REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj 163 P-2727/2024

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Smoljan Zanki, odvjetnici u Zadru, radi ništetnosti , nakon održane glavne rasprave od dana 14. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja i tuženika uz punomoćnike, te objave dana 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništav i kao takav da ne proizvodi pravni učinak Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između VP ud. BP, kao darovateljice i IP, kao daroprimateljice, od dana 29.08.1995.g., ovjeren od Javnog bilježnika Alkice Kolege Zubčić u Zadru, pod brojem ovjere OV-3260/95 dana 31.08.1995.g. kojim ugovorom je VP ud. BP, kao darovateljica, darovala tuženoj OP, kao daroprimateljici, nekretninu i to - stan na četvrtom katu, ukupne površine 52,23 m², koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koja zgrada je sagrađena na dijelu čest. 4768, k. o. [katastarska općina], Stjepana Radića 16 B, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] za k. o. [katastarska općina], KPU Zadar.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], na nekretnini - stan na četvrtom katu, ukupne površine 52,23 m², koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koja zgrada je sagrađena na dijelu čest. 4768, k. o. [katastarska općina], Stjepana Radića 16 B, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od dana 29.08.1995.g., ovjeren od Javnog bilježnika Alkice Kolege Zubčić u Zadru, pod brojem ovjere OV-3260/95 dana 31.08.1995.g., na način da se na navedenoj nekretnini izvrši upis brisanja imena tužene IP te upis VP ud. BP, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

3. Nalaže se tuženici OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak, zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sukladno članku 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Nar.Nov.;35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22), i to sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate i to sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. prosinca 2024. navodi kako su on i tuženica brat i sestra, dok je njihova majka sada pok. VP ud. BP preminula dana **.**.2018. Neposredno pred smrt majke pok. VP, tužitelj je saznao da je tužena sa majkom još 1995. sklopila Ugovor o darovanju temeljem kojeg se je ista uknjižila kao vlasnica nekretnine i to - stana na četvrtom katu, ukupne površine 52,23 m², koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koja zgrada je sagrađena na dijelu čest. 4768, u [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], KPU Zadar. Predmetni Ugovor o darovanju od 29. kolovoza 1995. (OV-3260/95 od 31.08.1995.) ništav je pravni posao, i to iz razloga jer unatoč činjenici da je predmetni ugovor potpisala sada pok. VP, te da je njezin potpis ovjeren od strane Javnog bilježnika, darovateljica nije nikada stvarno predala posjed predmetnog stana tuženici OP , kao daroprimateljici, već je darovateljica VP, nastavila stanovati u predmetnom stanu te je isti faktično koristila sve do svoje smrti. Dakle, riječ je darovanju bez prave predaje u kojem slučaju za valjanost takva ugovora nije dovoljna ovjera potpisa darovatelja, već je nužno da je ugovor sklopljen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta. Obzirom da je sporni ugovor o darovanu sklopljen 29. kolovoza 1995, te ovjeren 31. kolovoza 1995. za procjenu njegove valjanosti mjerodavne su odredbe Općeg građanskog zakonika, paragraf (938-956), Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO), te Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93 i 29/04 - ZJB), dok je za procjenu ispunjenja uvjeta stjecanja vlasništva mjerodavan Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje ZOVO). Zakonom o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje ZOVO) propisano je da se pravo vlasništva nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige. Međutim, za prijenos nekretnine darovanjem u slučaju ako ovo darovanje ne slijedi i prava predaja darovane nekretnine daroprimcu, Zakonom o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93 i 29/04 - ZJB), propisana je forma javnobilježničkog akta, koja je potrebna za pravnu valjanost takvog ugovora (čl. 53. st. 1. toč.3. ZJB). Dakle, sporni darovni ugovor je sklopljen nakon početka primjene Zakona o javnom bilježništvu, a odredbom čl. 53. st. 1. toč. 3. toga Zakona je propisano da je za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca potreban javnobilježnički akt. Odredbom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO), propisano je kako je ništav ugovor onaj koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva dok je pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika predviđena forma sudskog zapisnika kao uvjet valjanosti darovanja bez prave predaje, a koja pak pravila se primjenjuju na pravni odnos stranaka primjenom odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) budući da je ugovor o darovanju sklopljen prije stupanja na snagu ZOO/05. Naime, pravnim pravilom iz paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji je u primjeni na konkretni slučaj, a pozivom na čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Narodne novine" broj 53/91), propisano je da darovnom pogodbom koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbena prava jer to pravo mora biti osnovano na pismenoj ispravi. Ako je predmet darovanja nekretnina, za valjanost takvog ugovora traži se pismena forma, pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine" broj 52/73), te je s tim u svezi sudska praksa za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje zauzela stajalište da je potrebna forma sudskog zapisnika. Jedino ako je ugovor o darovanju nekretnina realiziran, a nema potrebnu formu sudskog zapisnika, sudska je praksa prihvatila valjanim i takav pravni posao. Dakle, unatoč činjenici da je u samom ugovoru u čl.IV. navedeno da daroprimateljica stupa u posjed darovanog stana odmah, navedena predaja stvarno nije izvršena, a što proizlazi i iz same činjenice da je u tom istom članku predviđeno da darovateljica zadržava pravo doživotnog stanovanja u navedenom stanu, te je ista ujedno i stvarno nastavila živjeti u navedenom stanu. Predmetni darovni ugovor, obzirom na izostanak prave predaje, dakle, ne zadovoljava strogo propisani oblik, jer iako sačinjen u pisanoj formi, on nema formu javnobilježničkog akta..

2. Tužena je u odgovoru na tužbu od 2. svibnja 2025. navela kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj traži utvrđenje ništavim ugovora o darovanju zaključenog između tuženice i majke stranaka. Ovo je druga parnica kojom tužitelj osporava vlasništvo tuženice na predmetnom stanu. Naime, iza smrti majke stranaka, VP, pokrenuta je ostavinska rasprava koja se kod nadležnog suda vodi pod brojem O-1129/2018, sada O-1421/2021. Tijekom ostavinskog postupka, tužitelj je u nekoliko navrata zahtijevao dio stana i nikada, u tim traženjima, nije tvrdio da je ugovor ništav. Tako u ostavinskom postupku, tužitelj na ročištu od 03. listopada 2018. kod javnog bilježnika Emila Brkića, potvrđuje i na osporava ni na koji način da je tužiteljica od majke stekla stan u [adresa]. To je potvrdio i naknadno, u podnesku od 15. listopada 2018., te je parnica u koju je upućen rješenjem ostavinskog suda okončana povlačenjem tužbe a pokrenuta je u odnosu na nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]. Stan u [adresa] tuženik nije osporavao, već je, priznao valjano stjecanje predmetnog stana od strane tuženice. Podneskom od 18. lipnja 2021. ističe zahtjev za nužnim djelom, navodeći da je predmetni stan od tuženice, bez prigovora o načinu darovanja. Nakon toga tužitelj pokreće parnicu radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom stanu. Dakle, u trenutku podnošenje te tužbe Ugovor o darovanju mu nije bio ništav. Odlučujući o toj tužbi tužitelja, presudom Općinskog suda u Zadru, P-1345/19, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se upiše kao vlasnik stana za ½ dijela, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci GŽ-2302/2020. Drugostupanjska presuda u obrazloženju točkom 8.3. izričito navodi da je «ostaviteljica valjanim raspolaganjem za života prenijela vlasništvo stana na tuženicu pa tužitelj neosnovano zahtjeva da se utvrdi da je suvlasnik u predmetnog stana...« Dakle, o valjanosti predmetnog ugovora već je pravomoćno odlučeno te u tome smislu ovu tužbu treba odbaciti. U odnosu na činjenične navode da nije bilo prave predaje stana tuženica ističe da ove tvrdnje, u tužbi iznesene potpuno paušalno, bez ijednoga dokaza. Tužena osporava tužbu te ističe; tuženica je posjednik predmetnog stana od trenutka stjecanja vlasništva, a koji posjed se ogleda u fizičkom posjedu stana, odnosno, tuženica je u stanu živjela sa majkom, plaćala režijske troškove, renovirala stan, a u stanu je duže vrijeme živjela i kćer tužene. Zaključno, tužitelj je prvotno tužbom tražio utvrđenje suvlasništva stana za ½ dijela i tada mu ugovor nije bio ništav , a nakon što je s tužbenim zahtjevom odbijen, ustaje ovom tužbom što predstavlja isključivo zloupotrebu procesnih ovlaštenja. Slijedom svega navedenog jasno je da su predmetna tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani te se ista ima odbaciti kao res iudicata odnosno podredno odbiti.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: darovnog ugovora (l.s. 7-8), zk izvadka (l.s. 9-10), zapisnika broj O-1282/18 (l.s. 25-27), podneska (l.s. 28-29), rješenja broj O-1282/18 (l.s. 32-36), tužbe broj P-1345/19 (l.s. 37), presude broj P-1345/19 uz Gž-2302/20 (l.s. 39-50), punomoći (l.s. 55-59), ugovora broj 1730 (l.s. 60-63), ugovora o najmu stana (l.s. 64- 66), poreznog rješenja (l.s. 67-68), kartice porezne uprave (l.s. 69), kartice kupca (l.s. 70-82), potrošnje vode (l.s. 83-97), te su saslušani svjedoci AP, BP (l.s. 103-105), JP, KP, FP, ŽP, TP, EP, ĐP i CP te stranke (l.s. 111 -120) i pročitani su spisi ovoga suda broj O-128272018 i P-1345/2019.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništavan i da kao takav ne proizvodi pravni učinak Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između VP, kao darovateljice i IP, kao daroprimateljice, dana 29. kolovoza 1995. te nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer da se radi o darovanju bez prave predaje.

6. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je dana **.**.1993. VP izdala punomoć OP, kojom je ovlastila da je zastupa u svim poslovima vezanima za otkup ovdje predmetnoga stana (l.s.55- 64),

- da je dana 29. kolovoza 1995. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnine između VP ud. BP, kao darovateljice i IP, kao daroprimateljice, ovjeren od Javnog bilježnika Alkice Kolege Zubčić u [adresa], pod brojem ovjere OV - 3260/95 dana 31. kolovoza 1995., kojim ugovorom je VP ud. BP, kao darovateljica, darovala tuženoj, svojoj kćeri OP, kao daroprimateljici, nekretninu i to - stan na četvrtom katu, ukupne površine 52,23 m², koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koja zgrada je sagrađena na dijelu čest. 4768, k. o. [katastarska općina], Stjepana Radića 16 B, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] za k. o. [katastarska općina], KPU Zadar (l.s.7 spisa),

- da je kao vlasnica stana upisana OP, a temeljem prednje navedenog Ugovora o darovanju (l.s.9),

- da je pod brojem O-1282/2018 pred ovim sudom vođen ostavinski postupak iza smrti pok. VP (l.s.25) te je rješenjem od dana 11. ožujka 2019. (l.s.32) prekinut ostavinski postupak iza smrti VP i nasljednik GP je upućen da pokrene parnicu protiv nasljednice IP, dok je rješenjem od 17. lipnja 2021. nastaljen ostavinski postupak obzirom da je parnica u koju je upućen GP pravomoćno okončana dana 27. svibnja 2021. i to povlačenjem tužbe pod brojem P- 1129/2019,

- da iz ovosudnog postupka posl. broj P–1129/19 (koji je bio priklopljen na spis O– 1282/2018) slijedi da je tužba u istom od strane tužitelja ŠP podnijeta 7. svibnja 2019..protiv OP, radi utvrđenja da ostavinsku imovinu ostaviteljice ne čine nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već imovinu nasljednika ŠP koju je stekao usmenim darovanjem od ostaviteljice,

- iz uvida u spis Općinskog suda u Zadru posl. broj O–1282/2018 je utvrđeno, a što isto nije sporno među strankama, da prijeporni stan nije predmet ostavinskog postupka O–1282/2018 iza pok. VP, već samo nekretnine u k. o. [katastarska općina], što je zaključiti i iz zapisnika od 3. listopada 2018. sačinjenog na ostavinskom ročištu iza ove ostaviteljice kod Javnog bilježnika Brkić Emila,

- da u spisu posl. broj O–1282/2018 prileži Ugovor o zamjeni stanova zaključen između PP, G I, VP (kao nositeljice stanarskog prava na stanu u ul. [adresa] površine 72,40 m2) i PP od dana 5. svibnja 1986., prema kojem VP dobiva stan u [adresa] (sada [adresa]) od 50 m2, dok iz Obavijesti o visini mjesečne stanarine Referade za stambeni i poslovni prostor slijedi da je ŠP prema Ugovoru o zamjeni stanova od 5. svibnja 1986. predan na korištenje stan u [adresa] (stan na Bilom Brigu),

- da je između ŠP kao tužitelja i IP kao tužene pod brojem P - 1345/2019 vođen parnični postupak radi utvrđenja prava suvlasništva na ½ stana koji je predmet ovoga spora te da je dana 7. studenog 2024. pod brojem Gž -2302/2020 donesena presuda Županijskog suda u Rijeci, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru pos. broj P-1345/2019 od dana 27. veljače 2020., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ŠP (l.s.39-49),

- da je OP kao najmodavac sa RP kao najmoprimcem dana 3. veljače 2020. zaključila Ugovor o najmu stana koji je premet ovoga postupka i to za razdoblje od 1. veljače 2020. do 1. veljače 2022. (l.64-68),

- da je OP plaćala porez na najam stana te račune pričuve, čistoće, HEP -a, Vodovoda odnosno da su računi od 2020. glasiili na njezino ime (l.s.71-97),

7. Saslušan kao svjedok AP je naveo da je bio u braku sa kćeri tužitelja DP do 2017., poznavao je pok. VP ali nema nikakvih saznanja u svezi darovanja pok. VP i njezine kćer IP. Samo zna da je to bio stan od VP koja je bila dobrog zdravstvenog stanja, živjela je sama, bila je funkcionalna te je samo u zadnje vrijeme imala neke probleme s nogama. VP da je od 2004. do smrti živjela samo u tom stanu i nikada mu nije spominjala da bi OP živjela kod nje niti išta slično, a koliko zna nitko od djece od IP nije živio u stanu sa VP.

7.1. Svjedok BP, sin tužitelja je naveo da je za zaključeni ugovor o darovanju između tete IP i bake VP saznao neposredno prije smrti bake . Nikada prije nije čuo da bi baka darovala svoj stan svojoj kćeri IP, a baka da je bila samostalna i uvijek živjela sama u stanu, OP da nikada nije s njom živjela u tom stanu. Odnosi oko podjele bakine imovine da su bili nedefinirani, pričalo se o njezinoj imovini ali nikada ni je od bake čuo da bi ona darovala stan svojoj kćeri. Dovoljno je redovito dolazio kod svoje bake da bi primijetio da netko živi kod bake, a što nije primijetio. 1995. da je teta živjela sa svojim mužem i dvoje djece na istoj adresi gdje živi i danas. U to vrijeme da se stan nije renovirao nego farbao od strane bake, a pretpostavlja da je režije plaćala baka jer su računi glasili na nju. On osobno je pitao baku za darovanje i baka je rekla da nije bilo darovanja. Ključeve od stana je imala baka, a imao je u jednom periodu i on kada je išao u srednju školu. Ne zna je li njegov otac imao ključ od stana, a da sa bakom nije nitko od tetine djece živio.

7.2. Saslušan je i svjedok CP, star 98 godina, koji je naveo da je poznavao pok. VP, družili su se, bila je prijateljica od njegove supruge te zna da je imala jedan stan u [adresa], koji je prodala i od tih novaca je kupila dva manja stana. Jedan stan je bio u [adresa], a drugi stan je bio na Bilom Brigu i to garsonijeru koja je bila manja od stana u [adresa], te je pok. VP govorila njemu i njegovoj supruzi da će taj veći stan pokloniti kćeri od IP V, a garsonijeru svome sinu GP. Nema nikakvih saznanja o tome da je VP stan u [adresa] darovala IP ali zna da je tamo živjela do svoje smrti. Često je znao dolazili kod VP u taj stan i više puta je u tom stanu zatekao IP i njezina supruga, a ne zna je li ona u nekom periodu živjela u tom stanu kod majke . B je možda jednom vidio u stanu kod majke VP.

7.3. Ovaj sud je saslušao i ŽP, supruga tuženice, koji je iskazao da je upoznat s ugovorom o darovanju kojim je pok. VP darovala stan svojoj kćeri, njegovoj supruzi 1995., te joj je istovremeno sa darovanjem stana predala i ključeve od toga stana, dok je on ključeve od njezinog stana imao od trenutka kada se VP uselila u taj stan, a to je bilo 4-5 godina ranije obzirom da je u tome stanu ali i u podrumu od kojeg je imao ključeve, obavljao za VP sve potrebne radnje. Nakon zaključenog ugovora on i supruga su imali oboje ključeve od stana, dolazili su u taj stan te je stan njegovoj supruzi predan u posjed na način da su u taj stan dolazili kad god su htjeli, a VP je njima pomagala što je bilo potrebno oko tog stana. Čak da su i njihova djeca bila upisala školu koja je bila u blizini toga stana obzirom da su djeca kroz dan boravila kod svoje bake, a jedno vrijeme je njihova kćer i spavala u tom stanu. Pok. VP je obično po danu dolazila u njihovu kuću i tu boravila, a u stan koji je darovala kćeri je odlazila spavati. Nakon smrti VP su i dalje nastavili koristiti taj stan, preuredili su ga, a stan je neko vrijeme bio u najmu te je jedno vrijeme u njemu živjela i njegova kćer. Osobno je vidio 1995. kada je pok. VP svojoj kćeri nakon zaključenja darovnog ugovora predala ključeve od darovanog stana i uvela ju u posjed tog stana, a OP da se nalazi u posjedu tog stana do današnjeg dana. VP zadnje 3-4 godine pred svoju smrt nije bila u mogućnosti brinuti se za samu sebe , a nekoliko mjeseci prije smrti da je bila u domu. Njegova punica je živjela udaljena od njih oko 3- 4 km te su oni ustvari živjeli u zajednici, zajedno su kuhali i živjeli zajedno. Ne zna je li ikada GP imao ključ od tog stana ali zna da je on jako malo dolazilo. OP je 40% vremena bila u stanu kod svoje majke, dok je po njegovom mišljenju, gospodin BP znao za darovanje međutim nije ništa govorio obzirom da je majka i njemu darovala već jedan stan. V (njegova kćer) da je živjela par godina u tom stanu i to od 1996., a i kasnije je povremeno živjela s bakom jer je bila vezana za baku.

7.4. KP, supruga tužitelja je u svome iskazu navela da je za Ugovor o darovanju zaključen između IP i njezine majke saznala 2018., nakon što je VP umrla. Kod pok. VP su jednako dolazili u posjetu ona i suprug s djecom i OP sa svojom obitelji, te je njezinsuprug imao ključeve od majčinog stana, a pretpostavljam da je ključeve imala i OP. Garsonijeru na Bilom Brigu je moj suprug dobio kao radnik poduzeća Jadran te mu isti nije darovan od strane majke dok je nakon smrti VP predmetni stan u posjedu drži gospođa OP. Zna da je VP pomagala IP, da su se družile, provodile vrijeme skupa, kuhale, ali zna da je VP voljela vratiti se spavati u svoj stan. VP da je u vrijeme darovanja ali i prije toga bila zdrava osoba te se ne dovodi u pitanje da ona nije znala što radi kada joj je darovala stan. Ona je zaključila da VP nije mislila, a to je vidjela iz njezinog držanja , da bi potpisivala neke dokumente. Po njoj je problem nastao u tome što majka nikada nije sazvala svoje dvoje djece i otvoreno rekla da ovaj stan daruje IP. Misli da VP nije znala što potpisuje te da OP nikada nije živjela u tom stanu i da nikada od 1995. do smrti majke nije rekla njima da je to njezin stan. Prije ovog stana VP da je živjela u ulici SP, a oni su živjeli s njome u tom stanu. To je bio stan od Elektromehanike, pa su oni onda dobili mogućnost da se taj stan zamjeni i njezina svekrva je dobila stan u [adresa], a ona i suprug su dobili stan od GT Jadran. Kada je VP bila bolesna ona je kod nje dolazila svaki tjedan 2-3 puta, a o njoj je brinula OP.

7.5. Svjedokinja FP je navela da je do 1989. živjela u zgradi u [adresa] u ulazu u kojem je stan kupila pok. VP, a u istom tom ulazu odmah nasuprot tog stana je živjela njezina svekrva te je znala dolaziti kod svoje svekrve. Poznavala je pok. VP, s njom nije pričala o tome tko je vlasnik toga stana međutim IP je viđala često kako dolazi kod svoje majke osobito u periodu 2017. godine kada se VP razbolila. Zna od ranije po pričama svekrve i sestre da je vlasnik tog stana bila OP jer da je njoj trebala u jednom periodu suglasnost za neke radove pa da su ju uputili na IP kao vlasnicu toga stana i to 2018. U tome stanu da je živjela VP dok nije umrla, kad su se oni uselili 2022., onda su bili podstanari, a kada su podstanari otišli onda je došla V sa djecom.

7.6. Saslušana kao svjedok JP je navela da se sa VP znala čuti telefonski, ali ona da nikada nije spomenula da je darovala taj stan te da misli da je pok. VP bila svoja, ne misli da je bila osoba koja bi se dala nagovoriti na neke stvari. Svjedokinja EP je navela da nema nikakvih saznanja o tome da bi pok. VP darovala stan svojoj kćeri ali da zna da je OP odlazila i boravila kod svoje majke kao i njezina majka koja je dolazila kod nje te da je suprug od tužene bio desna ruka VP kada joj je nešto trebalo, da je VP svaki dan dolazila kod IP i da bi ju oni navečer vozili kuću, a to zna su živjeli u istom dvoru, odnosno udaljenost od VP je bila zid od dvorišta.

7.7. Saslušan je i svjedok TP, brat od supruga od tužene, koji je naveo da je po pričama čuo da je VP stan darovala svojoj kćeri, a to je bilo još 1990.-ih godina, međutim nikada nije sa svojim bratom razgovarao točno o tome, ali zna da su on i OP odlazili kod VP. Naknadno pojašnjava da je možda prije 10ak godina čuo da je VP darovala IP stan, a ne 1990ih godina, da se ne može točno odrediti kada je čuo te priče.

8. Tužitelj je u svome iskazu naveo da je njegova majka 1995. bila je dobrog zdravlja. Nije znao da je sa svojom kćeri zaključila ugovor o darovanju tog stana, majka to nikada nije spomenula, a niti OP te je majka znala govoriti, a kada bi se potegla tema imovine, da će sve biti po pola i da ona nikada ništa nije potpisala. Ne zna iz kojeg razloga je majka darovala stan njegovoj sestri, a da njemu nije darovala nekakav drugi stan. Ključeve od Slavkinog stana da je imala OP i on te je u taj stan često dolazio i koristio ključ od stana. U niti jednom trenutku u periodu od 1995. - 2018. da nije primjetio bi se OP ponašala na način da je ona vlasnica tog stana. Pokušao je s majkom razgovarati o otkupu stana ali je ona govorila da je sve sređeno pa onda nije inzistirao na tome što će biti s otkupom stana. Majka da je bila samostalna do srpnja 2015., odlazila je kod IP pomagati, kuhati ručak, čuvati djecu ali da nikada nije spavala kod IP, vraćala se kod sebe. Od 2018. godine da je u posjedu tog stana OP i on je tada prvi put vidio te papire. Nema saznanja o tome da je ŽP vršio neke radove u stanu njegove majke. On je ranije živio s majkom u stanu u neboderu u ulici SP, pa da je taj stan je zamijenjen za stan u [adresa] i za garsonijeru na Bilom Brigu i nakon zamjene da je otišao živjeti u stan na Bilom Brigu, a njegova majka u [adresa].

8.1. Tužena je u svome iskazu navel da nisu točni navodi tužitelja da nije znao da će njoj biti darovan stan u [adresa] obzirom da je njihova majka jasno govorila da će stan na Bilome Brigu biti njegov, a stan u [adresa] da će biti njezin stan, a tako je i bilo, prema tome oduvijek da se podrazumijevalo da će ona biti vlasnica tog stana, a kojeg stana joj je majka predala ključeve još u vrijeme kada se uselila u stan te je ista ušla u posjed tog stana i bila u posjedu tog stana nakon što je taj stan darovan, a i prije. Naime, majka joj je imala stanarsko pravo na stanu u ulici SP i taj stan je zamijenjen za 2 stana od kojih je jedan stan, ovaj predmetni pripao njoj, a drugi stan je pripao bratu i o tome se nije trebalo ništa posebno razgovarati jer se to oduvijek znalo. Koliko je ona znala brat nije imao ključeve od stana jer je jedne prigode baš nju zvao da mu da ključeve obzirom da je trebala doći patronažna sestra, a on je morao pomoći ući u traj stan. Ona je u cijelosti platila jednokratno iznos potreban za otkup tog stana temeljem majčine punomoći te da se nikada o tome nije posebno pričalo u obitelji jer se oduvijek znalo da će jedan stan biti njezin, a jedan od brata. Nakon smrti majke ona je ostala u posjedu tog stana i to na način da je u tom stanu živjela njezina kćer, a jedno vrijeme i podstanari. Nakon 1995., je plaćala i vršila sva ulaganja u stan koji joj je darovan, a u kojem je ostala živjeti majka. U 2017. godini je 6 mjeseci za vrijeme majčine bolesti živjela s majkom u stanu jer je majci bila potrebna pomoć. Od 1995., a kako su potvrdili i svjedoci, živjela je na neki način u zajednici s majkom jer je majka svako jutro dolazila u njezinu kuću, brinula o djeci i kuhala, a navečer se vraćala spavati u svoj stan u [adresa]. Ponavlja da se znalo da će ovaj stan biti njezin i to još od vremena kada je njezin brat dobio novi stan na Bilom Brigu koji je bio manji ali se radilo o novoj gradnji dok je stan koji je njoj pripao bio u zgradi izgrađenoj 1960.-ih godina i to 52 m2. Obzirom da se to znalo nije bilo potrebe pričati o takvim stvarima. Od 1995. do 2018. je promijenila prozore, vrata, kuhinjska vrata, kupatilo, školjku, bojler, farbali su stan i sve fizički je radio njezin muž, a oni su kupovali i sav materijal koji je bio potreban. U vrijeme darovanja njezina majka je bila dobrog stanja i ona ju na niti jedan način nije obmanula da zaključi ugovor, dok joj je i 1993. također dala punomoć da otkupi taj stan.

9. S obzirom na trenutak ispunjenja obveze darovatelja iz ugovora o darovanju (predaje dara daroprimatelju) razlikujemo realno darovanje i konsenzualno darovanje. Kod konsenzualnih darovanja (obećanja darovanja) akt sklapanja ugovora je vremenski odvojen od akta ispunjenja. Za takvo se darovanje zahtijeva oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Kod realnog se darovanja, u kojem akt ispunjenja slijedi neposredno iza akta sklapanja, u načelu ne traži određeni oblik, osim što mora biti sklopljen u pisanom obliku, kao što je to ovdje slučaj.

9.1. Sporno pitanje, odnosno sporna činjenica koja je odlučna za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, jest radi li se u konkretnim slučajevima o pravoj predaji, pri čemu se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed daroprimatelja, a ne “fiktivna predaja” obzirom da za valjanost takvog ugovora nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja te je nužno da je darovatelj nesumljivo prepustio posjed. Radi utvrđenja te činjenice, ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

10. Tužitelj tvrdi da je ugovor ništav zbog nedostatka propisane forme . Predmetni Ugovor o darovanju sklopljen je 29. kolovoza 1995. i tada je bio na snazi Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) kojim darovanje nije bilo posebno propisano te su, glede prosudbe o sklapanju ugovora o darovanju, vrste tih ugovora i pravnih učinaka istih, primjenjivana pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja su propisivala posebnu, pisanu formu ugovora o darovanju jedino ako se radilo o darovanju bez prave predaje darovane stvari (pravno pravilo iz paragrafa 943. OGZ).

10.1. Zakonom o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj78/93, 29/94, 16/07 i 75/09), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju bila je propisana forma javnobilježničkog akta kada se radi o darovanju bez prave predaje darovane nekretnine (članak 53. stavak 1.).

10.2. Slijedom navedenog, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora za pravnu valjanost ugovora o darovanju nekretnine bila je propisana pisana forma ugovora. A ako se radilo o ugovoru bez prave predaje nekretnine u neposredni posjed daroprimcu, takav ugovor, da bi bio pravno valjan, trebao je biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Nedostatak propisane forme dovodio je do ništavosti sklopljenog pravnog posla (članak 109. stavak 1. u vezi članka 70. stavka 1. ZOO/91).

10.3. U provedenom postupku nije bilo sporno da je predmetni ugovor sklopljen u pisanom obliku, ovjerenom u potpisu darovatelja po javnom bilježniku, ali je, s obzirom na naprijed istaknute tvrdnje tužitelja, bilo sporno da li se radi o ugovoru o darovanju sa pravom predajom darovane stvari, ili pak o ugovoru o darovanju bez prave predaje darovane stvari, kao što tužitelj tvrdi.

11. Ovaj sud, na temelju sadržaja u postupku izvedenih dokaza - iskaza svih ispitanih svjedoka te iskaza tužitelja i tuženika kao stranaka, nalazi da je u pitanju ugovor o darovanju nekretnine sa pravom predajom u posjed darovane nekretnine.

12. Naime, iz svih navedenih dokaza nedvojbeno proizlazi, što i nije sporno između stranaka, da je nakon sklapanja Ugovora o darovanjau sa svojom kćeri OP 1995. godine, VP nastavila do svoje smrti 2018. godine živjeti u stanu koji je bio predmet darovanja u ul. Stjepana Radića 16 B.

12.1. Međutim, kako proizlazi iz iskaza tužene i njezinog supruga saslušanoga kao svjedoka, nakon zaključenja Ugovora o darovanju 1995. VP je svojoj kćeri IP predala ključeve darovanoga stana, što je saslušani svjedok ŽP osobno vidio, dok je on već imao ključeve od stana i podruma od svoje punice jer je za nju i ranije obavljao razne popravke u stanu te je OP bila u posjedu stana u kojem joj je majka nastavila živjeti, a kako je i jasno navedeno u čl. IV. Darovnog ugovora – da darovateljica zadržava na darovanom stanu pravo doživotnog uživanja

12.2. Ovaj sud je iskazu tužene i svjedoka ŽP u cijelosti poklonio vjeru jer su isti životni, logični, vjeodostojni i u skladu sa drugim izvedenim dokazima.

12.3. Naime, kako slijedi iz izvedenih dokaza pok. VP je stan koji je imala u [adresa]. SP [adresa]. godine zamijenila za dva manja stana, ovaj predmetni stan i stan na Bilom Brigu koji je predan na korištenje ovdje tužitelju, a temeljem Ugovora o zamjeni kojeg je zaključila njegova majka 5. svibnja 1986.

12.3. Stoga je ovaj sud našao istinitim iskaz svjedoka CP, staroga 98 godina kada je iskazivao upravo o tome da je njemu pok. VP govorila da je za stan u [adresa]. SP [adresa] dobila dva stana i da je jedan od ta dva stana za V, kćer tužene i jedan na Bilom Brigu da je za sina GP.

12.4. Obzirom na prednje navedeno, ovaj je sud navode tužitelja, kada tvrdi da je kupio stan na Bilom Brigu i da ga nije dobio od majke našao neosnovanima jer jasno iz Obavijesti o visini mjesečne stanarine Referade za stambeni i poslovni prostor slijedi da je ŠP prema Ugovoru o zamjeni stanova od 5. svibnja 1986. (koji je zaključila njegova majka) predan na korištenje stan u [adresa] (stan na Bilom Brigu), a koji je on naknadno otkupio.

12.5. Ovaj sud zaključuje, a kako tvrdi tužena tijekom postupka, da je unutar obitelji zaista i postojao dogovor, o kojem se nije razgovaralo jer se podrazumjevalo, da tuženoj ostaje stan u kojem je živjela njezina majka, obzirom da je tužitelj već dobio stan na Bilom Brigu, a temeljem Ugovora o zamjeni koji je zaključila njegova majka

12.6. Tužitelj se tijekom ranije vođenih postupaka nije pozivao na ništetnost Ugovora o darovanju iz 1995., kako ispravno navodi i tužena, već je 30 godina od zaključenja Ugovora i 7 godina od dana saznanja za zaključenje Ugovora o darovanju pokrenuo ovaj postupak nakon što je pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenjem da je vlasnih ½ predmetnoga stana.

13. Ovaj sud ne smatra, a kako navodi tužena, da je o valjanosti predmetnog ugovora već pravomoćno odlučeno jer je tužitelj odbijen sa zahtjevom za utvrđenjem da je vlasnik ½ predmetnoga stana pa da u tome smislu ovu tužbu treba odbaciti obzirom da se u ovome ostupku traži utvrđenje da je predmetni ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke.

14. Obzirom na utvrđenje da je tužena učestalo odlazila kod svoje majke VP (navedeno potvrđuju svi saslušani svjedoci), od koje je živjela udaljena 3 - 4 km, da je njezina majka VP svakodnevno dolazila kod kćeri kuhati njezinoj obitelji i čuvati djecu, da je tuženoj od dana zaključenja Ugovora predan ključ od stana, koji je njezin suprug imao i od ranije, da je nakon smrti VP u predmetni stan uselila kćer od tužene i da je isti bio u najmu temeljem Ugovora kojega je tužena zaključila kao najmodavac, to je u konkretnom slučaju s temelja sklopljenog, predmetnog ugovora došlo do prave predaje darovane nekretnine - jer je majka stranaka, kao darovateljica, stan u kojem je živjela predajom ključeva predala u neposredni posjed tuženoj, svojoj kćeri, dok je majka nastavila živjeti u tome stanu prema čl. IV darovnog ugovora, ali je tužena svakodnevno dolazila u taj stan, održavala stan, izvodila sve potrebne radove, održavala stan i ponašala se kao vlasnica stana.

14.1. Ako se posjed izvršava i osobno i posredno putem treće osobe koja neposredno posjeduje stvar, a voljom i uz pristanak izvornog posjednika, tada se takvo izvršavanje posjeda smatra pravom predajom u smislu pravnih propisa, a o čemu je i u konkretnom slučaju riječ budući su i tužena kao daroprimac i njezina majka kao darovatelj bile suglasne, da njezina majka ostane živjeti u tome stanu, a nakon što su tuženoj predani ključevi od stana i nakon što joj je stan predan u posjed.

15. Kraj takvog stanja stvari, za pravnu valjanost predmetnog ugovora nije bila potrebna forma javnobilježničkog akta. Zbog toga su neosnovane tvrdnje tužitelja da je isti ništav zbog nedostatka propisane forme.

15.1. Stoga ovaj sud zaključuje da je između stranaka i njihove majke, nakon 1986. godine bio sklopljen usmeni sporazum o raspodjeli imovine kojim su se isti dogovorili da stan na Bilom brigu ostaje na korištenje tuženiku, a stan u [adresa] tuženoj, te da je takav sporazum u cijelosti izvršen. Naime, da je navedeni sporazum bio skopljen i izvršen proizlazi ne samo iz iskaza svih ispitanih svjedoka i stranaka, već i iz konkludentnih radnji nastavno poduzetih po strankama - koje su rezultirale promjenama upisa vlasničkih prava na nekretninama koje su bile predmet raspodjele po tom sporazumu, čime je sporazum bio u cijelosti realiziran, i to uz znanje i pristanak obiju stranaka i njihove majke.

16. Slijedom svega naprijed navedenog valja zaključiti da predmetni ugovor nije ništav iz razloga koje navodi tužitelj, zbog čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 4. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), po kojima je tuženici, a sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav obrazloženog podnesaka od 24. srpnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), te pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 26. svibnja 2025., 10. rujna 2025. i 14. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) po 100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 EUR, uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 625,00 EUR.

U Zadru, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku