Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: Povrv-466/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Ribarska zadruga Komiža, OIB: 43053825527, Komiža, Ulica komiških iseljenika 4, kojeg zastupa punomoćnica Nina Botica Jončić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika SINUO d.o.o., OIB: 82691222289, Vis, Obala kralja Krešimira IV, radi isplate, 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tatjane Perić iz Kaštel Starog poslovni broj Ovrv-17362/24, UPP/OS-Ovrv-656/2024 od 21. kolovoza 2024., te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, tada kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 11. lipnja 2024. Predmet je dodijeljen u rad javnoj bilježnici Tatjani Perić iz Kaštel Starog, koja je 21. kolovoza 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-17362/24, UPP/OS-Ovrv-656/2024.
2. Po pravodobnom ovršenikovom prigovoru od 11. rujna 2024., Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru rješenjem Ovrv-17362/24-12 od 3. listopada 2024. stavio je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha. Istim je rješenjem taj sud odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje te dostavio predmet ovom sudu kao stvarno nadležnom.
3. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 3.531,82 kune, odnosno 468,75 eura, radi se o sporu male vrijednosti. Zbog toga je ovaj sud rješenjem Povrv-466/2024-3 od 3. studenoga 2025. pozvao tužitelja da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Istim je rješenjem tužitelj upozoren kako je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da se ročišta održavaju iznimno, sve u smislu odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. (pročišćeni tekst), 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP).
5. To je rješenje tužitelj po punomoćnici zaprimio 3. studenoga 2025., ali u ostavljenom roku ovom sudu nije iznio činjenice na kojima temelji zahtjev niti predložio dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica. Zbog toga su se ostvarile pretpostavke za donošenje meritorne odluke kako je to navedeno u izreci ove presude.
6. Naime, predmetni je postupak pokrenut na temelju vjerodostojne isprave: računa-otpremnice 156/1/1 od 19. kolovoza 2020. iz koje bi proizlazilo da je tužitelj isporučio 32,90 kg igluna – sabljarke tuženiku te da je dospijeće tog računa 8. rujna 2020. S obzirom na sadržaj tuženikova prigovora od 11. rujna 2024., u kojem tuženik ističe da u svojoj evidenciji nema utuženi račun, te poriče da je robu iz računa ikad dobio, zaključiti je da je tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
8. Kad tuženik izrijekom osporava da mu je tužitelj isporučio robu, na tužitelju je teret dokaza da je tuženiku roba čiju naplatu traži spornim računima, zaista isporučena.
9. Računi, konto kartice ili otvorene stavke predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ), na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, ali kao jednostrano ispostavljene isprave nisu dokaz na temelju kojih bi sud mogao utvrditi osnovanost tražbine u parničnom postupku. Stoga je tužitelj bio dužan ponuditi odgovarajuće dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je tuženiku doista isporučio robu za koju potražuje utuženi iznos. Ovakav je stav izražen u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3167/2023-3 od 13. studenoga 2024., a podudaran je i sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi Revt-282/2015-2 od 28. studenoga 2017.; da račun iz kojeg nije vidljiv primitak robe ne predstavlja dokaz činjenice da je neka obveza zaista izvršena, nego predstavlja tek poziv na plaćanje.
10. Prema tome, time što je tužitelj izdao račun na ime tuženika, pozvao ga je na plaćanje ali nije dokazao da njegova tražbina zaista postoji. Budući da tužitelj nije iskoristio mogućnost koju mu daju odredbe članka 461. a ZPP-a te sudu u propisanom roku nije iznio sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu 20. veljače 2026.
Sutkinja
Ivana Hrkać
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
Dostaviti:
- tužitelju po punomoćniku uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu bez održavanja rasprave
- tuženiku
- u spis
