Poslovni broj: Us I-1684/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po opunomoćeniku Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-255/2012), radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi pogoršanja bolesti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u odsutnosti tužitelja i tuženika, 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/25-01/635, Urbroj: 522-4/1-1-1-25-2 od 19. svibnja 2025. i rješenja Upravnog odjela za hrvatske branitelje udruge, demografiju i socijalnu politiku Zadarske županije, Klasa: UP/I-562- 01/25-01/155, Urbroj: 2198-21- 01-01/9-25-2 10. travnja 2025.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 562-02/25-01/635, Urbroj: 522-4/1-1-1-25-2 od 19. svibnja 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Upravnog odjela za hrvatske branitelje udruge, demografiju i socijalnu politiku Zadarske županije, Klasa: UP/I-562-01/25-01/155 Urbroj 2198-21- 01-01/9-25-2 10. travnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata u postupku utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma po osnovi pogoršanja bolesti psihe PTSP.

4. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja u bitnom navodi da je iz obrazloženja istih, u bitnom, razvidno da je liječničko povjerenstvo u svojem nalazu i mišljenju zaključilo kako se bolest PTSP ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma jer da ista nije posljedica obrane suvereniteta RH. Time da su svi razlozi iz žalbe bespredmetni u pogledu odlučivanja povodom zahtjeva, a sve iz činjenice da se tužitelja nije žalio na odluku liječničkog povjerenstva. Nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva na koje se poziva upravno tijelo tužitelj nije nikada dobio, niti se na isto mogao očitovati, niti je pozivan radi eventualne dopune podataka, dostave kakve dodatne dokumentacije, što je, već samo po sebi, po mišljenju tužitelja povreda osnovnih procesnih prava tužitelja, obzirom da se u supstratu merituma djelovanje povjerenstva i pobijanog rješenja nalazi arbitriranje, a ne odlučivanje na temelju pravilno i potpuno utvrđenih činjenica bitnih za odluku u upravnoj stvari. Međutim, iz medicinske dokumentacije, a koja prileži spisu upravnog tijela I i II stupnja, nesumnjivo je da svoje probleme tužitelj verbalizira i da iste potječu iz sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, pa se ovakva pobijana rješenja ukazuju protivna činjenicama koje jesu utvrđene tijekom revizije liječničkog povjerenstva, samim time u suprotnosti sa sadržajem pobijanih rješenja. Tužitelj je mišljenja da je nemoguće da se ne utvrdi nikakav postotak oboljenja, kada je kod njega postavljena dijagnoza PTSP-a, a koje oboljenje nesumnjivo potječe kao posljedica iz obrane suvereniteta RH, time se ovakvi zaključci ukazuju preuranjeni, neosnovani, a poglavito kada se pregleda medicinska dokumentacija koja nesumnjivo ukazuje na oboljenje na koje se u žalbi i tužbi upire. Tužitelj je pravno neuka osoba, nikada mu nisu ukazane one okolnosti i ona prava koja ima, iako se radi o nekonfrontiranom postupku i dokazima, već upravna tijela oba stupnja trebaju savjetovati građane u ostvarivanju njihovih prava. Ovakvim postupanjem se uskraćuje tužitelju sudjelovanje u postupku i pristup upravnom tijelu kao konvencijskom pravu koje uživa tužitelj. Ističe kako je pobijano rješenje doneseno uz grube povrede procesnih prava tužitelja kojega se ni na koji način nije upozorilo na sve one okolnosti koje samo tijelo navodi kao formalne razloge ne udovoljavanja zahtjevu, upravno tijelo postupa na način na temelju kojeg se stječe dojam da je cilj osujetiti pravo na priznanje statusa kojeg traži, kao da se „štedi na korisnicima“ prava zajamčenih Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, dok je zadatak upravnih tijela djelovati na principu pomoći braniteljima, time se postupanje upravnih tijela I i II stupnja ukazuje diskriminatornim, koje počiva na prekomjernom administriranju, bez stvarne želje da se ostvare prava branitelja. Temeljem izloženog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužba usvaja, te se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu je u bitnom nakon iznošenja sadržaja osporenog rješenja i tužbe naveo da je uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je u ranijem postupku temeljem Nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. srpnja 2021. (u daljnjem tekstu: Nalaz) Upravni odjel za povjerene poslove državne uprave Zadarske županije donijelo rješenje, Klasa: UP/I-562-02/20-02/403, Urbroj:

2198/1-19-02-02/1-21-4 od 2. rujna 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz DR jer je vijeće viši vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ocijenilo da oštećenje organizma tužitelja iznosi nula posto za stalno. Navedeno rješenje tužitelj je uredno zaprimio dana 5. rujna 2021. što je razvidno iz dostavnice u spisu. Tužitelj se na rješenje nije žalio niti pokrenuo upravni spor, stoga je posljedično isto postalo pravomoćno. Iz navedenoga se zaključuje kako su netočni navodi tužitelja kako mu Nalaz nikada nije dostavljen na očitovanje ili kako nisu ispoštovana njegova prava kao stranke u ovome postupku. Dakle, s obzirom na činjenicu kako u ranijem postupku kod imenovanog nije utvrđeno oštećenje organizma manje od 20% po osnovi bolesti PTSP niti je utvrđena uzročno-posljedična veza između bolesti PTSP-a i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, isti ne ispunjava uvjete za prosljeđivanje spisa predmeta na ponovno utvrđivanje postotka oštećenja organizma, propisane člankom 173. stavkom 2. Zakona. Naime, u smislu članka 173. stavka 2. Zakona, predmet utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma može biti samo oštećenje organizma za koje je u ranije provedenom postupku utvrđena uzročno - posljedična veza između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu (ali je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20%), a što ovdje nije slučaj, pa u tom smislu negativnim odlučivanjem o predmetnom zahtjevu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Dak le, u primjeni članka 173. stavka 2. Zakona jasna je intencija i logika zakonodavca, tužitelj ne može, nakon što je utvrđeno da nema uzročno-posljedične veze između određene bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, podnositi iste zahtjeve očekujući da će se povodom svakog takvog zahtjeva uvijek provoditi ista vještačenja. Zaključno, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tuženik je podneskom od 5. studenog 2025. podnesenim po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu u bitnom ostao pri navodima iz odgovora na tužbu.

6. U sporu je održana rasprava 22. siječnja 2026., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Prema odredbi članka 173. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 153/23; dalje: ZHBDR) kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

11.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je 4. travnja 2025. podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma sukladno članku 173. stavka 2. ZHBDR-a na osnovu bolesti psihe PTSP radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

13. Nadalje, iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je tužitelj pravomoćnim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, [adresa], Klasa: UP/I-562-02/20-02/403, Urbroj. 2198/1-19-02-02/1-21- 4 od 2. rujna 2021. odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP-a i to na temelju Nalaza i mišljenja vijeća viših vještak, evidencijski broj vještačenja: 633427 od 30. srpnja 2021. kojim je utvrđeno da se bolest PTPS ne uzima u ozbir za priznavanje postotka oštećenja organizma, te je oštećenje organizma ocijenjeno s 0% stalno, odnosno da bolest psihe PTSP nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Dakle, u ranijem postupku isključena je uzročno-posljedična veza između bolesti psihe PTSP i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu (0% stalno).

15. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, a imajući u v idu naprijed citiranu odredbu članka 173. stavak 1. i stavak 2. ZHBDR-a, nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma, jer tužitelju ranijim rješenjem nije bilo utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida, niti mu je rješenjem bilo utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida, kako to propisuje navedena zakonska odredba.

16. Slijedom navedenog, pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjen materijalni propis, a upravo suprotno prigovorima tužitelja.

18. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 20. veljače 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti

- u spis.