REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-3405/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ul. Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. Rijeka, Splitska 2, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik iz Odvjetničkog Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 3.132,26 EUR sa zateznom kamatom od 18. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.896,93 EUR sa zateznom kamatom od 20. veljače 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova za iznos od 110,18 EUR sa zateznom kamatom od 20. veljače 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se 28. studenog 2021. oko 22:20 sati na županijskoj cesti broj 5012, na 5 km + 300 m, dogodila prometna nezgoda uslijed naleta na divljač- vepra, kojom prilikom je oštećen osobni automobil marke „BMW“ registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač i vlasnik istoga ŠL. Tvrdi da je navedeni vozač upravljao spomenutim vozilom kolnikom navedene ceste, iz smjera Žejana u smjeru Velog Brguda, odnosno iz smjera zapada u smjeru istoka, te da je dolaskom vozila do km 5 + 300 metara iz šumskog dijela, s lijeve na desnu stranu, pretrčala divlja životinja – vepar koju je udario s prednjom lijevom stranom vozila pri čemu je od siline udarca vozač izgubio kontrolu nad vozilom te se prednjim krajem vozila zanio u desno i udario u metalnu zaštitnu ogradu s desne strane kolnika, gdje se automobil i zaustavio, dok se vepar nakon udarca udaljio u šumski predio s lijeve strane kolnika. Tužitelj nadalje navodi kako su na mjesto događaja pristupili policijski službenici Policijske postaje Opatija koji su proveli alkotestiranje vozača i fotografirali mjesto događaja te po poduzetim mjerama i radnjama ustanovili kako kod vozača nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu, odnosno kako nije bio pod utjecajem alkohola, a o događaju je obaviješteno nadležno lovačko društvo „Srndać“ Permani, odnosno lovnik ČL koji nije izlazio na mjesto događaja.

1.2. Tužitelj u tužbi nadalje tvrdi da je oštećenik u vrijeme štetnog događaja s tužiteljem imao sklopljenu policu kasko osiguranja broj 020308311661, temeljem koje police je prijavljena nastala šteta. Navodi da su na vozilu oštećeni branik, farovi, mlaznica, plinska žarulja itd., a koja šteta je iznosila 3.132,26 EUR/23.600,00 kn. Ističe da je u isto vrijeme Hrvatski Lovački Savez, odnosno Lovačko društvo „Srndać“ Permani, imao sklopljenu policu osiguranja s tuženikom broj 804271894.

1.3. Tužitelj tvrdi da je iz dokumentacije vidljivo da je do štete na vozilu došlo isključivo radi neočekivanog i iznenadnog istrčavanja divljači na cestu, a ne krivnjom vozača koji nezgodu nije mogao izbjeći niti otkloniti, nije mu je utvrđen ikakav prekršaj niti je konzumirao alkoholna pića.

1.4. Temeljem prethodno navedene prijave štete i police osiguranja tužitelj tvrdi da je s oštećenikom sklopio nagodbu temeljem kojemu je 17. siječnja 2022. isplatio iznos od 3.132,26 EUR/23.600,00 kn na ime naknade štete. Tužitelj ističe da se 18. siječnja 2022. obratio tuženiku, kao osiguravatelju osobe odgovorne za nastalu štetu, s regresnim zahtjevom za isplatu navedenog iznosa od 3.132,26 EUR/23.600,00 kn, ali da osim zaprimanja obavijesti o obradi zahtjeva nije od tuženika dobio nikakvu povratnu informaciju bez obzira i na požurnice za rješavanje zahtjeva od 11. ožujka 2022. i 4. svibnja 2022.

1.5. Tužitelj tvrdi da su temeljem odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja na njega, do visine isplaćene naknade, po samom zakonu, prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu, a s obzirom da je tuženik sklopilo ugovor o osiguranju sa lovačkim društvom time je preuzeo obvezu nadoknaditi štetu za koju je odgovoran njegov osiguranik, za kojeg tužitelj tvrdi da je odgovoran je za nastalu štetu prema pozitivnim pravnim propisima i sudskoj praksi. Konkretno, za štetu koju divljač počini na javnoj cesti tvrdi da se primjenjuju odredbe članaka 1064. - 1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar, točnije članak 1064. ZOO-a koji propisuje da za štetu od opasnih stvari odgovara njen vlasnik, odnosno prema članku 1066. st. 1. istog zakona umjesto vlasnika stvari isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Budući je divljač, sukladno članku 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ 99/18, 32/19, 32/20, dalje: ZL) dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to prema tvrdnjama tužitelja za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik), a budući da je odgovornost lovoovlaštenika objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, na njemu je teret dokaza da postoje ekskulpacijski razlozi za oslobođenje odgovornosti za štetu, odnosno u ovome slučaju na tuženiku, koji je sklapanjem ugovora o osiguranju na sebe preuzelo obvezu naknade štete koju prouzroči njegov osiguranik.

1.6. Tužitelj također tvrdi da činjenica da na predmetnoj prometnici postoji znak opasnosti „divljač na cesti“ ne ekskulpira tuženika od odgovornosti te da postavljanje znaka ne mijenja činjenicu da je uzrok nesreće izlijetanje divljači na cestu i ništa drugo, a da znak opasnosti samo upozorava vozače na moguću opasnost od naleta divljači, međutim isti faktički ne sprječava izlijetanje divljači na cestu. Budući divljač potječe iz područja kojim gospodari osiguranik tuženika, a divljač na cesti smatra se opasnom stvari te njen imalac odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti, temeljem pozitivnih pravnih propisa tužitelj tvrdi da je na njega prešlo pravo regresnog potraživanja prema osiguratelju lovačkog društva, a sve budući je tužitelj naknadio nastalu štetu, a budući je tuženik neosnovano propustio udovoljiti zahtjevu tužitelja, to tvrdi da je primoran sudskim putem naplatiti svoju tražbinu jer je isplatom u tužbi navedenih iznosa temeljem odredbe čl. 963. ZOO-a stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da se 28. studenog 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo motorno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], a kojim je u trenutku nezgode upravljao vozač ŠL. Tuženik poriče navode tužitelja da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač (vepar) u smislu odredbe čl. 9. Zakona o lovstvu ( „Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20, dalje u tekstu: Zakon o lovstvu ) pa stoga osporava pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost za štetu iz razloga što šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenja lova od strane osiguranika tuženika pozivajući se pritom na odredbu članka 80. stavak 6. točka 2. Zakona o lovstvu koja predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. Tvrdi kad je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljači snosi prvenstveno vozač ( ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku), dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, pa stoga smatra da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Podredno tuženik ističe da je primarni uzrok nastanka predmetne nezgode neprilagođena brzina osiguranika tužitelja. Tuženik čini nespornim visinu štete nastalu na vozilu, ali osporava utuženi tijek kamata od dana odštetnog zahtjeva.

3. Ovaj sud je po drugom sucu donio presudu poslovni broj P-1730/2022-15 od 1. lipnja 2023. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka (list 121. do 126. spisa). Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu odlučujući po kojoj je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio rješenje poslovni broj Pž-3762/2023-2 od 21. studenog 2023. kojim je ukinuo citiranu presudu ovog suda poslovni broj P-1730/2022 te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (list 145. do 150. spisa).

4.1. Tijekom ponovljenog suđenja sud je izveo dokaz uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u potvrdu MUP-a klasa: 211-04/21-O/11579 (list 9. do 10. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PU Primorsko-goranska (list 11. spisa), policu osiguranja (list 12. spisa), presliku osobne iskaznice i prometne dozvole (list 13. do 14. spisa), prijavu štete (list 15. do 17. spisa), zapisnik o izvidu štete (list 18. do 19. spisa), fotografije vozila (list 20. do 57. spisa), potvrdu o izvršenoj transakciji (list 58. do 59. spisa), nagodbu od 12. siječnja 2022. (list 60. spisa), regresni zahtjev od 18. siječnja 2022. (list 61. spisa), dopis tuženika od 19. siječnja 2022. (list 62. spisa), požurnice (list 63. do 64. spisa), sudsku praksu (list 65., 80. do 89. i 113. do 116. spisa), spis MUP-a, PU Primorsko- granska, PP Opatija Klasa: 211-04/21-O/11579 (list 97. do 102. spisa), dopis LD „Srndać“ od 14. travnja 2023. (list 108. spisa), Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 163. do 171. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠL (iskaz na listu 173. spisa), te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (nalaz i mišljenje na listovima 185. do 191. spisa).

4.2. Tuženik je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede veterinarsko vještačenje, kao i od prijedloga da se kao svjedok sasluša svjedok TL.

4.3 Stranke su se na ročištu 13. siječnja 2026. suglasile da nema potrebe provoditi predloženi očevid na licu mjesta, a sud taj dokaz nije smatrao potrebnim provesti, kao niti vještak koji je u okviru nalaza naveo da se naknadnim očevidom ne bi mogli rekonstruirati uvjeti u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja.

5. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa od 3.132,26 EUR/23.600,00 kuna na ime regresa s osnove isplaćenog iznosa naknade štete njegovu osiguraniku, a koja šteta je nastala zbog udara motornog vozila kojim je upravljalo tužiteljev osiguranik u divlju životinju (vepra) koja je iskočila na cestu na lovačkom području na kojem gospodari Lovačko društvo Srndać, odnosno osiguranik tuženika.

7. Među strankama nije sporno da se 28. studenog 2021. na županijskoj cesti 5012, na 5 km + 300 m, dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja (osobni automobil marke BMW registarskih oznaka [registarska oznaka]), nije sporno da je tužitelj iznos štete od 3.132,26 EUR/23.600,00 kuna platio svom kasko osiguraniku i da su time na tužitelja na temelju odredbe članka 963. ZOO-a prešla osiguranikova prava iz ugovora o osiguranju, nije sporno niti da je tuženik osiguravatelj Lovačkog društva Srndać te da navedeno lovačko društvo upravlja lovištem na kojem se dogodila prometna nezgoda, nije sporno da se u vrijeme prometne nezgode nisu provodile lovne aktivnosti, a nije sporna niti visina štete.

8. Tužitelj tvrdi da je za predmetnu nezgodu i štetu odgovoran osiguranik tuženika u skladu s odredbom čl. 1045. st. 3., čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a te da je od tuženika ovlašten naplatiti isplaćeni iznos svom osiguraniku, ostvarujući time svoje pravo regresa u smislu odredbe članka 963. ZOO-a.

9. Tuženik tijekom postupka osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost u bitnome iz razloga jer šteta na vozilu kasko osiguranom kod tužitelja nije nastala zbog provođenja lova od strane njegovog osiguranika smatrajući da prema članku 80. stavku 6. Zakona o lovstvu, koji je na snazi od 17. studenoga 2018., za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a tuženik je u svom odgovoru na tužbu izričito naveo da „predmetnog datuma nije bilo lova” zbog čega smatra da nema ni odgovornosti lovoovlaštenika. Tuženik je također sporio i da je do predmetne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač, a da odgovornost za štetu do koje je došlo snosi prvenstveno vozač te da je primarni uzrok nastanka predmetne nezgode neprilagođena brzina osiguranika tužitelja.

10. Odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, kako je i to Visoki trgovački sud Republike Hrvatske naveo u obrazloženju ukidnog rješenja poslovni broj Pž-3762/2023, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a. Odredbom članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

11. Stoga, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu.

12. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar pa stoga u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač, kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. ZOO-a u vezi s člankom 76. stavkom 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

13. Prvenstveno valja istaknuti sljedeće. Ovaj sud je stava da je na tuženiku bio teret dokaza činjenice da do predmetnog štetnog događaja nije došlo zbog naleta vozila na divlju životinju-vepra jer bi navedena činjenica isključila njegovu odgovornost za štetu, a kako je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske naveo u obrazloženju ukidnog rješenja poslovni broj Pž-3762/2023. U konkretnom slučaju tuženik je odustao od prijedloga da se provede veterinarsko vještačenje izuzete dlake s vozila osiguranika tužitelja na tu okolnost. Nadalje, ovaj sud je uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, Policijska postaja Opatija (list 9. do 10. spisa) utvrdio da su na prednjem lijevom putnom svjetlu i prednjem braniku vozila osiguranika tužitelja pronađeni kontaktni/biološki tragovi (dlake) divlje svinje-vepra, koja izuzeta dlaka je u okviru preslike spisa policije dostavljena i u ovaj spis (list 101. spisa), a u kojoj Potvrdi se navodi, kao i u Službenoj bilješki na listovima 98. i 99. spisa, da je do štetnog događaja došlo na način da je osiguranik tužitelja naletio na divljač- vepra. Imajući u vidu sadržaj navedenih isprava iz kojih proizlazi da je vozilo osigurano kod tužitelja udarilo u divlju životinju-vepra, ovaj sud je navedenu činjenicu utvrdio i iz iskaza svjedoka ŠL koji je tom prilikom upravljao vozilom osiguranom kod tužitelja i koji je iskazivao da mu je odjednom velikom brzinom s njegove lijeve strane došla divlja svinja na koju je naletio sa svojim prednjim lijevim dijelom vozila, nakon čega je udario ogradu s prednjim desnim dijelom vozila. Cijeneći tako sadržaj dokumentacije policije koja prileži spisu, kao i iskaz navedenog svjedoka, a imajući u vidu da je tuženik na kojem je bio teret dokaza te činjenice odustao od prijedloga da se provede veterinarsko vještačenje izuzete dlake, ovaj sud je utvrdio da je predmetni štetni događaj nastao upravo zbog naleta vozila osiguranika tužitelja na divlju životinju- vepra, odnosno ocjena je ovog suda da tuženik u konkretnom predmetu nije dokazao da se ne radi o divljoj životinji pa time nije ni dokazao činjenicu koja bi isključila eventualno njegovu odgovornost za štetu.

14. Imajući u vidu ranije u obrazloženju citirane pozitivne propise koji se primjenjuju u konkretnom predmetu te činjenicu da je tuženik tvrdio da je uzrok prometne nezgode neprilagođena brzina tužiteljeva osiguranika, ovaj sud je kao svjedoka saslušao ŠL, koji je upravljao vozilom osiguranom kod tužitelja, te je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću koji je pisani nalaz i mišljenje podnio 19. listopada 2025. (list 185. do 191. spisa).

15. Iz iskaza svjedoka ŠL proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju upravljao osobnim automobilom marke BMW 320 D te da se kretao iz smjera Muna u smjeru Permana. Kako su se na jednom dijelu dionice izvodili radovi na prometnoj traci kojom se kretao, na kolniku je bio postavljen semafor. Nakon što se na semaforu upalilo zeleno svjetlo, svjedok se prestrojio u lijevu prometnu traku te se pri kraju dionice na kojoj su se izvodili radovi morao prestrojiti nazad u svoju prometnu traku. Iz iskaza nadalje proizlazi da se na tom dijelu nalazi lijevi zavoj te je odjednom za vrijeme njegovog prestrojavanja s njegove lijeve strane došla divlja svinja koja je brzo naišla pa je naletio na istu s njegovim prednjim lijevim dijelom vozila nakon čega je i udario ogradu s prednjim desnim dijelom vozila. Svjedok je iskazivao da se za vrijeme vršenja radnje prestrojavanja uslijed radova na cesti kretao brzinom od oko 50-60 km/h, a koju brzinu je umanjio u trenutku kada se trebao vratiti u kolničku traku predviđenu za njegov smjer kretanja, a da je u trenutku kada je uočio divljač dodatno smanjio svoju brzinu kretanja.

16. Prometni vještak je u okviru izrade nalaza analizirao opće podatke o nezgodi, oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja i dimenzije tog vozila, naletni položaj i mjesto naleta, brzinu vozila, dinamiku nezgode te mogućnost izbjegavanja štetnog događaja. Nakon tako provedene analize vještak je iznio mišljenje prema kojem je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja s prednjim lijevim dijelom naletjelo na desni bočni dio divljači (divlje svinje) koja je prelazila kolnik, dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane. Vještak je utvrdio kako iz spisa nije moguće utvrditi gdje se točno nalazilo mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika, a kako iz iskaza osiguranika tužitelja proizlazi da se vozilo u trenutku naleta vraćalo iz lijeve u desnu prometnu traku, vještak je mišljenja kako se može procijeniti da je do naleta došlo oko središnje linije kolnika. Vještak je iznio i kako za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata, ali da je tehnički moguće da se vozilo neposredno prije i u trenutku naleta kretalo iskazanom brzinom od oko 50 do 60 km/h. Kako je u trenutku štetnog događaja bila noć, a kolnik neosvijetljen, osiguranik tužitelja je prema mišljenju vještaka mogao najranije vidjeti divlju svinju kada mu je ona ušla u domet svjetala vozila pri čemu iz spisa nije moguće utvrditi pod kojim svjetlima je osiguranik tužitelja vozio u trenutku štetnog događaja. Ukoliko je vozio s upaljenim dugim svjetlima, tada je divlju svinju mogao prvi puta ugledati kada se ona prostorno nalazila udaljena oko 2,9 m od mjesta naleta tj. vremenski oko 0,5 s prije naleta u kojem trenutku je vozilo osiguranika tužitelja bilo udaljeno oko 7,7 m od mjesta naleta, a u slučaju da je osiguranik tužitelja vozio s upaljenim kratkim svjetlima, tada je divlju svinju mogao prvi puta ugledati kada se divlja svinja nalazila prostorno udaljena oko 1,9 m od mjesta naleta, odnosno vremenski oko 0,3 s prije naleta u kojem trenutku je vozilo osiguranika tužitelja bilo udaljeno oko 4,6 m od mjesta naleta. Bez obzira pod kojim svjetlima je vozio, da je u trenutku ulaska divlje svinje u njegovo vidno polje osiguranik tužitelja i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, mišljenje je vještaka da ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo oko 7,7 m (duga svjetla), odnosno oko 4,6 m (kratka svjetla), dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio je oko 26,3 m. Na raspoloživom putu od oko 7,7 m osiguranik tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 24 km/h, dok bi se na putu od oko 4,6 m radnjom intenzivnog kočenja zaustavio pri svim brzinama kretanja manjim od 16,4 km/h. Vještak je također iznio da je prema Službenoj bilješci policije mjesto štetnog događaja pokriveno prometnim znakom "Divljač na cesti".

17. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz razloga što je vještak prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, pri čemu stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka zbog čega nije bilo potrebe istoga usmeno saslušavati pred sudom.

18. Ovaj sud je tako iz provedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka ŠL i provedenog prometnog vještačenja, utvrdio da je osiguranik tužitelja u trenutku naleta na divlju svinju upravljao vozilom primjerenom brzinom te nije imao mogućnosti izbjegavanja štetnog događaja. Naime, iz iskaza svjedoka ŠL proizlazi da se kretao brzinom od 50 do 60 km/h koju brzinu je smanjio prije štetnog događaja zbog potrebe vršenja radnje prestrojavanja. Vještak je u mišljenju iznio da je tako iskazana brzina kretanja tehnički moguća tako da se osiguranik tužitelja kretao primjerenom brzinom, i to unutar dopuštene na predmetnoj dionici županijske ceste (iz Potvrde policije na listu 9. do 10. spisa proizlazi da je na licu mjesta brzina bila ograničena na 60 km/h). Nadalje, osiguranik tužitelja nije imao mogućnosti izbjegavanja predmetnog štetnog događaja niti pod uvjetom da je vozio s upaljenim dugim niti kratkim svjetlima jer je ovaj sud iz mišljenja vještaka utvrdio da bez obzirom pod kojim svjetlima je vozio, da je u trenutku ulaska divlje svinje u njegovo vidno polje osiguranik tužitelja i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta te bi do štetnog događaja u svakom slučaju došlo. Naime, osiguranik tužitelja je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo oko 7,7 m (duga svjetla), odnosno oko 4,6 m (kratka svjetla), dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio je oko 26,3 m. Osiguranik tužitelja, kako to proizlazi iz provedenog vještačenja, bi na raspoloživom putu od oko 7,7 m radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta da se kretao brzinom manjom od 24 km/h, dok bi se na putu od oko 4,6 m radnjom intenzivnog kočenja zaustavio pri svim brzinama kretanja manjim od 16,4 km/h.

19. Kako je to već ranije navedeno, odredbom članka 1067. ZOO-a propisano je da se tuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

20. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, oštećeni osiguranik tužitelja nije pridonio nastanku štete, a tuženik nije tijekom postupka dokazao da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbe članka 963. ZOO u vezi s odredbama članka 1063. i 1064. ZOO-a osnovano od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa od 3.132,26 EUR/23.600,00 kuna slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

22.1. Tužitelj je svom osiguraniku štetu isplatio 17. siječnja 2022. (potvrda o izvršenoj transakciji na listu 58. spisa) slijedom čega je sud prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od dana nakon izvršenog plaćanja (prema postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno od 18. siječnja 2022. pa do isplate pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim (točka I. izreke).

22.2. Odluka o visini stope zatezne kamate donesena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

23. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalj u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadom troškova na listu 206. do 207. spisa, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

24. Tužitelju je kao potreban priznat slijedeći trošak:

- trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 15. prosinca 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 21. veljače 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 18. svibnja 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava žalbe od 15. lipnja 2023. u iznosu (Tbr. 10.1. Tarife) u iznosu od 250,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 62,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 12. srpnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 16. srpnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 27. studenog 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 13. siječnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 38,89 EUR

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 77,77 EUR

- trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 77,77 EUR

- trošak pristupa na ročište svjedoka u iznosu od 40,00 EUR

- trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 2.896,93 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

25. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu iz razloga što je tužitelj navedenu sudsku pristojbu pravovremeno platio prilikom podnošenja tužbe u polovici propisanog iznosa pristojbe propisane Tarifom, odnosno u iznosu od 38,89 EUR (potvrda na listu 66. i 67. spisa), a u kojem plaćenom iznosu mu je navedeni trošak i priznat. Također, tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu iz razloga što je tužitelj navedenu sudsku pristojbu pravovremeno platio prilikom podnošenja žalbe u polovici propisanog iznosa pristojbe propisane Tarifom, odnosno u iznosu od 77,77 EUR (potvrda na listu 136. i 137. spisa), a u kojem plaćenom iznosu mu je navedeni trošak i priznat. Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova odbijen je za iznos od 110,18 EUR, slijedom čega je odlučeno u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).