Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Stalna služba u Petrinji
Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12
Poslovni broj: P-458/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Periček, odvjetnici iz Siska, protiv tuženice OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dinku Ocvareku, odvjetniku iz Siska, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 13. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja, te tuženice osobno i zam. punomoćnika tuženice, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja ČC prema tuženici OC u iznosu od 6.187,62 eura i zakonskih zateznih kamata na taj iznos od dana 10. rujna 2021. do isplate.
II Utvrđuje se postojanje tražbine tuženice OC prema tužitelja ČC u iznosu od 164,28 eura, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 9.802,72 eura utvrđuje da tražbina tuženice OC ne postoji.
III Vrši se prijeboj tražbina tužitelja ČC i tuženice OC te se nalaže tuženici OC da tužitelju ČC plati iznos od 6.023,35 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dana 10. rujna 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj ČC podnio je ovome sudu tužbu protiv tuženice OC, radi isplate. U tužbi je naveo kako su tužitelj i tuženica suvlasnici u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: kč. br. [katastarska čestica] dvorište u mjestu od 162 m²; 1631 kuća br. 1/1 u mjestu od 72 m²; dvorište u mjestu od 360 m², temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj: O-1346/15; UPP/OS-81/15 od 22.05.2015. kao zakonski nasljednici 1. nasljednog reda iza pok. oca Č. Za gradnju kuće iz toč. 1., PC, otac stranaka sklopio je ugovor o kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d., od kojeg ukupnog iznosa po rješenju o nasljeđivanju iz prethodnog stavka, ostao je dug u ukupnom iznosu od 12.375,27 € (93.820,11 kn), kojeg preuzimaju stranke kao zakonski nasljednici. Nesporno je da stranke, nakon ostavinske rasprave i donošenja rješenja o nasljeđivanju, dogovaraju sa Zagrebačkom bankom d.d., način plaćanja budućih dospjelih anuiteta kredita do konačne isplate na način da će tužitelj uplatiti cijelu ratu kredita banci do 15. u mjesecu, dok će njemu tužena na ruke isplatiti svoj udio anuiteta, do 10. u mjesecu. Tužena se nije držala dogovora, tako da je tužitelj uplatio iznos od 9.824,49 kn za kredit svog pok. oca br. 7102336010 i sklopio dana 09.09.2021. novi ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 7110851288 u iznosu od 96.500,00 kn, čija je namjena bila konačna otplata kredita broj: 7102336010. Na dan 17.10.2023. ukupan iznos glavnice po kreditu broj: 7110851288 koji je realiziran dana 09.09.2021. iznosi 10.802,28 €. Kako se tužitelj sklopljenim kreditom iz prethodnog stavka obvezao podmiriti cjelokupno dugovanje kao zakonski nasljednik koji odgovara za dugove ostavitelja u visini naslijeđene imovine, dok tužena od dana sklapanja kredita 09.09.2021., do danas nije tužitelju uplatila svoj udio anuiteta, radi čega je izvjesno da će tužitelj u cijelosti isplatiti kredit radi otplate naslijeđenog duga u ukupnom iznosu od 12.375,27 €, dok pola dužnog iznosa je u obvezi plaćanja tužene, kao zakonske nasljednice u 1/2 dijela, to tužitelj predlaže da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će tuženici naložiti plaćanje iznosa od 6.187,63 € sa zakonskim zateznim kamatama.
2. U svom odgovoru na tuženica OC navela je kako nije sporno da je otac stranaka u trenutku smrti imao dug prema ZABI d.d. u iznosu koji navodi tužitelj i nije sporno da je tužitelj platio cjelokupan dug ostavitelja. Nije sporno da je tuženica dužna platiti polovicu duga ostavitelja. No međutim, tuženica ima potraživanja prema tužitelju i to kako slijedi: nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju 22. svibnja 2015. i nakon što je utvrđeno da su zakonski nasljednici ovdje tužitelj i tuženik na jednako, tužitelj je ušao u posjed cijele nekretnine koja je bila u samovlasništvu ostavitelja i nije od tada dozvoljavao tuženici ulazak i dolazak na tu nekretninu. Istu je cijelu koristio kao da je njegovo samovlasništvo, ne želi dati ključ od kuće na toj nekretnini tuženoj, a počeo je na toj kući i vršiti određena ulaganja bez pitanja ili dozvole tuženice koja je suvlasnik u 1/2 dijela. Stoga je tužitelj, kako koristi i suvlasnički dio tužene, a njoj zabranjuje ulazak na tu nekretninu obvezan platiti naknadu na ime najma suvlasničkog dijela nekretnine i to za period od 22. svibnja 2015. godine pa sve do danas. Tužena nema saznanja oko prosječne visine najma za kuću na prostoru gdje se ona nalazi ali pretpostavlja da se prosječna mjesečna visina najma kreće oko 165,90 eura (1.250,00 kuna) pa je stoga tuženik obvezan platiti mjesečnu naknadu na ime najamnine tuženoj kao suvlasnici u ½ dijela u visini od 83,00 eura. Tu naknadu je obvezan platiti za 6 mjeseci 2015. godine u iznosu od 498,00 eura, zatim za cijelu 2016. u iznosu od 996 eura, za cijelu 2017. godinu iznos od 996 eura, za cijelu 2018. godinu u iznosu od 996 eura, za cijelu 2019. godinu u visini od 996 eura, za cijelu 2020. godinu u iznosu od 996 eura, za cijelu 2021. godinu 996 eura, za cijelu 2022. godinu iznos od 996 eura, za cijelu 2023. godinu iznos od 996 eura. Dakle, ukupno potražuje iznos od 8.466, 00 eura i navedeno svoje potraživanje stavlja u prijeboj s tražbinom koju tužitelj potražuje ovom tužbom. Nadalje tužitelj i tuženik su rješenjem o nasljeđivanju naslijedili svaki u ½ dijela osobni automobil marke FORD MONDEO 1.8 I godine proizvodnje 1994. godine. Navedeni osobni automobil tužitelj je prodao i sav novac zadržao za sebe, a tuženica nije dala niti potpisala nikakav ugovor o kupoprodaji. Vjerojatno je prilikom prodaje tog automobila tužitelj počinio kazneno djelo. Tržišna vrijednost navedenog auta iznosi oko 3.000 eura pa je stoga tužitelj obvezan isplatiti tuženoj iznos od oko 1.500,00 eura.
3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju (str. 4-6 spisa), ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu (str. 7-10 spisa), zahtjev za dostavu (str. 11 spisa), potvrda o prometu po računu (str. 12-13 spisa), izjavu (str. 35 spisa), nalog za plaćanje (str. 36 spisa), podatke Porezne uprave (str. 43 spisa), izvadak iz BZP-a (str. 55 spisa) te su saslušane stranke (str. 56- 58 spisa).
4. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku po javnom bilježniku Ivanu Markoviću, kao povjereniku Suda, posl. br. O-1346/15 od dana 22. svibnja 2015., proizlazi da je iza pok. PC utvrđena ostavinska imovina koja se sastoji od samovlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica] dvorište u mjestu od 162 m², 1631 kuća broj 1/1 u mjestu od 72 m² i dvorište u mjestu od 360 m² te suvlasništva u 1/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica] dvorišna zgrada od 46 m², dvorište od 415 m² i kuća od 109 m². Nasljednicima iza pok. PC proglašeni su ČC, sin, i mlt. OC, kćer, svaki u ½ dijela.
5. Ugovorom o gotovinskom nenamjenskom kreditu od dana 9. rujna 2021., kreditna partija 7110851288, sklopljenom između Zagrebačke banke d.d., kao kreditora, i ČC, kao korisnika kredita, kreditor je korisniku kredita stavio na raspolaganje iznos od 96.500,00 kuna, na rok otplate od 120 mjeseci.
6. Iz potvrde Zagrebačke banke d.d. od dana 17. listopada 2023. utvrđeno je kako je ukupan iznos nedospjele glavnice po osnovi kredita broj: 7102336010, u trenutku smrti korisnika kredita PC, odnosno po rješenju o nasljeđivanju broj: O-1346/15 od 22. svibnja 2015., iznosio 12.375,27 eura (93.820,11 kn). Evidentiran je iznos od 9.824,49 kn koji je uplaćen od strane uplatitelja ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], na kredit broj 7102336010. Dana 9. rujna 2021. korisnik kredita ČC je sklopio ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7110851288 u iznosu od 96.500,00 kn čija je namjena bila konačna otplata kredita broj 7102336010. Na dan 17. listopada 2023. ukupan iznos glavnice po kreditu broj 7110851288 koji je realiziran dana 9. rujna 2021. iznosi 10.802,28 eura.
7. Tužitelj ČC u svom je iskazu naveo kako na adresi u [adresa] ne živi jer u toj kući nema uvjeta za život, u toj kući nema priključka vode. Sve što je trebalo raditi na toj kući, tuženica je bila nezainteresirana. Kada je trebalo platiti paušalne režijske troškove za ovu kuću i održavati cijelu nekretninu tuženica je rekla da to nju ne zanima. Priključak vode za tu kuću je odjavio, a komunalnu naknadu plaća samo on. Priključak struje morao je prebaciti sa stare kuće na novu, jer se na njoj urušio dimnjak, a krov i dalje prokišnjava, za koje prebacivanje je trebalo napraviti preduvjete. Cijela jugozapadna strana nove kuće je uništena, na istoj curi krov i u njoj se ne može boraviti. Na adresi prebivališta nikada nije živio budući na toj adresi nije bilo niti uvjeta za život. Prije je imao prijavljenu adresu [adresa], ali mu se događalo da mu stric i djed uzimaju i čitaju poštu, te ne primaju dostavljene pakete, pa je stoga prijavio adresu prebivališta u [adresa]. Kuću je izgradio njihov pokojni otac, a radi se o novoj kući, obje su jedna do druge i nose isti kućni broj. Na novoj kući bio je upisan zalog za podignuti stambeni kredit od strane njihovog oca, a koji kredit je on otplatio, i koji je predmet ovog postupka. Nakon što je otplatio ovaj kredit u cijelosti obrisana je hipoteka s kuće. Zadnju ratu spornog kredita je otplatio u srpnju 2025. godine. Ukupno je tog kredita otplatio nešto više od 20.000,00 eura. Tuženica je bila prema rješenju o nasljeđivanju obveznik otplate ovog kredita isto kao i on, što je učinila možda u iznosu od jedne ili dvije rate. Ne krivi tuženicu budući je njezina majka raspolagala sredstvima tuženice. Budući da tuženica nije redovito otplaćivala svoju ½ rate spornog kredita, banka je zaprijetila da će se naplatiti prisilno od jamaca iz tog kredita, a podredno zapljenom kuće. Stoga je podigao drugi kredit i u cijelosti otplatio ukupno preostali iznos utuženog stambenog kredita, kako se isti ne bi otplatio od jamaca koji su bili njihovi kumovi ili se ne bi zaplijenila kuća. Radilo se o 40.000,00 kuna samo kamata. U to vrijeme tuženica je i nadalje bila maloljetna i njena majka UC je raspolagala njezinim sredstvima. U novu kuću je vršio određena ulaganja, a kako bi prilagodio instalacije struje sa stare kuće, a što ga je koštalo oko 100.000,00 kuna. Tuženica je znala, vidjela je da curi krov. Nije ju interesiralo to što on radi, ali se nije izričito protivila tome. Ima svoj primjerak ključa kuće koji je dobio od djeda, a tuženica je svoj primjerak također sama mogla dobiti. Tuženica nikada od njega nije tražila primjerak ključa radi izrade kopije istog. Na adresi JC živi sa svojom djevojkom, a na kojoj adresi je živio i djed dok nije umro. Svoju adresu je promijenio radi već navedenih razloga. Navedena ulaganja je vršio prije 3 godine. Priključak struje je prebacio sa stare kuće na novu budući je mogao ili ostati bez tog priključka struje ili ga prebaciti na drugu nekretninu.
8. Tuženica OC u svom je iskazu navela kako je bila maloljetna kada je njihov otac preminuo i tada su joj govorili da je njen brat muško i da treba naslijediti nekretninu. Također je bila dijete kada joj je tužitelj govorio da treba održavati nekretninu. On i djed govorili su joj da je lopov. Tužitelj joj je prije 3 godine nudio 2.500,00 eura da ju isplati iz kuće u [adresa]. Nikada nije imala ključ niti od te kuće kao niti od kuće u [adresa] iako na to ima pravo isto kao i tužitelj. Tužitelj ju nije obavijestio da će otplatiti sporni kredit za kuću u [adresa], niti ju je obavijestio da će vršiti određena ulaganju u tu kuću. Slučajno je vidjela kada je on bio tamo, stavljao knauf ili gulio izolaciju sa žice. Njihov otac je izvršio sve pripreme za prebacivanje struje u novu kuću. Oboje su naslijedili i automobil, ali isti je prodao samo tužitelj o čemu ona ništa nije znala. Tužitelj se cijelo vrijeme ponašao kao da je to sve njegovo. Tužitelj joj je rekao kad otplati kredit za kuću i skine hipoteku s iste, kuća će biti njegova. Valjda je mislio da će je se tako riješiti. Nema pristupa nekretnini u [adresa], nije nikada niti imala. Prvo je djed, a potom i tužitelj osporavao njenoj majci i njoj pravo pristupa nekretnini u [adresa]. Tužitelj je govorio da zašto bi ona imala ključ od te kuće kada on ulaže u nju. Nije znala da je tužitelj otplatio sporni kredit, to je saznala kasnije kada joj je rekao. Naravno da je bila njena obveza otplate istog kredita, ali bila je maloljetna i kada bi se zaposlila otplatila bi svoj dio duga. 2021. godine je navršila 18 godina. Vidjela je da tužitelj ulaže u spornu nekretninu budući je vidjela da obavlja neke poslove zajedno s ocem svoje djevojke. Rekao joj je tada da ulaže jer ima novaca, a s njom će se o tome poslije dogovoriti. Poslije toga joj je ponudio 2.500,00 eura za njen dio nekretnine. Svjesna je da je tužitelj tada mislio i na otplatu njenog dijela spornog kredita, ali u tom vremenu nije imala novaca niti je bila u mogućnosti otplaćivati svoj dio kredita. Tražila je od tužitelja iznos od 20.000,00 eura za njen dio u nekretnini računajući i njen dio otplaćenog kredita, na što joj je tužitelj rekao da ne može.
9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), Sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti dok je prigovor tuženice radi prijeboja potraživanja djelomično osnovan.
10. Opseg nasljednikove odgovornosti za dugove naveden je u odredbi čl. 139. st. 1. i 4. i 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje: ZN) u kojoj odredbi se propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.
11. Dug pok. PC utvrđen je uvidom u potvrdu Zagrebačke banke d.d. od dana 17. listopada 2023. iz koje proizlazi da je ukupan iznos nedospjele glavnice po osnovi kredita broj: 7102336010, u trenutku smrti korisnika kredita PC, odnosno po rješenju o nasljeđivanju broj: O-1346/15 od 22. svibnja 2015., iznosio 12.375,27 eura.
12. Iz iste potvrde proizlazi kako je tužitelj, kao jedan od zakonskih nasljednika pok. PC, uplatio iznos od 9.824,49 kn na kredit broj 7102336010, a dana 9. rujna 2021. korisnik kredita ČC je sklopio ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7110851288 u iznosu od 96.500,00 kn čija je namjena bila konačna otplata kredita broj 7102336010.
13. Slijedom navedenog, budući je postojao dug ostavitelja PC prema Zagrebačkoj banci d.d. po osnovi ugovora o kreditu broj: 7102336010, iznos kojeg duga je u času njegove smrti utvrđen iz potvrde Zagrebačke banke d.d. od dana 17. listopada 2023., to je zaključak Suda kako za ovaj dug odgovaraju nasljednici pok. PC. Nasljednicima pok. PC proglašeni tužitelj ČC i tuženica OC, u jednakim dijelovima, pa stoga odgovaraju za dug ostavitelja solidarno razmjerno njihovim nasljednim dijelovima (svaki u ½ dijela). Slijedom navedenog, tuženica je kao i tužitelj solidarno odgovorna za dug ostavitelja koji je imao u času smrti prema Zagrebačkoj banci d.d., a što među strankama u konačnici nije niti sporno jer je tuženica već u svom odgovoru na tužbu navela kako nije sporno da je otac stranaka u trenutku smrti imao dug prema Zagrebačkoj banci d.d. u iznosu koji navodi tužitelj i nije sporno da je tužitelj platio cjelokupan dug ostavitelja te nije sporno da je tuženica dužna platiti polovicu duga ostavitelja.
14. Svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju (čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega (čl. 52. st. 1. ZOO-a).
15. Slijedom navedenih zakonskih odredaba, dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo tražiti i dobiti od drugog solidarnog dužnika naknadu onoga dijela duga koji otpada na njega jer on nije platio samo svoj nego i njegov dug. Time on u unutarnjem odnosu postaje vjerovnik koji od preostalog sudužnika ima pravo zahtijevati naknadu onog dijela duga koji pada na tog drugog sudužnika (pravo regresa). Stoga, zaključak je Suda kako tužitelj, kao solidarni dužnik koji je u cijelosti ispunio obvezu ostavitelja prema Zagrebačkoj banci d.d., ima pravo dobiti od tuženice, kao drugog solidarnog dužnika prema Zagrebačkoj banci d.d., naknadu onoga dijela duga koji otpada na tuženicu jer on nije platio samo svoj nego i dug tuženice. Budući su stranke nasljednici iza pok. PC u jednakim dijelovima, to je dužnost tuženice naknaditi tužitelju iznos plaćenog duga u ½ dijela.
16. Budući je iz potvrde Zagrebačke banke d.d. od dana 17. listopada 2023. utvrđeno je kako je ukupan iznos duga kao nedospjele glavnice po osnovi kredita broj: 7102336010 u trenutku smrti korisnika kredita PC iznosio 12.375,27 eura, to je tuženica dužna tužitelja platiti polovicu navedenog iznosa, odnosno 6.187,64 eura. Stoga je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.
17. U odnosu na prigovor prijeboja tuženice, Sud smatra, a s obzirom na sve navode iz odgovora na tužbu, da je tuženica istaknula procesno pravni prigovor radi prijeboja. Naime, u ovom parničnom postupku tuženica ne osporava postojanje tužiteljevog potraživanja, nego u svom prigovoru radi prijeboja osporava samostalno postojanje tog potraživanja smatrajući da postoji i potraživanje tuženice prema tužitelju te traži od suda da se izvrši prijeboj tih tražbina. Kod prijeboja potraživanja u parnici odlukom suda tuženica prigovorom radi prijeboja ističe postojanje svog kompenzabilnog, ali još nekompenziranog potraživanja prema tužitelju.
18. Tuženica tako u svom odgovoru na tužbu traži da Sud utvrdi postojanje njenog potraživanja prema tužitelju, koje je istaknula prigovorom radi prijeboja, i to da postoji njeno potraživanje na ime najma suvlasničkog dijela sporne nekretnine i to za razdoblje od 22. svibnja 2015. godine pa sve do danas, a koju joj je naknadu tužitelj obvezan platiti u ukupnom iznosu od 8.466,00 eura. Također, tuženica traži utvrđenje da postoji njeno potraživanje s osnova ½ tržišne vrijednosti naslijeđenog osobnog automobila marke Ford Mondeo 1.8 I, godine proizvodnje 1994., u iznosu od 1.500,00 eura.
19. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako na adresi u [adresa] ne živi jer u toj kući nema uvjeta za život, u toj kući nema priključka vode, već živi na adresi JC sa svojom djevojkom. Tuženica u svom iskazu, a niti drugim dokazima ne potvrđuje svoje navode kako tužitelj živi u spornoj nekretnini i na taj način istu koristi, već je navela kako je vidjela da tužitelj na toj kući obavlja neke poslove. Na taj način Sud smatra kako tužiteljica nije dokazala da bi sporna kuća bila podobna za korištenje odnosno stanovanje, a ukoliko se radi o održavanju nekretnine, svi suvlasnici nekretnine dužni su ju održavati. U odnosu na predloženo provođenje dokaza građevinskim vještačenjem, ističe se kako je tuženica isto predložila na okolnost utvrđivanja visine najma nekretnine koja se nalazi u k. o. [katastarska općina], a budući da tuženica ničim nije dokazala da bi tužitelj koristio nekretninu na način kako to ona u odgovoru na tužbu navodi, Sud je odbio ovaj dokazni prijedlog kao neosnovan. Kontradiktorni su navodi same tuženice kada u svom iskazu navodi kako je nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju 22. svibnja 2015., i nakon što je utvrđeno da su zakonski nasljednici ovdje tužitelj i tuženik na jednako, tužitelj ušao u posjed cijele nekretnine, a nije od tada dozvoljavao tuženici ulazak i dolazak na tu nekretninu, da bi poslije navela kako je bila maloljetna, 2021. godine je navršila 18 godina i kada bi se zaposlila otplatila bi svoj dio duga, što znači da nije otplaćivala niti sporni kredit, a niti režije za kuću, jer kako je navela u tom vremenu nije imala novaca niti je bila u mogućnosti otplaćivati svoj dio kredita. Stoga nije jasno, na koji joj je način tužitelj tuženici od 2015. godine (kada je imala 12 godina) onemogućavao korištenje sporne kuće jer nije dokazala da bi njen zakonski zastupnik od tada na bilo koji način nastojao postići da tuženica istu koristi. Stoga je neosnovan zahtjev tuženice da Sud utvrdi postojanje njenog potraživanja prema tužitelju na ime najma suvlasničkog dijela sporne nekretnine za razdoblje od 22. svibnja 2015. godine pa sve do danas, koje je istaknula prigovorom prijeboja, u ukupnom iznosu od 8.466,00 eura te je kao takav odbijen.
20. U odnosu na zahtjev za utvrđenje da postoji njeno potraživanje s osnova ½ tržišne vrijednosti osobnog automobila marke Ford Mondeo 1.8 I, godine proizvodnje 1994., u iznosu od 1.500,00 eura, Sud smatra kako je isti zahtjev tuženice djelomično osnovan jer je u postupku utvrđeno kako su stranke bile suvlasnici spornog automobila svaki u ½ dijela stečenog na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-1346/15 od dana 22. svibnja 2015., da je dana 26. veljače 2016. tužitelj istim automobilom samostalno raspolagao - prodao kao otpad za iznos od 1.237,77 kuna kako to proizlazi iz primke/potvrde izvršenja, a što iznosi 164,28 eura (za konverziju kuna u euro primjenjuje se fiksni tečaj konverzije od 7,5345 kuna za 1 euro koji je utvrđen Vijećem EU, a potvrđen Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH; Narodne novine broj 57/22, 88/22), pa stoga tuženica ima pravo na ½ dijela dobivene kupoprodajne cijene automobila. Stoga je udovoljeno ovom dijelu zahtjeva tuženice i utvrđeno je postojanje njenog potraživanja kao u toč. II izreke ove presude sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333.).
21. Slijedom svega navedenog, Sud je u toč. III izreke ove presude konstitutivnom odlukom izvršio prijeboj utvrđenih potraživanja stranaka, a budući je tražbina tužitelja veća od tražbine tuženice to je Sud naložio tuženici platiti tužitelju razliku njihovih tražbina u utvrđenom iznosu.
22. O zakonskim zateznim kamatama odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tijek kamate utvrđen je na temelju zahtjeva tužitelja uvidom u potvrde Zagrebačke banke d.d., odnosno od dana dospijeća potraživanja tužitelja 20. rujna 2021.
23. O troškovima parničnog postupka Sud nije odlučivao budući da tužitelj, do zaključenja glavne rasprave, nije postavio određeni zahtjev za naknadu istih, a temeljem odredbe čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a kojima je propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.
U Petrinji, 20. veljače 2026.
Sutkinja
Blaženka Navara
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1.Tužitelj ČC, po punomoćnici Ireni Periček, odvjetnici iz Siska
2. Tuženica OC, po punomoćniku Domagoju Ocvareku, odvjetniku iz Siska
