Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: Pr-5/2023-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu toga suda Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici RŽ, mag. iur., zaposlenoj u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, Teritorijalni ured Rijeka, Krešimirova 4, protiv tuženog PETROL d.o.o. Savska Opatovina 36, Zagreb, OIB: 75550985023, kojeg zastupa punomoćnik Srđan Barović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barović & Gavranović j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 14. siječnja 2026., 20. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu od 15. rujna 2023. što ga je tuženi trgovačko društvo PETROL d.o.o., Savska Opatovina 36, OIB: 75550985023 izjavilo tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika sklopljen 1. kolovoza 2023. godine raskida se te se utvrđuje prestanak radnog odnosa tužitelja i tuženog s danom 6. listopada 2023.

III Nalaže se tuženom da tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu u roku od 15 dana isplati naknadu štete u iznosu od četiri (4) ugovorene mjesečne plaće tužitelja, odnosno u iznosu od 3.078,40 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 20. veljače 2026. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu isplate naknade štete u preostalom iznosu od četiri (4) ugovorene mjesečne plaća tužitelja, odnosno u iznosu od 3.078,40 EUR.

V Odbija se zahtjev tuženog za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.200,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi od 30. listopada 2023., koju podnosi protiv tuženog, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, tužitelj navodi da je s tuženim imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2023. za rad na radnom mjestu pomoćnika poslovođe prodajnog mjesta na PM Crikvenica Zidarska. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu na od 15. rujna 2023. tužitelju da je otkazan ugovor o radu sklopljen 1. kolovoza 2023. Ističe da je prema navodima tuženog, odluka o otkazu donesena zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz razloga zbog protupravnog oduzimanja sredstava poslodavca, nezakonitog i neodgovornog upravljanja sredstvima poslodavca, neispunjavanja ili nemarnog ispunjavanja uputa o poslovanju, vođenja blagajne protivno propisima o blagajničkom poslovanju, nepridržavanja odluka, uputa, propisa, okružnica i drugih akata poslodavca, protupravnog pribavljanja imovinske koristi za sebe ili drugoga u vezi s radom kojeg radnik obavlja. Tužitelj ističe da je 5. listopada 2023. izjavio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojeg je tuženi zaprimio 6. listopada 2023., te se na isti nije očitovao, stoga da su ostvarene zakonske pretpostavke za sudsku zaštitu temeljem članka 133. Zakona o radu. Tužitelj nadalje navodi da prije pobijanja navoda u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ističe da odluka nije zakonita. U obrazloženju odluke o otkazu da se navodi da je tužitelj upoznat s kršenjima radnih obveza, no da se odbio pisano očitovati na utvrđenje istih. Navedeno da nije točno budući da tužitelju nikad nije došao ni pisani niti usmeni zahtjev za očitovanje na navodne prekršaje i povrede opisane u odluci o otkazu. Navedeno da je suprotno članku 119. Zakona o radu. Tuženik da prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu niti je u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu naveo zašto od njega nije opravdano očekivati da omogući tužitelju iznošenje iste. Nadalje, prije donošenja same odluke o otkazu, tuženi da je sindikalnim povjerenicima u ulozi radničkog vijeća dostavio nacrt odluke o otkazu na očitovanje. Sindikalni povjerenici u ulozi radničkog vijeća da su izrazili svoje protivljenje namjeravanoj odluci. Međutim, tuženi da nije ispoštovao svoju zakonsku obvezu koja je utvrđena i kroz sudsku praksu, a to je da prilikom provođenja postupka savjetovanja s radničkim vijećem (u ovom slučaju sindikalnim povjerenicima u ulozi radničkog vijeća), poslodavac mora dostaviti radničkom vijeću sve relevantne podatke i dokaze koji su utjecali na donošenje odluke poslodavca, a sve kako bi radničko vijeće moglo provesti argumentiranu raspravu i temeljem svih relevantnih podataka izraziti svoj stav. K tome, tuženi da je samo naveo da je proveo postupak savjetovanja o namjeravanoj odluci. Tuženi da nije naveo da se radničko vijeće protivilo namjeravanoj odluci, i nije obrazložio zbog čega nije mogao prihvatiti izraženi stav radničkog vijeća. Propustom tuženog da obrazloži zbog čega ne prihvaća stav radničkog vijeća da je povrijeđena dužnost poslodavca ocjenjivanja razloga zbog kojih se radničko vijeće protivi otkazu ugovora o radu. Uporište za navedene tvrdnje tužitelj da nalazi u članku 150. stavak 4. Zakona o radu. Navedeni članak da predstavlja prisilnu normu zaštitnog karaktera koja uvijek nameće obvezu poslodavcu da ocijeni rezultate rasprave o namjeravanoj odluci. U konkretnom slučaju, tuženi da je propustio argumentirati i ocijeniti mišljenje radničkog vijeća. Tuženi da u svom obrazloženju odluke o otkazu navodi da sve navodne tužiteljeve povrede i prekršaje iz radnog odnosa saznaje od strane nadzora poslovanja tijekom istrage provale na PM Crikvenica od 16. kolovoza 2023. Navodi da je nesporno da je 16. kolovoza 2023. nadzor poslovanja preuzeo server s prodajnog mjesta koji je sadržavao snimke video nadzora u PM Crikvenica. Povrede iz ugovora o radu koje su navedene i opisane u odluci o otkazu tuženi da je saznao upravo iz snimki video nadzora. Tužitelj navodi da takvo postupanje nije zakonito. Ističe da se prije svega, postavlja pitanje, je li odluka o izvanrednom otkazu donesena unutar roka propisanog Zakonom o radu jer postoji mogućnost da je tuženi za navodne povrede saznao već 16. kolovoza 2023., čime je prekluzivni rok od 15 dana prekoračen, stoga da je i odluka nezakonita. S druge strane, pravna osnova za korištenje video nadzora u kontekstu radnih odnosa pronalazi se u Zakonu o zaštiti na radu (članak 46.) kojim se dozvoljava upotreba različitih uređaja za nadzor na radnom mjestu, dakle i video nadzor. Takvi uređaji da se koriste radi kontrole ulaska i izlaska iz radnih prostorija, odnosno smanjenja izloženosti radnika riziku od pljačke, provale, nasilja, krađe i sličnih pojava na radu ili u vezi s radom. Slijedom navedenog, poslodavcu da nije dopušteno koristiti snimljene materijale u svrhe različite od onih propisanih Zakonom o zaštiti na radu, a što da je tuženi prilikom donošenja odluke o izvanrednom otkazu koristio. Drugim riječima, to da znači da tuženi ne može snimkama video nadzora kontrolirati rad radnika, njegov radni učinak, ispunjavanje radnih zadataka, obveza i slično. Dakle, tuženi da je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio na nezakonitom dokazu. U obrazloženju odluke navedeno je da je tužitelj u periodu od 25. svibnja 2023. do 9. kolovoza 2023. iz blagajne uzeo kovanice i novčanice za koje postoji opravdana sumnja da su iste bile predmet viška sredstava, odnosno utvrđena razlika između novčanih primitaka i prodajne vrijednosti. Tuženi da se poziva na to da postoji opravdana sumnja da je tužitelj otuđio iznose iz blagajne koji su tuženikov višak sredstava. Međutim, tuženi da da isto ne može sa sigurnošću potvrditi ni dokazati da se zaista radi o višku sredstava koje radniku ne pripadaju. Svejedno, na temelju takve sumnje donosi najstrožu sankciju koja radnika najteže pogađa. Naime, navedeni iznosi u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu u potpunosti da su paušalno određeni te se njihova ukupna vrijednost nije mogla niti se može sa sigurnošću utvrditi. To da se vidi i iz same odluke gdje tuženi navodi da su preuzeti iznosi od cit: “ .... najmanje 10 eura...”, cit: “...najmanje 60 eura...” itd. Novac za koji poslodavac u odluci tvrdi da predstavlja njegov višak sredstava da je zapravo dar kupaca kojima je tužitelj osobno učinio neku uslugu, npr. pomogao pri unosu plinskih boca u automobil, pomogao pri unosu vreća zemlje od 80 litara u automobil ili točenja benzina, pumpanje zraka u gumama i slično. Dakle, tužitelj ističe da se ne radi o greškama koje se tiču vraćanja ostataka novca kupcima ili nedosljednog evidentiranja trgovačke robe već da se radi o daru. Dar da nije obuhvaćen Okružnicom 35D od 12. prosinca 2022. niti, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, može biti zabranjeno primanje dara. Dar pripada isključivo tužitelju kao obdareniku za usluge koje je učinio kupcima. Štoviše, uputa da je i tuženog kao poslodavca da se kupcima izlazi u susret na način da im se pomogne kod određenih usluga budući da se ne o samoposlužnim prodajnim mjestima. Iz navedenog da proizlazi da ako kupac želi izraziti zahvalnost na način da prodavatelju tj. radniku, a u konkretnom slučaju i tužitelju, dade kovanicu od 0,50 EUR ili 1,00 EUR i sl., to da predstavlja dar. Kako nitko ne može zabraniti primanje darova u tijeku radnog vremena, a pogotovo primanje darova iz zahvalnosti radi pružanja pomoći, tuženi da je promašeno utvrdio da se radi o višku sredstava. Tužitelj ističe da nije zakonito i nije ispravno da tuženi kao poslodavac svojim internim aktima bude u nesuglasju sa Zakonom o obveznim odnosima, te da dar radniku, ovdje tužitelju, svojata kao višak sredstava i na njega polaže isključivo pravo. Dakle, da bi tuženi kao poslodavac mogao donijeti ovakvu odluku i da bi takva odluka bila zakonita, da je morao nedvojbeno utvrditi i razdvojiti višak sredstava od primljenog dara, kao i navodno protupravno prisvajanje imovinske koristi od strane tužitelja. Tuženi da to nedvojbeno nije učinio, nego je paušalno i s najmanjim stupnjem sumnje, jednostrano zaključio da se radi o višku sredstava koji njemu pripada, sukladno Okružnici. Nadalje tužitelj navodi da je razvidno kako tuženi u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. rujna 2023. nije dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Radi prednje iznesenih navoda, tužitelju da nije prihvatljivo nastaviti radni odnos u atmosferi gdje ga poslodavac smatra gotovo počiniteljem kaznenog djela. Stoga, pored utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelj da potražuje i naknadu štete u iznosu od osam (8) ugovorenih mjesečnih plaća. Tužitelj ističe da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2023. i Kolektivnog ugovora ugovorena mjesečna plaća (13. platni razred iznosi 712,44 eura / 5.367,90 kuna bruto uvećan za radni staž 57,16 eura / 430,67 kuna). Dakle, umnožak ugovorene plaće i dodatka za radni staž (769,60 eura / 5.798,55 kuna) i potraživanje tužitelja za isplatu osam ugovorenih plaća na ime naknade štete čini ukupan iznos od 6.156,80 eura / 46.388,41 kuna. Navedeni iznos tužitelj smatra opravdanim budući da je kod tuženog i njegovog pravnog prednika (Euro-petrol d.o.o.) proveo 15 godina te je otac malodobnog djeteta. Uz to, da je obveznik po kreditu u iznosu od preko 540,00 eura mjesečno.

Temeljem gornjih tužbenih navoda tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se utvrditi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu od 15. rujna 2023. što ga je tuženi izjavilo tužitelju, te odrediti raskid ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženog 1. kolovoza 2023. i utvrditi prestanak radnog odnosa tužitelja i tuženika s danom 6. listopada 2023., kao i naložiti tuženom da tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu u roku od 15 dana isplati naknadu štete u iznosu od osam (8) ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, odnosno iznos od 6.156,80 eura / 46.388,411 kuna, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena.

2. U odgovoru na tužbu od 24. listopada 2024. tuženi je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti. Tuženi navodi da je tužitelj od strane predstavnika nadzora poslovanja tuženog, a koji su utvrđivali kršenje radnih obveza, u razgovoru bio pozvan da se očituje na utvrđena kršenja radnih obveza te da je istom pružena mogućnost da iznese obranu, ali da je isti odbio iznijeti obranu. S obzirom na navedeno, tuženi da je ispunio svoju obvezu iz članka 119. ZR. U svezi provedenog savjetovanja s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenicama u ulozi radničkog vijeća tuženi ističe da je isto provedeno u cijelosti sukladno članku 150. Zakona o radu. Naime, tuženi da je dostavio radničkom vijeću prijedlog odluke u kojem da su detaljno bile navedene sve činjenice i dokazi koji su relevantni i bitni za donošenje odluke o izvanrednom otkazu te za davanje mišljenja radničkog vijeća na takvu odluku. Da je tome tako, da je razvidno i iz činjenice da radničko vijeće nije tražilo od tuženog dodatno očitovanje ili dostavu dodatnih dokaza i podataka već je temeljem navedene odluke i razgovora s tužiteljem i drugim radnicima (koji su zbog istih povreda radnih obveza dobili otkaz) dostavio tuženom mišljenje glede pobijane odluke o otkazu. S navedenim mišljenjem poslodavac da nije bio suglasan te da je stoga ustrajao na donošenju odluke o otkazu. Poslodavac da nakon što zaprimi mišljenje radničkog vijeća nakon provedenog savjetovanja sukladno članku 150. ZR, nije u obvezi dodatno se očitovati posebice kada je iz obrazloženja radničkog vijeća razvidno da to nije svrsishodno. Tužitelj da također postavlja pitanje je li pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u zakonskom roku od 15 dana. Tuženom da nije jasno je li tužitelj ističe prigovor zbog donošenja odluke van zakonskog roka ili samo postavlja pitanje. Ako se ističe prigovor tuženi da će se detaljno očitovati na navedeno, ako samo postavlja pitanje onda da je odgovor da je odluka donesena u zakonskom roku što da je razvidno iz maila od 11. rujna 2023. kojim nadzor poslovanja navedenog dana obavijestio IŽ, kao direktora maloprodaje-regija jug, da je završio istragu i da su utvrdili povrede radnih obveza, a o čemu će svjedočiti i predloženi svjedoci u odgovoru na tužbu. Nakon što je nadzor završio sa svojom istragom poslodavac da je proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem te je u zakonskom roku od 15 dana odnosno 15. rujna 2023. donio odluku o otkazu. Nadalje, vezano za zakonito pregledavanje i korištenje snimaka video nadzora tuženi ističe da tužitelj u tužbi već daje odgovor da su isti dokazi zakoniti. Naime, predstavnici tuženog da su pregledavali snimke radi sumnje da je na predmetnom prodajnom mjestu otuđen novac te je u sklopu toga vršen uvid u snimke. Poslodavac sukladno odredbama Zakona o novčarskoj instituciji (lex specialis) ima pravo i obavezu postaviti video nadzor i koristiti navedene snimke u svrhu zaštite imovine i/ili zdravlja ljudi. Također, člankom 9. ugovora o radu tužitelj da je upoznat da je na području rada i djelovanja tuženika postavljen video nadzor te je isti pristao da se isti može koristiti i u svrhu uređivanja prava i obveza iz radnih odnosa. Također, odredbe Zakona o zaštiti na radu da ne sprečavaju poslodavca da koristi nadzorne uređaje u svrhu sprečavanja krađe i sličnih događaja. Slijedom navedenog, da je neosnovan navod tužitelja da je tuženi donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na osnovu nezakonitog dokaza posebice što ista odluka nije donesena samo temeljem video snimki. Nadalje tuženi navodi da tužitelj u tužbi ne spori činjenicu da je, kako je to u odluci o otkazu i navedeno na kraju smjene samostalno ili zajedno s drugim svojim kolegama (prodavačima) iz blagajne uzimao novac (gotovinu) uz obrazloženje da taj novac ne pripada poslodavcu već njemu jer se radi o daru kupaca, a koji navod da je u cijelosti neutemeljen i neosnovan. Iz slučajeva koji su detaljno opisani u pobijanoj odluci o otkazu da proizlazi da tužitelj na kraju smjene nije postupao u skladu s internim aktima tuženog te važećim propisima koji propisuju način evidentiranja dnevnog utrška kao i spremanja odnosno čuvanja navedenog utrška. Internim aktom poslodavca i to Uputama za poslovanje benzinskih postaja u točki 8.1.4. kojim se reguliraju postupci na kraju smjene propisano je da se u slučaju eventualnih iskazanih viškova u dokumentu Popisa gotovinskog utrška (PGU) evidentira višak pri pregledu Ep aplikacije – Razlika između utrška u blagajni i vrijednosti prodaje (saldo na zbirniku gotovine). Istim aktom da je i detaljno propisan postupak ispunjavanja Popisa gotovinskog utrška (PGU). Svrha tog propisa da je da se na ujednačen i zakonit način odmah nakon zaključka radnog dana popišu i utvrde cjelokupno utržena novčana sredstava od tog dana, u suprotnom poslodavac da radi porezni prekršaj. Okružnicom 35/D (uputa poslodavca) od 12. prosinca 2022. svi radnici na prodajnim mjestima pa tako i tužitelj da su dodatno obavješteni o uputama vezanim uz gotovinsko poslovanje, o postupcima na kraju smjene, između ostalog i o obvezi evidentiranja eventualno iskazanih razlika u gotovini (manjak/višak). U navedenoj Okružnici radnici da su obavješteni da će se sve povrede uputa iz okružnice smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa za koju vrstu kršenja Pravilnik o radu predviđa izvanredni otkaz ugovora o radu. Jasno da je, da je tuženi kao poslodavac detaljno propisao postupak evidentiranja i rukovanja gotovinom na prodajnom mjestu, da je tužitelj bio upoznat s navedenim te da su bile propisane posljedice u slučaju da radnik ne postupa na takav način. Također, jasno da je, da je utvrđeno da se tužitelj toga nije pridržavao (što tužitelj ni ne spori) slijedom navedenog tuženi da je imao osnove za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Navodi tužitelja o tome da je novac koji je uzimao iz blagajne zapravo dar koji su mu kupci darovali da je „smiješan“. Tužitelj da ne dostavlja nikakav dokaz o tome da bi se radilo o daru. Ako tužitelj tvrdi da je novac koji je uzeo iz blagajne njegov dar onda da to treba i dokazati. Tuženi navodi da ako se radilo o daru, zašto je novac onda bio u blagajni i zašto o tome tužitelj nije obavijestio svoje nadređene. Da se i radilo o daru kupaca onda da je tužitelj opet postupao suprotno zakonu i internim aktima jer blagajnu nije vodio u skladu propisanim („svoj“ novac je ostavljao u blagajni). Slijedom navedenog, tuženi smatra da je odluka o otkazu ugovora o radu cijelosti osnovana i utemeljena na Zakonu o radu zbog čega da je i zahtjev tužitelja za naknadom štete u cijelosti neosnovan, a podredno i prekomjeran. Tuženi predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, uz obvezu naknade troškova parničnog postupka tuženom.

3. U podnesku od 4. studenoga 2025., u kojem se očituje na navode tuženog iz odgovora na tužbu, tužitelj navodi da suprotno shvaćanju tuženog, radničko vijeće nema propisanu zakonsku obvezu traženja dodatnih informacija na temelju koje bi donijelo odluku o suglasnosti ili uskrati suglasnosti. U konkretnom slučaju, da se radi o odgovornosti poslodavca za nepostupanje sukladno Zakonu o radu, a koju odgovornost tuženi pokušava usmjeriti na radničko vijeće. Zakon o radu da propisuje izričitu obvezu poslodavca na dostavu svih relevantnih podataka. Iz dostavljenih dokaza da je razvidno kako tuženi sve relevantne podatke prilikom dostave poziva radničkom vijeću na savjetovanje nije dostavio. Drugim riječima, radničkom vijeću da nisu dostavljeni potpuni podaci kako bi tuženi ukazao na vjerojatnost navoda u odluci u izvanrednom otkazu ugovora o radu bog čega da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena. Suprotno navodima tuženog, poslodavac da nakon što zaprimi mišljenje radničkog vijeća mora provesti argumentiranu raspravu. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je navedeno sljedeće: „Dužnost je dakle, poslodavca, kad se radničko vijeće očituje u zakonom određenom roku, da ocijeni razloge zbog kojih se radničko vijeće protivi otkazu. Obveza je poslodavca, ocijeniti te razloge, ali ih ne mora prihvatiti.“ (Vrhovni sud RH, Revr-433/05-2 od 01. rujna 2005.). Dakle, radi se o prisilnoj normi zaštitnog karaktera koja uvijek obvezuje poslodavca da barem ocijeni rezultate rasprave o namjeravanoj odluci. Tuženi tvrdi da su predstavnici tuženog pregledavali snimke no nije poznato jesu li snimke pregledavale i vršile nadzor nad tim snimkama za to ovlaštene osobe. Nadalje, bez obzira na to što je tužitelj u članku 9. ugovora o radu bio upoznat i pristao na činjenicu da na području rada i djelovanja tuženog postoji video nadzor te da se isti može koristiti i u svrhu uređivanja prava i obveza iz radnih odnosa, navedeni članak da je nezakonit te ne daje pravo tuženom da putem video nadzora kontrolira rad tužitelja. Nadalje, tuženi navodi da odluka o izvanrednom otkazu nije donesena samo temeljem video snimki, no tužitelj ukazuje da ne postoje dodatni dokazi na temelju čega jest donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Nadalje tužitelj navodi da ne može biti riječ o neovlaštenom otuđenju, odnosno krađi, te da nisu točne tvrdnje tuženog da je tužitelj priznao da je uzimao novac iz blagajne, navodeći da se radi o potpuno proizvoljnom zaključku tuženog s ciljem izvrtanja činjenica. Da je kojim slučajem tužitelj ipak neovlašteno otuđio novac, tuženi da bi nedvojbeno bio oštećen, ali nije. Naime, na Zbirniku gotovinske prodaje za dane kada je tužitelj vršio obračun, tuženi tvrdi da je otuđen novac. No, takvi navodi da su u suprotnosti s materijalnim dokazima koje je upravo tuženi dostavio u spis. Na dostavljenim zbirnicima gotovinske prodaje da nije evidentiran nikakav manjak gotovine u blagajni niti se to tvrdi u odluci o otkazu. Štoviše, na istima da je 24. svibnja 2023., 19. srpnja 2023. godine, 25. srpnja 2023. i 8. kolovoza 2023. evidentiran višak, a ne manjak. To da sasvim jasno pokazuje da je tužitelj svoje radne obveze izvršio uredno i ispravno, u skladu s danim uputama te da tuženi u ničemu nije oštećen jer je kompletan utržak smjene predan u sef. Kako poslodavac odnosno tuženi nije oštećen jer uplaćeni iznos na zbirniku u cijelosti odgovara stvarnom stanju svakog pojedinog dana, koji da je to postupak tužitelja bio razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu? Tužitelj smatra da ga nema. Prethodno navedeno da dokazuje i sama činjenica da tuženi nije, a niti zapravo može precizirati koji je to iznos tužitelj otuđio, kada i kako, nego paušalno i po principu „otprilike“ tužitelja sankcionira najtežom odlukom. Dakle, iz zbirnika koje je tuženi dostavio da proizlazi da tužitelj jest postupao u skladu s internim aktima - Okružnicom 35D i Uputom za poslovanje na benzinskim postajama. Tužitelj da je predao u sef u cijelosti kompletan utržak te pritom uključio i predao i postojeći višak u blagajni. Sasvim da je jasno onda da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten jer u konkretnom slučaju povrede nema - tužitelj da je postupio upravo u skladu s Okružnicom 35D i ostalim internim aktima tuženog. Ukoliko su tuženom navodi tužitelja o daru kupaca smiješni, da li to tuženi smatra da je tužitelj s kupcima radi ljubaznosti i primitka nagrade trebao potpisivati darovne ugovore? Tužitelj tvrdi da se nedvojbeno radilo o daru kojeg su kupci radi pomoći i ljubaznosti u kupovini imali namjeru ostaviti radniku, njemu kao osobi, kao pojedincu u znak zahvale, jer uslugu koju su dobili od Petrola kao pružatelja usluge zasebno svakako moraju platiti. Slijedom navedenog, tužitelj ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. Tuženi je u podnesku od 19. studenoga 2025. naveo da smatra neosnovanim i neutemeljenim sve navode tužitelja iz gore navedenoga podneska. U svezi navoda tužitelja, a vezano za provedeno savjetovanje s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenicama prije donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu, tuženi ističe da je postupao sukladno stavku 1. i stavku 2. članka 150 ZR. Naime, sukladno stavku 1. čl. 150. ZR tuženi da je radničkom vijeću dostavio sve relevantne podatke potrebne za donošenje odluke, a što da je razvidno i iz očitovanja radničkog vijeća. Tuženi da ne prebacuje odgovornost na radničko vijeće, kako to neosnovano navodi tužitelj, već samo ukazuje na stavak 2., čl. 150. ZR koji jasno definira da je poslodavac u obvezi na zahtjev radničkog vijeća omogućiti i održavanje sastanka, prije njihovog konačnog očitovanja na odluku poslodavca, a radi odgovora na njihove eventualne upite ili davanja dodatnog pojašnjenja. U ovom slučaju radničko vijeće da nije imalo nikakve upite, niti je tražilo od poslodavca dodatna pojašnjenja, s obzirom na to da je iz već dostavljenih podataka sve bilo jasno. Nadalje, tuženi da je prije donošenja odluke razmotrio navode iz očitovanja radničkog vijeća, ali s obzirom na utvrđene činjenice nije imao osnove donijeti drugačiju odluku. U svezi zakonitosti korištenja video snimaka kao dokaza u ovom predmetu, tuženi da se će već detaljno očitovao, te i dalje smatra da su videosnimke zakoniti dokazi. Ukoliko bi sud eventualno i utvrdio da se radi o nezakonitom dokazu, tuženi predlaže da sud dopusti izvođenje dokaza, uvid u videosnimke, a sve sukladno stavku 2., članka 220a, ZPP, uzimajući u obzir interes da se u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje. U pogledu pitanja tužitelja koji je to postupak tužitelja bio razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu, tuženi ističe da su razlozi za otkaz jasno navedeni u pobijanoj odluci, a tuženi da je isto detaljno obrazložio i u svom odgovoru na tužbu i na iste okolnosti dostavio dokumentaciju i predložio izvođenje dokaza. Tuženi predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade troškova parničnog postupka tuženiku.

5. U postupku su provedeni dokazi uvidom u presliku ugovora o radu (stranice 7- 12 spisa), odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. rujna 2023. (stranice 13-17 spisa), zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 3. listopada 2023. s prilogom – potvrdom o primitku (stranice 18-19 spisa), dopisa Radničkog vijeća Petrol d.o.o. od 14. rujna 2023. (stranice 20-21 spisa), okružnice 35D od 12. prosinca 2022. (stranica 22 spisa), izvatka iz matice rođenih (stranice 23-24 spisa), Kolektivnog ugovora za Petrol d.o.o. od 25. svibnja 2022. (stranice 25-51 spisa), potvrda o stanju kredita (stranice 52-54 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci od 20. listopada 2023. (stranice 55-57 spisa), e-mail poruke od 11. rujna 2023. (stranica 76 spisa), okružnice 35/D od 12. prosinca 2022. (stranica 77 spisa), Pravilnika o radu od 20. studenoga 2017. (stranice 78-89 spisa), popise gotovinskog utrška i dr. (stranice 91-95 spisa), Uputa za poslovanje benzinskih postaja (stranice 96-138 spisa), a na ročištu održanom 14. siječnja 2026. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka TŽ i BŽ, u odsutnosti uredno pozvanog zz tuženog JŽ (stranice 179-190 spisa).

Sud je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka, i to tužitelja za provođenje dokaza saslušanjem svjedoka DŽ, ĆŽ, UŽ, MŽ i NŽ, čije saslušanje je predloženo na okolnosti odnosa s kupcima, primanja dara i postupanja s darom kupaca, i tuženog za provođenje dokaza saslušanjem svjedoka AŽ, IŽ i CŽ, te uvida u videosnimke koje su dostavljena na DVD (stranica 160-161 spisa), kao i saslušanjem zz tuženog JŽ, koji dokazi su predloženi na okolnosti propisanog postupka evidentiranja i rukovanja s gotovinom na prodajnom mjestu, odnosno nepostupanja tužitelja u skladu s važećim propisima, jer je provođenje ovih dokaza suvišno pored činjeničnog stanja utvrđenog na temelju ranije navedenih, a provedenih dokaza.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je na način kako to stoji u izreci, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.

6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je 18 godina radio kod tuženog te da je praktički prošao sve pumpe na području PGŽ, da je obavljao poslove trgovca, prodavača robe, punioca plina, skladištara, da su prodavali autobusne karte, kazališne karte. Na benzinskoj pumpi u Crikvenici da je radio ukupno godinu i pol dana na radnom mjestu zamjenika poslovođe, i to u periodu koji je neposredno prethodio odluci o otkazu. Kao zamjenik poslovođe pumpe vodio je rasporede odnosno provodio raspored ljudi u suradnji s poslovođom, obavljao poslove naručivanja i povrata robe, zajedno s poslovođom radio inventure. Nakon 18 godina rada da je sve znao raditi tako da je unaprijedio poslovanje tuženog. U pogledu samog otkaza ugovora o radu da može reći da ga je samo jednog dana nazvao šef AŽ i priopćio mu da mu je ugovor raskinut zbog kršenja radnih obaveza. Taj dan da je koristio slobodan dan, a u to vrijeme da je normalno radio na benzinskoj pumpi, s time da je sljedeći dan trebao doći raditi, ali je obaviješten od strane poslovođe AŽ da ne mora doći raditi. Ne sjeća se kojeg datuma je to bilo. Odluku o otkazu da je dobio putem pošte, na kućnu adresu. Poslovođa da mu je samo rekao da je dobio otkaz, a prethodno da od njega nisu tražili nikakvo očitovanje ili objašnjenje. 15. kolovoza 2023. da je provaljeno na njihovu benzinsku postaju te da su došli iz kontrole video nadzora, misli da su došli sljedeći dan nakon provale jer se provala desila u ranim jutarnjim satima, a ne može se izjasniti o imenima osoba iz kontrole koje su bile došle. Ti predstavnici kontrole da su uzeli video snimke, oni da su te video snimke pregledavali upravo na benzinskoj postaji, nije tome prisustvovao, ali zna da su to pregledavali jer je bio zamjenik poslovođe i bili su upoznati sa cijelom situacijom, morao je drugi dan čistiti benzinsku i provjeravati robu. Tada da je od strane tih osoba koje su pregledavali snimke bilo rečeno da su dvojica kolega imali viška u kasi i onda da su išli vrtiti snimke za sve ostale i tada da su valjda njega "ulovili" da i on krade novce iz kase. Kaže da su vrtili na kameri i vidjeli da se vade neke novčanice i kovanice iz kase. Pitali su navodno kolege i kolege da su rekli da je to manča i to je to. Njega da nitko ništa nije pitao. Nitko da ga nije ništa pitao vezano za ove slučajeve koje tuženi navode u odluci o otkazu, nikakvo objašnjenje od njega da nisu tražili. Nakon dolaska te kontrole, a povodom provale od 15. kolovoza 2023., pa nadalje sve dok ga AŽ nije obavijestio da je dobio otkaz, on da je normalno radio na toj benzinskoj pumpi i nitko da mu nije ništa govorio ni za kakve povrede radne obveze. Naknadno da je čuo da se radničko vijeće očitovalo na taj prijedlog, ali da je odbijen, i da je radničko vijeće reklo da je to isto bakšiš. Na upit jesu li ga osobno kontaktirali KŽ i BŽ radi iznošenja obrane, tužitelj je naveo da ga nije nitko kontaktirao vezano za iznošenje obrane. Kaže da ga je kontaktirao ČŽ iz radničkog vijeća, koji da je ujedno i sindikalni predstavnik, i pitao ga je li obaviješten u vezi otkaza na što da mu je rekao da nije, a on da mu je rekao da su se oni već očitovali i da se sada čeka odluka. AŽ da ga je nazvao taj isti dan kada se čuo sa ČŽ, ali samo par sati prije ČŽ. ČŽ da ga je pitao je li uzimao novac iz blagajne, na što da mu je on rekao da je, ali samo ako bi mu ljudi puštali bakšiš iz zahvalnosti. Pumpa na kojoj je radio u Crikvenici da je samoposlužna pumpa, ali zbog stisnutosti prostora da mogu dolaziti samo lokalne mušterije, a zbog prostornih ograničenja s obzirom na to da se benzin moglo točiti samo sa jedne strane često da su asistirali u točenju goriva, dakle iako je samoposlužna pumpa kao da nije s obzirom na prostorno ograničenje. Kaže da su bili ljubazni i da su imali uputu poslodavca da se ponašaju ljubazno, dolazili su i turisti koji nisu znali naša goriva, pa da su i tu morali objašnjavati. Osim točenja goriva kupcima da su pomagali i u drugim uslugama, provjere tlaka u gumama, točenja ulja, vjetrobranske tekućine, prilikom ukrcaja robe koju bi kod njih naručili, primjerice kada bi naručili vreće peleta za loženje tu da bi im pomagali u ukrcaju, plinske boce da su držali pa da bi i to ukrcavali u aute, pakete da su imali. Vezano za bakšiš ako bi oni kao djelatnici bili vani tada da bi im kupci u ruke dali te novce, a ako bi bili unutar prostora prodajnog mjesta tada da bi prilikom plaćanja zaokružili iznos ili bi im dali ako se radi o većoj usluzi za kavu, 1 ili 2 EUR. Taj bakšiš kada je bilo vremena odvajao je iz kase odnosno stavljao sa strane, ali s obzirom na to da je na benzinskoj bilo preko tisuću računa, a on je radio sam, morao je preko 9 sati raditi sam, gledati kamere, pratiti plin, biti ljubazan pa u takvim situacijama da bi izdvajao iz kase na kraju smjene odnosno taj bakšiš bi uzeo sebi, ako je bio normalan bakšiš 10-20 EUR tada da bi on to uzimao, smatrao ga je svojim jer je kroz dan imao tisuću računa, a ako bi bakšiš bio veći da su išli u kontrolu računa kojom prilikom da se radi obrada računa. Kaže da je bakšiš dobivao na dnevnoj bazi, to da je bila lokalna pumpa, da su dolazili isti ljudi svaki dan. Tijekom cjelokupnog radnog odnosa kod tuženog nikada nije dobio upozorenje na povrede radnih obveza, 18 godina da je bio uzoriti prodavač i instruktor. Nitko da ga od nadređenih nije upozorio da ne smije primati dar od kupca. Vezano za gotovinsko poslovanje da im je rečeno da kasa ne smije imati viška zbog financijske kontrole, zbog poslovanja i prometa da nije uvijek stizao micati na vrijeme bakšiš. Kaže da je zaposlen, da radi u Luki Rijeka, Gateway, od ožujka 2025., a prije toga da je bio na Tifonu od sljedećeg dana od dana otkaza u Petrolu pa do ožujkka 2025. Naveo je da mu je odluku o otkazu uručio poštar, da mu je ta odluka poslana poštom, a on da je potpisao i upisao datum primitka te odluke i tu odluku odnio na benzinsku pumpu i predao ju poslovođi AŽ, navodeći da mu poslovođa nije uručio taj otkaz, već da mu je poslan poštom na kućnu adresu. Na kraju radnog dana da se isprintava zbirnik gotovinskog prometa i uspoređuje se završna cifra s uplatama u sefu jer se blagajnički maksimum mora uplaćivati u sef, na kraju dana imate 5-6 vrećica i na kraju dana se zbrajaju i zbroji se ostatak na kasi i dobije se zbirni promet gotovinskog rada i višak da je bakšiš. Dakle nakon tog obračuna, ako bi se utvrdio višak novca u blagajni, ako je cifra bila razumna za bakšiš oni da su to smatrali bakšišom, a ako se radio o većem iznosu vršila bi se daljnja procedura provjere. Poznati su mu DŽ, ĆŽ, UŽ i MŽ, to su njegove radne kolege, oni da su radili kao prodavači, i NŽ da je isto radio kao prodavač, poznato mu je da su DŽ, ĆŽ, UŽ i MŽ dobili otkaz, ali ne zna iz kojeg razloga. Već je ranije u svom iskazu rekao da je prilikom pregleda video snimki bilo utvrđeno da su dvoje kolega uzimali iz blagajne taj dan kad je bila pljačka i ne može se točno izjasniti koje je to njegovo dvoje kolega. Potvrdio je da je točno ono što se navodi o odluci izvanrednog otkaza ugovora o radu, a vezano za uzimanje novca iz blagajne na datume koji se navode u odluci o otkazu. Smatra da je to bakšiš i da ima pravo na bakšiš. Njima zaposlenicima da su okružnice dolazile e- mailom na dnevnoj bazi pa da su vjerojatno dobili i okružnicu od 12. prosinca 2022. sa stranice 22 spisa, koja mu je poznata. Kada su normalni iznosi viška, dakle 10-20 EUR, tada da je to bakšiš, ako se radi o većim iznosima tada da se ide u kontrolu računa. Nisu ni objasnili što znači veći iznos, poslodavac da im nikada nije dao uputu da bi primjerice bakšiš bio 10-20 EUR, a iznad tog iznosa višak. Ova dva svjedoka, koji su pozvani na saslušanje, da su to osobe koje su obavljale video nadzor taj dan kada je bila provala 15. kolovoza 2023., a inače oni da su zaduženi za video nadzor, ne zna im imena, ali to da su te osobe. Ni sa jednim od njih dvoje nije imao razgovor vezano za kršenje radnih obaveza. Ove dane koji mu se navode u odluci o otkazu to da je bila špica ljeta i nije stigao izvlačiti bakšiš iz kase tijekom poslovanja, bilo mu je bitnije da nitko od mušterija ne pobjegne, da nitko ne čeka.

7. Svjedok KŽ je u svom iskazu naveo da radi kao nadzornik poslovanja u društvu Petrol d.d. Ljubljana, koje je matično društvo, a tuženi Petrol d.o.o. da je pridruženo društvo. U to vrijeme da su vršili nadzor nad svim prodajnim mjestima u smislu pregleda poslovanja, te da je imao ovlaštenje da radi nadzor poslovanja u tuženom. Sjeća se konkretne situacije vezano za tužitelja i u tom konkretnom slučaju nadzor poslovanja da je vršio samo on, a u jednoj fazi da mu se pridružio kolega BŽ koji je vođa nadzora poslovanja, što da će sve i objasniti. Negdje krajem kolovoza ili početkom rujna 2023., a točnih datuma se zbog proteka vremena ne sjeća, dobio je u skupni mail nadzora poslovanja elektroničku obavijest od strane IŽ, direktora regije jug, u koju regiju pripada i benzinska postaja u Crikvenici, u kojoj ih je direktor IŽ obavijestio da je došlo do provale na prodajnom mjestu u Crikvenici gdje je bio otuđen novac u iznosu od 400 ili 500 EUR, a to da se desilo u noći kada je prodajno mjesto bilo zatvoreno. Taj novac da je bio otuđen iz blagajne, a po uputama novac je morao biti u trezoru odnosno sefu na prodajnom mjestu. Nakon te obavijesti on da je narednih dana otišao na prodajno mjesto u Crikvenici, misli da je to bilo nakon dan, dva ili tri dana od obavijesti IŽ i dolaskom na PM Crikvenica da je u sklopu pregleda, prvo razgovarao sa poslovođom o tome što se dogodilo i onda da je išao pogledati video nadzor. Ne sjeća se imena poslovođe, ali uglavnom to nije bio tužitelj. U vremenu pregleda video nadzora kojeg je obavljao na samoj pumpi da je gledao kako je to sve išlo i htio je ustanoviti tko je pustio taj novac u trezoru i kako se radio sam obračun. U toku pregleda ustanovio je da je jedan od djelatnika, a misli da je to bio ako se dobro sjeća djelatnik UŽ u zaključenju smjene gdje se brojao novac, uzeo apoen od 10 EUR i stavio ga u džep. To da mu je bio neki alarm jer ovaj posao radi 17 godina i ima puno iskustva sličnih primjera i dakle nakon što je to uočio pregledao je još i neke druge primjere od prethodnih dana kako se završavala smjena i ustanovio da i drugi djelatnici rade na isti način. Zbog vremenskog ograničenja jer nije mogao pregledati sve snimke, nastavio je s pregledom poslovanja PM Crikvenica iz Ljubljane, to da je napravio na način da je uputio zahtjev odjelu osiguranja da se kompjutor sa arhivom video nadzora PM Crikvenica dostavi u Ljubljanu. To je bilo istog dana kada je prvi put bio na PM Crikvenica, dakle kada je prvi put pregledavao video snimke za tu provalu na pumpi. Kada su dobili taj kompjuter sa video arhivom, iz Ljubljane da su odradili pregled i ostalih termina unazad konačnih obračuna smjene gdje je bilo ustanovljeno da svi radnici na pumpi rade na isti način. Pregledom video snimki da je utvrdio da djelatnici kada završe smjenu, naprave vrećicu za odvoz gotovine, preostali ostatak novca prebroje i sve što je viška u odnosu na iznos prodaje zadrže za sebe. Tih primjera da je bilo mnogo, a on da je izdvojio za svakog djelatnika nekoliko primjera gdje se točno vidi da uzimaju papirnati novac gdje se pregledom snimke može vidjeti o kojem iznosu se radi i uvijek je pored toga bilo nekakvih kovanica za koji točno iznos ne može tvrditi. Toga da je bilo puno jer su pregledavali snimke za dosta veliki period, od 3 mjeseca prije te provale, to pregledavanje video snimke da su završili početkom rujna 2023., i onda da su on i kolega BŽ išli na lokaciju prodajnog mjesta u Crikvenicu, to da je bilo negdje početkom rujna 2023., ali ne može se točno izjasniti o datumu, njih dvojica da su došli na PM Crikvenica da predstave što je bilo utvrđeno i to radnicima za koje su imali primjere, htjeli su obaviti razgovore i čuti što oni kažu na to. Ako se pravilno sjeća, tom prilikom kada su BŽ i on došli na PM Crikvenica da je bio obavljen razgovor sa djelatnikom UŽ, ako se pravilno sjeća misli da je bio prisutan AŽ, i tužitelj, te da su obavili razgovor i sa tužiteljem. Prvi razgovor da je bio obavljen sa OŽ kada su mu predstavili što su ustanovili pregledom video snimke, ništa nije skrivao, samo se nasmijao i rekao da preuzima svoj dio odgovornosti da su radili na način kako je već ranije objasnio, sve što je bilo viška novca po zaključku smjene dijelili su među sobom. Na kraju da je obavljen razgovorom i s tužiteljem gdje su mu bile predstavljena njihova utvrđenja na što je on odgovorio, a čega se i danas dobro sjeća, a odgovorio je: "Onda vi već sve znate i vjerojatno ću dobiti izvanredni otkaz." Nakon toga da su tužitelja pitali želi li napisati svoju izjavu, odnosno obranu, što nije htio, pitali su ga ako dobrovoljno želi napisati svoju izjavu, a on to nije htio, a ne može ga on siliti ako ne želi. Razgovor da su obavljali u uredu prodajnog mjesta, tom razgovoru s tužiteljem da su prisustvovali on, BŽ i tužitelj, nitko drugi da nije bio prisutan njihovom razgovoru. Nije tražio od tužitelja da mu potpiše bilo kakvu izjavu da se odbija očitovati tom prilikom. Naveo je da je u periodu od kolovoza 2023. do kraja rujna 2023. bio ovlaštena osoba koja je mogla vršiti uvid u video nadzor PM Crikvenica, jer ima ovlaštenje o tome da može raditi u Petrol d.o.o. i pregledavati svu dokumentaciju neovisno o prodajnom mjestu. Nikada da ne pregledavaju na način da dođu na prodajno mjesto i pregledaju snimku kako bi kontrolirali rad radnika, navodeći da šalju zahtjev i pristupaju pregledu samo ako tome prethodi neko odstupanje, ako kritički pokazatelji kvalitete pokazuju neko veće odstupanje od normalnog. Kaže da nije nikoga od nadređenih obavijestio da je tužitelj odbio dati obranu tom prilikom kada je došao sa BŽ. Naveo je da je nakon obavljenog razgovora na PM Crikvenica i nakon povratka u Ljubljanu u narednim danima ispunio obrazac OBVKR gdje su zapisani detalji o tome što je bilo ustanovljeno i onda da je tu cijelu dokumentaciju sa prilozima predao vođi nadzora poslovanja, a to je BŽ i onda kada se to sve uskladi cjelokupna dokumentacija slala se odgovornim osobama u Petrol d.o.o., u konkretnom slučaju to je bilo poslanu IŽ i ŽŽ, koji je član uprave, i misli da je još bilo poslano u pravnu službu Petrol d.o.o. i tu da se njegova priča završava i dalje da nije sudjelovao u nikakvoj proceduri. Kaže da je upoznat s internim aktima Petrol d.o.o. i ova kršenja koja su utvrdili da su to su teške povrede radnih obaveza i u prethodno vrijeme u takvim situacijama da je bio prijedlog izvanredni otkaz ugovora o radu. Svi trojica, dakle UŽ, tužitelj i AŽ da su dobili izvanredni otkaz, ustvari sada da se sjetio pa da bi se ispravio navodeći da se ne radi o AŽ već o LŽ, te da LŽ taj treći djelatnik s kojim su razgovarali BŽ i on. Konkretno za tužitelja vezano za kršenje radnih obveza misli da je za njega zapisao pet primjera i da se radi upravo o ovim primjerima iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa str. 15 do 17 spisa. Oni da u svom obrascu OBVKR navode je li radnik dao obranu ili nije, i kaže da je taj obrazac prvo poslao BŽ na pregled, a nakon usklađivanja sa direktorom korporativne sigurnosti sva dokumentacija da je poslana u Petrol d.o.o. IŽ i ŽŽ i pravnoj službi, to da je bilo brzo, dakle dan ili dva nakon sastavljanja, možda još i tog istog dana. Od prvog dolaska na PM Crikvenica povodom te provalne krađe pa do drugog dolaska da je prošlo dva ili tri dana, dakle od prvog do drugog dolaska na pumpu da su prošla dva ili tri dana. Taj drugi put kada je došao na PM Crikvenica da je obavio razgovor s tužiteljem i tada da je s njim bio BŽ. Ne sjeća se koliko dana je pregledavao video snimke, ali da je siguran da se radilo o nekoliko dana, a ne o nekoliko tjedana. Misli da je došao razgovarati s djelatnicima BP Crikvenica početkom rujna 2023. jer koliko se sada sjeća dobili su obavijest negdje krajem kolovoza 2023. Kaže da mu je poznata okružnica od 12. prosinca 2022. sa stranice 22 spisa i da je ista poslana jer je u prethodnom periodu utvrđeno da se sa novcem ne radi onako kako je propisano. Kaže da su željeli da se sav novac koji se utržuje prikazuje na popisu gotovinskog utrška, navodeći da se radi o obrascu na kojem su podaci o prodaji, koliko je novaca, koliko je viška ili manjka novca, ako je minus zaposlenici su dužni taj minus podmiriti, a ako se radi o višku ta razlika se prikazuje na popisu gotovinskog utrška i taj novac, taj višak, se može koristiti za inventurne manjke recimo cigareta. Nije mu poznato da bi itko iz Petrola d.o.o. dao uputu radnicima da bi se višak od 10-20 EUR mogao smatrati bakšišom, a iznad tog iznosa da se smatra viškom koji bi trebalo evidentirati. I za UŽ na tom prodajnom mjestu da su utvrđena ista kršenja radnih obveza kao i za tužitelja. Nije upoznat s time postoji li u Petrolu d.o.o. i Petrolu d.d. odredba kojom bi zaposlenicima bilo zabranjeno primati dar – bakšiš od mušterija. Nakon što su ovi djelatnici dobili otkaz došli su novi djelatnici i u narednom periodu od 14 dana, odnosno dva tjedna, na toj pumpi da je bilo evidentirano 90,00 EUR viška za taj period, a do tada taj višak da nije postojao u papirima odnosno uvijek je iznosio 0,05 EUR, 0,03 EUR.

8. Svjedok BŽ je u svom iskazu naveo da je u Petrolu d.d. Ljubljana zaposlen 20 godina, da sada obavlja poslove vođe nadzora poslovanja, a te poslove da je obavljao i tijekom 2023. Kaže da je ovlašten obavljati nadzor u Petrol grupi pa tako i u Petrol d.o.o. Zagreb. Te 2023. misli da je bilo krajem kolovoza ili početkom rujna 2023., da su zaprimili elektronsku poštu od strane direktora maloprodaje jug IŽ, u toj pošti da ih IŽ obavještava da se desila provala na PM Crikvenica, a razlog da je bio taj da je prilikom provale bila otuđena gotovina, bilo je napisano koliko, ali se ne sjeća koliko, ta gotovina da je bila otuđena iz blagajne PM gdje se odmah pojavila sumnja da zaposlenici na prodajnom mjestu nisu radili sukladno internim pravilnicima. Budući da to nije prodajno mjesto koje radi 24/7 da je bilo propisano internim pravilnikom da se novac mora pohraniti u sefu prodajnog mjesta. Na osnovu tog e-maila da je on kao vođa nadzora poslovanja zadužio kolegu TŽ da napravi istragu. Kolega KŽ da se odmah nakon dan-dva uputio na PM Crikvenica gdje je obavio pregled. Pregled da je bio usredotočen na novac u blagajni, na pregledu video nadzora da je ustanovio da se pri zaključku smjene ne radi po internim uputama, ustanovio je da je prilikom zaključka smjene zaposleni koji je taj dan radio pripremao zaključak smjene, poslije završetka brojanja novca jedan dio novca pospremio u svoj privatni novčanik ili džep. Koliko se sjeća, kolega je tada pokušao izvršiti pregled prethodnog razdoblja, ali da je bio prevelik opseg zbog čega je odlučio da nastavi pregled u Ljubljani, pri tome da je obavijestio odjel osiguranja o izuzimanju tih snimaka što su mu kolege iz osiguranja omogućili. Odmah poslije povratka, sljedeći dan, da je nastavio s pregledom video arhiva, uglavnom u roku dan-dva da je pregledao sve te snimke i ustanovio da više zaposlenih radi suprotno internim pravilnicima jer pri zaključenju smjene na brojanju novca sav višak koji je nastao uzimaju pa ako su primjerice dvojica podijele pa stave sebi u džep. Poslije zaključka kada je KŽ imao sve utvrđeno odmah da su se uputili, i on s njim, na PM Crikvenica, dakle primjerice ako je završio s pregledima u srijedu oni da su u Crikvenici već bili u četvrtak. Vrlo kratko vrijeme da je prošlo od Grebencovog prvog dolaska do dolaska njih dvojice. S obzirom na to da je kolega KŽ u Petrolu 20 godina i imao je iskustva s ovakvim slučajevima, vrlo brzo da je pregledao snimke i ustanovio o čemu se radi. Razlog dolaska u Crikvenicu njih dvojice da je bio taj da obave razgovore, a radilo se o razgovorima s tužiteljem, jedan od tih zaposlenika da je bio g. UŽ, misli da je g. UŽ bio prvi na razgovoru, misli da nisu oni svi bili tamo kada su oni došli jer misli da ne rade u smjeni trojica, ali da su došli, ne sjeća se da li su došli po njihovom pozivu ili ih je netko drugi obavijestio, kod prvog razgovora sa g. UŽ gdje su mu od strane TŽ i njega predstavljene manipulacije, odnosno pogreške, vezano za otuđivanje tog viška novca, ako se dobro sjeća g. UŽ se nasmijao i rekao: „Da, znam, sve znate”, u smislu da preuzima odgovornost i rekao da je bio interni dogovor da se sav višak koji se pojavi prilikom zaključenja smjene podijeli među zaposlenima. Poslije toga da je bio pozvan i tužitelj gdje su mu bila na isti način predstavljena njihova utvrđenja na što je tužitelj rekao da nema što izjaviti i tako da sve znaju i da će najvjerojatnije dobiti otkaz. Misli da su ga na kraju on ili KŽ pitali želi li napisati nekakvu svoju izjavu na što je tužitelj rekao da ne želi ništa. Nikada da ne traže od zaposlenika da im potpišu da odbijaju iznijeti obranu pa tako to da to nisu tražili ni od tužitelja. Misli da je taj dan bio obavljen razgovor s još jednim djelatnikom, ne sjeća se s kojim, i isto da su brzo završili. Tom razgovoru s tužiteljem da su bili prisutni on, KŽ i tužitelj. Nakon toga da su se uputili prema Ljubljani gdje je KŽ sljedeći dan počeo s pripremom obrasca OBVKR, navodeći da se radi o obrascu obavijesti o kršenju radnih obaveza, to da je obrazac koji je prilog njihovom internom pravilniku i nalazi se u njihovim internim pravilnicima. Nakon što je KŽ ispisao taj obrazac, misli da je tužitelj imao nekih pet čistih primjera kršenja, pa bi onda rekao da je KŽ to u jednom danu zaključio i predao obrazac njemu kao vođi nadzora poslovanja gdje je on taj obrazac pregledao i predao ga direktoru korporativne sigurnosti Petrol d.d., a to da je tada u to vrijeme bio VŽ. Petrol d.o.o. da je kćerinsko društvo odnosno povezano društvo društvu Petrol d.d. Sukladno uputama direktor VŽ da usklađuje sa vodstvom Petrol d.o.o. da li sa pravnom službom ili direktorom vezano za sankcije. Njegovo postupanje da se završilo obaviješću VŽ i on da ima takvo ovlaštenje i u daljnjem tijeku postupka da nije sudjelovao pa tako ni u donošenju odluke o otkazu. Ovakva kršenja da su teška kršenja radnih obaveza što piše u internim pravilnicima i sigurno da priča s direktorom VŽ i sigurno da mu je rekao da će tu biti izvanrednog otkaza. Internim aktima tuženog da je zabranjeno iz blagajne uzimati novac odnosno prodavač nema šta uzimati novac iz blagajne i stavljati u svoj džep. Kada ga se pita za bakšiš da može reći da nitko nije zabranio prodavačima primjerice ako napumpaju gume ili se natoči tekućina za staklo da mu kupac da za kavu, da to normalno može staviti u džep, to da je poklon njemu za nešto što je prodavač napravio kupcu, ali da je pravilnikom zabranjeno uzimati novac iz blagajne na onaj način kako su to radili prodavači. Ovaj način kada se primjerice da bakšiš za konkretnu uslugu za što je rekao to da nije zabranjeno, a drugi primjer da je recimo ako je račun 19,98 EUR, a stranka da 20,00 EUR i ode, što da ne znači da prodavač može uzeti ona 2 centa i uzeti u džep, a taj višak je po pravilniku namijenjen da se podmiruje manjak, ali ne sva roba već robe koja je iza leđa prodavaču, primjerice cigarete, gdje se može dogoditi da prodavač napravi grešku pa da se s novcem pokriva taj manjak. Kada se završi s onim dijelom posla koji su oni obavljali, putem elektronske pošte se obavijesti što su ustanovili i za koga. Prvo da je obavijestio VŽ, a onda da se pripremi elektronska obavijest koja se dostavlja Petrol d.o.o. direktoru prodaje. To da je ta obavijest koja je išla IŽ, dir. maloprodaje jug, i nju da je poslao KŽ, a njemu da je dostavljena na znanje, navodeći da se radi o obavijesti sa stranice 76 spisa. Dakle nakon što utvrde činjenice tek onda obavještavaju o utvrđenim činjenica direktora maloprodaje, odnosno odgovorne osobe u Petrol d.o.o. Nakon te zaprimljene obavijesti u d.o.o. ide procedura oko sankcije. Kaže da se točno sjeća da su razgovarali s tužiteljem, sjeća se da je bio problem sa strujom, u jednom trenutku da je nestalo svjetla, kolega KŽ da je nazvao tužitelja i pitao može li doći u ured gdje je tužitelj došao u ured i onda da je sve rekao što mu je bilo predstavljeno i što je bilo izjavljeno. Naveo je da je svjestan da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Ne sjeća se je li poslovođa bio na pumpi kada su razgovarali s radnicima.

9. U postupku nije sporno da je tužitelj, kao radnik, s tuženim, kao poslodavcem, ima o sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2023. za rad na radnom mjestu pomoćnika poslovođe prodajnog mjesta na PM Crikvenica, Zidarska, te da je tužitelj obavljao te poslove. Navedeni ugovor o radu prileži na stranicama od 7 do 12 spisa.

Nije sporno ni to da je to da je odlukom tuženog o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. rujna 2023., koja prileži na stranicama od 13 do 17 spisa, koju je tužitelj zaprimio 21. rujna 2023., tužitelju otkazan gore navedeni ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, iz razloga protupravnog oduzimanja sredstava poslodavca, nezakonitog i neodgovornog upravljanja sredstvima poslodavca, neispunjavanja ili nemarnog ispunjavanja uputa o poslovanju, vođenja blagajne protivno propisima o blagajničkom poslovanju, nepridržavanja odluka, uputa, propisa, okružnica i drugih akata poslodavca, protupravnog pribavljanja imovinske koristi za sebe ili drugoga u vezi s radom kojeg radnik obavlja.

Naime, u gore navedenoj odluci o otkazu se navode teške povrede radnih obveza, i to sve učinjeno 25. svibnja 2023., 20. srpnja 2023., 26. srpnja 2023., 1. kolovoza 2023. i 9. kolovoza 2023., te se navodi da su navedena kršenja uočili predstavnici nadzora poslovanja tijekom istrage provale na PM Crikvenica od 16. kolovoza 2023., da je proveden propisani postupak, te da je 11. rujna 2023. utvrđeno da je tužitelj počinio te povrede, a radi se o uzimanju gotovine iz blagajne, nakon završetka smjene, za koja sredstva postoji sumnja da su bila predmet viška sredstava odnosno utvrđena razlika između novčanih primitaka i prodajne vrijednosti, sve u iznosima navedenim u odluci.

Nije sporno da je tužitelj 5. listopada 2023. izjavio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, i to putem pošte, preporučenom pošiljkom (stranice 18-19 spisa) te da je isti tuženi zaprimio 6. listopada 2023. i da se na isti nije očitovao.

Stoga su ostvarene pretpostavke za sudsku zaštitu prava tužitelja iz radnog odnosa, kako je to propisano odredbama članka 133. stavak 1. do 3. ZR.

Nije sporno da je, u postupku koji je prethodio donošenju odluke o otkazu, tuženi sindikalnim povjerenicima u ulozi radničkog vijeća dostavio nacrt odluke o otkazu na očitovanje, te da su isti izrazili svoje protivljenje namjeravanoj odluci o otkazu, što je vidljivo i iz sadržaja dopisa koordinatora sindikalnih povjerenika GŽ od 14. rujna 2023. sa stranica 20-21 spisa, gdje se navodi da nije utvrđeno da su radnici oštetili poslodavca tj. da su otuđili novac od utrška te da radnici tvrde da je novac koji su podijelili njihov bakšiš (manča) koju su zaslužili kod kupaca svojom ljubaznošću.

10. Predmet ovoga postupka je nedopuštenost ranije navedene odluke tuženog od 15. rujna 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a radi koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženog kao poslodavca nije moguć.

Sporno je, je li tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje se navode u odluci o otkazu, jer tuženi tvrdi da ih nije počinio, da se radi o daru kupaca tužitelju za uslugu koju im je izvršio odnosno o "bakšišu" ili "manči", a sporno je i kada je tuženi kao poslodavac saznao za činjenice na kojima se gore navedeni otkaz ugovora o radu temelji.

Ovo iz razloga jer se prema odredbi članka 116. stavak 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.; u nastavku: ZR) ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a tužitelj, pored osporavanja počinjenja povreda obveza iz radnog odnosa, ističe i to da ta odluka o otkazu nije donesena u roku iz članka 116. stavak 2. ZR.

Naime, u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženi navodi da je 11. rujna 2023. utvrdio da je tužitelj počinio te povrede radnih obveza, koje prema tvrdnjama tužitelja predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Nije sporno da je na prodajnom mjestu Crikvenica, na kojem je tužitelj obavljao poslove pomoćnika poslovođe, 15. kolovoza 2023. izvršena provalna krađa, te da je vezano za tu provalnu krađu, neposredno nakon te krađe proveden nadzor poslovanja, koji je kako to proizlazi iz postupka, i to iskaza tužitelja, svjedoka TŽ i BŽ, koji su obavljali taj nadzor poslovanja, te iz odluke o otkazu ugovora o radu, započeo 16. kolovoza 2023., kako se to navodi u odluci o otkazu.

I tužitelj u tužbi tvrdi da je 16. kolovoza 2023. nadzor poslovanja preuzeo server s prodajnog mjesta koji je sadržavao snimke video nadzora u PM Crikvenica.

Iz postupka proizlazi da su taj nadzor poslovanja proveli KŽ i BŽ, koji su zaposlenici Petrol d.d. Ljubljana, Republika Slovenija, dakle drugog trgovačkog društva, i ne radi se o radnicima tuženog, a iz njihovih iskaza, a saslušani su kao svjedoci, proizlazi da su ovlašteni provoditi navedeni nadzor poslovanja tuženog, navodeći da se radi o povezanim društvima, te da imaju takva ovlaštenja.

Nadalje, iz iskaza svjedoka TŽ i BŽ, proizlazi da su po provedenoj istrazi, nakon što su pregledom video snimki sa prodajnog mjesta utvrditi da je tužitelj počinio navedene teške povrede radne obveze, obavili razgovor s njim, sve to da je bilo nekoliko dana nakon obavijesti o provali, s time da je prvi dolazak nakon provale i pregled snimki započeo još na prodajnom mjestu KŽ, koji je vrlo brzo ustanovio o čemu se radi, te su dakle njih dvojica došli u Crikvenicu i obavili razgovor sa tužiteljem, predočili mu povrede koje je počinio i da je on odbio iznijeti obranu.

Naime, tuženi u ovome postupku tvrdi da je tužitelj upravo od strane gore navedenih predstavnika nadzora poslovanja tuženog, bio pozvan da se očituje na utvrđena kršenja radnih obveza, te da je na taj način istome pružena mogućnost da iznese obranu, ali da ju je isti odbio iznijeti, te tvrdi da je time tuženi ispunio svoju obvezu iz članka 119. ZR.

Tužitelj pak osporava da ga je poslodavac pozvao da iznese obranu, odnosno da mu je omogućio iznošenje obrane. Isto tako, ističe da s ZŽ i BŽ nije obavio razgovor u pogledu navodnih kršenja radnih obveza koja mu se stavljaju na teret od strane tuženog.

Iz iskaza svjedoka BŽ i TŽ proizlazi da su praktički nakon nekoliko dana, koliko je prošlo od prvog dolaska na prodajno mjesto do zaključenja te istrage, koja je uključivala pregled video snimki s radnog mjesta i sastavljanje obrasca OBVKR, a radi se o obavijesti o kršenju radnih obveza, završili istragu, te da je o utvrđenim teškim povredama radnih obveza tužitelja, kojih je bilo ukupno 5 i to onih navedenih u odluci o otkazu, obavijestili IŽ, direktora maloprodaje tuženog – regija jug, e-mailom od 11. rujna 2023. sa stranice 76 spisa.

I tuženi tvrdi da je 11. rujna 2023. nadzor poslovanja, kojeg su proveli BŽ i KŽ, završio istragu i da su utvrdili povrede radnih obveza, te uz slanje tog maila direktoru maloprodaje – regija jug IŽ, koji e-mail prileži na stranici 76 spisa, vezuje saznanje za teške povrede obveza iz radnog odnosa tužitelja.

Prema stajalištu ovoga suda, s obzirom na činjenicu da u odluci o otkazu tuženi tvrdi da je tužitelj kao radnik upoznat s navedenim kršenjima radnih obveza, no da se odbio pisano očitovati na utvrđene povrede radnih obveza, to tuženi treba dokazati da je tužitelju omogućio da iznese obranu, kako je to propisano odredbom članka 119. stavak 2. ZR.

Naime, tuženi u odluci o otkazu tvrdi da je omogućio tužitelju da iznese obranu, dakle, ni ne tvrdi da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od njega kao poslodavca da to učini.

Kada se uzme u obzir, da tužitelj tvrdi da su upravo predstavnici nadzora poslovanja, dakle KŽ i BŽ, tužitelju omogućili da iznese obranu, prilikom dolaska na PM Crikvenica u sklopu obavljanja nadzora poslovanja, dakle prije sastavljanja OBVKR, odnosno obavijesti o kršenju radnih obveza, i prije slanja maila poslanog IŽ, direktoru regije jug, dakle tuženom, koji je poslan odnosno zaprimljen 11. rujna 2023., kada tuženi tvrdi da je saznao za razloge za otkaz, kako je moguće da se tužitelju omogućilo da iznese obranu prije nego što je tuženi kao poslodavac saznao za kršenje radnih obveza koje se tužitelju stavljaju na teret kao razloge za izvanredni otkaz.

Dakle, nije moguće da je tuženi kao poslodavac omogućio tužitelju kao radniku da iznese obranu, sukladno članku 119. stavak 2. ZR, prije nego što je tuženi saznao za kršenje radnih obveza od strane tužitelja, a što sam tvrdi da je saznao 11. rujna 2023., primitkom e-maila sa stranice 76 spisa, jer je taj navodni razgovor predstavnika nadzora poslovanja, dakle zaposlenika drugog trgovačkog društva, s tužiteljem bio nekoliko dana ili barem dan prije toga saznanja.

Stoga je tuženi kao poslodavac povrijedio pravo tužitelja na iznošenje obrane, iz odredbe članka 119. stavak 2. ZR pa ovo propuštanje tuženog kao poslodavca dovodi do nedopuštenosti odluke o otkazu, radi čega je prihvaćen zahtjev tužitelja da se utvrdi da izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tužitelju dao tuženi nije dopušten.

Odredbom članka 125. stavak 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, da će sud na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Primjenom gore cit. odredbe ZR, nakon što je utvrđeno da otkaz tuženog kao poslodavca nije dopušten, prihvaćen je kao osnovan i zahtjev tužitelja kao radnika za sudski raskid ugovora o radu, jer iz iskaza tužitelja proizlazi da u takvim okolnosti, u kojima ga tuženi tereti za teške povrede radnih obveza, tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženog, te je prihvaćen zahtjev tužitelja da se kao dan prestanka radnog odnosa kod tuženog odredi 6. listopada 2023., jer je zasnovao novi radni odnos 7. listopada 2023., kada se zaposlio kod novog poslodavca Tifon d.o.o. Zagreb, a što proizlazi iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci od 20. listopada 2023. sa stranica 55-57 spisa, od kada neprekidno radi, kako to proizlazi iz njegova iskaza, s time da je od ožujka 2025. zaposlen kod novog poslodavca.

Iz gore navedene potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci sa stranica 55-57 spisa proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženog od 5. travnja 2008., dakle 15 godina i 5 mjeseci, te je s obzirom na ovo trajanje radnog odnosa, na činjenicu da je tužitelj osoba rođena 1983., da je otac mlt. djeteta rođenog 2019., kako to proizlazi iz izvatka iz matice rođenih sa stranice 23 spisa, tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 4 mjesečne plaće isplaćene tužitelju.

Naime, iz navoda tužbe, koje tuženi nije osporio, proizlazi da temeljem sklopljenog ugovora o radu i Kolektivnog ugovora, mjesečna plaća za 13. platni razred iznosi 712,44 EUR, uvećan za radni staž 57,16 EUR, što iznosi 769,60 EUR, a potraživanje tužitelja za isplatu 4 ugovorene plaće na ime naknade štete čini ukupan iznosi od 3.078,40 EUR.

Stoga je prihvaćen kao osnovan i zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od četiri (4) ugovorene mjesečne plaće tužitelja, odnosno u iznosu od 3.078,40 EUR, sa zateznim kamatama od dana donošenja ove presude, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023..; u nastavku: ZOO), po stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO (točka III izreke presude).

Kako tužitelj potražuje isplatu naknade štete u iznosu od osam (8) ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, odnosno u iznosu od 6.156,80 EUR, to je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostale četiri (4) ugovorene mjesečne plaće tužitelja odnosno u iznosu od 3.078,40 EUR (točka IV izreke presude).

Slijedom navedenoga, odlučeno kao u točkama od I do IV izreke presude.

11. U pogledu troškova postupka, ističe se da tužitelj, koji ne potražuje troškove postupka, nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, za isplatu naknade štete, opisanog u točki IV izreke presude, a zbog tog dijela nisu nastali nikakvi troškovi pa tuženi nema pravo na naknadu parničnog troška (članak 154. stavak 5. ZPP), radi čega je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu od 1.200,00 EUR odbijen kao neosnovan (točka V izreke presude).

U Crikvenici 20. veljače 2026.

Sudac

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude, donijete u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave im prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženog

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte