REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Ulica Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj Pp-199/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, uz sudjelovanje Marije Obradović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene FF iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 149. st. 1.t. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22) povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Imotskom, klasa: 336-02/23-01/2237, urbroj: 443-02-03-15-23-4 od 17. veljače 2023. godine, dana 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 - dalje: PZ),
OKRIVLJENA: FF, rođena **.**.1997. s
prebivalištem u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica obrta za frizerske usluge [obrt], [adresa], kao odgovorna osoba
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi
1. od dana 01.01.2023. godine do dana 15. 02. 2023. godine u poslovnim prostorijama frizerskog salona [obrt] obrta za frizerske usluge vl. FF na adresi u [adresa] prilikom pružanja frizerskih usluga (muško šišanje, muško šišanje sa mašinom ), te od dana 01. 01. 2023. do 12. 01. 2023. godine prilikom pružanja frizerskih usluga (preljev poluduga kosa, bojanje izrasta do 3cm i šišanje kratka, poluduga i duga kosa) koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju je koristila u odnosu prema potrošačima na način da je:
za usluge koje pruža:
- muško šišanje, utvrđena mpc na dan 10. 12. 2022. 50,00kn/6,64€, utvrđena cijena na dan 03. 01. 2023. 7,00€/52,74kn; razlika cijene 2,74kn/0,36€, povećanje cijene 5,42%;
-muško šišanje sa mašinom, utvrđena mpc na dan 13.12.2022. 30,00kn/3,98€, utvrđena cijena na dan 03.01.2023 4,00€/30,14kn, razlika cijene 0,14kn/0,02€, povećanje cijene 0,5%;
te od dana 01.01.2023. do dana 12.01.2023. godine
Za usluge koje pruža:
-preljev poluduga kosa, utvrđena cijena na dan 28.10.2022. 130,00kn/17,25€ utvrđena cijena na dan 20.01.2023. 18,00€/135,62kn, razlika u cijeni 5,62kn/0,75€, povećanje cijene 4,34%;
-bojanje izrasta do 3cm i šišanje poluduga kosa, utvrđena cijena na dan 12. 12. 2022. 200,00kn/26,54€ utvrđena cijena na dan 13.01.2023., 28,00€/210,97kn. razlika u cijeni 10,97kn/1,46€; povećanje cijene 5,50%;
-bojanje izrasta do 3cm i šišanje poluduga kosa, utvrđena cijena na dan 30. 12. 2022. 200,00kn/26,54€ utvrđena cijena na dan 13.01.2023. 28,00€/210,97kn, razlika u cijeni 10,97kn/1,46€; povećanje cijene 5,50%;
-bojanje izrasta do 3cm i šišanje duga kosa, utvrđena cijena na dan 27.12.2022. 230,00kn/30,53€ utvrđena cijena na dan 23. 01. 2023. 32,00€/241,10kn, razlika u cijeni 11,10kn/1,47€: povećanje cijene 4,81%;
neopravdano povećala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu je dovela potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje cura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji frizerskih usluga,
dakle, da bi se koristila nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom,
čime bi počinila prekršaj iz čl. 149. st. 1. t. 49. i stavka 3. ZZP-a za koji je propisana novčana kazna u članku 149. st. 3. ZZP-a za fizičku osobu – trgovca.
II. Na temelju čl. 140. st. 1. i 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Imotskom podnio je optužni prijedlog klasa: 336-02/23-01/2237, urbroj: 443-02-03-15-23-4 od 17. veljače 2023. godine protiv okrivljene FF zbog prekršaja iz čl. 149. st. 1.t. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22).
2. Ispitujući optužni prijedlog sukladno odredbi čl. 161. PZ-a, ovaj sud je utvrdio da djelo koje se okrivljenoj stavlja na teret nije prekršaj te ju na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a oslobodio od optužbe.
3. U konkretnom se slučaju okrivljenu tereti za prekršaj kažnjiv po članku 149. stavku 1. točki 49. i stavku 3. Zakona o zaštiti potrošača, i to zbog korištenja agresivne poslovne prakse, na način da je koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute u Republici Hrvatskoj i okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji frizerskih usluga, neopravdano povećala cijene nakon 31. prosinca 2022., što je za posljedicu imalo dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj.
4. Pojam agresivne poslovne prakse, njezine sastavnice te postupci koji se smatraju takvom praksom pobliže su određeni odredbama članaka 38., 39. i 40. Zakona o zaštiti potrošača. Imajući u vidu ove zakonske odredbe, Sud nalazi da činjenični opis prekršajnog djela, kako je naveden u optužnom aktu, upućuje na obilježja agresivne poslovne prakse sukladno odredbi članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja je poduzeta kada trgovac iskorištava nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazi, a koje su tolikog značenja da umanjuju sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, pri čemu je trgovac svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.
5. Međutim, u činjeničnom opisu djela ne navodi koje su to okolnosti u kojima su se potrošači nalazili, a koje su u konkretnom slučaju, uz uvođenje eura kao službene valute, bitno utjecale na njihovu odluku pri kupnji usluga koje je nudila okrivljena. Pritom Sud smatra kako uvođenje eura kao službene valute nije takva okolnost koja bi, sama po sebi, bila tolikog značenja da može umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuju. Naime, Sud ima u vidu da su prije promjene službene valute bile obavljene pripremne radnje, pogotovo dvojno iskazivanje cijena prije i nakon 1. siječnja 2023.
6. S obzirom na navedeno, a budući da neopravdano povećanje cijena koristeći okolnosti u kojima se potrošači nalaze treba promatrati u kontekstu radnje počinjenja prekršajnog djela, proizlazi kako činjenični opis prekršajnog djela u konkretnom slučaju ne sadrži dovoljno konkretiziranu radnju koja se može podvesti pod bitno obilježje agresivne poslovne prakse. Naime, nije dovoljno u činjeničnom opisu navesti samo „okolnosti u kojima se potrošači nalaze“ ako pritom nije navedeno i koje su točno određene okolnosti, uz uvođenje eura, bile iskorištavane od strane trgovca. Iz takvog činjeničnog opisa djela ne proizlazi da je počinjen prekršaj jer povećanje cijena usluga, samo po sebi, ne predstavlja agresivnu poslovnu praksu.
7. Osim toga, zakonom propisana posljedica radnje počinjenja prekršaja koji se okrivljenoj ovdje stavlja na teret nije dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, kako se to navodi u optužnom aktu. Posljedica koja predstavlja bitno obilježje prekršajnog djela agresivne poslovne prakse određena je u članku 38. Zakona o zaštiti potrošača kao umanjivanje u bitnoj mjeri slobode izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom, odnosno kao vjerojatnost da će doći do takvog umanjivanja slobode izbora ili postupanja prosječnog potrošača koje će ga navesti ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Stoga Sud nalazi da činjenični opis djela u konkretnom slučaju ne sadrži posljedicu koja se može podvesti pod zakonom propisano obilježje prekršajnog djela agresivne poslovne prakse.
8. S tim u vezi, napominje se kako neopravdano povećanje cijena i dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj predstavlja kršenje načela iz članka 7. stavka 2. i članka 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22., 88/22.). Međutim, to nisu bitna obilježja nepoštene poslovne prakse u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača niti su radnje protivne tim načelima prekršajno sankcionirane.
9. Nadalje, Sud je utvrdio da se činjenični opis djela u optužnom aktu ne može podvesti niti pod zakonski opis zavaravajuće poslovne prakse, kao oblika nepoštene poslovne prakse, a sukladno odredbama članka 35., 36. i 37. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, u činjeničnom opisu djela nema nijednog navoda o tome da je poslovna praksa okrivljenika u konkretnom slučaju sadržavala neku netočnu informaciju, kao bitnu sastavnicu zavaravajuće radnje sukladno članku 35. tog Zakona, odnosno da nije sadržavala kakvu važnu obavijest potrebnu prosječnom potrošaču, a što je bitna sastavnica zavaravajućeg propuštanja sukladno članka 36. tog Zakona, niti se činjenični navodi u opisu djela mogu podvesti pod neku od odredbi članka 37. Zakona o zaštiti potrošača u kojem su nabrojani postupci koji se smatraju zavaravajućom poslovnom praksom.
10. Prema navedenom, Sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljene na način kako je opisano u optužnom aktu bilo podvedivo pod navedene odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje zabranjuju agresivnu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu.
11. Stoga je Sud na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a okrivljenu oslobodio od optužbe za prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača jer djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj.
12. Budući da je okrivljenica oslobođena od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava na temelju članka 140. stavka 2. PZ-a.
13. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 20. veljače 2026.
Z a p i s n i č a r k a :
S u t k i n j a :
Marija Obradović, v.r.
Jelena Ćelić, v.r.
UPUTA OPRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude koja se u 2 (dva) primjerka podnosi putem ovog suda.
DNA:
1. Okrivljena: FF, [adresa]
2. Tužitelj:Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Imotskom