Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-585/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29/A, protiv tuženika Radio klub "Marjan", OIB 48752171171, Split, Mandićeva 34, kojeg zastupa tajnik FN, radi isplate, u pisanom postupku bez održavanja ročišta, 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Radio klub ''Marjan'', Split, Mandićeva 34, OIB:94118680066 isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 963,30 (devetsto šezdeset tri i trideset) eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2022. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. studenoga 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 963,30 eura sa zateznim kamatama od 17. listopada 2022. do isplate. U tužbi tvrdi da je taj iznos Financijska agencija (dalje: FINA) od tužitelja kao ovršenika naplatila u postupku izvansudske ovrhe povodom rješenja o ovrsi javnog bilježnika u Splitu Ante Šuška broj Ovr-5341/2021 od 7. rujna 2021. u korist ovrhovoditelja TEHNOPLAST d.o.o. Split.

2. Navodi, naime, da se radi o iznosu pričuve za tužiteljev poslovni prostor u Splitu, na adresi [adresa]. Tvrdi da je taj prostor predan tuženiku na korištenje na temelju Ugovora o davanju nekretnine na korištenje od 15. ožujka 2010., te da je tuženik koristio taj prostor od ožujka 2010. do 9. rujna 2021. Nadalje, ističe da je člankom 5. Ugovora o davanju nekretnine na korištenje obveza plaćanja troškova korištenja prostora, uključujući i troškove pričuve, prenesena na tuženika. Kako tuženik po dospjeću nije ispunio obvezu koju je preuzeo ugovorom, odnosno nije podmirio troškove pričuve za razdoblje od rujna 2020. do travnja 2021., upravitelj TEHNOPLAST d.o.o. Split naplatio je te troškove od tužitelja kao vlasnika prostora u postupku izvansudske ovrhe.

3. Tužbi je priložen zahtjev za mirno rješenje spora od 6. lipnja 2024., čime je udovoljeno procesnoj pretpostavci iz članka 186. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. (pročišćeni tekst), 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP). Priložene su i sljedeće isprave: prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja TEHNOPLAST d.o.o. Split protiv Republike Hrvatske od 2. ožujka 2022., izvadak iz poslovnih knjiga TEHNOPLAST d.o.o. Split zaključno sa 12. svibnja 2021., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Šuška poslovni broj Ovrv-5341/2021 od 7. rujna 2021., specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije od 1. ožujka 2024., Ugovor o davanju nekretnine na korištenje od 15. ožujka 2010., ispis iz Registra udruga od 21. studenoga 2024., ispis iz Registra udruga od 8. travnja 2025.

4. Prema odredbi članka 284. st. 1. ZPP-a tuženiku je tužba dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu s upozorenjima propisanima za spor male vrijednosti (članak 461.a ZPP-a u svezi sa člankom 502. stavkom 1. ZPP-a), budući da je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 963,30 eura sa zateznim kamatama od 17. listopada 2022. do isplate.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je u prostorije koje koristi ulazio iz Ulice kneza Višeslava, da nije nikada plaćao pričuvu niti se to od njega tražilo jer nije koristio zajedničke prostore na adresi F [adresa]. Tvrdi da suvlasnici zgrade nikad nisu tražili od tuženika plaćanje pričuve, niti su ga ikada uključili u odlučivanje o načinu trošenja pričuve. Navodi da je i upravitelj zgrade TEHNOPLAST d.o.o. upoznat s činjenicom da tuženik nije jedan od suvlasnika. Konačno, tuženik ističe da je i visina pričuve pogrešno obračunata jer ju upravitelj naplaćuje kao da se radi o poslovnom prostoru iako je tuženik neprofitna organizacija tehničke kulture (udruga). Time da se visina pričuve skoro izjednačila s visinom zakupnine, što tuženik dokazuje preslikom uplatnice za račun 006246/2021 za zakupninu u lipnju 2021. godine. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare.

6. Člankom 461.a stavcima 1.-4. ZPP-a propisano je da se u postupku u sporovima male vrijednosti tužba uvijek dostavlja tuženiku na odgovor te su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, a sud će održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

7. Kako u ovom slučaju stranke nisu predložile održavanje ročišta, a ročište nije bilo potrebno održati radi provođenja dokaznog postupka, sud je, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka i činjenicu da nijedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta (članak 461.a stavak 4. ZPP-a), proveo pisani postupak i donio ovu presudu bez održavanja rasprave.

8. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu (točke 3. i 5. ovog obrazloženja). Brižljivom ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno, kao rezultat cjelokupnog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik prostora na adresi [adresa] u [adresa], da je tuženik u utuženom razdoblju koristio tužiteljev prostor u zgradi na toj adresi (neovisno o tome koji ulaz u prostor koristi), kao ni da su stranke svoj odnos regulirale Ugovorom o davanju nekretnine na korištenje od 15. ožujka 2010. Konačno, tuženik nije porekao ni činjenicu da je tužitelju kao ovršeniku u postupku izvansudske ovrhe povodom rješenja o ovrsi javnog bilježnika u Splitu Ante Šuška broj Ovr- 5341/2021 od 7. rujna 2021. u korist ovrhovoditelja TEHNOPLAST d.o.o. Split prisilno naplaćen utuženi iznos, te da se isti odnosi upravo na troškove pričuve za prostor na adresi F [adresa] u [adresa].

10. Sporno je može li tužitelj od tuženika zahtijevati isplatu iznosa koji je od njega, kao vlasnika predmetnog prostora, naplaćen postupku u izvansudske ovrhe.

11. Prema odredbi članka 85. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) suvlasnici su dužni osnovati zajedničku pričuvu. Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZV-a, zajednička pričuva namjenski je vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (čl. 89. st. 2. ZV-a).

12. Iz citiranih odredbi proizlazi da je plaćanje pričuve zakonska obveza suvlasnika, pa je tužitelj kao jedan od suvlasnika, po samom zakonu dužan plaćati doprinose za pričuvu. Upravo je na temelju te zakonske obveze upravitelj TEHNOPLAST d.o.o. bio ovlašten u ime ostalih suvlasnika pokrenuti postupak prisilne naplate neplaćenih iznosa pričuve za razdoblje od rujna 2020. do travnja 2021. i tako naplatiti dospjela neplaćena sredstva pričuve.

13. Međutim, u konkretnom je slučaju tužitelj svoju prenosivu zakonsku obvezu plaćanja pričuve ugovorom prenio na tuženika. To proizlazi iz jasne odredbe članka 5. Ugovora o davanju nekretnine na korištenje od 15. ožujka 2010. kojom su stranke ugovorile da se korisnik obvezuje plaćati sve troškove po osnovi korištenja poslovnog prostora, kao i troškove održavanja i pričuve. Tuženik tijekom postupka nije osporavao tu odlučnu činjenicu pa je zaključiti da je tuženik ugovorom preuzeo obvezu plaćanja pričuve za tužiteljev prostor kojeg koristi.

14. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. - dalje: ZOO) propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

15. Zbog toga je tuženik bio dužan ispuniti ugovorom preuzetu obvezu, odnosno plaćati troškove pričuve za prostor koji mu je predan na korištenje. Budući da tuženik nije postupio u skladu s preuzetom obvezom, upravitelj je od tužitelja, kao vlasnika tog prostora, prisilno naplatio dospjele troškove pričuve.

16. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi članka 1119. ZOO-a kojom je propisano tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Međutim, u skladu s odredbom članka186. stavka 3. ZPP-a, sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo.

17. U konkretnom slučaju tužitelj nije podmirio tuženikovu zakonsku obvezu nego obvezu koja je po zakonu njegova ali ju je on ugovorom prenio na tuženika. Zbog toga je stav suda da se ne radi o situaciji iz odredbe 1119. ZOO-a nego iz odredbe članka 91. ZOO-a. Tom je odredbom, naime, propisano kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

18. Tužitelj, dakle, kao vlasnik poslovnog prostora u [adresa], ima pravni interes platiti troškove pričuve za taj prostor, a samim plaćanjem obveze koju je ugovorom prenio na tuženika i tuženik je nije podmirio po dospjeću, na tužitelja je prešla predmetna tražbina i on može osnovano zahtijevati plaćanje iste od tuženika. Iz toga proizlazi kako je neosnovan prigovor pasivne legitimacije tuženika.

19. Ni prigovor zastare nije osnovan jer se na predmetnu obvezu tuženika, koja proizlazi iz odredbe članka 91. ZOO-a, primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a. Rokovi zastare počinju teći prvog dana nakon što je tužitelj platio tuženikovu obvezu. Kako iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-5341/21 od 1. ožujka 2024. proizlazi da je u konkretnom slučaju od tužitelja u postupku izvansudske ovrhe utuženi iznos naplaćen 17. listopada 2022., a tužba je podnesena 21. studenoga 2024., zaključiti je da se ne radi o zastarjeloj obvezi.

20. Visina tužiteljeve tražbine proizlazi iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 1. ožujka 2024. (stranica 14 spisa) iz koje je razvidno da je od tužitelja naplaćen iznos od ukupno 963,30 eura. Kako je samim plaćanjem tih iznosa tužitelj postao vjerovnikom predmetne tražbine u odnosu na tuženika kao dužnika; tužitelju u skladu s odredbama članka 29. ZOO-a pripada i pravo na zatezne kamate pa su mu iste dosuđene prema njegovom zahtjevu.

21. Potrebno je navesti da tuženik svoje navode o visini zakupnine, visini pričuve i načinu donošenja odluka o pričuvi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa] ne može s uspjehom isticati u ovom postupku. Predmet ovog postupka je naplata tražbine koju je tužitelj platio umjesto tuženika, pa za ovaj postupak te činjenice nisu od utjecaja.

22. Konačno, budući da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, primjenom odredbi članaka 163. ZPP-a i članka 155. u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, pripada mu pravo na troškove postupka. Tužitelju je, u skladu s vrijednosti predmeta spora, trebalo priznati troškove sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura, primjenom Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 20. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Hrkać

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju Republika Hrvatska, po ŽDO

- tuženiku Radio klub "Marjan"

- u spis