Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-560/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AK, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane o punomoćniku Marku Hrstiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici iz Zagreba radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave održane 2. veljače 2026., 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljici AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , isplati iznos od 16.060,72 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), a od 1.1.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno ZOO-u, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:

na iznos od 3,84 EUR od 30.11.2005. do isplate,

na iznos od 0,65 EUR od 16.01.2006. do isplate,

na iznos od 11,80 EUR od 31.10.2008. do isplate,

na iznos od 19,07 EUR od 31.12.2008. do isplate,

na iznos od 24,32 EUR od 31.01.2009. do isplate,

na iznos od 26,69 EUR od 28.02.2009. do isplate,

na iznos od 20,16 EUR od 31.03.2009. do isplate,

na iznos od 21,40 EUR od 30.04.2009. do isplate,

na iznos od 11,42 EUR od 31.05.2009. do isplate,

na iznos od 4,07 EUR od 30.06.2009. do isplate,

na iznos od 6,02 EUR od 31.07.2009. do isplate,

na iznos od 9,90 EUR od 31.08.2009. do isplate,

na iznos od 9,39 EUR od 15.10.2009. do isplate,

na iznos od 6,01 EUR od 16.11.2009. do isplate,

na iznos od 12,99 EUR od 30.11.2009. do isplate,

na iznos od 18,98 EUR od 15.01.2010. do isplate,

na iznos od 27,30 EUR od 15.02.2010. do isplate,

na iznos od 25,19 EUR od 10.03.2010. do isplate,

na iznos od 36,66 EUR od 15.04.2010. do isplate,

na iznos od 35,46 EUR od 14.05.2010. do isplate,

na iznos od 40,68 EUR od 15.06.2010. do isplate,

na iznos od 74,58 EUR od 16.07.2010. do isplate,

na iznos od 66,89 EUR od 16.08.2010. do isplate,

na iznos od 92,42 EUR od 15.09.2010. do isplate,

na iznos od 82,23 EUR od 15.10.2010. do isplate,

na iznos od 75,36 EUR od 15.11.2010. do isplate,

na iznos od 101,73 EUR od 15.12.2010. do isplate,

na iznos od 119,65 EUR od 14.01.2011. do isplate,

na iznos od 99,41 EUR od 16.02.2011. do isplate,

na iznos od 113,03 EUR od 18.03.2011. do isplate,

na iznos od 102,87 EUR od 13.05.2011. do isplate,

na iznos od 131,38 EUR od 15.06.2011. do isplate,

na iznos od 148,30 EUR od 15.06.2011. do isplate,

na iznos od 187,07 EUR od 16.08.2011. do isplate,

na iznos od 188,53 EUR od 14.10.2011. do isplate,

na iznos od 292,27 EUR od 21.10.2011. do isplate,

na iznos od 287,14 EUR od 15.12.2011. do isplate,

na iznos od 158,87 EUR od 13.01.2012. do isplate,

na iznos od 166,28 EUR od 15.02.2012. do isplate,

na iznos od 164,91 EUR od 07.03.2012. do isplate,

na iznos od 161,63 EUR od 31.03.2012. do isplate,

na iznos od 162,05 EUR od 04.05.2012. do isplate,

na iznos od 12.712,12 EUR od 25.02.2013. do isplate, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužene prema tužitelju s osnova negativne razlike visine tečaja valute CHF u iznosu od 3.000,00 eura.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.034,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica AK (dalje tužiteljica) podnijela je protiv tužene Addiko bank d.d. (dalje tužena) tužbu radi isplate preplaćenih iznosa kredita nastalih zbog promjene valute CHF u odnosu na HRK nakon sklapanja ugovora o kreditu broj 306- 871/2005 od 4. listopada 2005. pa tijekom otplate kredita, sve do konačne otplate kredita 25. veljače 2013.

2. Iz navoda tužbe proizlazi da je ona jedina nasljednica prethodnog korisnika kredita ĆK koji da je preminuo tijekom otplate kredita 10. svibnja 2012., da je nakon njega ona nastavila otplaćivati kredit, da je nakon sklapanja navedenog ugovora o kreditu došlo do povećanja tečaja valute CHF u odnosu na HRK zbog čega da je prvotno ugovoreni anuitet kredita značajno uvećan, a što da je, kako je iskazala na raspravi 19. ožujka 2025., rezultiralo njenom nemogućnošću plaćanja tako uvećanih anuiteta kredita, a u konačnici i prodajom nekretnine kupljene navedenim kreditom, a kako bi kredit mogla otplatiti.

3. Tužiteljica tvrdi da je uslijed povećanja tečaja valute CHF u odnosu na HRK, a o kojem povećanju da se među ugovornim stranama nije pregovaralo, došlo do stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tužiteljica preplatila s osnova povećanja valutnog tečaja a na strani tužene, a na štetu tužiteljice kao potrošača.

4. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je specificirala nakon provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenju po vještaku Tomislavu Prpiću, podneskom od 15. travnja 2025. (list 389 do 391) na način kako je to navedeno u toč.I. izreke ove presude.

5. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila tužbenom zahtjevu tužiteljice, osporila tužiteljici aktivnu legitimaciju navodeći da ista nije bila korisnik kredita, istakla je prigovor zastare potraživanja tužiteljice, osporila njen pravni interes za provođenje ovog postupka.

6. Dalje je tužena navela da tužiteljica nije istaknula niti obrazložila činjenične navode i osnove tužbe koji se odnose na ništetnost odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu, navela da se tužiteljica neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, da je potrebno u ovom slučaju sagledati sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, te utvrditi okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu nepoštena, ništetna, da se o istoj među ugovornim stranama nije pregovaralo.

7. Tužena je navela da se o odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da je sukladno odredbi čl.22. ZOO ugovaranje valutne klauzule bilo zakonom propisano kao dopušteno, da je pravni prednik tužiteljice dobrovoljno pristao na sklapanje ugovora i na sve izmjene ugovornih odredbi, da je tužena putem oglasa a i tijekom pregovaranja sa pravnim prednikom tužiteljice, upozorila istoga na rizike sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, da te ugovorne odredbe nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, da u trenutku sklapanja ugovora niti tužena nije mogla predvidjeti rast tečaja valute CHF u odnosu na HRK.

8. Tužena je podneskom od 28. siječnja 2025. (list 340) istakla prigovor radi prebijanja tražbine tužiteljice u iznosu od 3.000,00 eura, a na ime tzv. negativnih razlika, odnosno anuiteta kredita koju je tužiteljica manje platila kada je tečaj CHF bio niži od početnog.

9. Tužena je predložila da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 7), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆK Cmiljka O- 166/12-4, UPP/OS-114/12 od 25. srpnja 2012. (list 9 do 10), Ugovor o kreditu broj:306-871/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (list 12 do 28), otplatni plan (list 29 do 31), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 35), pregled prometa za klijenta (list 36 do 46), specifikaciju uplata (list 48 do 50), dokumentaciju sa lista 52 do 56, odgovor na tužbu (list 82 do 97), Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama (list 98 do 99), podnesak tužitelja od 18. rujna 2023. (list 322 do 327), rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok. EK O-1530/23-4, UPP/OS-114/12 od 31. svibnja 2023. (list 328 do 329), podnesak tuženika od 17. studenog 2023. (list 330 do 334), podnesak tužitelja od 28. siječanja 2025. (list 342 do 345), saslušao tužiteljicu (list 361 do 362), proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 4. travnja 2025. (list 369 do 383), račun vještaka broj 162/01/251 od 4. travnja 2025. (list 386), podnesak tužitelja od 15. travnja 2025. (list 389 do 391), podnesak tuženika od 10. srpnja 2025. (list 396 do 400), podnesak tužitelja od 22. srpnja 2025. (list 401 do 404), podnesak vještaka od 31. listopada 2025. (list 409), troškovnik tuženika.

11. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Uvidom u ugovor o kreditu broj 306-871/2005 (list 12 do 28) sud je utvrdio da je 4. listopada 2005. sklopljen ugovor između pravnog prednika tužene tadašnje Hypo – Alpe – Adria – bank d.d., kao davatelja kredita i ĆK kao korisnika kredita.

13. Utvrđeno je da je AK bila sudužnik ĆK zajedno sa trećom osobom GK.

14. Dalje je utvrđeno da je tim ugovorom pravni prednik tužene odobrio i nesporno stavio pravnom predniku tužiteljice ĆK na raspolaganje kredit u iznosu od kunske protuvrijednosti iznosa od 94.630,00 CHF prema srednjem tečaju iste banke važećem na dan korištenja kredita, a u svrhu kupnje stana.

15. Iz čl.3. Ugovora utvrđeno je da je među ugovornim stranama ugovorena kamatna stopa od 5,25 % dekurzivno godišnje, da je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 760,71 CHF po srednjem tečaju banke na dan plaćanja, da je ugovoren rok otplate kredita do 31. listopada 2020.

16. Nadalje je iz odredbe čl.6. Ugovora utvrđeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci pravnog prednika tužene za koju odredbu je pravni prednik tužiteljice izjavio da je suglasan i da ju prihvaća, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

17. Iz sadržaja čl.2. i čl.3. Ugovora o kreditu sud je sa sigurnošću utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu među ugovornim stranama sklopljen uz primjenu valutne klauzule CHF u odnosu na HRK.

18. Mada predmetni ugovor o kreditu ne sadrži izričitu odredbu o tome da bi se i tečaj valute CHF mijenjao isključivo odlukom tužene banke, sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da ona, iako je bila sudužnik korisniku kredita, nije imala saznanje o tome što znači promjenjiva valuta, promjenjiva kamatna stopa, da se ne sjeća da li su njoj i suprugu u banci prilikom zaključenja ugovora o kreditu nešto objašnjavali vezano za kamate i valutu, da se ne može sjetiti da im je bilo rečeno da bi valuta i kamate mogle znatno rasti, da ona nije bila prisutna kada je njen, sada pok. suprug ĆK ugovarao uvjete kredita, da je išla s njim u Rijeku potpisati ugovor kada je sve već bilo gotovo.

19. Iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da je o odredbama ugovora o kreditu među strankama pregovarano na način da su pravni prednik niti sudužnici mogli utjecati na sadržaj odredbi ugovora koje se odnose na visinu kamatne stope i visinu tečaja valute CHF.

20. Također je iz iskaza tužiteljice utvrđeno, a što je potvrđeno i nalazom vještaka, da je uslijed promjene valutnog tečaja CHF i njegovog rasta, došlo do stjecanja bez osnove na strani tužene, a uslijed povećanja visine tečaja valute CHF u odnosu na tečaj koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja ugovora.

21. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice.

22. Naime, osim što je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora imala status sudužnika,dakle i obvezu da u slučaju nevraćanja kredita od strane korisnika kredita, ona ispuni tu obvezu, iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-166/12 od 25. srpnja 2012. (list 328), sud je sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica zakonska nasljednica iza korisnika kredita ĆK, te da je navedenim rješenjem o nasljeđivanju stekla i tražbinu prema tuženoj s osnova preplaćenih iznosa nastalih temeljem ništetnosti valutne klauzule iz predmetnog ugovora o kreditu.

23. Stoga je sud utvrdio da tužiteljica u ovom parničnom postupku jeste aktivno legitimirana.

24. Mada tužiteljica nije u ovom postupku postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule iz predmetnog ugovora o kreditu, po mišljenju ovog suda ona takav zahtjev nije niti bila dužna postaviti, budući da je to utvrđeno u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12 u kojem je donesena presuda 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a na primjenu koje presude se tužiteljica u ovom postupku i poziva.

25. Navedenim presudama utvrđena je ništetnost odredbi Ugovora o kreditima koje su određene banke, a među kojima je i tužena, sklapale ugovore o kreditima sa valutnom klauzulom, odnosno ugovore o kreditima u kojima je glavnica kredita vezana za CHF, a iz razloga što korisnici kredita kao potrošači nisu bili u cijelosti i na adekvatan način informirani o svim bitnim parametrima i rizicima ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF, što o odredbama ugovora među strankama nije pregovarano, a što je sve izazvalo znatnu neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu korisnika kredita, u ovom slučaju pravnog prednika tužiteljice i same tužiteljice.

26. Uvidom u naprijed navedeni ugovor o kreditu, sud je utvrdio da se radi i tzv. tipskom ugovoru, a iz iskaza tužiteljice čija istinitost u tom dijelu nije dovedena u pitanje drugim dokazima, sud je utvrdio da je ona, mada je imala status sudužnika došla na sklapanje ugovora kao na gotov čin.

27. Tužena nije sudu dostavila dokaz da je među ugovornim stranama pregovarano o ugovornim odredbama ugovora, a teret dokaza je u tom smislu sukladno odredbi čl. 81. st.4. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03) na tuženoj.

28. Tužena je na tu okolnost bila predložila saslušanje svjedoka – djelatnika banke i javnog bilježnika koji je ovjerio ugovor, ali je od tog dokaza tijekom postupka odustala.

29. Tužena, na kojoj je teret dokaza nije dokazala, da se u ovom postupku ne radi o ugovoru čiji sadržaj odgovara sadržaju ugovora o kreditima zaključivanim između korisnika kredita i banaka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a čije odredbe o valutnoj klauzuli su utvrđene ništetnim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 25. srpnja 2012. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

30. Stoga se tužiteljica, s pravom poziva na odredbe čl.502c ZPP i čl.502a st.2. istog zakona.

31. Odredbom čl.502.c ZPP, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st.2. istog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužiteljica ovlaštena štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

32. Presudom Visokog trgovačkog suda Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je u toč.I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu od toč.I. do toč.VII., izreke utvrđeno je da je, između ostalih i Addiko banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese potrošača korisnika kredita na način da je s njima zaključivala ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je time tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), pa su te odredbe ništetne.

33. Stavove naprijed navedenih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

34. Iz navedenih odluka proizlazi utvrđenim da je tužena znala za rizik koji sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im zbog toga odredba kojom je glavnica vezana za CHF nije bila razumljiva, nije o tome obavijestila potrošače (u ovom slučaju tužiteljicu) na način da svaki potrošač dobije razumljivo upozorenje na temelju kojeg bi bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li ili ne, prihvatiti rizik koji nosi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF.

35. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 4. listopada 2005., pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalnopravnog propisa glede pitanje da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi i ovom postupku, imaju primijeniti odredbe iz ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

36. Odredbom čl.81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u prvima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

37. Članak 82. st.1. ZZP/03 propisivao je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

38. Člankom 81. st.4. ZZP/03 bilo je propisano da je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu, u ovom slučaju tuženoj.

39. Cijeneći sadržaj odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF, sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužitelju kao potrošaču u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.

40. Obzirom na navedeno, dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

51. Po mišljenju ovog suda, tužena, a na kojoj je, u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo.

52. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužiteljice, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužitelju nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.

53. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužiteljici lako razumljive, iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.

54. Tužiteljica, a niti njen pravni prednik kao potrošači, po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nisu mogli procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za njih proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene im nije na razumljiv način pružena informirmacija o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.

55. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužiteljici da o tim promjenama pregovara.

56. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužiteljicu, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužiteljice kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužiteljica nije mogla predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imala egzaktne kriterije.

57. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti i poštenja.

58. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.

59. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužiteljice kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

60. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.

61. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljicom nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč.I. izreke presude ništetne, te su u tom smislu usvojeni tužbeni zahtjevi tužiteljice.

62. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužiteljica u ovom parničnom postupku.

63. Odredba čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi, a i odredbe čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, obvezuju ostale sudove na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

64. Osim toga, odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZOO, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

65. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi, zauzeo je stav i VSRH u svojoj odluci broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene ništetnosti utvrđene u kolektivnom sporu.

66. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovora, ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

67. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.

68. Neosnovani su navodi tužene da tužiteljica nema pravni interes za pokretanje i vođenje ovog postupka.

69. Tužiteljica je nesporno u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu od 4. listopada 2005. bila supruga korisnika kredita, sada pok. ĆK, bila je sudužnik istome, te je odgovarala i za ispunjenje odredbi ugovora o kreditu po oba osnova, i kao bračni drug po odredbama Obiteljskog zakona, i kao sudužnik po odredbama ugovora o kreditu i odredbama ZOO.

70. Kako je utvrđeno da je da je tužena i nakon smrti njenog supruga nastavila plaćati anuitete kredita, kako je bila prinuđena prodati kreditom kupljenu nekretninu a da bi kredit vratila, to je jasno da tužiteljica ima pravo postaviti restitucijski zahtjev i tražiti da joj tužena plati ono što je tužiteljica preplatila po predmetnom ugovoru o kreditu, a tužena to stekla bez pravne osnove.

71. Neosnovan je prigovor zatare potraživanja tužiteljice naveden u toč.I. izreke ove presude.

72. Tužiteljica je tužbu podnijela 14. travnja 2023.

73. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kako je ništenost već ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

74. Obzirom da se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove, a ne kako tvrdi tužena o zahtjevu za naknadu štete, primjenjuje se opći zastrani rok od 5 godina, a sukladno čl.225 ZOO.

75. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

76. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018.

77. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. travnja 2023., utvrđeno je da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina, računajući od 15. lipnja 2018.

78. Istiniti su navodi tužene da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila zakonom propisana mogućnost ugovaranja valutne klauzule.

79. Međutim, a kako je sud već naprijed obrazložio, ništetnost ugovaranja valutne klauzule utvrđena je iz drugih razloga, prvenstveno iz razloga što je utvrđeno da se među ugovornim stranama o promjeni visine tečaja CHF nije pregovaralo, a niti je tužena pravnom predniku tužiteljice i tužiteljici na adekvatan način objasnila pojam valutna klauzula, rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom i posljedice koje iz toga mogu proizaći i proizašle su.

80. Tužiteljica je tužbeni zahtjev naveden u toč.I. izreke ove presude postavila cijeneći odredbe ZOO o stjecanju bez osnove.

81. Cijeneći utvrđenu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenu tečaja valute nakon isplate iznosa kredita, u kontekstu s odredbom čl.1111. ZOO, tužena je dužna tužiteljici vratiti iznos kojeg je tužiteljica preplatila u odnosu na iznos kojeg je bila dužna platiti temeljem ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima.

82. Cijeneći da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu tečaja valute CHF utvrđene ništetnim, to je jedino tečaj valute CHF koji je bio ugovoren ugovorom o kreditu od 4. listopada 2005. valjan, odnosno radi se o iznosu koji je tužiteljici i njenom pravnom predniku bio poznat u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a sve daljnje promjene su njima bile neodređene, nepredvidive i nepoznate, te su zbog tih razloga i utvrđene ništetnim.

83. Stoga nije osnovan navod tužene da je vještak neopravdano i pogrešno u svom nalazu i mišljenju, a prilikom utvrđivanja razlike u plaćanju s osnova promjene visine tečaja valute primijenio tečaj CHF u odnosu HRK koji je bio važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

84. Osim toga, takav zadatak je vještaku dao i sud, te je vještak postupio po nalogu suda.

85. Vještak Prpić je u svom nalazu i mišljenju danom na temelju spisu priležeće dokumentacije, utvrdio iznose preplate kredita sklopljenog ugovorom od 4. listopada 2005., a koje preplate su nastale zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na valutu HRK nakon sklapanja ugovora o kreditu.

86. Tako je vještak, osim što je u tablicama prikazao kretanje uplata tužiteljice, promjene anuiteta, promjene visine kamatne stope i udio promjene visine anuiteta s osnova promjene valute CHF, jasno obrazložio na koji način je utvrdio iznos kojeg je tužiteljica preplatila na ime tečajnih razlika, te je te iznose prikazao u tablici 5. (pregled pozitivnih tečajnih razlika na dan plaćanja).

87. Mada je tužena prigovorila nalazu vještaka (list 396 do 400), iz tih prigovora sud je utvrdio da se prigovori ne odnose na matematički izračun vještaka, nego na metodu koju je vještak prilikom izračuna preplate primijenio.

88. Sud je već naprijed naveo da je vještak u potpunosti postupio po nalogu suda, te je sud već naprijed obrazložio iz kojeg razloga je prilikom izračuna preplate tužiteljice trebalo primijeniti početno ugovoreni tečaj valute CHF, kao i početno ugovorenu kamatnu stopu.

89. Stoga tužena svojim prigovorima nije dovela u pitanje točnost i istinitost utvrđenja vještaka iz njegovog nalaza i mišljenja, pa je sud iz tog razloga i odbio prijedlog tužene da se vještak dodatno sasluša na raspravi.

90. Naime, tužena nije niti navela na koje bi se to okolnosti vještaka trebao dodatno saslušati, a kako je već naprijed navedeno, vještak je u cijelosti postupio po nalogu suda, otklonio sve prigovore tužene iz njenog naprijed navedenog podneska, te bi dodatnim pozivanjem vještaka da pristupi na raspravu i usmeno se sasluša, bili samo prouzročeni nepotrebni troškovi.

91. Slijedom toga, sud je u cijelosti prihvatio istinitim stručnim i točnim izračun vještaka Prpića, kojim vještačenjem je utvrđen iznos preplate tužiteljice s osnova promjene – povećanja visine tečaja CHF u odnosu na HRK, a kako je to navedeno u toč.I. izreke ove presude.

92. Kako je tužiteljica tužbeni zahtjev specificirala sukladno utvrđenjima vještaka, to je njen tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim i usvojen.

93. Osnovan je i zahtjev tužiteljice postavljen na isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na mjesečne dosuđene iznose navedene u toč.I. izreke presude od dana plaćanja svakog mjesečnog iznosa do isplate, odnosno od dana kada je tužene te iznose stekla bez osnove, obzirom da je tužiteljica zahtjev za naplatu zakonskih zateznih kamate postavila sukladno odredbi čl.29. ZOO i odredbi čl. 1115. ZOO.

94. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.

95. Obzirom na utvrđenja ovog suda i utvrđenja iz kolektivnih presuda, tužena ima status nepoštenog stjecatelja, te je stoga dužna platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate od dana kada je primila uplate i to mjesečne iznose utvrđene kao preplata s osnova povećanja valute CHF, te zakonske zatezne kamate tekuće na svaki iznos naveden u toč.I. izreke ove presude od dana stjecanja.

96. Visinu stope zakonske zatezne kamate propisuje čl.29. ZOO, a cijeneći da je tužiteljica visinu zakonske zatezne kamate postavila u skladu s tom odredbom zakona, sud je u cijelosti usvojio i zahtjeve tužiteljice koji se odnose na visinu stope zatezne kamate određene na dosuđene iznose.

97. Tužena je 28. siječnja 2025. izjavila prigovor radi prijeboja potraživanja tužiteljice u iznosu od 3.000,00 eura.

98. Tim prigovorom tužena je tražila da se sa potraživanjem tužiteljice prebiju iznosi koji predstavljaju manje plaćene iznose anuiteta od strane tužiteljice u periodu u kojem je tečaj valute CHF bio manji od tečaja koji je primijenjen u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

99. Po mišljenju ovog suda, tuženoj ne pripada pravo da od tužiteljice traži isplatu iznosa koje je tužiteljica platila po nižoj kamatnoj stopi i nižem anuitetu od početno ugovorenog.

100. Ovo iz razloga što ugovorne odredbe koje su ovom presudom utvrđene ništetnima, nisu utvrđene ništetnima zbog postupanja tužiteljice.

101. Kako je već sud naveo, sve odredbe ugovora o kreditu definirane su isključivo od strane tužene, te stoga tužiteljica ne može snositi posljedice ništetnih odredbi koje je na svoju štetu odredila isključivo tužena svojom voljom.

102. Osim toga, tužiteljica na ime umanjenja tečaja valute CHF nije ništa stekla, obzirom da je stjecanje bilo jedino u korist tužene kao banke.

103. Stoga je sud riješio u toč.II. izreke ove presude.

104. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., čl.151. st.3. ZPP. te čl.29. ZOO.

105. O visini troškova sud je odlučio sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (16.097,73 €), zahtjevima punomoćnika tužiteljice za naknadu troškova postupka, radnjama punomoćnika tužiteljice provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14,107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18), te Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima.

106. Tužiteljica je troškovnikom zatražila naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 6.034,00 eura.

107. Sud je njen zahtjev za naknadu troškova utvrdio u cijelosti osnovanim, te obvezao tuženu da tužiteljici plati zatraženi trošak.

108. U dosuđenom trošku sadržan je trošak pribave dokumentacije od tužene u iznosu od 100,00 eura (tbr.35. st.1. i st.2. Tarife), sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (tbr.7.1. Tarife), sastava podnesaka od 18. rujna 2023., 28. siječnja 2025., 15. travnja 2025. i 22. srpnja 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1.Tarife), trošak zastupanja tužiteljice na ročištima 28. siječnja 2025., 19. ožujka 2025. i 2. veljače 2026. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1 Tarife), trošak PDV-a u iznosu od 1.025,00 eura (tbr.46 Tarife), trošak sudskog vještačenja u iznosu od 600,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,00 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 206,00 eura.

109. Također, tužiteljici je, sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP dosuđen trošak i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koju određuje odredbe čl.29. ZOO.

Mali Lošinj, 20. veljače 2026.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Marko Hrstić, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Iris Šanjug, odvjetnica