REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-67/2025-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Damiru Rabaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomiju Miladinoviću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice MO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, radi raskida ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika, te tuženice osobno uz zamjenicu punomoćnika, 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuje se raskid Ugovora o prijenosu poslovnog udjela zaključenog 12. rujna 2024. god. između tužitelja KORELIĆ DENISA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te ovjerenog pred Javnim bilježnikom Nansi Kopić u Puli pod brojem ovjere OV-19063/2024.

II. Utvrđuje se raskid Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa zaključenog 12. rujna 2024. god. između tužitelja KORELIĆ DENISA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene MO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te ovjerenog pred Javnim bilježnikom Nansi Kopić u Puli pod brojem ovjere OV-19061/2024.

III. Utvrđuje se da je tužitelj ČO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] jedini član uprave i jedini član društva CHECKER YACHTING d.o.o., Zrinjsko-Frankopanska 62, OIB 13360044716.

IV. Nalaže se sudskom registru nadležnog trgovačkog suda da provede ovu presudu.

V. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 € zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

Obrazloženje

1. U tužbi od 10. siječnja 2025. tužitelj navodi da su stranke 12. rujna 2024. zaključile Ugovor o prijenosu poslovnih udjela ovjerenog pred javnim bilježnikom Nansi Kopić pod brojem ovjere OV-19063/2024 (dalje: Ugovor).

2. Predmetnim Ugovorom tužitelj da je tuženici ustupio poslovne udjele u trgovačkom društvu CHECKER YACHTING d.o.o., Split, Zrinjsko-Frankopanska 62, OIB 13360044716 (dalje: Društvo).

3. Sukladno čl. 3. Ugovora, parnične stranke da su ugovorile prijenos poslovnih udjela uz naknadu reguliranu zasebnim Sporazumom u uređenju međusobnih odnosa također zaključenog 12. rujna 2024. i ovjerenog pred javnim bilježnikom Nansi Kopić pod brojem ovjere OV-19061/2024 (dalje: Sporazum).

4. Nastavno, sukladno čl. 2. st. 2. Sporazuma, tuženica se obvezala tužitelju isplatiti naknadu za prijenos predmetnih poslovnih udjela Društva u iznosu od 2.500,00 € i u roku od 15 dana od zaključenja Sporazuma odnosno Ugovora.

5. Tuženica da nije u ugovorenom roku ispunila svoju obvezu isplate ugovorene naknade.

6. Tužitelj se dopisom od 23. prosinca 2024. obratio tuženici kojim istu obavještava da jednostrano raskida predmetni Ugovor i Sporazum sa danom 23. prosinca 2024. Dopis je poslan na adresu na kojoj tuženica u to vrijeme (a i danas) ima prijavljeno prebivalište, međutim, pošiljka se vratila sa opaskom „neuručeno 27.12.“. Bez obzira na navedenu činjenicu, tužitelj da je slanjem predmetnog dopisa ispunio svoju dužnost obavješćivanja sukladno čl. 366. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

7. Tužitelju da je u tom trenutku hitno trebao novac radi podmirivanja troškova liječenja kao i drugih hitnih tekućih troškova koji su se u tom trenutku pojavili, a koje tužitelj tada nije mogao redovno podmirivati zbog nemogućnosti poslovanja uzrokovane njegovim zdravstvenim stanjem. Tužitelj da nikad ne bi pristupio sklapanju predmetnog Ugovora i Sporazuma da nije bio uvjeren da će u ugovorenom roku dobiti tada nužno potrebnih 2.500,00 €.

8. Indikativan da je i iznos naknade koji je daleko ispod stvarne tržišne vrijednosti predmetnog društva koja je bila aktualna u vrijeme prijenosa poslovnih udjela. Naime, trgovačko društvo CHECKER YACHTING d.o.o. je tada bilo vlasnik nekoliko brodica, od kojih je kao dokaz iznimno velike trgovačke vrijednosti predmetnog društva dovoljno izdvojiti jahtu NEBA, NIB 289446, ali koju je Društvo, po saznanju tužitelja, u međuvremenu otuđilo.

9. Zaključuje da je tuženica tužitelju, znajući da je ovaj zbog bolesti zapeo u teško financijsko stanje, ponudila i zatražila otkup predmetnog trgovačkog društva po cijeni daleko ispod tržišne u iznosu od 2.500,00 €, što je tužitelju u tom trenutku predstavljalo egzistencijalni minimum koji je morao uprihoditi u roku od 15 dana od sklapanja predmetnog ugovora kako bi zaštitio svoje zdravlje i podmirio hitne tekuće troškove.

10. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

11. Tuženica navodi da je dana 29. srpnja 2024. sklopljen Ugovor o osnivanju tajnog društva između tužitelja i tuženice, a predmet kojeg ugovora je osnivanje tajnog društva na način da će u obavljanju poslova trgovačkog društva Checker yachting d.o.o., zajedno s ČO, jedinim članom d.o.o., sudjelovati i tajni član MO, počev od dana osnivanja društva, pa na dalje. Naprijed navedeni Ugovor o osnivanju tajnog društva solemniziran je po javnom bilježniku Nansi Kopić u Puli 30. srpnja 2024., posl. broj: OV-15986/2024.

12. Ugovor o osnivanju tajnog društva organizirala je CO, koja je sve dogovorila s tuženicom. Na potpisivanje Ugovora tuženica je došla s CO, dok je tužitelj došao nakon nje te tužitelj i tuženica nisu bili u istoj prostoriji kada su potpisivali Ugovor o osnivanju tajnog društva. CO prezentirala je tuženici Ugovor o osnivanju tajnog društva te rekla da će tužitelj u kojem god trenutku odluči tuženica prenijeti poslovne udjele t.d. Checker yachting d.o.o. na tuženicu.

13. Dana 12. rujna 2024. sklopljen je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, između ČO i MO, solemniziran po javnom bilježniku Nansi Kopić 12. rujna 2024., posl.br.: OV-19063/2024. Navedenim Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela ustupitelj poslovnog udjela ČO prenosi u cijelosti svoj poslovni udio na stjecatelja poslovnog udjela MO. Također, 12. rujna 2024. javni bilježnik Nansi Kopić iz [adresa], sastavila je Izjavu o prihvaćanju postavljenja, posl.br.: OU-596/24 kojom MO izjavljuje da prihvaća postavljanje za člana uprave trgovačkog društva Checker yachting d.o.o. te svih prava i obveza i ovlasti koje iz istog postavljanja proizlaze temeljem Zakona i temeljnog akta, od današnjeg dana da kao član uprave zastupa Društvo samostalno i pojedinačno.

14. Sama organizacija prijenosa poslovnog udjela bila je organizirana od strane CO, te tuženica nije bila u izravnom kontaktu s tužiteljem u svezi organizacije prijenosa poslovnog udjela.

15. Dana 12. rujna 2024. tuženica da je pristupila u ured javnog bilježnika Nansi Kopić, a s tuženicom su također pristupile RO i GO, koje je CO poslala kako bi je pratili na potpisivanje ugovora.

16. ČO nije bio prisutan u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, isti je došao naknadno. Iako su tužitelj i tuženica bili osobe koje sklapaju predmetni Ugovor isti nikada nisu bili zajedno u istoj prostoriji niti su razgovarali o stvarima vezanim uz prijenos udjela, sva komunikacija u svezi poslovanja trgovačkog društva Checker yachting d.o.o. bila je između tuženice i CO.

17. Tuženica ističe da tužitelja nije vidjela od siječnja 2022. kada su u Italiji obavljali posao vezan za kupovinu nekretnine u Italiji. Stoga tuženici nije poznato zdravstveno stanje tužitelja te nisu točni navodi tužitelja da bi radi teškog zdravstvenog stanja tužitelja tuženica ponudila i zatražila otkup predmetnog trgovačkog društva po cijeni daleko ispod tržišne u iznosu od 2.500,00 €.

18. Tuženica da je 12. rujna 2024. prilikom potpisivanje dokumenata za prijenos poslovnih udjela potpisivala više dokumenata, te da uopće nije bila svjesna da je potpisala Sporazum o uređenju međusobnih odnosa, bio je dogovor da tuženica ne duguje tužitelju nikakvu naknadu za prijenos poslovnog udjela obzirom je ona uložila 2.500,00 € prilikom osnivanja tajnog društva za trgovačko društvo Checker yachting d.o.o., a kako je i navedeno u članku 3. stavak 2. "Temeljni kapital društva Checker yachting d.o.o. iznosi 2.500,00 EUR (dvijetisućepetstoeura), kao i temeljni ulog tajnog člana koji iznosi 2.500,00 EUR (dvijetisućepetstoeura) koje je tajni član uložio prilikom osnivanja za poduzetnika."

19. Tuženici da je na potpis dana samo zadnja stranica Sporazuma na kojoj se nalazi članak 3. u kojem se navodi: "U znak prava i prihvata odredbi iz ovog sporazuma, sporazumne stranke isti sporazum, bez primjedbi potpisuju, te izjavljuju da je isti ugovor izraz suglasnosti i volje svih ugovornih strana.".

20. Tuženica ističe da je u međuvremenu dok ista nije bila upisana u sudski registar kao član uprave Checker yachting d.o.o., dakle u razdoblju od 12. rujna 2024. do 9. listopada 2024., tužitelj neovlašteno prenosio novac s računa trgovačkog društva Checker yachting d.o.o. na račun Checker line d.o.o., a u kojem je isti bio član uprave, a poslije njega su poslovni udjeli Checker line d.o.o. preneseni na CO.

21. Radi neovlaštenih novčanih transakcija MO podnijela je kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u trgovačkom društvu Checker line d.o.o., obzirom na postojanje osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

22. Također, Checker yachting d.o.o., zastupan po tuženici podnio je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine te je temeljem istog Trgovački sud u Splitu donio rješenje R1-92/2024-2 od 10. listopada 2024. kojim se zabranjuje protivniku osiguranja, ovdje tužitelju, CHECKER LINE d.o.o., OIB: 42569233466, Split, Zrinjsko-Frankopanska 62, bilo kakvo raspolaganje novčanim sredstvima, do ukupnog iznosa od 270.000,00 € na svim računima koje ima kod svih banaka u Republici Hrvatskoj, a koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem (OIB: 42569233466).

23. Točkom II. navedenog rješenja nalaže se Financijskoj agenciji da izda nalog svim bankama u Republici Hrvatskoj da protivniku osiguranja CHECKER LINE d.o.o., OIB: 42569233466, Split, Zrinjsko-Frankopanska 62, ili trećoj osobi na temelju njegova naloga uskrati isplatu novčanih sredstava do ukupnog iznosa od 270.000,00 € sa svih njegovih računa koje ima kod banaka u Republici Hrvatskoj, a koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem (OIB: 42569233466).

24. Checker yachting d.o.o., zastupano po ovdje tuženici podnijelo je tužbu protiv ČO, ovdje tužitelja i Checker line d.o.o., zastupanoj po CO i to radi isplate neovlašteno isplaćenih 270.000,00 €, a koji postupak se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu pod P-516/2024.

25. Također u razdoblju između 12. rujna 2024. i 9. listopada 2024., dok tuženica nije bila upisana u sudski registar kao član uprave Checker yachting d.o.o. tužitelj je neovlašteno potpisao Ugovor o osnivanju založnog prava na plovilu, ovjeren 24. rujna 2024. ovjeren kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marku Vitasoviću pod brojem OV- 4504/2024.

26. Obzirom tužitelj u vrijeme sklapanja naprijed navedenog Ugovora o zasnivanju založnog prava nije bio ovlašten zastupati Checker yachting d.o.o., podnesena je tužba Checker yachting d.o.o., zastupanog po ovdje tuženici radi utvrđenja o nepostojanju ugovora o zasnivanja založnog prava na plovilu, a koji postupak se vodi kod Trgovačkog suda u Pazinu P-318/2024.

27. Isto tako, u razdoblju između 12. rujna 2024. i 9. listopada 2024., dok MO nije bila upisana u sudski registar kao član uprave Checker yachting d.o.o. i to dana **.**.2024. ČO neovlašteno je sklopio Ugovor o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na plovilu između Checher yachting d.o.o. i Checker line d.o.o., a koji je ovjeren dana 7. listopada 2024. pod brojem: OV-4813/2024 kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marka Vitasovića.

28. Obzirom ČO u vrijeme sklapanja naprijed navedenog Ugovora o zasnivanju založnog prava nije bio ovlašten zastupati Checker yachting d.o.o., podnesena je tužba Checker yachting d.o.o. protiv Checher line d.o.o. radi utvrđenja o nepostojanju ugovora o zasnivanja založnog prava na plovilu, a koji postupak se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu P-589/2024.

29. Naprijed navedeno ističe kako bi naslovni sud imao širu sliku u svezi odnosa tužitelja i tužene, obzirom tužitelj je postupao u više navrata neovlaštenom s ciljem otuđenja imovine Checker yachting d.o.o.

30. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 12. rujna 2024. ovjerenog pred Javnim bilježnikom Nansi Kopić pod brojem ovjere OV-19063/2024 na listu 29-33 spisa, u Sporazum u uređenju međusobnih odnosa od 12. rujna 2024. ovjerenog pred Javnim bilježnikom Nansi Kopić pod brojem ovjere OV-19061/2024 na listu 20-24 spisa, u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo CHECKER YACHTING d.o.o. na listu 11-15 spisa, u bankovne potvrde o stanju otvorenih računa tužitelja, na listu 9-10 spisa, u izvadak iz upisnika brodova na listu 17-19 spisa, u dopis od 23. prosinca 2024. sa potvrdom slanju i vraćenu neotvorenu pošiljka sa potvrdom o pokušaju uručenja na listu 25-28 spisa, u Ugovor o osnivanju tajnog društva od 29. srpnja 2024. na listu 81-85 spisa, u rješenje Trgovačkog suda u Splitu Tt-24/7234-3 od 9. listopada 2024. na listu 77-80 spisa, u potvrdu PU Istarske, Sektora kriminalističke policije od 27. rujna 2024. na listu 75 spisa, u rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl.br. R1-92/2024-2 od 10. listopada 2024. na listu 68-74 spisa, te su saslušani svjedoci CO, ČOČ, MOČ i SO, te tužitelj i tuženica kao stranke. Dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka UO odbijen je kao nepotreban.

31. Tužbeni zahtjev je osnovan.

32. Među strankama nije sporno da su 29. srpnja 2024. sklopile Ugovor o osnivanju tajnog društva (list 81-85 spisa), a predmet kojeg ugovora je osnivanje tajnog društva na način da će u obavljanju poslova trgovačkog društva Checker yachting d.o.o., zajedno s ČO, jedinim članom d.o.o., sudjelovati i tajni član MO, počev od dana osnivanja društva, pa na dalje. Navedeni Ugovor o osnivanju tajnog društva solemniziran je po javnom bilježniku Nansi Kopić u Puli 30. srpnja 2024., posl. broj: OV-15986/2024.

33. Nadalje, nije sporno da je 12. rujna 2024. sklopljen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, između ČO i MO, solemniziran po javnom bilježniku Nansi Kopić dana 12. rujna 2024., posl.br.: OV-19063/2024. Predmetnim Ugovorom tužitelj je tuženici ustupio poslovne udjele u trgovačkom društvu CHECKER YACHTING d.o.o., Split, Zrinjsko-Frankopanska 62, OIB 13360044716 (list 29-33 spisa).

34. Sukladno čl. 3. Ugovora, parnične stranke su ugovorile prijenos poslovnih udjela uz naknadu reguliranu zasebnim Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa također zaključenog 12. rujna 2024. i ovjerenog pred javnim bilježnikom Nansi Kopić pod brojem ovjere OV-19061/2024 (list 20-24 spisa).

35. Nije sporno ni da je zaključenje Ugovora o osnivanju tajnog društva, ugovora o prijenosu poslovnih udjela i sporazuma o uređenju međusobnih odnosa organizirala CO.

36. Sukladno čl. 2. st. 2. Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa, tuženica se obvezala tužitelju isplatiti naknadu za prijenos predmetnih poslovnih udjela Društva u iznosu od 2.500,00 € i u roku od 15 dana od zaključenja Sporazuma odnosno Ugovora.

37. Nije sporno ni da tuženica nije u ugovorenom roku ispunila svoju obvezu isplate ugovorene naknade.

38. Tuženica, međutim, osporava da bi uopće bila u obvezi platiti tužitelju navedeni iznos. Poriče da bi bila u obvezi platiti tužitelju naknadu za prijenos poslovnog udjela u iznosu od 2.500,00 €, navodeći, u bitnome da to nije dužna obzirom da je sama uplatila temeljni kapital društva u iznosu od 2.500,00 €, te da nije prije potpisivanja pročitala ugovor/sporazum iz kojeg bi ta obveza proizlazila.

39. Tuženica, dakle, ističe da je ugovor o prijenosu poslovnih udjela i sporazum o uređenju međusobnih odnosa potpisala u zabludi ne znajući što potpisuje, u uvjerenju da nije tužitelju dužna platiti ništa po tim pravnim poslovima.

40. Prema odredbi čl. 61. sv. 1. ZOO zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se zaključuje s obzirom na tu osobu, i na okolnost koja se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatra odlučnima, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takvog sadržaja.

41. Prema odredbi čl. 61. st 2. ZOO strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

42. Prema odredbi čl. 65. sv. 1. ZOO ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili se održava u zabludi i namjeri da je time naveden na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad ta zabluda nije bitna, dok prema stavci 3. istog članka ako je prijevaru počinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor, samo ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

43. U smislu čl. 61. sv. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - ZOO) na bitnu zabludu ne može se s uspjehom pozivati ona stranka koja pri sklapanju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

44. Tuženica navodi da je 12. rujna 2024. prilikom potpisivanja dokumenata za prijenos poslovnih udjela potpisivala više dokumenata, te da uopće nije bila svjesna da je potpisala Sporazum o uređenju međusobnih odnosa, bio je dogovor da tuženica ne duguje tužitelju nikakvu naknadu za prijenos poslovnog udjela obzirom je ona uložila 2.500,00 € prilikom osnivanja tajnog društva za trgovačko društvo Checker yachting d.o.o., a kako je i navedeno u članku 3. stavak 2.. „Temeljni kapital društva Checker yachting d.o.o. iznosi 2.500,00 EUR (dvijetisućepetstoeura), kao i temeljni ulog tajnog člana koji iznosi 2.500,00 EUR (dvijetisućepetstoeura) koje je tajni član uložio prilikom osnivanja za poduzetnika.

45. Tuženica ističe da joj je na potpis dana samo zadnja stranica Sporazuma, međutim na toj se stranici, prema iskazu same tuženice, nalazi članak 3. u kojem se navodi: „U znak prava i prihvata odredbi iz ovog sporazuma, sporazumne stranke isti sporazum, bez primjedbi potpisuju, te izjavljuju da je isti ugovor izraz suglasnosti i volje svih ugovornih strana. Dakle, tuženica je potpisala ugovor na kojem je, ako ništa drugo, pročitala odredbu u kojoj piše da je isti ugovor izraz suglasnosti i volje svih ugovornih strana.

46. Prema tome, time što tužiteljica nije pažljivo i u cijelosti pročitala ugovor o prijenosu poslovnih udjela i sporazum o uređenju međusobnih odnosa, proizlazi da se je vlastitim postupanjem dovela u zabludu.

47. Okolnost da je tuženica ovdje imala savjetnika od povjerenja u osobi CO, pa je za to potpisala ugovor koji nije pročitala, je ne ispričava.

48. Pri tome nije od značaja da li je tužitelj bio istovremeno prisutan sa tuženicom u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, niti da li su se uopće vidjeli od siječnja 2022. (kako to navodi tuženica).

49. Saslušanje javnobilježničke prisjednice UO predložio je tuženik radi utvrđenja na što su točno javni bilježnici upozoravali stranke, kako bi dokazali istinitost svoje tvrdnje da tuženica nije znala što potpisuje.

50. Prema odredbi članka 59. stavka 2. Zakona o javnom bilježništvu javni bilježnik privatnu ispravu ispituje u skladu s odredbama članaka 34., 57. i 58. tog Zakona i ako se za to ne nađe zapreke potvrdit će se (solemnizirati). Odredbom članka 57. ZJB-a propisano je da pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati jesu li stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik će izjave sudionika potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima provjeriti odgovara li sadržaj javnobilježničkog akta volji stranaka. Prilozi će se uvijek čitati, osim ako se stranke ne odreknu tog prava i izjave da su upoznate s njihovim sadržajem, što mora biti utvrđeno u javnobilježničkom aktu. Prema odredbi članka 58. ZJB-a ako stranke žele da se u javnobilježnički akt unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima, ili koje ne bi bile ispravno valjane ili bi se mogle dobiti, ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja stranaka ošteti, javni će bilježnik upozoriti na sudionike i dati im odgovarajuće pouke. Ako oni ipak ostanu kod tih izjava, unijet će ih u javnobilježnički akt, ali će u tom aktu posebno napomenuti da je stranka upozorila na posljedice takvih izjava.

51. Iz citiranih odredaba proizlazi da, ukoliko bilo koja ugovorna strana izjavi da joj ugovor koji je podnio na solemnizaciju nije jasan odnosno da ga ne razumije, javni bilježnik ugovora neće solemnizirati. Stoga, javnog bilježnika (odnosno njegovu prisjednicu) u ovom postupku nije potrebno saslušati na okolnost da tuženica nije znala što potpisuje jer je sporni ugovor o prijenosu poslovnog udjela, koji je inače privatna isprava, solemniziran, što znači da za njega vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno.

52. Tuženica je, stoga, u smislu zaključenog ugovora o prijenosu poslovnih udjela te sporazuma o uređenju međusobnih odnosa trebala tužitelju platiti ugovoreni iznos od 2.500,00 €, bez obzira na to tko je ranije platio temeljni kapital također u iznosu od 2.500,00 €. Ovo također jasno proizlazi iz odredbe čl. 2. st. 2. Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa, u protivnom, da je namjera stranaka bila u ugovorenu cijenu zaračunati iznos od 2.500,00 €, za očekivati je da bi u ugovoru pisalo da se plaćanje vrši prijebojem.

53. S obzirom da se na navedeni pravni posao imaju primijeniti odredbe o ugovoru o kupoprodaji, rok se ima smatrati bitnim sastojkom ugovora s obzirom da to proizlazi iz prirode predmetnog pravnog posla.

54. Općim načelom obveznog prava (čl. 358. ZOO-a), ispunjenje dvostrano obveznih ugovora može zahtijevati samo ona strana koja je svoju obvezu ispunila ili ju je realno spremna ispuniti. Drugo općeprihvaćeno načelo je da u slučaju neispunjenja dvostrano obveznog ugovora u roku, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveza ili raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (čl. 360. ZOO-a).

55. Jednostrani raskid ugovora je zakonom ili voljom jedne od ugovornih strana predviđena mogućnost i dopustivost prestanka valjano sklopljenog obveznog ugovora jednostranom izjavom, bez suglasnosti druge strane. ZOO dopušta jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja, u skladu s odredbama čl. 360. - 368 koje su dispozitivne naravi, što znači da pravo stranaka na raskid valja prosuđivati u skladu s njihovom voljom izraženom u ugovoru, a u izostanku takvih ugovornih odredbi, to se njihovo pravo ocjenjuje u skladu s odredbama ZOO-a.

56. Dakle, u slučaju neispunjenja ugovora, vjerovnik ima mogućnost izbora: zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor, a u oba slučaju ima i pravo na naknadu štete.

57. Osnovne pretpostavke raskida ugovora zbog neispunjenja jesu: da je riječ o dvostrano obveznom i naplatnom pravnom poslu, da dužnik nije ispunio svoje obveze te da ga je vjerovnik obavijestio o raskidu. Pritom treba razlikovati je li ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora ili ne; ako jest, ugovor se raskida po samom zakonu (čl. 362. ZOO-a).

58. U konkretnom slučaju, ugovor je raskinut u smislu čl. 358. i 359 ZOO-a. Vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti niti u tom roku, odnosno kada je prije isteka ugovorenog roka postalo očito da tužitelj neće ispuniti svoju ugovornu obvezu. Tužitelj se dopisom od 23. prosinca 2024. (list 25 -28 spisa) obratio tuženici kojim istu obavještava da jednostrano raskida predmetni Ugovor i Sporazum sa danom 23. prosinca 2024. Dopis je poslan na adresu na kojoj tuženica u to vrijeme (a i danas) ima prijavljeno prebivalište, međutim, pošiljka se vratila sa opaskom „neuručeno 27.12.“. Bez obzira na navedenu činjenicu, tužitelj je slanjem predmetnog dopisa ispunio svoju dužnost obavješćivanja sukladno čl. 366. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

59. Iz opisanog tuženičinog držanja, ovaj sud zaključuje da tuženica neće svoju obvezu izvršiti niti u naknadnom roku, a obavijest o raskidu saopćena joj je dopisom od 23. prosinca 2024.(čl. 366. ZOO-a).

60. I konačno, pravo izjaviti raskid ugovora pripada onoj ugovornoj strani koja je svoju obvezu ispunila, dakle tužitelju.

61. Raskidom ugovora obje strane oslobođene su svojih obveza, osim obveze na naknadu eventualne štete (čl. 368. st. 1. ZOO-a).

62. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužiteljev tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u točkama I. -IV. izreke ove presude.

63. Podredno, odredbama čl. 2. st. 9. Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa navodi se da je do iznenadnog prijenosa došlo zbog iznenadnih i teških zdravstvenih razloga na strani tužitelja.

64. Tužitelj tvrdi da mu je u tom trenutku hitno trebao novac radi podmirivanja troškova liječenja kao i drugih hitnih tekućih troškova koji su se u tom trenutku pojavili, a koje tužitelj tada nije mogao redovno podmirivati zbog nemogućnosti poslovanja uzrokovane njegovim zdravstvenim stanjem. Tužitelj da nikad ne bi pristupio sklapanju predmetnog Ugovora i Sporazuma da nije bio uvjeren da će u ugovorenom roku dobiti tada nužno potrebnih 2.500,00 €. Zaključuje da je tuženica tužitelju, znajući da je ovaj zbog bolesti zapeo u teško financijsko stanje, ponudila i zatražila otkup predmetnog trgovačkog društva po cijeni daleko ispod tržišne u iznosu od 2.500,00 € što je tužitelju, u tom trenutku, predstavljalo egzistencijalni minimum koji je morao uprihoditi u roku od 15 dana od sklapanja predmetnog ugovora kako bi zaštitio svoje zdravlje i podmirio hitne tekuće troškove.

65. Tužitelj, međutim ničime nije dokazao da se je tuženica okoristila teškim zdravstvenim stanjem tužitelja kako bi istog „natjerala“ na prijenos poslovnih udjela.

66. Prije svega, spisu ne prileži nikakva medicinska dokumentacija o vrsti i težini bolesti tužitelja. Osim tvrdnje tužitelja i svjedoka CO koja nije u dobrim odnosima sa tuženicom i čijem iskazu ovaj sud ne poklanja vjeru, u ovom postupku provedeni dokazi ne upućuju zaključak da je tuženica znala za nekakvu bolest tužitelja, niti da bi se posljedično tome okoristila tom činjenicom.

67. Nadalje, po istoj logici po kojoj je tuženica trebala pročitati i razumjeti odredbe ugovora i platiti tužitelju 2.500,00 € kao cijenu za prijenos poslovnog udjela, treba tumačiti i volju i namjeru tužitelja pri sklapanju tih pravnih poslova. Naime, u odredbama čl. 2. st. 9. predmetnog sporazuma jasno piše: „Međutim, radi iznenadnih i teških zdravstvenih razloga na strani ČO, isti prenosi svoj poslovni udio na MO, jedinog člana društva INTERNATIONAL BUSINESS CONSULTING d.o.o. kako bi se time zaštitilo ulaganje društva INTERNATIONAL BUSINESS CONSULTING d.o.o., stoga je i naknada za prijenos poslovnog udjela razmjerna ulaganju i trudu ČO.“

68. Dakle, tim je odredbama jasno „procijenjena“ vrijednost naknade za prijenos poslovnog udjela „razmjerno ulaganju i trudu ČO“.

69. Jednako kao i tuženica, tužitelj je također morao znati što potpisuje.

70. Podredno, tužitelj tvrdi da zbog bolesti nije mogao poslovati i ostvarivati prihode. Međutim, tome u potpunosti proturječe njegove aktivnosti neposredno nakon zaključenja predmetnih pravnih poslova budući da je sklopio Ugovor o osnivanju založnog prava na plovilu, ovjeren dana 24. rujna 2024., te je sklopio Ugovor o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na plovilu između Checher yachting d.o.o. i Checker line d.o.o., a koji je ovjeren dana 7. listopada 2024., oba ugovora ovjerena kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marka Vitasovića,

71. Iskazima svjedoka CO i ČOČ ovaj sud nije poklonio vjeru, obzirom da su zbog osobnih odnosa sa strankama očito zainteresirani za uspjeh pojedine stranke. Naime, CO je u korektnim odnosima sa tužiteljem, međutim ne i sa tuženicom, a svjedok ČOČ je bivši supružnik tuženice sa kojom ima dvoje zajedničke djece. Nadalje, iskazi svjedokinja MOČ i SO nisu od osobite važnosti za odluku u ovom postupku budući da u svojim iskazima samo opisuju način poslovanja CO u drugim društvima, te ne upućuju na zaključak o činjenicama od značaja u odnosu parničnih stranaka u ovom parničnom postupku.

72. Za odlučivanje u ovom predmetu nisu od značaja okolnosti koje su se dogodile nakon zaključenja predmetnih sporazuma, napose stoga što su povodom istih u tijeku zasebni parnični, kazneni i ovršni postupci.

73. Tuženica, naime, navodi:

- da je tužitelj dakle u razdoblju od 12. rujna 2024. do 9. listopada 2024., neovlašteno prenosio novac s računa trgovačkog društva Checker yachting d.o.o. na račun Checker line d.o.o., a u odnosu na koju okolnost je u tijeku postupak u kojem je Trgovački sud u Splitu donio rješenje R1-92/2024-2 od dana 10. listopada 2024. kojim se zabranjuje protivniku osiguranja CHECKER LINE d.o.o. bilo kakvo raspolaganje novčanim sredstvima, do ukupnog iznosa od 270.000,00 € na svim računima koje ima kod svih banaka u Republici Hrvatskoj,

- da je radi neovlaštenih novčanih transakcija tužiteljica podnijela kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u trgovačkom društvu Checker line d.o.o., obzirom na postojanje osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti,

- da je društvo Checker yachting d.o.o., zastupano po ovdje tuženici podnijelo tužbu protiv ČO, ovdje tužitelja i Checker line d.o.o., zastupanoj po CO i to radi isplate neovlašteno isplaćenih 270.000 €, a koji postupak se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. P-516/2024,

- da je tužitelj neovlašteno potpisao Ugovor o osnivanju založnog prava na plovilu, ovjeren dana 24. rujna 2024. ovjeren kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marku Vitasoviću pod brojem OV-4504/2024. a kako tužitelj u vrijeme sklapanja naprijed navedenog Ugovora o zasnivanju založnog prava nije bio ovlašten zastupati Checker yachting d.o.o., podnesena je tužba Checker yachting d.o.o., zastupanog po ovdje tuženoj radi utvrđenja o nepostojanju ugovora o zasnivanja založnog prava na plovilu, a koji postupak se vodi kod Trgovačkog suda u Pazinu posl.br.: P-318/2024.

- da je ČO neovlašteno sklopio Ugovor o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na plovilu između Checher yachting d.o.o. i Checker line d.o.o., a koji je ovjeren dana 7. listopada 2024. pod brojem: OV-4813/2024 kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marka Vitasovića, povodom čega je podnesena je tužba Checker yachting d.o.o. protiv Checher line d.o.o. radi utvrđenja o nepostojanju ugovora o zasnivanja založnog prava na plovilu, a koji postupak se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu posl.br.: P-589/2024.

74. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP- a., obzirom je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, pa ima pravo u cijelosti na naknadu opravdanog parničnog troška sve na teret tuženika.

75. Punomoćnik tužitelja potraživao je troškove sastava tužbe u iznosu od 250,00 €, te zastupanje na ročištima po punomoćniku odvjetniku 3. lipnja 2025., 1. srpnja 2025., 18. rujna 2025., 23. listopada 2025. i 19. siječnja 2026. u iznosu od 1.250,00 €, sve sa uključenim PDV-om, odnosno sveukupno 1.500,00 €.

76. Navedeni zatraženi troškovi tužitelja osnovano su zatraženi, a pri tome uzimajući u obzir Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te ih je tuženica dužna naknaditi tužitelju u iznosu od 1.500,00 €, sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 20. veljače 2026. pa do isplate sukladno odredbama čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.).

77. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Pazinu, 20. veljače 2026.

Sudac

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužitelju po pun., uz pristojbu na presudu,

- tuženici po pun.