zahtjev za slučaj da tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o razrješenju sud ocijeni neosnovanim, a kojim je zatražila da sud presudom poništi tuženikovu Odluka o razrješenju tužiteljice od dana 19. svibnja 2021., kao i Odluku Upravnog vijeća tuženika kojom je odbijen prigovor tužiteljice kao neosnovan.
10.Tužiteljica tužbene zahtjev temelji na tvrdnji da je Odluka o razrješenju nedopuštena jer ne sadrži niti jedan Statutom tuženika taksativno navedeni razlog za razrješenje, da tuženik nije proveo postupak utvrđivanja odgovornosti tužiteljice, da tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane te da je povrijedio načelo „ultima ratio“, da je odluka o otkazu nezakonita jer tuženik nije proveo propisanu proceduru prije donošenja odluke o otkazu, da nije jasna priroda otkaza, da je odluka nejasna, da je kod donošenja odluke o otkazu poslodavac povrijedio načelo „ultima radio“ te da je odluka nedopuštena na temelju čl.117. Zakona o radu.
11. Između stranaka nije sporno:
- da su tužiteljica i tuženik zaključili 1. siječnja 2013. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: I/1-8396/12-2, za radno mjesto poslova pročelnice Kliničke jedinice neuroradiologije Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice (dalje: Ugovor o radu);
-da je to radno mjesto izmijenjeno Odlukom o razrješenju i imenovanju od dana 23. travnja 2018. broj I/1-6070/18 i to na način da je tužiteljica razriješena poslova pročelnice i imenovana voditeljicom Odjela za neuroradiologiju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice;
- da je 1. rujna 2016. tuženik donio Odluku o imenovanju broj: I/1-13158/16 te je sklopio s tužiteljicom Dodatak Ugovoru o radu broj: I/1-I/1-13158/16-2, kojim je tužiteljica na određeno vrijeme imenovana vršiteljicom dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice, i to sve do donošenja odluke o imenovanju predstojnika Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice;
- da je tuženik 6. prosinca 2018. donio Odluku kojom tužiteljicu imenuje za predstojnicu Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju na mandatno razdoblje od četiri godine, broj: I/1-19086/18, od 6. prosinca 2018. do 5. prosinca 2022.;
- te su istoga dana tuženik i tužiteljica sklopili i Dodatak ugovoru o radu broj:
I/1 19086/18-2 kojim je stavljen van snage Dodatak Ugovoru o radu broj: I/1-I/1- 13158/16-2 od 1. rujna 2016., te je ugovoreno da će tužiteljica uz poslove voditeljice Odjela za neuroradiologiju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju obavljati i poslove predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice i to u mandatnom razdoblju od četiri godine tj. od 6. prosinca 2018. do 5. prosinca 2022.;
- da je tužiteljici 19. svibnja 2021. uručena Odluka o razrješenju s radnog mjesta predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, klasa: 114- 04/21-01/006, ur. broj: 251-29-01/1-1-21-01 od dana 19. svibnja 2021.;
- da je tužiteljica razriješena dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju tuženika jer je poslodavac utvrdio da je tužiteljica odgovorna za teško narušene međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju kao i za kontinuirano nastupanje u medijima u kojima je iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu tuženika;
- da je tužiteljica 27. svibnja 2021. protiv Odluke o razrješenju podnijela prigovor kao zahtjev za ostvarenje svog prava iz radnog odnosa;
- da je 8. lipnja 2021. zaprimila Odluku kojim je Upravno vijeće kao drugostupanjsko tijelo odbilo njezin prigovor kao neosnovan;
- da je tuženik dana 1. lipnja 2021. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1- 21-03 od 1. lipnja 2021. (dalje Odluka o otkazu), koja je neposredno uručena punomoćniku tužiteljice 15. lipnja 2021;
- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer je ista svojim neprimjerenim ponašanjem te kontinuiranim iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi protiv pojedinih djelatnika, ali i cjelokupnog Kliničkog bolničkog centra nanijela štetu ugledu tuženika te teško narušila međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju;
- da je tužiteljica 16. lipnja 2021. potpisom pristala na sklapanje ponuđenog izmijenjenog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju;
-da je tuženik 2. srpnja 2021. zaprimio tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa povrijeđenog Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, na koji zahtjev nije odgovorio.
12. Prema navodima iz žalbe tuženika, i u ovom dijelu postupka i nadalje je sporna pravovremenost zatražene sudske zaštite, valjanost Odluke o razrješenju tužiteljice s kao i Odluke o otkazu odnosno sporno je da li je prilikom donošenja tih Odluka tuženik poštivao proceduru razrješenja odnosno otkazivanja propisanu Statutom, Pravilnikom o radu i Zakonom o radu kao i opravdanost razloga za razrješenje odnosno otkaz ugovora o radu posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo tražiti da se utvrdi da radni odnos na radnom mjestu predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice nije prestao i da traje i dalje te da se tuženiku naloži vraćanje tužiteljice na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja spornih odluka.
13. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, prihvatio kao osnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev uz obrazloženje u bitnom; da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR); da je tužiteljica bila imenovana na radnom mjestu koje podliježe reizboru sukladno odredbi iz čl. 29. st. 1. Statuta tuženika; da je Odluka o razrješenju od 19.5.2021. donesena je na temelju odredbe čl. 32. Statuta tuženika;da sukladno čl. 92. Pravilnika o radu tuženika radniku se mora omogućiti iznošenje obrane usmeno, pismeno ili u zapisnik kod radnika zaduženog za kadrovske poslove, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da KBC to učini; da je Uvidom u Očitovanje tužiteljice na pritužbe na mobing (list 47-51 spisa), dopis tužiteljice radničkom vijeću (list 65-66 spisa), očitovanje tužiteljice na pritužbe (list 229 spisa) utvrđeno da je tužiteljica bila pozivana na očitovanja od strane različitih tijela unutar tuženika te joj je pružena mogućnost da se očituje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih odluka, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje DDŽ, UDŽ, ali i same tužiteljice; da je iz iskaza svjedoka BD i uvidom u Očitovanje radničkog vijeća od 1.6.2021. (list 109 spisa) utvrđeno da se tuženik prije donošenja odluke važne za položaj radnika savjetovao s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 150. ZR, međutim da tuženik nije u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. ZR tužiteljicu, upozorio na posljedice povrede obveze iz radnog odnosa prije otkazivanja.
13.1. Vezano za osnovanost razloga koji se navode u Odlici o razrješenju i Odluci o otkazu, prvostupanjski sud je na temelju iskaza saslušanih svjedokinja GD koja je zaposlena kod tuženika 32 godine i koja je osobno podnijela pritužbu protiv tužiteljice glavnom inženjeru JD, dr.D i ravnateljstvu bolnice te je potpisala drugu prijavu zajedno sa inženjerima, doktorima i sestrama na radiologiji, iskaza MD, prvostupnice radiologije koja od 2015. radi u Klinici za tumore i koja je podnijela je pritužbu ravnatelju zajedno sa ostalim kolegama i FD zaposlenice tuženika, utvrdio da navedene svjedokinje s tužiteljicom nisu blisko surađivale te nisu imale kontakata do tog tjedna početkom svibnja 2021., te da svjedokinja FD s tužiteljicom nije uopće imala kontakt do dana za koji tvrdi da je doživjela napad od tužiteljice. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica sukladno svom ovlaštenju nadređene osobe upitala GD za razloge radi kojih nisu obrađeni pacijenti koji su planirani za prethodni dan, a tom razgovoru je bila prisutna i MD, zatim je isto tako FD upitala zašto je pacijente bez obrade poslala kući, te na temelju njihovih iskaza zaključuje da su svjedokinje takve upite tužiteljice kao nadređene osobe subjektivno doživjele kao stresan događaj a da taj događaj po ocjeni suda prvog stupnja ne predstavlja napad na njihovo dostojanstvo te da ponašanje tužiteljice na radnom mjestu, u opisanim situacijama, nema obilježje mobinga neovisno o tonu kojim im se tužiteljica obraćala jer svjedokinje nisu bile stavljene u neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo radno okruženje, a osobito jer iste prema vlastitim navodima nisu niti radile s tužiteljicom do tog tjedna u svibnju 2021. pa dalje, s tim u vezi, zaključuje da takvo postupanje tužiteljice, sve i da je ocijenjeno kao povreda dostojanstva, a nije, nije bilo učestalo, već se dogodilo jednom navedenom prilikom, te da se stoga ne smatra mobingom.
13.2. Prvostupanjski sud nadalje na temelju iskaza svjedoka DDŽ utvrđuje da postupak povodom prijava radnika nije proveden u skladu s Pravilnikom o radu tuženika kojim je u čl.13. st. 5. propisano da u postupku ispitivanja pritužbe osoba koja rješava pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika ispitat će radnika koji je podnio pritužbu, osobu koja se tereti da je uznemiravala radnika te osobe, kao svjedoke, za koje se pretpostavlja da imaju saznanja o uznemiravanju, a da svedokinja koja je vodila postupak vezano za zaštitu dostojanstva radnika koji je bio pokrenut protiv tužiteljice nije provela postupak u kojem bi utvrdila relevantne činjenice, nego je do zaključka o povredi dostojanstva došla saslušanjem isključivo jednog svjedoka i to ing. JD koja je podnositeljica pritužbe u okviru grupe podnositelja, i koja nije bila prisutna u svim opisanim situacijama iz pritužbi, a da o mobingu ravnatelj nije donio posebnu odluku, pa zaključuje da postupak nije pravilno i zakonito proveden te da je posljedično neosnovan i zaključak (koji se navodi u Odluci o razrješenju i Odluci o otkazu, iako formalna odluka nije donesena) da je tužiteljica povrijedila dostojanstvo radnika. S tim u vezi, navodi kako se prijedlog Glavnog radničkog vijeća za izricanje disciplinske mjere tužiteljici (list 214 spisa) te izvješće Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika od 12. svibnja 2021. (list 477-479 spisa) temelje na razlozima za razrješenje i otkaz odnosno na pritužbama saslušanih svjedokinja pa kako je utvrđeno da navedene pritužbe ne predstavljaju mobing niti povredu dostojanstva, zaključuje kako interni zaključci, izvješća i prijedlozi pojedinih tijela tuženika koji su prethodili ili uslijedili donošenju Odluke o razrješenju i Odluke o otkazu ne ukazuju sami po sebi da su te odluke koje je donio tuženik zakonite i dopuštene.
13.3. Pri tome, prvostupanjski sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka UDŽ koja je u vrijeme donošenja spornih odluka bila na radnom mjestu pomoćnice ravnatelja za pravne poslove i članica Povjerenstva za unutarnji nadzor u dijelu u kojem je kazivala o narušenim međuljudskim odnosima iz razloga svjedokinja nema neposrednih saznanja ni o kakvoj konkretnoj situaciju već isključivo posredna saznanja iz navedenih pritužbi za koje prvostupanjski sud ocijenio da ne predstavljaju mobing odnosno povredu dostojanstva u pravnom smislu. Glede navoda o odlasku liječnika prvostupanjski sud je zaključio kako za tu pojavu nije odgovorna tužiteljica jer da je općepoznata pojava da radnici traže i žele radna mjesta za koja smatraju da će im pružiti neke bolje uvjete za rad i/ili napredovanje, naročito u deficitarnim zanimanjima (medicinsko osoblje) kod kojih je takvu promjenu radnog mjesta lakše ostvariti. Zaključno prvostupanjski sud navodi kako tuženik u skladu s odredbom čl. 135. st. 3. ZOR nije dokazao da je tužiteljica odgovorna za teško narušene međuljudske odnose slijedom čega zaključuje kako taj razlog za razrješenje odnosno otkaz tužiteljici nije osnovan te je da posljedično tomu i odluka o razrješenju odnosno otkazu u tom dijelu nedopuštena.
14. Vezano za drugi razlog zbog kojih je donesena Odluka o razrješenju i odluka o otkazu - da je tužiteljica u medijima iznosila brojna imena liječnika i djelatnika tuženika optužujući ih bez iznošenja dokaza za nezakonite radnje i da su dio korupcijske hobotnice čime da je nanijela štetu ugledu tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica tijekom postupka, upirala na činjenicu da je kao prijaviteljica nepravilnosti ukazivala da su dr. TD i dr. LDŽ neovlašteno potpisivali račune prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje gdje su prikazivali troškove neurointervencijskog materijala i usluga i to na mjestu gdje je trebao stajati potpis predstojnice Zavoda odnosno tužiteljice te da su na taj način izbjegli kontrolu i pitanje je li taj materijal zaista utrošen, da je Uvidom u Zapisnik Ministarstva zdravstva, Službe zdravstvene inspekcije koje se provodilo u razdoblju od 21.5-18.6.2021. i Zapisnik o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitog i namjenskog korištenja proračunskih sredstava Ministarstva financija, Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Sektora za financijski i proračunski nadzor od 9.9.2021. utvrđeno da su navedene službe u postupku nadzora pronašle niz nepravilnosti, između ostalog i one na koje je tužiteljica ukazivala te je cijeneći pritom i iskaz tužiteljice, i nespornu činjenu da je tužiteljica podnijela kaznene prijave protiv djelatnika tuženika zbog sumnje na korupciju nadležnim tijelima državne vlasti, da je potom i javno razotkrila nepravilnosti u skladu s odredbom čl. 23. st. 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj:17/19., u daljnjem tekstu: ZZPN) zaključio da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 28. ZZPN učinila vjerojatnim da je zbog prijave nepravilnosti stavljena u nepovoljan položaj a da tuženik sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno zaključilo da nepravilnosti nije bilo. Nadalje, navodi kako se tužiteljica u medijskim istupima odnosno trećima nije obraćala o određenom medicinskom stručnom pitanju, već upravo s pozicije prijaviteljice nepravilnosti, pa da su stoga neosnovani navodi tuženika da bi ista povrijedila odredbu čl. 87. st. 3. Pravilnika o radu tuženika kojom je propisano da radnik koji se o određenom medicinskom stručnom pitanju tuženika direktno obraća trećima izvan tuženika, a iznosi netočne podatke i svojim nastupom može prouzročiti štetu tuženiku, odnosno povrijediti ugled, čini osobito tešku povredu radne obveze. Nadalje, da se tuženik u konkretnoj pravnoj stvari neosnovano poziva na Etički kodeks tuženika kojim je propisano da izlaganja vezana za obavljanje djelatnosti tuženika moraju imati dozvolu ravnatelja, jer kada da bi tužiteljica kao prijaviteljica nepravilnosti trebala imala takvo dopuštenje za istupanje u medijima, izgubio bi se svaki smisao odredbe čl. 23. ZZPN koja propisuje mogućnost javnog razotkrivanja nepravilnosti. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je tužiteljica doista u svojim istupima iznosila i ocjene o radu svojih kolega, međutim smatra kako te ocjene i ti istupi nisu od takvog značaja da bi doveli u pitanje ugled tuženika budući da tuženik ove tvrdnje nije dokazivao u postupku, a tuženik je klinički bolnički centar s velikim brojem zaposlenih (oko 2500 zaposlenih), pa njegove navode da bi ocjena rada pojedinog kolege koju je tužiteljica dala u svojim istupima utjecala na cjelokupni ugled tuženika smatra paušalnim.
15. Zaključno, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik na kojem je teret dokaza na temelju odredbe čl. 135. st. 3. ZR nije dokazao da je tužiteljica iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu tuženika, pa zaključuje da je i taj razlog koji tuženik navodi u Odluci o razrješenju i Odluci o otkazu neosnovan.
16. Stoga u konačnici prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrđuje da su predmetne odluke nedopuštene te da radni odnos tužiteljici nije prestao, te je pozivom na odredbu čl. 124. st. 1. ZR naložio vraćanje tužiteljice na radno mjesto i položaj na kojem je bila prije donošenja osporavanih odluka.
17. O troškovima postupka sud odlučuje primjenom čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP dok o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu ne donosi odluku s obzirom da je prihvatio glavni tužbeni zahtjev.
18. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (čl. 365. st.2. ZPP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba tuženika u pretežnom dijelu osnovana jer je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo neke pogrešne zaključke a nije ni uzeo u obzir sve bitne činjenice koje proizlaze iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu te je posljedično pogrešno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
19. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti. Žalbeni navodi tuženika kojima i u žalbi ustraje u prigovoru nepravovremenosti tužbe i ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 12. i 14. ZPP nisu osnovani.
19.1. Naime, odredbom čl. 133. st.4. ZR propisano je da ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka.
19.2. Nije sporno da je protiv Odluke o razrješenju od dana 19. svibnja 2021. tužiteljica 27. svibnja 2021. podnijela prigovor sukladno uputi o pravnom lijeku sadržanom u navedenoj Odluci o razrješenju prema kojoj je upućena na mogućnost podnošenja prigovora u roku od 8 dana Upravnom vijeću KBC Sestre milosrdnice. Nadalje, nije sporno da je 8. lipnja 2021. zaprimila Odluku kojim je Upravno vijeće njezin prigovor odbio kao neosnovan, čime je okončan postupak mirnog rješavanja spora. Nakon neuspjelog okončanja mirnog postupka tužiteljica je putem svog punomoćnika sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronskom putem predala tužbu 23. lipnja 2021. a kako to proizlazi iz Obavijesti o primitku elektroničkog podneska te je dakle tužba predana sudu unutar roka od 15 dana propisanog čl. 133. st. 4. ZR.
19.3. Nadalje, tuženik je 1. lipnja 2021. nakon nastupa konačnosti Odluke o razrješenju donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljice koja je tužiteljici po punomoćniku uručena 15. lipnja 2021. te je tužiteljica dopisom od 16. lipnja 2021. prihvatila ponudu za sklapanje izmijenjenog Ugovora o radu, a 30. lipnja 2021. Podnijela je tuženiku zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 2. srpnja 2021. pa kako u roku od 15 dana tuženik nije odgovorio na zahtjev, tužiteljica je unutar roka od daljnjih 15 dana sukladno odredbi čl. 133. st.2. ZR zatražila zaštitu povrijeđenog prava tužbom predanom sudu 2. kolovoza 2021. (koja je zaprimljena pod posl.br. P-15908/2021) slijedom čega je tuženikov prigovor nepravovremenosti zatražene sudske zaštite neosnovan.
20. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju neosnovano tuženik ukazuje u žalbi s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
21. Prvostupanjski je sud međutim, kao što je već navedeno, iz nekih činjenica koje je pravilno utvrdio izveo pogrešne zaključke o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljena presuda a neke bitne činjenice koje proizlaze iz spisa nije ni uzeo u obzir pa je o žalbi odlučeno i na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP.
22. U postupku nije sporno da je tužiteljica Odlukom tuženika od 6. prosinca 2018. imenovana za predstojnicu Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju tuženika na mandatno razdoblje od 4 godine, i to za razdoblje mandata od 6. prosinca 2018. do 5. prosinca 2022. te je s tuženikom istoga dana sklopila Dodatak ugovoru o radu broj: I/1-19086/18-2 za isto mandatno razdoblje od četiri godine kojim je ugovoreno da će tužiteljica iz poslove voditeljice Odjela za neuroradiologiju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju obavljati i poslove predstojnice tog istog Kliničkog zavoda.
23. Odluku o razrješenju od 19. svibnja 2021. donio je ravnatelj tuženika pozivom na odredbu čl. 32. st. 2. toč. 3. i 5. Statuta tuženika, navodeći da je tužiteljica „odgovorna za teško narušene međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju kao i zbog odgovornosti za kontinuirano nastupanje u medijima u kojima je iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu KBC-a Sestre milosrdnice“.
23.1. Člankom 32. Statuta tuženika predviđene su situacije kada radnik na reizbornom radnom mjestu može biti razriješen i prije isteka vremena na koji je imenovan te situacije kada je ravnatelj dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu. U članku 32. stavak 2. alineja 5. Statuta tuženika propisano je da je ravnatelj dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu ako djeluje suprotno poslovnim i profesionalnim interesima KBC-a. Prema čl. 29. Statuta radno mjesto predstojnika klinike podliježe reizboru, te se radnici koji podliježu reizboru imenuju na mandatno razdoblje od četiri godine. Odluku o izboru, imenovanju i razrješenju radnika koji obavljaju poslove koji podliježu reizboru donosi ravnatelj, osim za zamjenika ravnatelja.
23.2. Člankom čl. 90. st.1. alineja1. Pravilnika o radu propisano je da postupak protiv radnika radi utvrđivanja povrede radne obveze pokreće se na temelju prijave koju mogu podnijeti Upravno vijeće, Stručno vijeće ili drugo tijelo KBC. Stavkom 3. je propisano da ako je ravnatelj obaviješten o postojanju sumnje o izvršenju povrede radne obveze, zadužiti će određenog radnika, odnosno ustrojstvenu jedinicu za poduzimanje odgovarajućih radnji i prikupljanje dokaza radi utvrđivanja povrede radne obveze i počinitelja.
23.3. Sukladno čl. 92. Pravilnika o radu tuženika radniku se mora omogućiti iznošenje obrane usmeno, pismeno ili u zapisnik kod radnika zaduženog za kadrovske poslove, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da KBC to učini.
24. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio da je tužiteljici bila pružena mogućnost iznošenja obrane jer je ista bila pozivana na očitovanja od strane različitih tijela unutar tuženika te joj je pružena mogućnost da se očituje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih odluka, jer isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje DDŽ, UDŽ, ali i same tužiteljice kao i iz očitovanje tužiteljice na pritužbe na mobing (list 47-51 spisa) i dopisa tužiteljice radničkom vijeću (list 65-66 spisa).
25. Također pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženik prije donošenja Odluke o razrješenju savjetovao s Glavnim radničkim vijećem tuženika (dalje: GRV) jer je upravo GRV 17. svibnja 2021. podnijelo ravnatelju tuženika prijedlog za daljnje postupanje-izricanje disciplinske mjere ovdje tužiteljici. U obrazloženju tog prijedloga GRV navodi da je zaprimilo očitovanje dr. LDŽ **.**.2021. o postupanju ovdje tužiteljice prema njoj te da je ista zatražila zaštitu GRV, da je ovdje tužiteljica pozvana na očitovanje međutim da isto nije dostavila već je osporila ovlaštenje GRV da samoinicijativno provoditi istraživanja te da GRV smatra da je postupanjem tužiteljice došlo do teške povrede iz radnog odnosa. U obrazloženju tog prijedloga nadalje navodi kako je GRV i ranije raspravljalo o ponašanju tužiteljice te da novi slučaj pritužbe govori u prilog sustavnom kršenju Zakona o radu te je imajući u vidu i prethodne pritužbe kao i istupanje tužiteljice u medijima kojima je nanijela štetu tuženiku te svojim ponašanjem dovela do trajnog narušavanja međuljudskih odnosa, u interesu zaštite radnika savjetovalo v.d. ravnatelja da tužiteljicu razriješi s rukovodećeg mjesta predstojnice uz napomenu da joj se ne ponudi nikakvo rukovodeće mjesto radi mogućnosti ponavljanja pritiska na podređene radnike.
26. Vezano za razlog razrješenja da je tužiteljica „odgovorna za teško narušene međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju“ navesti je da se u obrazloženju same Odluke o razrješenju, tuženik poziva na sljedeće okolnosti i isprave iz kojih prema utvrđenju provedenog postupka proizlazi:
-da je Povjerenstvo za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika u postupku izvanrednog nadzora temeljem naloga v.d.ravnatelja tuženika u izvješću od 12. svibnja 2021. navelo da je utvrdio kako su odnosi tužiteljice i djelatnika Kliničnog zavoda za dijagnostički i intervencijsku radiologiju trajno narušeni te da nastavak njihove suradnje nije moguć. Smatraju da je svojim ovlastima predstojnika i načinom rukovođenja i organizacije rada Kliničkog zavoda dovela u izravnu opasnost pružanje zdravstvene zaštite pacijentima KBC-a, a pogotovo onkološkim pacijentima i pacijentima s indikacijama za neurointervencijske postupke. To je povjerenstvo izvršilo uvid u pritužbe djelatnika od 7. svibnja 2021. i očitovanja radiologa bivših zaposlenika te je donijelo zaključak, kojim ostaje kod ranijih zaključaka od prosinca 2019. i rujna 2020. u kojim je i ranije predložio tužiteljicu razriješiti sa rukovodećeg mjesta predstojnice te da se istoj izrekne mjera upozorenja na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza ugovora o radu;
- da je GRV savjetovalo v.d. ravnatelja da tužiteljicu razriješi s rukovodećeg mjesta predstojnice uz napomenu da joj se ne ponudi nikakvo rukovodeće mjesto radi mogućnosti ponavljanja pritiska na podređene radnike;
- da su zaprimljene pritužbe za mobing od strane 16 djelatnika Odjela za onkološku radiologiju, nadalje od GD, MD i FD;
- da je osoba ovlaštene za zaprimanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika u izvještaju od 17. svibnja 2021. pozvala v.d. ravnatelja da poduzme odgovarajuće mjere za zaštitu djelatnika Odjela za onkološku radiologiju, smanjenje tenzija i normalizaciju međuljudskih odnosa u cilju adekvatnog radnog okruženja radnicima;
- da je tužiteljica višekratno u medijima navodila da su ĆD dr.med i TD dr.med. zaposlenici Kliničkog zavoda za dijagnostički u počinili niz nezakonitih postupaka na način da su nanijeli financijsku štetu KBC-u i oštetili državni proračun da je takvim istupanjem počinjena šteta KBC-u obliku izgubljenog povjerenja pacijenata u kvalitetu rada ustanove te da iznesenim optužbama ustanovu prikazuje kao mjesto u kojem pacijenti ne mogu ostvariti svoje pravo na odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, kao mjesto u kojem su novac i korupcija važniji od pacijenata, te da su pacijenti uznemireni, nemaju povjerenja u svoje liječnike i medicinske sestre što utječe na postupke liječenja i ishode istih.
27. Gore iznesena utvrđenja, sud prvog stupnja cijeni parcijalno te iako je prihvatio iskaze svjedoka GD, MD i FD na okolnost događaja radi kojih su podnijele pritužbu tuženiku, pogrešno zaključuje da navedeni po svjedocima opisani događaji ne predstavljaju povredu dostojanstva radnika već da je riječ o njihovom subjektivnom doživljaju događaja kao stresnog događaja koji se desio samo jednom prilikom te da tuženik nije dokazao da je tužiteljica odgovorna za teško narušene odnose.
27.1. Naime, svjedok GD saslušana o događajima radi kojih je podnijela pritužbu poslodavcu kazivala je da je tužiteljica, kada je vidjela da pacijenti od prethodnog dana nisu snimljeni počela na nju osobno "siktati" i unijela joj se u lice, što joj je bilo jako stresno, jer je u tom trenutku radila pretragu abdomena i trebala je davati pacijentu upute o disanju i koncentrirati se na namještanje tih sekvenca, a da se MD rasplakala i izašla van, da je drugi događaj bio kad ju je tužiteljica ispitivala da li je bila na prosvjedu ispred bolnice i tko ih je pozvao na taj prosvjed, na što je odgovorila "na to pitanje Vam ne želim odgovoriti", da se tužiteljica uzrujala i ustala, uzela mobitel, izlazila je prema van i u mobitel je govorila kako inženjeri na Klinici za tumore trebaju hitnu edukaciju, koju je izjavu shvatila ponižavajuće jer je implicirala da ne zna raditi, te je predstavku podnijela iz razloga što je osjećala da u takvim uvjetima neće moći raditi, da će je tužiteljica držati na "piku" i htjela je pokazati da se ne može prema njoj tako ponašati.
27.2. Svjedok MD kazivala je da su kolegica GD i ona bile u smjeni i nisu znale točan razlog zašto pacijenti dan prije nisu odrađeni, na što se tužiteljica u vrlo uskom prostoru okrenula prema kolegici GD, unijela u lice, počela vikati povišenim tonom zašto to nisu napravile i rekla da ju namjerno opstruiraju, da je kolegica GD nastavila raditi pretragu jer je u tom trenutku govorila pacijentu da udahe i izdahne, a da se ona rasplakala i otišla van, da joj je poznato da je tužiteljica njihov prosvjed komentirala da im ništa ne treba osim hitne edukacije te su zbog toga su svi doživjeli stres, nesigurnost, poniženje.
27.3. Svjedok FD kazivala je da ju je tužiteljica pozvala na razgovor vezano za pet pacijenata koje je dan ranije poslala kući po uputi nadređene ing. JD, da je tužiteljica bila u prostoriji radiologije, da je iza nje bilo nekoliko osoba, s desne strane liječnice, sestre, pacijentica na pregledu, a s lijeve strane inženjeri koji su radili na CT- u i RTG-u, da joj se tužiteljica obratila oštrim, osuđujućim i povišenim tonom te je pitala zašto je odgodila pacijente sa biopsije slijedom čega joj je odgovorila da to nije učinila na svoju ruku već po uputi svoje nadređene, da se ona tom prilikom osjećala bespomoćno, osramoćeno i bila je optužena da su ona i njezina nadređena u nekoj zavjeri što apsolutno nije točno, da joj je tužiteljica pokazala rukom da je hijerarhija na Zavodu takva da su liječnici gore, a sestre skroz dolje, te da oni negdje na sredini surađuju a ta joj je gesta bila izuzetno sramotna, povrijedilo ju je da ju se smatra skroz nisko u hijerarhiji te se u tom trenutku osjećala u strahu za svoje radno mjesto i općenito za svoju budućnost iako je postupila po nalogu nadređene jer je tužiteljica dala komentar da ona vidi što svjedokinja radi, nakon toga pitala ju je kako glasi njezino puno ime i prezime, a potom i inženjerku JD kako glasi njezin Ugovor o radu, odnosno je li zaposlenik KBC Zavoda ili Klinike za tumore radi čega se osjetila još ranjivijom, strah je postao veći jer to znači da tužiteljica ima veću moć na utjecaj njezinog zaposlenja.
28. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je tužiteljica sukladno svom ovlaštenju nadređene osobe bila ovlaštena pitati iz kojih razloga neki zadatak nije bio odrađen, ukazati na eventualne propuste te za slučaj da smatra potrebnim uputiti djelatnike na odgovarajuću edukaciju. Međutim, u konkretnom slučaju opisano ponašanje tužiteljice predstavlja povredu dostojanstva radnika jer prelazi granice dopuštene profesionalne kritike i poprima obilježja javnog ponižavanja i omalovažavanja. Sukladno temeljnim načelima radnog prava i odredbama ZR poslodavac je dužan štititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja rada te osigurati radno okruženje u kojem radnik neće biti izložen ponašanju koje vrijeđa njegovu osobnost, profesionalni integritet i ljudsko dostojanstvo. Zaštita dostojanstva obuhvaća ne samo zaštitu od diskriminacije i uznemiravanja u užem smislu, već i od svakog oblika postupanja koje objektivno dovodi do poniženja ili omalovažavanja radnika. U predmetnom slučaju ispunjeni su elementi koji upućuju na povredu dostojanstva jer su radnice bila izložene vikanju i povišenom tonu pred drugim liječnicima, tehničarima i pacijentima. Iako nadređena osoba ima pravo ukazati na eventualne propuste u radu, takva kritika mora biti iznesena na profesionalan, primjeren i dostojanstven način. Javno prozivanje i vikanje pred trećim osobama prelazi granicu dopuštene kritike te objektivno dovodi do ponižavanja radnika i narušavanja njihova profesionalnog ugleda. Način komunikacije opisan po svjedoku FD bio je dodatno degradirajući jer je tužiteljica gestikulacijom prikazivala hijerarhijski odnos na način da je svjedokinju simbolički smjestila „na dno“. Takvo vizualno i demonstrativno isticanje navodne podređenosti radnice predstavlja omalovažavanje njezina profesionalnog statusa i ljudskog dostojanstva te nadilazi okvir legitimnog upravljačkog postupanja. Činjenica da se događaj odvio pred pacijenticom ima osobitu težinu jer medicinska sestra u odnosu prema pacijentima mora uživati profesionalni autoritet i povjerenje. Javno ponižavanje pred pacijentom objektivno narušava njezin ugled, kredibilitet i profesionalni integritet. Iako su se opisani događaji u odnosu na navedene svjedokinje dogodili jednokratno, za postojanje povrede dostojanstva nije nužno da se radi o dugotrajnom ili ponavljanom ponašanju, kao što je to slučaj kod uznemiravanja ili mobinga. Dovoljan je i jedan incident, ako je po svom intenzitetu i okolnostima takav da objektivno dovodi do poniženja i omalovažavanja radnika. Subjektivni osjećaji svjedokinja da su se osjećale posramljeno, poniženo, uvrijeđeno i prestrašeno dodatno potvrđuje težinu situacije, ali i neovisno o njihovomu subjektivnom doživljaju, opisano postupanje, i prema objektivnim kriterijima predstavlja povredu dostojanstva te nedopušteno i neprimjereno postupanje.
29. Prvostupanjski sud je propustio cijeniti i pritužbu za mobing od 7. svibnja 2021. potpisanu od strane 17 djelatnika odjela za onkološku radiologiju u kojoj se između ostalog navodi „Ton kojim nas se obraća predstojnica je zastrašujući, kaotičan i prijeteći u smislu da smo svi neznalice, trebamo edukaciju, ništa ne radimo i stvarno se bojimo za svoja radna mjesta i svoju budućnost. Ne možemo raditi na takav način i u takvom strahu. …Ovo je naš vapaj za zaštitu i pomoć od nadležnih institucija“ kao i činjenicu da je GRV u prijedlogu v.d. ravnatelja ukazalo da se i ranije raspravljalo o ponašanju tužiteljice te da novi slučaj pritužbe govori u prilog sustavnom kršenju Zakona o radu te da je Povjerenstvo za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika u postupku izvanrednog nadzora u izvješću od 12. svibnja 2021. opetovano predložili tužiteljicu razriješiti sa rukovodećeg mjesta predstojnice.
30. Iz navedenog, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda, proizlazi da se ne radi tek o izoliranim slučajevima već da je takvo neželjeno ponašanje tužiteljice na funkciji predstojnice Kliničkog zavoda trajalo duže vrijeme te se višekratno ponavljalo u odnosu na veći broj osoba.
31. Etičkim kodeksom tuženika u točki III propisana su neprihvatljiva ponašanja je zabranjena svaka vrsta uznemiravanja između zaposlenika. Nadalje je propisano da se uznemiravanje smatra svako neprimjereno ponašanje prema drugoj osobi kojem je cilj ili koji stvarno znači povredu dostojanstva, koje ometa njezino obavljanje radnih zadataka ili smanjuje kvalitetu njezina života. Uznemiravanjem se smatra svaki čin, pojedinačan ili ponavljan, verbalni, neverbalni ili fizički, koji stvara ili pridonosi stvaranju negativnih i neprijateljskih radnih okolnosti ili koji drugu osobu zastrašuju, vrijeđa ili ponižava.
32. Kodeksom medicinske etike i deontologije („Narodne Novine“ broj:55/08, 139/15.) u čl.1. toč.5. propisano je da će liječnik u svojem djelovanju čuvati ugled i dostojanstvo liječničkog staleža i časno se odnositi prema kolegama. Dalje, člankom 9. toč. 7. propisano je da suradnike ili drugo osoblje liječnik će upućivati na učinjene propuste na način koji neće povrijediti njihovo ljudsko i profesionalno dostojanstvo, a nikad u javnosti pred bolesnikom ili njegovim bližnjima, osim u slučaju neposredne izloženosti riziku s mogućim trajnim posljedicama po zdravlje i život.
33. Pravilnikom o kućnom redu tuženika je u čl.3. st.3. propisano da su djelatnici KBC Sestre milosrdnice dužni pridržavati se discipline i kulturnog međusobnog ponašanja.
34. Člankom 88. Pravilnika o radu tuženika propisano je da radnik koji svojom krivnjom ne obavlja poslove na način utvrđen pravilnikom, odredbama zakona, drugih propisa i kolektivnih ugovora, čini povredu radne obveze.
35. Dakle, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda tuženik je u postupku dokazao da je tužiteljica nedopuštenim i neprimjerenim postupanjem u odnosu prema pojedinim djelatnicima Kliničkog odjela u kojem je obavljala funkciju predstojnice povrijedila odredbe Etičkog kodeksa tuženika, Kodeksa medicinske etike i deontologije, Pravilnika o kućnom redu tuženika te Pravilnika o radu čime je postupala suprotno poslovnim i profesionalnim interesima KBC-a te da je uslijed takvog postupanja odgovorna za teško narušene odnose sa pojedinim djelatnicima Kliničkog odjela.
36. Ne ulazeći u stručnost tužiteljice kao liječnika specijaliste, koja se tijekom postupka niti ne dovodi u pitanje, proizlazi da je tužiteljica svojim ponašanjem narušila odnos povjerenja ukazan joj imenovanjem na radno mjesto na kojem je između ostalog bila zadužena druge osobe štititi od takvog ponašanja a ne ga sama poduzimati. Takvo radno mjesto svakako uključuje obvezu na zaštitu a ne povredu prava na poštivanja ljudskog dostojanstva i časti podređenih zaposlenika i radnih kolega. Prema mišljenju ovoga suda, svako ponašanje kojim se takva prava vrijeđaju predstavlja ponašanje suprotno profesionalnim interesima tuženika kao javne zdravstvene ustanove osnovane radi pružanja zdravstvene zaštite građana. Sve navedeno upućuje na zaključak da je i bez ulaženja u opravdanost drugog navedenog razloga „da je tužiteljica kontinuiranim nastupanjem u medijima iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu KBC-u Sestre milosrdnice“, tuženik u dovoljnoj mjeri dokazao djelovanje tužiteljice predviđeno čl. 32. st. 2. alineja 5. Statuta radi kojeg je ravnatelj tuženika sukladno citiranoj odredbi Statuta bio dužan donijeti spornu Odluku o razrješenju. Posljedično, neosnovani su navodi tužiteljice da je stavljena u nepovoljni položaj zbog prijave nepravilnosti nadležnom tijelu za kazneni progon te da je donošenje Odluke o razrješenju posljedica navedene prijave. Pri tome, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, okolnost da tuženik nije donio zasebnu odluku provodom pritužbi zbog povrede dostojanstva nije od utjecaja na pravilnost postupka i opravdanost razloga razrješenja jer je upravo donošenjem Odluke o razrješenju tuženik poduzeo mjere za sprečavanje daljnjeg uznemiravanja i zaštitu dostojanstva radnika sukladno čl. 7. st.5. ZR.
37. Stoga je valjalo zaključiti da nije osnovan glavni tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da nije dopuštena Odluka o razrješenju te posljedično da nije osnovan niti zahtjev za vraćanje tužiteljice na poslove predstojnice Kliničkog zavoda, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti te glavni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi poništenja Odluku o razrješenju i Odluke Upravnog vijeća tuženika kojim se odbija prigovor tužiteljice koji zahtjev tužiteljica zasniva na istim razlozima kao i glavni tužbeni zahtjev koji su u postupku utvrđeni neosnovani.
38. Uzgred valja navesti da čak i kada bi tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja da nije dopuštena Odluka o razrješenju ili eventualno kumulirani zahtjev poništenja Odluku o razrješenju i Odluke Upravnog vijeća tuženika kojim se odbija prigovor tužiteljice, i bio osnovan, a nije, tužiteljičin zahtjev za vraćanje na poslove predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju ne bi bio osnovan. To iz razloga što je tužiteljica na dužnost predstojnice bila imenovana na mandatno razdoblje od četiri godine od 6. prosinca 2018. do 5. prosinca 2022., a kako je to i određeno u Dodatku ugovoru o radu sklopljenom među strankama 6. prosinca 2018. U pitanju je dakle izborna dužnost, čije je izvršavanje određeno za razdoblje na koje je osoba imenovana. Stoga, i kada bi odluka tuženika o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice, a prije isteka mandata na koji je ona bila imenovana bila nezakonita, ne bi bilo mogućnosti uspostavljanja predstojničke dužnosti tužiteljice, kraj nesporne činjenice da je mandatno razdoblje na koje je tužiteljica Odlukom od 6. prosinca 2018. bila imenovana isteklo, a na tu dužnost imenovana druga osoba, zakonitost čijeg mandata u ovom postupku tužiteljica ne dovodi u pitanje. Izborna dužnost kao što je ova predstojnice, vezana je za određeno razdoblje i takav status ne može ni na temelju zakona niti na temelju ugovora dobiti karakter trajnog odnosa.
39. Nadalje, u odnosu na dopuštenost i pravilnost Odluke o otkazu ugovora o radu navesti je slijedeće.
40. Člankom 20. st. 4. Pravilnika o radu tuženika propisano je da u slučaju da radnik s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima bude razriješen i prije isteka mandata radnik nastavlja obavljati poslove iz svog temeljnog ugovora o radu. Prema stavku 5. istog članka ako ravnatelj razriješi radnika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima prije isteka mandata iz razloga koje je skrivio radnik, može mu izvanredno otkazati dodatak ugovora o radu za obavljanje poslova s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, a radnik nastavlja poslove iz svog temeljnog ugovora.
41. Tuženik je 1. lipnja 2021. nakon nastupa konačnosti Odluke o razrješenju donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojim je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz 2013. sa svim dodacima te je tužiteljica dopisom od 16. lipnja 2021. i potpisom izmijenjenom ugovora o radu prihvatila sklapanje ponuđenog izmijenjenog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Iz sadržaja navedene odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora proizlazi da je facto tužiteljici otkazan samo Dodatak ugovora o radu od 6. prosinca 2018. te da je tužiteljica prihvatom izmijenjenog ugovora o radu zapravo nastavila rad na radnom mjestu voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju, na kojem je radila i ranije, na temelju ugovora o radu sklopljenog 1. siječnja 2013., odnosno i prije sklapanja Dodatka ugovoru o radu prema kojem je tužiteljica pored radnog mjesta voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju, za mandatno razdoblje od četiri godine, obavljala i poslove predstojnika Kliničkog zavoda.
42. Institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora reguliran je odredbom čl. 123. ZR kojim je u stavku 1. propisano da odredbe tog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), a dalje stavkom 2. istog članka propisano je da ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora.
43. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu iz 2013. sa svim dodacima jer je ista svojim neprimjerenim ponašanjem te kontinuiranim iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi protiv pojedinih djelatnika, ali i cjelokupnog Kliničkog bolničkog centra nanijela štetu ugledu tuženika jer je nakon što je zaprimila odluku o razrješenju višekratno tijekom 19. svibnja i 20. svibnja 2021. nastupala u različitim tiskanim medijima, web portalima i televiziji bez dozvole ravnatelja ili Upravnog vijeća te je iznosila imena djelatnika u medijima optužujući ih za različite protupravne radnje s pozivanjem na linč javnosti, a bez utvrđene krivlje od stane pravosudnih institucija te da je teško narušila međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju pozivajući se, kao i u Odluci o razrješenju, na prijedlog GRV, prijedlog Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu rada KBC Sestre milosrdnice i izvještaj osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika kao i činjenicu da se tuženik prije donošenja odluke savjetovao s GRV koje se na prijedlog očitovalo na način da se suglasilo s otkazom.
44. Institut izvanrednog otkaza propisan je čl 116. ZR. Prema stavku 1. tog članka poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
45. Po svojoj pravnoj prirodi izvanredni otkaz predstavlja krajnju mjeru kojom poslodavac ili radnik raskidaju radni odnos. Izvanredni otkaz stoga je predviđen kao izvanredno pravno sredstvo okončanja ugovora o radu za kojim može posegnuti jedna od ugovornih strana kada zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa, daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć. Budući da se radi o tzv. trenutnom otkazivanju ugovora o radu, bez obveze poštivanja otkaznog roka, sukladno čl. 116. ZR, izvanredni otkaz može se dati samo ako za to postoji naročito opravdan razlog, odnosno ako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.
46. Prema odredbi čl. 135. st.3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
47. Naime, tuženik je u Odluci o otkazu naveo da je tužiteljica počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa te pri tome teško narušila međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju i nanijela štetu ugledu tuženika. Međutim, istodobno je, neovisno o tako navedenim povredama, tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu na rukovodećem mjestu, onom voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju u istom Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju iz čega se zaključuje kako ni sam tuženik ne smatra da su navedene povrede takve naravi da opravdavaju izvanredno otkazivanje ugovora u radu.
47.1. Takvo odluka tuženika kojom tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu i istovremeno tužiteljici nudi sklapanje novog ugovora o radu sama je sebi proturječna.
47.2. Naime, ako bi povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret doista bile takve težine da zbog njih nastavak radnog odnosa nije moguć, tada ne bi postojala osnova za istodobnu ponudu sklapanja novog ugovora o radu i nastavak rada kod istog poslodavca, i to na rukovodećem radnom mjestu. Time tuženik implicitno priznaje da nastavak radnog odnosa jest moguć, odnosno da povjerenje u rad tužiteljice nije izgubljeno u mjeri koja bi opravdavala primjenu najstrože mjere radnopravne sankcije (izvanredni otkaz). Budući da je upravo nemogućnost nastavka radnog odnosa konstitutivni element izvanrednog otkaza u smislu odredbe čl. 116. ZR, činjenica da je tuženik tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu na rukovodećem mjestu - voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju u istom Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, a na kojem je radnom mjestu radila prije sklapanja Dodatka ugovoru o radu 2018., objektivno osnovano navodi na zaključak da izvanredni otkaz tužiteljičinog ugovora u radu iz 2013. nije dopušten, pa je posljedično tomu tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu osnovan.
48. Međutim, pobijana Odluka o otkazu u dijelu u kojim je otkazan Dodatak ugovoru o radu sklopljen među strankama 5. prosinca 2018. (kojim je raniji Dodatak ugovora o radu iz 2016. stavljen van snage) pravilna je i dopuštena jer je taj Dodatak ugovoru o radu zaključen samo za mandatno razdoblje od četiri godine koliko je prema Odluci tuženika o imenovanju tužiteljice predstojnicom Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, tužiteljica imala obavljati, pored poslova voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju i poslove predstojnice navedenog Kliničkog zavoda, pa kako je tužiteljica prije isteka mandata razrješenja dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda iz razloga koje je sama skrivila tužiteljica to je odluka o otkazu tog Dodatka ugovora o radu utemeljena na odredbi 20. st. 4. Pravilnika o radu tuženika. Posljedično tome neosnovan je i zahtjev tužiteljice za vraćanje na radno mjesto prema navedenom Dodatku kao i zahtjev za utvrđenje da joj radni odnos traje sukladno Dodatku ugovora o radu iz 2018.
49. Također, neosnovan je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži utvrđenje nedopuštenosti ponude izmijenjenog ugovora, zahtjev za utvrđenje da joj radni odnos nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12- 2 od dana 1. siječnja 2013. i zahtjev da se vrati na radno mjesto sukladno tom Ugovoru o radu. To stoga što je tužiteljica prihvatom izmijenjenog ugovora o radu od 1. lipnja 2021. i potpisom tog ugovora 16. lipnja 2021. „vraćena“ na radno mjesto voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, dakle, na isto radno mjesto na kojem je radila i ranije na temelju Ugovora o radu sklopljenog 1. siječnja 2013., odnosno i prije sklapanja Dodatka ugovoru o radu od 6. prosinca 2018., pa do prekida radnog odnosa za rad na radnom mjestu iz Ugovora o radu od 1. siječnja 2013. nije niti došlo jer je Odlukom o otkazu tužiteljici de facto otkazan samo Dodatak ugovoru o radu od 6. prosinca 2018.
50. Slijedom svega navedenog, djelomičnim uvaženjem i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika valjalo je na temelju odredbe čl. 373.a. st.1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
51. S obzirom da je u pretežnom dijelu preinačena pobijana presuda valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o parničnom trošku.
51.1. Tužiteljica je zatražila naknadu troška zastupanja po punomoćniku a tuženik naknadu troška sudskih pristojbi. Imajući u vidu da je tužiteljica tek u manjem dijelu uspjela sa zahtjevom za utvrđenje te će tuženik u tom omjeru biti dužan snositi trošak sudskih pristojbi prema čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ broj: 118/2018., 51/23.) odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (čl.154. st.4. ZPP).
52. Žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 4.812,50 eura (točka III. izreke rješenja), odbijena je kao neosnovana te je u tom dijelu potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
53. Slijedom navedenog na odredbe čl. 380. toč.2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
54. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st.1. ZPP. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st.1. ZPP) a sastav odgovora na žalbe nije bio potreban trošak u smislu čl. 155. ZPP.
Pula - Pola, 20. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
