Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Povrv-306/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijalista HZ, u pravnoj stvari tužitelja EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, Kraljevina Španjolska, Castellon, Calle Ruiz Zorrilla 1/3, OIB: 06551234371, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključenog prethodnog postupka i održane glavne i javne rasprave dana 12. veljače 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andreje Štefan, odvjetnice iz Čakovca, te objave presude 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, poslovni broj Ovrv-7704/2023 od 5. listopada 2023. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku LZ namiriti tužitelju EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA glavni dug u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2023. godine do isplate, u roku od 15 dana,

dok se ukida navedeni platni nalog u preostalom dijelu preko dosuđenih 500,00 EUR, a koji se odnosi na iznos od 200,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se LZ da tužitelju EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA naknadi troškove postupka u iznosu od 241,38 EUR (dvjestočetrdesetjedan euro i tridesetosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj, EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, podnio je putem punomoćnika dana 8. rujna 2023. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave

– Ugovora o zajmu br. 240923 i pratećeg računa. Javni bilježnik Nada Šagi-Belcar izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7704/2023, kojim je tuženiku naloženo plaćanje ukupnog iznosa od 700,00 EUR sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Tuženik JZ pravovremeno je podnio prigovor protiv navedenog rješenja, čime je rješenje stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha ovosudnim rješenjem br. Povrv-306/2023-5 od 5. prosinca 2024., a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tuženik je u prigovoru istaknuo da osporava osnovanost i visinu duga, upirući na osporavanju dokazne snage dokumentacije koju je priložio ovrhovoditelj EVOCASH EUROPE. Tuženik ističe da je predmetno rješenje doneseno isključivo na temelju izvoda iz otvorenih stavki ovrhovoditelja, što on smatra nedostatnim. Iako priznaje da takav izvod formalno predstavlja vjerodostojnu ispravu, on naglašava da takva isprava nema snagu javne isprave. Pozivajući se na odredbu članka 230. Zakona o parničnom postupku, pojašnjava da samo za javne isprave vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njima navodi. Slijedom toga, tuženik tvrdi da priložene otvorene stavke ne predstavljaju vjerodostojan dokaz o samom postojanju, a pogotovo ne o visini tražbine od 700,94 EUR. Zaključuje kako je u slučaju makar i općenitog osporavanja duga ovrhovoditelj taj koji je dužan u parničnom postupku dokazati osnovanost svoje tražbine, zbog čega predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage.

3. U podnesku od 15. prosinca 2023. godine, tužitelj EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA detaljno odgovara na navode tuženika NZ, ustrajući u cijelosti kod tužbenog zahtjeva i predloženog rješenja o ovrsi. Tužitelj pojašnjava da je ugovorni odnos zasnovan na temelju Ugovora o zajmu koji je sklopljen elektroničkim putem, pri čemu je tuženik svjesno koristio njihovu digitalnu platformu, prošao proces identifikacije te prihvatio Opće uvjete poslovanja i Standardne europske informacije o potrošačkom kreditu. Kako bi osporio tuženikove navode o nevjerodostojnosti isprava, tužitelj dostavlja konkretne materijalne dokaze, prvenstveno bankovni izvadak koji potvrđuje da je iznos zajma od 490,00 EUR (glavnica umanjena za trošak obrade) doista isplaćen na tuženikov IBAN račun broj [broj bankovnog računa] otvoren kod banke Kovanica d.d. Varaždin. Nadalje, tužitelj opravdava potraživanje fiksne pristojbe od 200,00 EUR, tvrdeći da se ne radi o nedopuštenoj kamati, već o ugovorenoj naknadi za usluge obrade i upravljanja rizikom, s kojom je tuženik bio unaprijed upoznat. Podnesak je dodatno potkrijepljen iscrpnim ispisom dnevnika digitalne komunikacije koji sadrži logove SMS poruka poslanih na broj tuženika [broj telefona] te e -mail poruka upućenih na adresu [adresa elektroničke pošte], čime tužitelj nastoji dokazati da je tuženik bio u stalnom kontaktu s njihovim sustavom, da je bio obaviješten o svim fazama dospijeća duga te da je svjesno izbjegao ispunjenje svoje ugovorne obveze, zbog čega tužitelj predlaže sudu da u cijelosti održi na snazi izdani platni nalog. U prilog svojih tvrdnji je tužitelj priložio: Ugovor o zajmu br. 240923 – sklopljen elektroničkim putem, kao temeljni dokument iz kojeg proizlaze prava i obveze stranaka, Standardne europske informacije o potrošačkom kreditu – dokument kojim dokazuje da je tuženik bio unaprijed i transparentno obaviješten o svim troškovima, uključujući i fiksnu pristojbu, Bankovni izvadak (potvrda o isplati), Ispis dnevnika digitalne komunikacije (tzv. "Logovi") – detaljna evidencija koja sadrži točno vrijeme i datum slanja SMS poruka na tuženikov broj mobitela [broj telefona], Logovi e-mail korespondencije – ispis poslanih elektroničkih poruka na tuženikovu adresu [adresa elektroničke pošte], čime se dokazuje redovito obavještavanje tuženika o dospijeću duga, Opći uvjeti poslovanja tužitelja – kojima se reguliraju tehnička i pravna pitanja korištenja njihove digitalne platforme i na koje je tuženik morao pristati prilikom podnošenja zahtjeva i Potvrda o identifikaciji korisnika – digitalni trag koji potvrđuje da je upravo tuženik prošao proces verifikacije identiteta prije isplate zajma.

4. Također, u podnesku od 20. prosinca 2024. je tužitelj naveo da u cijelosti ostaje kod svojih ranijih navoda i predloženih dokaza u sporu protiv tuženika LZ. Tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz listopada 2023. godine. Prema tom nalogu, tuženik je dužan isplatiti glavni dug od 700,00 EUR temeljem izvatka iz poslovnih knjiga, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2023. godine. Osim glavnice, tužitelj zahtijeva i naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR te naknadu svih dodatnih parničnih troškova nastalih tijekom ovog sudskog postupka, također uvećanih za pripadajuće zatezne kamate.

5. Tijekom ovog postupka sud je izvršio uvid dokumentaciju tužitelja (list 9-19 i list 40- 72 spisa).

6. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 ~ dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Iz provedenih dokaza je utvrđeno slijedeće:

- da su tužitelj EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA i tuženik BZ dana 25. srpnja 2023. godine sklopili Ugovor o zajmu broj EC-2023-11133 putem sredstava daljinske komunikacije,

- da se tužitelj obvezao tuženiku isplatiti iznos zajma od 500,00 EUR, umanjen za troškove obrade od 10,00 EUR, dok se tuženik obvezao vratiti ukupni iznos od 700,00 EUR (uvećan za naknadu od 200,00 EUR) u roku od 90 dana,

- da je tužitelj svoju ugovornu obvezu ispunio isplatom iznosa od 490,00 EUR dana 25. srpnja 2023. godine, što je vidljivo iz dostavljenog platnog naloga,

- da su tuženiku prije sklapanja ugovora dostavljene Standardne informacije o zajmu, nacrt ugovora te otplatni plan, sukladno Direktivi 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkim kreditima,

- da je tuženik prilikom podnošenja zahtjeva na web stranici tužitelja dostavio sve potrebne osobne podatke (ime, OIB, presliku osobnog dokumenta, broj računa i mobitela) te prihvatio Opće uvjete poslovanja,

- da je sukladno Općim uvjetima ugovor smatrao sklopljenim u trenutku kada je tuženik SMS porukom potvrdio zahtjev za isplatu, što ima pravni učinak elektroničkog potpisa,

- da je iz dostavljene e-mail i SMS prepiske od 25. srpnja 2023. razvidna komunikacija stranaka i tuženikova suglasnost s uvjetima zajma,

- da je tužitelj 5. listopada 2023. pokrenuo postupak prisilne naplate putem javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar pod poslovnim brojem Ovrv-7704/2023, na što je tuženik uložio prigovor,

- da tužitelj smatra navode iz prigovora tuženika neosnovanima i usmjerenima isključivo na odugovlačenje postupka i izbjegavanje plaćanja nespornog duga,

- da tuženik nije dokazao da je podmirio dugovanje niti je iznio valjane razloge za pobijanje tražbine, zbog čega tužitelj predlaže da se platni nalog u cijelosti održi na snazi.

8. Uzevši u obzir prijepore stranaka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim budući da je uvidom u dokaze tužitelja, a vodeći računa da tuženik poslije isticanja prigovora uopće nije dostavio sudu nikakav dokaz niti poduzela nikakvu radnju, to je ovaj prihvatio dokaze koje je sudu dostavio tužitelj.

9. Dakle, prema ocijeni ovoga suda doista je tužitelj sa svim dokazima uvjerio sud kako je nastao obvezno pravni odnos između tužitelja i tuženika, no s druge strane prema ocijeni ovoga suda je zahtjev tužitelja za isplatom predmetnog iznosa tek djelomično osnovan. Naime, uzevši u obzir da se u ovom predmetu radi o tražbini od 500,00 EUR i još dodatnih 200,00 EUR s osnove pristojbe i da je tuženik potrošač, to je ovaj sud zaključio, kako u postupcima koji proizlaze iz ugovora o zajmu sklopljenih između stranih trgovačkih društava i domaćih fizičkih osoba (kao u ovom predmetu), primarno je pitanje određivanje mjerodavnog prava. Iako se tužitelj poziva na ugovorne odredbe o primjeni stranog prava (npr. prava Kraljevine Španjolske), takva se praksa mora otkloniti primjenom članka 6. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 (Rim I). Prema navedenoj Uredbi, na potrošačke ugovore primjenjuje se pravo države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da trgovac obavlja svoju djelatnost u toj državi ili je na bilo koji način usmjerava prema toj državi. Odredba o izboru mjerodavnog prava sadržana u tipskim, unaprijed sastavljenim ugovorima, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom odredbom u smislu Direktive 93/13/EEZ i članka 53. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP). Kako je istaknuo Sud Europske unije (npr. u predmetu C-191/15), takva odredba dovodi potrošača u zabludu stvarajući privid da se na ugovor primjenjuje isključivo strano pravo, čime se prikriva činjenica da potrošač uživa zaštitu prisilnih normi domaćeg prava od kojih se ne može odstupiti sporazumom. Slijedom navedenog, na predmetni odnos mjerodavno je isključivo hrvatsko pravo, napose Zakon o obveznim odnosima (ZOO) i Zakon o zaštiti potrošača (ZZP). Također, u sudskoj praksi, uključujući i stavove Županijskog suda u Varaždinu (Gž-182/2025-2), utvrđeno je da svojstvo transparentnosti ugovorne odredbe (činjenica da je ona jasna, uočljiva i razumljiva) ne podrazumijeva automatski i njezinu poštenost. Čak i kada potrošač u trenutku sklapanja ugovora može precizno izračunati visinu naknade (npr. fiksne pristojbe), sud je ovlašten i dužan ispitati uzrokuje li ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

10. Shodno navedenome, predmetna ugovorna odredba kojom se nameće obveza plaćanja visoke "fiksne pristojbe" ili "naknade za obradu" koja nije glavni predmet ugovora (bitni sastojak), podložna je ocjeni ništetnosti. Ako tužitelj tijekom postupka ne dokaže da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo (sukladno presumpciji iz članka 53. stavka 2. ZZP-a), te ako ne obrazloži da ista odgovara stvarnim, dokumentiranim troškovima obrade zajma, takva se odredba smatra nepoštenom. Znatna neravnoteža očituje se u ekonomskom nesrazmjeru između primljenog iznosa i nametnute obveze. Primjerice, ugovaranje naknade koja iznosi značajan postotak glavnice (npr. 50%, 70% ili više) predstavlja nametanje dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima o zajmu (čl. 499. – 508. ZOO-a). Takva odredba ozbiljno oštećuje pravni položaj potrošača jer stvara obvezu vraćanja iznosa koji je u potpunom nesrazmjeru s ekonomskom vrijednošću pružene usluge, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere. Budući da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (članak 59. ZZP-a), ona ne proizvodi pravne učinke od samog početka. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti (članak 327. ZOO-a). U situacijama gdje je ugovor o zajmu sklopljen na daljinu (SMS, e-mail), sud mora održati na snazi samo onaj dio platnog naloga koji se odnosi na stvarno primljenu glavnicu (uz zakonske zatezne kamate od dospijeća), dok se u dijelu koji se odnosi na ništetnu fiksnu pristojbu ili naknadu, platni nalog mora ukinuti, a tužbeni zahtjev odbiti. Ovakvim pristupom osigurava se uspostava ravnoteže između ugovornih strana: zajmoprimac je dužan vratiti ono što je stvarno primio (čime se sprječava njegovo neopravdano obogaćenje), dok se zajmodavcu uskraćuje pravo na ostvarivanje dobiti temeljem nepoštenih odredbi koje su u suprotnosti s javnim poretkom i standardima zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Upravo stoga, je ovaj sud tako i presudio kao u izreci.

11. Što se tiče odluke o troškovima, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP. S obzirom na to da je tužitelj djelomično uspio u sporu, sud je troškove odmjerio razmjerno postignutom uspjehu. Tužitelj je potraživao iznos od 700,00 EUR, a uspio je s iznosom od 500,00 EUR, što predstavlja 71% uspjeha u ovoj parnici, dok uspjeh tuženika iznosi 29%, dakle razlika ovih postotaka uspjeha stranaka iznosi 42%. Kako je, dakle, tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici, valjalo je u postotku od 42% odmjeriti njegove troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je priznao nastale ovršne troškove iz predmetnog rješenja o ovrsi koji uključuju: sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 78,63 eura s PDV-om, nagradu javnog bilježnika od eura s PDV-om te trošak javnog bilježnika od 5,25 eura s PDV- om. Sud je tužitelju priznao sljedeće nužne i opravdane troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) za sastav obrazloženog podneska od 15. 12. 2023. (prema Tbr. 11. toč. 1. OT) u iznosu od 78,75 Eur s PDV- om, i za zastupanje na ročištu od 12.2. 2026. u iznosu od 78,75 Eur s PDV-om.

U Varaždinu 20. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Tužitelj, po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu

2/ Tuženik JZ, [adresa]