Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj P-2122/2023-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Veri Glasnović Gjoni, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dinu Čekada, odvjetnik iz Pule, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, uz primjenu odredbe čl. 335 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova upotrebe tuđe stvari u svoju korist za period od 1. rujna 2015. do 1. studeni 2018. iznos od 16.006,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište refe rentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kako slijedi:

− na iznos od 399,38 EUR od 01. rujna 2015. do isplate,

− na iznos od 399,38 EUR od 01. listopada 2015. do isplate,

− na iznos od 399,38 EUR od 01. studenog 2015. do isplate,

− na iznos od 399,38 EUR od 01. prosinca 2015. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. siječnja 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. veljače 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. ožujka 2016. do isplate,

− na iznos od 399,38 EUR od 01. travnja 2016. do isplate,

− na iznos od 399,38 EUR od 01. svibnja 2016. do isplate,

− na iznos od 399,38 EUR od 01. lipnja 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. srpnja 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. kolovoza 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. rujna 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. listopada 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. studenog 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. prosinca 2016. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. siječnja 2017. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. veljače 2017. do isplate,

− na iznos od 407,20 EUR od 01. ožujka 2017. do isplate,

− na iznos od 430,70 EUR od 01. travnja 2017. do isplate,

− na iznos od 430,70 EUR od 01. svibnja 2017. do isplate,

− na iznos od 430,70 EUR od 01. lipnja 2017. do isplate,

− na iznos od 422,86 EUR od 01. srpnja 2017. do isplate,

− na iznos od 422,86 EUR od 01. kolovoza 2017. do isplate,

− na iznos od 422,86 EUR od 01. rujna 2017. do isplate,

− na iznos od 438,53 EUR od 01. listopada 2017. do isplate,

− na iznos od 438,53 EUR od 01. studenog 2017. do isplate,

− na iznos od 438,53 EUR od 01. prosinca 2017. do isplate,

− na iznos od 446,35 EUR od 01. siječnja 2018. do isplate,

− na iznos od 446,35 EUR od 01. veljače 2018. do isplate,

− na iznos od 446,35 EUR od 01. ožujka 2018. do isplate,

− na iznos od 438,53 EUR od 01. travnja 2018. do isplate,

− na iznos od 438,53 EUR od 01. svibnja 2018. do isplate,

− na iznos od 438,53 EUR od 01. lipnja 2018. do isplate,

− na iznos od 446,35 EUR od 01. srpnja 2018. do isplate,

− na iznos od 446,35 EUR od 01. kolovoza 2018. do isplate,

− na iznos od 446,35 EUR od 01. rujna 2018. do isplate,

− na iznos od 454,20 EUR od 01. listopada 2018. do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku predati u suposjed nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli – Pola u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu površine od 628 m2, na adresi [adresa], koja se u naravi sastoji od obiteljske kuće koja se sastoji od stana u prizemlju kuće s natkrivenom terasom , te otvorenim vanjskim stubištem, potkrovlja, stambenog prostora koji se nalazi ispod stana u prizemlju kuće, garaža te ograđene obradive površine/vrta, tako da joj preda primjerak ključa ulaznih vrata u dvorište/vrt, primjerak ključa ulaznih vrata stana u prizemlju kuće, primjerak ključa ulaznih vrata garaže, primjerak ključa ulaznih vrata stambenog prostora koji se nalazi ispod stana u prizemlju kuće, primjerak ključa ulaznih vrata potkrovlja kuće, te ključeve svih vrata prostorija stana u prizemlju kuće, stana na katu kuće, stambenog prostora koji se nalazi ispod stana u prizemlju kuće, i to sve u roku od 15 dana, te je dužan tuženik suzdržati se od svih radnji kojima bi tužiteljicu uznemiravao u suposjedu iste nekretnine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku predati u suposjed nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli – Pola u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu površine od 628 m2, na adresi [adresa], i to stana na katu kuće s lođom te otvorenim vanjskim stubištem tako da joj preda primjerak ključa ulaznih vrata stana na katu kuće."

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.725,47 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o  je

Dopušta se preinaka tužbe

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 28. studeni 2018. navodi da je suvlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli – Pola u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu površine od 628 m2, na adresi [adresa], i to u 3/8 idealnog dijela. Opisana nekretnina da se sastoji od stana u prizemlju kuće, 124 m2 natkrivenom terasom, na katu kuće 124 m2 s lođom i otvorenim vanjskim stubištem, potkrovlja kao neuređenog prostora 124 m2, stambeni prostor ispod stana u prizemlju površine 28 m2, garaže 15 m2 te ograđene obradive površine/vrta površine 450 m2. Navedenu obiteljsku kuću da su naslijedile stranke temeljem prav. rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-2848/2015 od 20. prosinca 2016., prav. 19. siječnja 2017. iza smrti oca MU (umro **.**.2015.). Tuženik da je isključivi posjednik nekretnine u cijelosti u kojoj stanuje još od 6. kolovoza 2015., drži i njezin suvlasnički dio neprekidno koristi u cijelosti i to bez valjanog pravnog osnova 3/8 idealnog dijela tužiteljice. Koristi istu besplatno bez plaćanja naknade tužiteljici te se neosnovano bogati na račun tužiteljice. Iako tužiteljica pokušava ući u posjed i ostvarivati svoja suvlasnička prava predajom ključeva te razvrgnućem suvlasništva kao i suzdržavanjem tuženika od uznemiravanja u suposjedu, tuženik izbjegava primiti dopis, te se oglušio na prijedlog tužiteljice. Iz dopisa koju je tužiteljica zaprimila 12. studeni 2018. jasno navodi da nema namjeru predati u suposjed te je isključuje iako zna da mu pravo na posjed ne pripada. Najamnina za stan na području [adresa] u [adresa] u razdoblju od 6. kolovoza 2015. do dana podnošenja tužbe iznosila je 30,00 kn / m2, a najamnina za garažu 15,00 kn/m2, te za zemljište 9,00 kn/m2, pa bi najamnina za stan u prizemlju i na prvom katu iznosila 7.440,00 kn, za garažu 225,00 kn za stambeni prostor ispod stana u prizemlju 840,00 kn, za potkrovlje 600,00 kn, te za zemljište 4.050,00 kn odnosno 13.155,00 kn, postotak tužiteljice koju tuženik neovlašteno i besplatno koristi da iznosi 37,50% pa stoga za razdoblje od 1. rujan 2015. do 1. studeni 2018. potražuje 4.933,12 kn mjesečno, odnosno ukupno 192.391,68 kn, sve sa kamatom pobliže opisano kao u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava da je suvlasnik u 5/8 dijela, a tužiteljica u 3/8 dijela, ali osporava iskazane površine dijelova objekata kao i da bi potkrovlje ubrojiti kao neuređen prostor jer se radi o krovištu koji nije stambeni dio a niti se ne koristi kao takav. Međutim, iako su stranke naslijedile suvlasničke dijelove nekretnine u postupku O-2848/2015, tuženik da ne koristi cijelu nekretninu već manje od onog što mu pripada prema suvlasničkim omjerima, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako je izvršena faktička dioba nekretnine, jer tuženik drži donji stan, dio garaže i konobu u svojem posjedu i vlasništvu kao i veći dio vrta u skladu sa željom pok. oca stranaka MU o čemu se i raspravljalo u ostavinskom postupku, a dioba je izvršena još za života oca stranaka. Tuženi je u prosincu 2014. u dogovoru s ocem i uz njegovu suglasnost donji stan prenamijenio u stambeni prostor i u istog uselio sa svojom obitelji, uložio značajna novčana sredstva te time povećao vrijednost čitave nekretnine. U stanu na katu živio je otac sa majkom stranaka koja je nastavila živjeti na gornjem katu nakon smrti oca. Dakle gornji stan da u posjedu drži majka VU, a tužiteljica je s time upoznata jer je tražila predaju u suposjed u dva navrata dopisom upravo od majke i to 30. lipnja 2016. i 18. listopada 2018. I u ostavinskom postupku da je utvrđeno kako je želja vlasnika oca stranaka bila da tuženik naslijedi stan u prizemlju, garažu i konobu, a tužiteljica gornji stan u kojem za života treba ostati živjeti majka. Sa željom i oca i majke bili su upoznati svi tužiteljica, tuženik i GU te su se svi složili, te je tuženik u posjedu nekretnine na pošten način uz dozvolu i odobrenje vlasnika, te kasnije kao suvlasnik nastavio posjedovati istu. Struja se ne može odvojiti bez suglasnosti tužiteljice, a za režijske troškove, za gornji stan plaća majka, a za donji tuženik, te je majka pozvala tuženu da preuzme pokretnine koje joj pripadaju. U postupku razvrgnuće suvlasničke zajednice posl.br. R1-569/2018 tužiteljica ne pristupa na ročište iako tvrdi da pokušava višekratno razvrgnuti suvlasništvo, a zapravo opstruira vođene postupka. Prikolica i vozilo koje su u većinskom suvlasništvu tužiteljice da se nalaze u nekretnini u garaži a u prostoru krovišta da drži svoje stvari, te je isto u njenom posjedu a nikako tuženikovom. Tužiteljica nema pravo na isplatu, jer je tuženik pošteni posjednik suvlasničkog dijela nekretnine. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, i to izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], djelomično rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-2848/2015 od 20. prosinca 2016., dopis

– zahtjev za predaju u suposjed nekretnine i pokretnina od 30. lipnja 2016. predan na poštu 1. srpnja 2016. i upućen VU i tuženiku, te **.**.2018. uručen tuženiku **.**.2018. te VU **.**.2018. (list spisa 7-22), odgovor na dopis tuženika od 19. studeni 2018. upućen tužiteljici, prijedlog za razvrgnuće od 13. studeni 2018. (list spisa 23-25), ugovor o kreditu od 31. listopada 2014. (list spisa 37-40), odgovor na dopis od **.**.2018. VU upućen tužiteljici (list spisa 46), preslike uplatnica za adresu [adresa] (list spisa 47-49, 51- 52), zapisnik R1-569/2018 od 9. svibnja 2018. (list spisa 50), fotografije potkrovlja (list spisa 53-61), zapisnik posl.br. O-2848/2015. od 12. studeni 2015. i od 10. rujna 2015., od 30. ožujka 2016., od 18. veljače 2016. (list spisa 81-83, 99-103, 111-112), ugovor o darovanju nekretnina od 2. srpnja 2007. (list spisa 84-86), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige 4495 k. o. [katastarska općina] (list spisa 90-94), saslušanje tužiteljice i tuženika kao stranaka, te svjedoka VU, GU, ŠU, HU, EU, IU, te očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu nalaza i usmeno pojašnjenje nalaza i mišljenja.

4. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-553/2023-2 od 24. kolovoza 2023. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci od 28. prosinca 2022. poslovni broj P-1137/2021-22 i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ovo jer da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda izostao pravilan pristup predmetu spora i prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice niti cijenio izvedene dokaze odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice. Ukazuje se kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka koji su predloženi na okolnosti zabrane pristupa nekretnini od strane tuženika prema tužiteljici na okolnost da je tuženik u isključivom posjedu cijele nekretnine i da između stranaka nije sklopljen sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice.

5. Sud je odbio sl. putem zatraži od Porezne uprave podatke o realiziranim ugovorima o najmu nekretnina na području [adresa] u razdoblju od 2015. do 2018. , jer je na okolnost visine tržišne vrijednosti najma nekretnine izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, a također, odbio je i provesti dokaz vještačenjem po drugom vještaku građevinske struke, jer je vještak nalaz i mišljenje sačinio objektivno i u skladu s pravilima struke, te otklonio sve primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje.

6. U odnosu na primjedbe stranaka vještak je iste djelomično prihvatio i svoj nalaz djelomično korigirao, dok je u odnosu na konačni nalaz i mišljenje dao jasne razloge o načinu utvrđivanja cijene najma nekretnine približno iste površine kvalitete i lokacije, kao i vremenskog razdoblja procjene, a što je u nalazu i mišljenju detaljno pojasnio, u odnosu na sve parametre kojima se rukovodio prilikom procjene, i dao za to logične razloge, te se nalaz može ispitati u odnosu na objektivnost, pa ovaj sud u cijelosti prihvaća mišljenje vještaka. Suprotno stavu tuženika, nalaz je provjerljiv i nije hipotetski, jer ima uporište u činjenicama koje su objektivno provjerljive, a u skladu je sa prisilnim propisima i podzakonskim aktima, te je vještak dao logične i uvjerljive razloge zašto se temelji na ostvarenim cijenama najma iz 2023. do 2025. i zašto su kao poredbene nekretnine uzeti stanovi, iako se radi o samostojećoj obiteljskoj kući ( podatke o neokretnima dobio je iz baze e-nekretnina i Grada Pule, koji iste dobivaju od porezne uprave, a podaci o cijenama najma kuća u tom razdoblju nisu evidentirani) 7. Sud je odbio izvesti dokaz audio snimke razgovora koji predlaže tužitelj „na okolnost razgovora vođenog između tuženika, ŠU i SU, a u kojem da u bitnome tuženik potvrđuje kako je tužiteljicu i supruga 6. kolovoza 2015. istjerao uz prijetnje s nekretnine „ jer se radi o dokazu koji je podnesen nakon zaključenja pripremnog ročišta. Tužiteljica nije dokazala sudu koji je opravdan razlog da takav dokaz nije mogla predložiti i ranije, cijeneći da još u tužbi iznosi činjenicu da je od strane tuženika onemogućena u korištenju nekretnine u cijelosti, pa s tim u vezi bila je u obvezi predložiti sve dokaze na okolnosti razloga zbog kojih na nekretninu ne može pristupiti.. Navedeni audio snimak, ukoliko bi i potvrdio da je tuženik „ izgurao„ tužiteljicu i njenog supruga iz nekretnine 6. kolovoza 2015. nije ujedno i dokaz da se takav incident doista i dogodio, a pored toga, isti treba sagledati u širem kontekstu, je li se radi o jednom incidentu ili o trajnoj zabrani pristupa, ali na što ne može dati odgovor audio snimka razgovora snimljena u kolovozu 2020.

8. Pojedinačni incident kojim se tužiteljici brani pristup nekretnini, nije odlučan u situaciji kada se tužbom traži naknada zbog korištenja u razdoblju od 2015 do 2018., već je sud o takvoj odlučnoj okolnosti zaključak izveo ocjenom svih dokaza izvedenih u postupku, a također iz istih razloga odbio na iste okolnosti saslušati svjedoka ĆU. Je li tuženik zabranio tužiteljici pristup nekretnini , je li postignut sporazum o načinu korištenja nekretnine, kao i je li između stranaka izvršena faktična d ioba suvlasničke zajednice nekretnina, sud je utvrdio ocjenom dokaza izvedenih u postupku, saslušanja stranaka i svjedoka , te je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice.

9. Isto tako sud je odbio izvesti sve dokaze predložene po strankama nakon zaključenja pripremnog ročišta, jer su predloženi protivno čl. 299. st 2 ZPP-a ( uvid u naknadno priložene pisane dokaze, pribavu daljnje dokumentacije kao i saslušanje OUR, PU, BU, ČU, ), a nema valjanih razloga zašto nisu predloženi prije zaključenja prethodnog postupka.

10. Sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka RU, ŽU, NU OURE, kao i ponovno saslušanje stranaka i svjedoka koji su već saslušani u postupku, imajući u vidu da se izvođenjem nepotrebnih dokaza postupak odugovlači, a troškovi postupka rastu , jer su i navedeni svjedoci predloženi na okolnost incidenta od 6. kolovoza od 2015. ali što nije predmet ovog postupka, već je nužno utvrditi je li tuženik i na koji način zabranio i onemogućio tužiteljicu u korištenju suvlasničkog dijela nekretnine, te je li između stranaka došlo do realne diobe suvlasništva, a o kojim činjenicama je sud odlučio na temelju ocjene svih dokaza izvedenih u postupku. Tužitelj je tijekom postupka odustao od saslušanja svjedoka AU , TU, KU, DU

11. Podneskom od 14. siječanj 2026. tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev na način pobliže opisano kao u točki I. izreke presude.

12. Imajući u vidu da je tek po provođenju dokaza građevinskim vještačenjem tužitelj mogao urediti zahtjev, odnosno da je tužitelj tužbeni zahtjev konačno uredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je dopustio preinaku tužbe.

13. Odredbom čl. 190 st. 2 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a st. 2 da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je sud dopustio takvu preinaku tužbe i riješio kao u izreci rješenja, sukladno čl. 190. st. 3 ZPP-a.

14. Sukladno odredbi čl. 10 st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

15. Ocjenom izvedenih dokaza sud ocjenjuje da je zahtjev tužiteljice osnovan (osim dijelom u odnosu na predaju u suposjed predajom ključeva na stanu na katu).

16. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova upotrebe tuđe stvari i to idealnog dijela 3/8 nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za razdoblje od 1. rujan 2015. do 1. studeni 2018. koji potražuje od tužitelja kao suvlasnika 5/8 dijela iste nekretnine, jer da suvlasnički dio tužiteljice drži u isključivom posjedu i to bez pravnog osnova, a također i zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed navedene nekretnine te zahtjev za prestanak uznemiravanja u suposjedu.

17 Činjenica suvlasništva pokretnina osobnog automobila marke Clio reg. oznake [registarska oznaka] te prikolice reg. oznake [registarska oznaka], te navodno nasilničkog i agresivnog ponašanja tuženika kako to tvrdi tužiteljica nije od odlučnog značaja za predmet ovog spora po stavu ovog suda pa stoga niti izvođenje dokaza na navedene okolnosti nije svrsishodno, osobito ne saslušanje svjedoka kako to predlaže tužiteljica.

18. Odlučno je utvrditi je li tuženik onemogućio tužiteljici suposjed nekretnine unatoč njezinom traženju , kao i je li time ostvario korist u visini tržišne vrijednosti najma suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice koje nije u mogućnosti koristiti u utuženom vremenskom razdoblju.

19. S tim u vezi , sud je izveo i dokaz očevidom i građevinskim vještačenjem radi utvrđenja visine zahtjeva koji u ovom postupku postavlja tužiteljica.

20. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i djelomično rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-2848/2015 od 20. prosinca 2016., ovaj sud utvrđuje, a što između stranaka nije sporno da je tužiteljica suvlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] površine 628 m2, obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža i dvorište uz stambenu zgradu u 3/8 idealnog dijela, a tuženik 5/8 idealnog dijela, kao i da su opisane suvlasničke dijelove stranke stekle temeljem djelomičnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca stranaka MU umrlog **.**.2015., i to temeljem Zakona i ustupa iza zakonskih nasljednika.

21. U obrazloženju djelomičnog rješenja o nasljeđivanju navodi se da nasljedničke izjave nasljednici tijekom ostavinskog postupka vezuju uz postizanje sporazuma o diobi nekretnina sukladno volji ostavitelja koji nije sastavio oporuku, ali su upoznati sa voljom da nekretninu naslijede tužiteljica i tuženik i željom ostavitelja na koji će se način podijeliti kuća. Upućeni su nasljednici da mogu osnovati služnost doživotnog stanovanja u korist VU.

22. Iz dopisa – zahtjeva za predaju u suposjed nekretnine i pokretnina od 30. lipnja 2016. predan na poštu 1. srpnja 2016. i upućen VU i tuženiku, te **.**.2018. uručen tuženiku **.**.2018. te VU **.**.2018. utvrđeno je da tužiteljica zahtijeva od tuženika i (sada pok.) VU predaju u suposjed opisanu nekretninu predajom ključeva stana u prizemlju i na katu kuće, konobe i garaže te dvorišnih ulaznih vrata kao i predaju ključeva osobnog vozila, te da se suzdrže od svakog uznemiravanja tužiteljice u suposjedu, a također i razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom.

23. Iz odgovora na dopis tuženika od 19. studeni 2018. upućen tužiteljici utvrđeno je da tuženik tvrdi kako pokretnine nisu u suvlasništvu istoga a da svoj dio nekretnine koristi više godina kao miran posjednik budući da je faktička dioba nekretnine provedena sukladno želji ranijeg vlasnika nekretnine oca stranaka, a također da je suglasan razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina.

24. Iz odgovora na dopis od **.**.2018. VU upućen tužiteljici utvrđeno je da svoj suvlasnički dio pokretnina spremna je prinijeti u vlasništvo tužiteljici dok da gornji stan i pripadajući dio dvorišta namjerava koristiti do kraja života kako je to i navedeno u rješenju javnog bilježnika a što i da je bila volja njezina pok. supruga.

25. U svom iskazu tužiteljica kao stranka navodi da kada je njihov otac preminuo unazad negdje 6 godina, da je nju i njezinu obitelj tuženik njezin brat istjerao iz kuće i to uz prijetnje, da se ne smiju pojavljivati više niti u kući niti u toj ulici. Na upit suca je li tužiteljica živjela u toj nekretnini, odgovara da nije, već da ona živi sa obitelji u stanu na drugoj adresi te da je odselila iz te nekretnine još 2005. i od tada nema niti ključeve niti od jedne prostorije u toj obiteljskoj kući. Pojašnjava da se predmetna obiteljska kuća sastoji od 2 stana, jedan u prizemlju, jedan na katu, konobe i garaže te da ključeve od svih tih prostorija ima tuženik. Postoje i ključevi od 2 portuna za ući u tu obiteljsku kuću, a koje sve drži tuženik. Navodi kako su otac i majka živjeli u toj obiteljskoj kući na gornjem katu, dakle majka živjela oduvijek, s time da je negdje 2020. slomila kuk te ju je preuzela sestra GU da se brine o njoj, a da se potom nalazi u Domu. Navodi da je majka ključeve tog gornjeg stana predala tuženiku, a to zna jer je tako izjavila na ostavinskoj raspravi, da je ona sve dala sinu. Na upit suca je li u obitelji postojao sporazum o načinu korištenja predmetne obiteljske kuće, tužiteljica odgovara da nije bilo sporazuma, odnosno da je otac govorio da će stan na katu biti njezin, a brat će dobiti stan u prizemlju s time da nije bilo govora oko konobe i garaže. Na upit suca je li navedeno predstavlja sporazum o načinu korištenja, tužiteljica odgovara da nije bilo govora čija će biti konoba i garaža pa zato smatra da nije bilo sporazuma. Na ostavinskoj raspravi sestra je svoj nasljedni dio ustupila njoj i bratu, a majka je ustupila u korist brata. Želi navesti i to da zapravo nikada nije bilo govora o tome tko će dobiti koji stan, već da se govorilo da će jedan stan ići njoj, a jedan bratu, ali ne i koji stan kome. Želi ovom tužbom da tuženik joj preda u suposjed cijelu nekretninu iz razloga jer je suvlasnica u 3/8 dijela, pa smatra da joj na takav način treba omogućiti suposjed nekretnine. Navodi da se obraćala pismenim putem preko punomoćnika odvjetnika da joj se predaju ključevi, ali odgovara nije bilo i od majke nije uopće dobila odgovor, a od brata jest, on odbija sa obrazloženjem dok se ne riješi pitanje vode i struje, također navodi i to da je to njegova očevina, i da dok je majka živa ona i obitelj tamo nemaju što tražiti. Navodi da njezina sestra može potvrditi da je bio dogovor takav da jedan stan pripadne njoj, a jedan bratu. I majka je bila također nazočna, međutim ona je dementna pa se njezin iskaz neće moći dobiti. Nije joj poznato je li supruga tuženika zna odnosno ne zna, nedavno je došla u n jezinu obitelj. Ona i ne zna s kime tuženik koristi prijepor, ne zna članove njegove obitelji. Međutim njezin suprug može posvjedočiti da su postojali dogovori. Potkrovlje da se ne koristi, nema ničega, a ne može se niti stajati, treba staviti ljestve da bi se moglo doći i pristupiti u potkrovlje. Kada joj se od strane suca predočava odgovor na dopis od 19. studeni 2018. na listu spisa 46 u kojem majka odgovara na dop is za predaju ključeva odgovara da se uopće ne sjeća da je takav dopis ikada vidjela i isti primila. Na ostavinskoj raspravi vezano uz razgovor o tome gdje će živjeti majka nakon smrti supruga, tužiteljica odgovara da je logično da brat nastavi brinuti za majku, i to zato što su ona i sestra uvijek razgovarale da onaj kome se prepusti dio da brine o majci. Nije razgovarala sa majkom o tome jer nije bila u mogućnosti budući da joj je tuženik zabranio da u kuću dolazi, te nije pristupila 7 godina. Tužiteljica se boji pristupiti u nekretninu i to iz razloga što je tuženik ranije bio nasilan i agresivan, i to prema i prvoj supruzi o čemu postoji prijava, a također je pokušao učiniti suicid. Suprug tužiteljice da je pristupio na nekretninu, i to u tijeku pokušaja etažiranja, htio da je pristupiti radi razgleda prijepora, ali mu je od strane tuženika to onemogućeno, te nije mogao niti doći u nekretninu i to u gornji stan, tražio je ključeve od tuženika ali mu isti nije htio predati.

26. U svom iskazu tuženik kao stranka navodi da je nekretnina koja je predmet ovog postupka obiteljska kuća u [adresa] a koju je sagradio njihov otac. Nije uopće u svađi sa tužiteljicom, već je ona sa njime u zavadi. Kuća da se sastoji od prizemlja, kata gdje su stanovi, zatim garaže, konobe, okućnice te potkrovlja. Pojašnjava da u stanu u prizemlju živi on, te da on osobno ima ključeve od svih prostorija, dakle stana na katu, stana u prizemlju, konobe i garaže. U stanu na katu da je živjela majka, te i ona ima ključeve od tog stana gornjeg, ona nema ključeve od njegova stana u prizemlju jer ona to ne koristi. To su ključevi koje su imali otac i majka od stana na katu. Još jedan primjerak ključeva stana na katu ima starija sestra GU. Dakle postoje 3 primjerka ključeva stana na katu. Pojašnjava da je starija sestra GU nakon smrti oca dolazila u taj stan na katu, ona je naravno dolazila obići majku i brinuti o njoj, a to je mogla i tužiteljica. Ni na koji način da ne brani tužiteljici ni verbalno ni fizički da ona koristi taj stan na katu. Međutim da joj nije predao ključeve i to iz razloga jer ključeve ona ima. Naime, njoj da je suprug tužiteljice rekao da je ključeve od gornjeg stana poštom mu poslala GU i to onda kada je u srpnju ili kolovozu 2020. pristupio na prijepor i njoj zvonio na vrata. Želi istaknuti da joj je on pozvonio na vrata kad je već bio u tom gorenjem stanu jer da želi staviti podstanara, dakle u stan je ušao prije nego je došao kod njega. Stoga da njega nije tražio ključeve jer je već bio u stanu gornjem. Oni su tada čak i razgovarali vezano uz razdvajanje struje i vode, te je rekao da je potreban potpis drugog suvlasnika da se to razdvoji, međutim iako je rekao da predaje zahtjev u ponedjeljak, te da tužiteljica isti treba potpisati, nakon toga mu se više nikada nije obratio s time u vezi, niti dao potpis. Želi reći i to da je otac oduvijek govorio da će stan na katu biti od tužiteljice, a stan u prizemlju pripasti njemu kao i garaža i konoba koji pripadaju tom stanu. To su čuli svi, i tužiteljica, GU i ĐU te mogu o tome posvjedočiti. Navodi da su otac i majka koristili i garažu i konobu također, te su imali i ključeve od tih prostorija. Prvi puta ne zna kada je dobio pisani zahtjev za predaju u suposjed pokretnina i nekretnina, ali da su doista i on i majka zaprimili i to pisani dopis. Nije mu poznato kada je odgovorio na taj dopis. Kada se tuženiku predočava na listu spisa 23, potvrđuje da je to njegov potpis, pa na daljnji upit je li bilo više takvih odgovora da se doista ne sjeća. U kući je jedno brojilo za vodu i struju, to je obiteljska kuća koju je izgradio njegov otac. Brojilo za vodu je u vrtu, a za struju u stanu na katu. A očitava ga služba koja je nadležna. Račune plaća on u potpunosti budući tamo živi, i to u potpunosti za cijelu kuću, i za struju, vodu, komunalije i slično. Posljednji put u stanu na katu bio je kada je njegova majka pala, prije Božića 2019., te kako su vrata bila zaključana iznutra majčinim ključem, iako on ima ključ morao je provaliti u stan. Nema nikakvih pretenzija prema stanu na katu jer je to stan od njegove majke . Nikada nije prijetio niti tjerao sa te nekretnine nikoga. U donjem stanu živi sa suprugom i mldb. kćeri i to od 2014. kada je otac zvao tuženika da pristupi u stan. Naime, njega je kada nije imao riješeno stambeno pitanje zvao otac da dođe u stan prizemlju, koji je tada bio samo u bloketima te je tuženik isti sredio za stanovanje u roku od 3 mj., a poslije je živio.

27. U svom iskazu svjedok VU, majka stranaka navodi da je oduvijek živjela u obiteljskoj kući koja je predmet spora i to u stanu na katu dok je u prizemlju stan i u istoj razini konoba i garaža. Konobu i garažu koristio je njezin muž, držali su vino i bačve, suprug parkirao vozilo u garaži, te su imali ognjište. U konobi su dvije prostorije bile u prvoj ognjište s namještajem, a u drugoj bačve i vino a tako je i danas. Sin ovdje tuženik došao je stanovati u stan u prizemlju na poziv njezinog supruga, te je uredio stan koji nije bio uređen, a za života govorio je da će stan u prizemlju, konoba i garaža biti od stana, a gornji stan nakon njihove smrti pripasti tužiteljici. Misli da je ona vlasnica gornjeg stana do smrti a donjega sin jer mu je to darovao otac za života. Ona je sve prepustila sinu da brine a sin je pristao doći na poziv oca urediti stan jer je živio u podstanarstvu i time razveselio oca. Ne zna je li otac prepisao gornji stan u vlasništvo tužiteljice ali ona bi trebala biti vlasnica a ne zna da li ju je tražila tužiteljica predaju ključeva gornjeg stana. U dobrim je odnosima sa OU, a ne zna zašto je njezina kći prestala dolaziti kao i OU misli da je ne pušta OU. Sve odluke prepustila je svojem mužu i rekla mu je ona napravi kako hoćeš, a stan u kojem živi koristi sama, služe se cijelom kućom, a konobu i garažu koriste zajedno. Ne javlja joj se tužiteljica, a ne zna u kakvom je odnosu sa tuženikom. Ne sjeća se da je izbio sukob na dan smrti njenog supruga, s njom tužiteljica ne razgovara, ne javlja joj se , a niti unuka koja ide u 8 razred, a niti OU ni LU. LU je razgovarao sa ocem kako će se koristi kuća i otac je htio sina u kući, te je muž rekao da će stan na katu biti njezin dok je živa, a nakon toga od OU, ako bude htjela doći. Nije ju tužiteljica tražila ključeve, a nije mijenjala brave na konobi ni garaži. Tužiteljica je po želji oca trebala dobiti gornji stan. Ne sjeća se da je dobila rješenje o nasljeđivanju, a smatra da je sin utvrđen nasljednikom, otac je htio sina u kući. Stanovi su zasebne cjeline . Ona ne može obrađivati vrt pa to sada čini tuženik.

28. U svom iskazu svjedok ŠU, suprug tužiteljice navodi i želi istaknuti činjenicu da na dan smrti oca stranaka a što je 6. kolovoz 2015. misli, došlo je do jednog sukoba njegove supruge i partnerice tuženika, te je došao u prostoriju i osobno čuo i vidio tuženika koji je prstom prijetio i izjavio da će n jih on svih ubiti da nemaju što raditi u toj ulici i da ne smiju više dolaziti u tu kuću. Naknadno je saznao da je tuženik podnio i kaznenu prijavu. Tada nije znao uopće uzrok tog sukoba a kasnije mu se sve razjasnilo da je tuženik taj koji se postavlja kao "alfa mužjak" te polaže u potpunosti pravo na nekretninu koja je predmet ovoga spora. Želi reći i to da je taj sukob došao iznenada prvi puta na taj dan, jer prije toga odnosi nisu bili poremećeni, bili su jedna skladna obitelj i ništa nije upućivalo na to da će doći do sukoba. Tuženik inzistira na tome da je izvršena nekakva faktička dioba a kako se to referira u podnescima te tvrdi da tu faktičku diobu treba poštovati. Pojašnjava da se kuća sastoji od dva stana u prizemlju i na prvom katu, dvije zasebne jedinice, zatim konoba ispod prizemlja a koja na neki način predstavlja posebnu stambenu jedinicu budući da se u istoj nalazi i kuhinja i ležaj jedino nema toalet, zatim u blizini prizemlja je garaža te dvorište u koje se ulazi i sa vozilima i pješice, dakle dva ulaza. Ova nekretnina da ima i potkrovlje koje je neuređeno nitko to ne koristi a do istoga se može doći preko terase gornjega stana ako se stave skale, to nitko ne koristi. Navodi da je u tu obitelj ušao 2003. kada je krenuo sa svojom suprugom, a oženili su se 2006. U to vrijeme roditelji da su živjeli u stanu na katu, koristili su i tu konobu. Što se tiče djece supruga je 2006. otišla živjeti u njegov stan, a do tada je na tom gornjem katu živjela sa roditeljima, tuženik je živio u svojoj kući u [adresa], tada njegovo vlasništvo iako zna da je bio i podstanar te je nakon razvoda sa ženom rješavao imovinsko pravne odnose, a kći GU živjela je u [adresa] u vlastitom stanu kući. Ono što može reći da je otac doista oduvijek govorio, a što je i on čuo da bi gornji kat trebao pripasti tužiteljici, a donji kat tuženiku. Prisjeća se da je jednom čak ponudio njima da oni urede taj donji stan koji je bio neuređen, međutim on nije htio u to ulaziti bez da se sve riješi papirnato i da imovinski odnosi budu čisti. Nije mu poznato da li je bio kakav dogovor između oca i sina vezano uz taj stan budući da je tuženik neprijeporno uredio taj stan u prizemlju i to u listopadu 2014. krenuo sa uređenjem, a negdje u prosincu misli da je uređenje završeno. On ne može iskazivati jesu li se oni međusobno nešto dogovorili, otac i sin, to mu nije poznato. Isto tako navodi da je otac bio taj koji je bio glavni, a majka se manje slušala, odnosno pojašnjava majka se nije izjašnjavala. Njegova je pretpostavka da je postojao dogovor da bi znala njegova supruga odnosno tužiteljica a i druga kćer GU. Međutim iako je otac govorio to vezano uz stan gornji i donji, dakle gornji OU a donji tuženiku, dakle nije bilo govora o konobi, garaži i dvorištu. Tu konobu za života koristili su roditelji, a budući da od 2015. ne dolazi u tu nekretninu od incidenta na dan smrti punca, ne zna tko koristi konobu. U stanu na katu nalazi se djevojačka soba njegove supruge u kojoj je krevet a držali su i zimsku robu. Od 2015. nisu pristupali uopće u taj prostor niti u ulicu, supruga se snašla i kupila novu robu, bilo je i računalo. Navodi kako zbog tih prijetnji ne dolazi uopće u tu ulicu, već je tek pristupio 1. kolovoza 2022. i to sa prijateljem. Ovo iz razloga jer su pokušali izvansudski riješiti i ostvariti diobu, da su i postigli određeni dogovor a to je da gornji stan sa dijelom zemljišta i potkrovljem pripadne OU, a da donji stan garaža i konoba pripadnu tuženiku. Oni su i pristupili sa vještakom postavio se problem legalizacije i kada je sve bilo plaćeno trebalo je pristupiti nacrtu elaborata. Međutim tuženik uvijek želi da sve bude po njegovom te je ponovno isproblematizirao i rekao da želi da se razdvoji voda i struja, zatim da je to njegova očevina i da dok je majka živa da ne smijemo pristupiti. Iako je mislio da je sve u redu, da je postignut dogovor, da će OU povući sve tužbe, da će se izrealizirati dogovor, to ga je iznenadilo. Na upit suca je li tužiteljica dolazila kod majke u tih 5 godina, da su se do 2016. nalazili kod GU, jer im je tuženik zabranio pristup, međutim u veljači 2016. kada je održano ostavinsko ročište, tuženik, GU i majka rekli su da će povući nasljedničke izjave, i nakon toga se majka i OU više nisu viđale. Na upit suca je li majka mogla zvati kćer i obrnuto, svjedok odgovara da su oni nju izolirali, te da se nisu čule niti telefonski. Ne zna da li se majka znala služiti mobitelom. Majka je bila pokretna do zadnjih godina života i normalno je izlazila. Navodi da u odnosu na posjed koliko vidi iz podnesaka koji se spominje vezano uz vozilo u garaži, bili su u suvlasništvu majka u 1/8, a tužiteljica u 2/8, za Renault Clio. To vozilo je 5 godina stajalo u garaži, a vjerojatno tuženik na to misli kada govore o suposjedu. Majka je 2020. darovala tužiteljici vozilo, a to vozilo je od 2015. do 2020. bilo u garaži. U odnosu na ključeve nekretnine pojašnjava da ima ih 6 od različitih prostorija i to jedan od konobe, jedan od garaže, po jedan od svakoga stana i po jedan od dva ulazna dvorišna vrata. Ne zna tko ima ključeve odnosno postoji li više primjeraka ključeva i tko ih ima. Supruga te 2006. nije niti imala ključeve od stana na katu, roditelji su uvijek bili u kući kada je otišla živjeti sa njime. Ključeve su tražili odnosno njegova supruga od majke usmeno a dopisom prvi puta u ljeto 2016. Naime, on smatra, odnosno supruga da sve dok nije doneseno rješenje o nasljeđivanju da se radi o suvlasništvu te da se nasljednici imaju podijeliti. Na upit suca što je majka odgovorila kada ju je OU tražila ključeve i to OU tražila ključeve od svih stambenih jedinica budući se smatrala suvlasnicom nakon smrti oca, svj. odg. da je majka bila pasivna, da je ona pred kraj bila dementna, da on ne bi želio nikoga uvrijediti ali da je majka uvijek govorila da će biti onako kako LU kaže. Nadalje svjedok navodi da u ostavinskom postupku kada je rečeno da će OU pripasti stan na katu ali da majka može do smrti živjeti u tom stanu, da su oni tada tražila odnosno OU da onda sin preuzme brigu o majci i da on ide živjeti u stan na katu, kada je već majka ustupila svoj dio tuženiku. Na upit suca tko je brinuo o majci nakon smrti supruga, svj. odg. da on to zapravo ne zna jer nije dolazio u tu nekretninu kako je naprijed naveo. Želi pojasniti da OU nije tražila izričito od majke decidirano ključeve, već da nije fer da ona nakon smrti oca da ona nema ključeve od svih prostorija, a nije mogla niti tražiti od majke kad majka nije imala ključeve od svih prostorija, već samo od gornjeg stana, pretpostavlja da je imao tuženik od ostalih. Želi reći da ako se prati tijek ostavinske rasprave da je OU nudila da neka osoba koja će brinuti za majku dakle tuženik i već mu je ustupila majka dio neka živi s njom na katu, ili da se majka preseli o prizemlje, i kako bi se ta faktička briga o majci i realizirala. Na upit suca da se briga za roditelja kao moralna obaveza može iskazati na razne načine kada postoji dogovor između djece, te na upit tko je brinuo o majci, svjedok odg. da je ideja OU bila da se svi odreknu nasljedstva u korist majke da majka ne bi ostala bez imovine i bila samo na mirovini, te navodi da je brigu o majci koliko je njemu poznato preuzela GU, a OU nije mogla brinuti o majci upravo zbog narušenih odnosa kako je naprijed iskazivao. Od GU je dobio primjerak ključeva njegovog stana u kojem i dan danas živi u [adresa] u stambenoj zgradi , jer ih je jednom dao GU iz razloga da se ne desi da ne mogu ući u stan iz određenih razloga, primjerice kada je kći oštetila ključeve pa su morali provaliti slučajno. Bez pisma bez riječi samo primjerak ključeva poštom je negdje početkom 2020. uz povratnicu stigao na njihovu adresu bez objašnjenja. Navodi da su odnosi sa GU od 2016. iz nepoznatog razloga i neobjašnjivih prekinuti i ne priča sa OU od 2016. Ključevi da su vraćeni negdje kada je majka slomila kuk pa otišla na skrb GU. Tuženik misli da je bio u stalnom radnom odnosu. Majka je imala fiksni telefon u stanu na katu a koji je povezan sa telefonom u konobi. Ne zna je li LU bio u kući 24 sata na dan. Majka je umrla **.**.2022., te nisu pristupili u nekretninu nakon toga i to zbog prijetnji tuženika pa na daljnji upit zašto ne dolazi nakon smrti majke svj. odgovara da je on sudac te da kaznene prijave sudaca se tretiraju na određeni način te ne želi prijavljivati tuženika zbog prijetnji koje su izrečene. Ne zna tko koristi stan na katu sada, a nakon smrti oca misli da stan na katu koristi tuženik sa majkom. Pretpostavlja da je majka živjela na katu gore. Supruga OU je prihvatila se nasljedstva iza smrti oca u ostavinskom postupku. Pristupili su 1. kolovoza 2020. u stan na prizemlju gdje živi tuženik, a dvorište je bilo otvoreno.

29. U svom iskazu GU, sestra tužiteljice i tuženika , kada joj se od strane suca predočava što je predmet spora navodi da je iz poziva vidjela da je sestra tužila brata i da se zato vodi ovaj postupak. Želi reći da u ostavinskom postupku koji je bio 2015. je svoj suvlasnički dio ustupila ½ sestri, a ½ bratu, dakle iza oca. Također njoj je poznato da je u ostavinskom postupku brat dobio više od sestre, međutim ne zna što se dešavalo nakon toga u njihovim međusobnim odnosima. Brat i sestra su u svađi. Navodi da ona nije u kontaktu niti sa tužiteljicom niti sa tuženikom, iz razloga jer se tužiteljica od svega odmakla a nije ni brinula o majci, a u odnosu na brata ka ko joj se nije svidjelo kako se odnosio prema majci, bilo je nekih situacija. Navodi da je o majci brinula ona. Nije joj poznato da bi itko ikada pričao odnosno roditelji o tome, da će gornji stan pripasti nekome jednom ili drugom, te ne zna da će se izvršiti dioba i kome. Međutim, točno je da je tuženik došao živjeti u prizemlje te da je taj stan uredio, a nije joj poznato da li je i što dogovorio sa ocem što će biti sa tim ulaganjima i da li je postojao nekakav dogovor. Točno je da je brat u ostavini tvrdio da je njegova i garaža i konoba i dvorište i stan u prizemlju, a također majka je potvrdila da je to točno. Majka se nije bojala tuženika. Točno je da je vratila ključeve od stana na katu poštom povratnicom negdje sredinom 2020. o čemu sudu može predočiti dokaz o dostavi ukoliko je potrebno. Naime, ona je preuzela brigu o majci kada je slomila kuk u 12. mjesecu 2019., a u siječnju 2020. je došla k njoj, te je ključeve vratila jer nije željela više imati ništa sa tim stanom. Također da je vratila i ključ od stana u [adresa] u kojem živi OU, dakle 2 ključa poslala poštom jer nije više ništa htjela imati sa njima. Konobu i garažu koristio je tuženik a prije njega roditelji. Naime, ona je te ključeve vratila tužiteljici a imala je samo ključeve od tog stana na katu. Pojašnjava da nekretnina ima prizemlje, prvi kat, neuređeno potkrovlje, garažu i konobu. Doista je bio sukob na dan smrti oca ali ne oko imovine. Samo iz pričanja je čula da su se partnerica tadašnja tuženika i njena sestra oko nečega posvađale. Njoj tuženik nije branio pristup nekretnini, a može pretpostaviti da nije ni tužiteljici. U tom stanu na katu nalaze se neke stare stvari od tužiteljice koja već ona ne koristi dugo vremena. Nema nikakvih saznanja o tome da li su se brat i sestra dogovorili i pokušali razvrgnuti suvlasničku zajednicu, u tome nije sudjelovala. Ona s ocem nije nikada pričala vezano uz diobu. Otac i majka su se dogovarali oko svega, ali u zadnje vrijeme otac je više vodio brigu. Čak 3 godine prije smrti oca tužiteljica nije dolazila u tu nekretninu, a da je sestra imala ideju da bi došla živjeti u ovu obiteljsku kuću i to u stan u prizemlju. Pitala je i nju i ovdje tuženika je li se slažu, oni da su na to pristali njoj je bilo drago da netko skrbi o majci. Međutim sestra je željela riješiti fasadu, prozore, pa je tražila od oca da prepiše cijelu kuću na nju, te je uzvratio da on ima još djece i da to on neće učiniti i od tada su odnosi narušeni. Od tada se sestra nije raspitivala o majci, niti je dolazila, a nitko joj nije branio kontakt, iako joj je javila da je slomila kuk ona se uopće nije javila ni pitala. Majka je zvala tužiteljicu ali misli da je blokirala broj. Majka je imala telefon u svom stanu i nitko joj nije branio da ga koristi. Na ostavinskoj raspravi nikog nije briga bilo gdje će živjeti majka i tko će brinuti o njoj.

30. U svom iskazu HU navodi da je na pozivu vidjela da je tužiteljica tužila tuženika i to za isplatu. Pretpostavlja da mora svjedočiti vezano uz jedan ružni događaj i prijetnje koje je upućivao tuženik i s time da želi reći da je osobno doživjela prijetnju od tuženika a koju je i prijavila policiji 2014. To je prva prijava i jedina koju je podnijela protiv tuženika iako je on znao njoj prijetiti i za vrijeme braka i u samom tijeku razvoda. Pojašnjava da je bila u braku s tuženikom od 1996. do 2012., te da je dakle tuženik njezin bivši suprug, a tužiteljica bivša šogorica. Navodi da su nju pozvali i obavijestili 2015. i to tužiteljica i njezin suprug ŠU da je umro otac stranaka MU, da se tada desio incident da je tuženik napao i nju te im je prijetio. Ne zna je li bilo fizičkog napada, ali rekli su joj verbalno. Pojašnjava kronološki da je 2012. bio razvod, 2014. ove prijetnje prema njoj od strane tuženika, a nakon čega da više ne razgovara sa tuženikom, te je on nije obavijestio o tome da je umro otac, već tužiteljica, a 2015. Da bi u obitelji vezano uz nekretninu koja je predmet ovog spora postojao kakav dogovor i to od strane oca i majke stranaka kome će i na koji način rasporediti imovinu, te je li ona tome svjedočila, svjedok odg. kako negdje 2000. kada su prodali njezinu kuću u kojoj su živjeli, da je bila neka ideja da tuženik dođe živjeti dolje u prizemlje. Ta ideja bila je od LU, međutim kako se radilo o novcima njene obitelji i majke nije na to pristala. Naime, ona nikada da nije bila dobro prihvaćena kao nevjesta od strane oca i majke stranaka, nju nikada nisu prigrlili, te nisu ostvarili odnos. Iz tog razloga da je odbila prihvatiti tu ideju da dođu živjeti u prizemlje koje je bilo neuređeno. Isto tako prisjeća se da je to trebalo urediti, misli da nije bilo ni prozora samo cigla, te je tuženik tražio da mu otac prepiše taj dio. Naime roditelji su živjeli gore i u to vrijeme koliko zna kuća je bila od MU oca stranaka, te je on odbio to prepisati na tuženika, i rekao da on ima troje djece i da dok je on živ neće ništa potpisivati. Naime, bili su on, tuženik, otac i majka kada je on to rekao pred njom. Ona da nikada nije prespavala u toj kući, osim što je dolazila u posjetu. Navodi kako iz tog razloga te 2000. se nije ušlo u uređenje prizemlja već su otišli u podstanare, potom kupili teren, izgradili kuću i živjeli do 2012., razveli se tada, a ona otišla raditi u Italiju. Njoj nije ništa poznato nakon toga kako to da je tuženik otišao živjeti u prizemlje, niti tko mu je to dozvolio, a niti kada i zašto je to uredio. Ona može pretpostaviti da si je to LU dozvolio sam, i da je to radio bez dozvole sestara. Na upit suca je li ona osobno čula da su sestre usprotivile se da LU uređuje prizemlje, odg. da nije, da ona to pretpostavlja. Upoznata je da je LU počeo uređivati prizemlje jer je 2014. došao po miješalicu, a tada je njoj i prijetio i tada je i nastala ta kaznena prijava.Na upit suca da li je i odakle joj je poznato da tuženik brani tužiteljici dolazak u nekretninu, odg. da je njoj rekla OU da ona tamo ne ide, da ju je strah, a to je zbog ovog incidenta iz 2015. a što i razumije odnosno i pretpostavlja da on to njoj brani, jer poznaje karakter od LU jer je i u njenom slučaju bilo isto tako. Nema nikakvih saznanja od 2015. nadalje tko ima ključeve od ove kuće, može govoriti o 2012. kada nije bilo uređeno. Na upit suca je li svjedoku poznato tko se brinuo o majci stranka, odg. da dok je ona bila u braku da je majka sama brinula o sebi, a da joj je rekla OU kada majka nije mogla brinuti o sebi da je o njoj brinula GU. Na upit pun. tužitelja da li je svjedoku poznato vezano uz incident 2015. što se desilo, svjedok odg. da jest, da nakon smrti MU i to možda 2 do 3 dana nakon da je njoj ispričala OU što se desilo u toj kući. Naime, bili su prisutni OU sa suprugom i LU s novom djevojkom, te ta djevojka otišla je u spavaću sobu od roditelja i OU za njom te su se fizički sukobile, a kada ih je ŠU krenuo razdvajati da je LU skočio na njih, te su tom prigodom izbacili ih iz kuće i zabranili joj dolazak. Tako joj je to ispričala OU. Misli da je taj događaj OU prijavila policiji, a ona ne zna što se dešavalo nakon prijave, a da ona nije htjela LU napakostiti. Svjedok navodi i čita dopis iz kojeg je razvidno da je policija proslijedili ODO na daljnje postupanje. Ništa nije dobila od ODO nakon toga. Poznato joj je da je OU bila u odnosima sa svojom majkom da ju je posjećivala, svo troje djece.

31. U svom iskazu svjedok EU, navodi da je upoznat da je tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika vezano uz jednu obiteljsku kuću. Nema nikakvih saznanja o tome kako su stranke stekle vlasništvo te kuće, je li to nasljeđivanje a također ne zna ništa o tome je li oko stranaka postignut odgovor o korištenju te obiteljske kuće, o tome ne može iskazivati. Njemu je poznato da je tužiteljica ušla u stan na katu te da isti uređuje, a da njen brat živi na donjem katu te kuće, odnosno misli da je prizemlje. Ne zna jesu li se stranke dogovorile oko korištenja. Navodi da mu nije poznato niti to je li netko od stranaka brani pristup nekretnini, o tome ne može iskazivati. Može reći vezano uz događaj od 6.8.2015. da je njega suprug tužiteljice s kojim je dugogodišnji prijatelj pozvao da ga preveze vozilom kako bi se obukao u prikladnu odjeću i obuću. Naime njima je preminuo otac upravo u to vrijeme. Kada je ja pristupio s vozilom doista je čuo nekakvu viku međutim ne može iskazati tko je vikao na koga jer nije mogao vidjeti, a također nije čuo niti koje se riječi izgovaraju. Njemu je samo tada rekao suprug tužiteljice da on mora ostati tu. On je tek naknadno iz pričanja istoga upoznat da je došlo do svađe po ženskoj liniji u obitelji a rekao mu je i na licu mjesta tog 6.8.2.015.: "Ovaj nam prijeti.", što je shvatio da misli na tuženika koji da je prijetio da će ih ubiti. Navodi kako se zadržao nekih 5-10 min, bio je cijelo vrijeme u vozilu i čekao ŠU. On je prvo uočio kako se ŠU spušta, a i OU te je ŠU došao do njega i tada mu je rekao za ove prijetnje tuženika i rekao je da ode ća a on je i otišao. Nije vidio da bi netko nekoga fizički dodirivao, iz te pozicije ni je ni mogao vidjeti kako mu se čini sada po sjećanju a od ljudi vidio je samo OU i njezinog supruga a misli i njihovo dijete. Ne poznaje tuženika. Na upit pun. tuženika odgovara da je on došao toga dana s vozilom Audi Q7, vlasništvo njegove firme, a bio je sam. Toga dana suprug tužiteljice došao je s vozilom koje se tamo i nalazilo, a ne zna koje marke. Na upit pun. tuženika je li svjedok vidio tamo vozilo supruga tužiteljica pun. tužitelja prigovara postavljenom pitanju jer da je svjedok već odgovorio pa na upit suda da tuženik pojasni koji je razlog da se raspravlja o markama voz ila, odgovara pun. tuženika da svjedok uopće nije bio nazočan događaju od 6.8.2015. te ne može imati niti saznanja što se tada desilo te iz tog razloga postavlja pitanja svjedoku vezano uz navedene činjenice. Na upit pun. tuženika kako je zaključio da je suprug tužiteljice došao sa svojim vozilom odgovara kako on to može znati, odnosno pojašnjava da kada ga je suprug tužiteljice zvao da mu je rekao da će supruga ostati s njegovim vozilom, a on odvesti supruga, a navodi da je danas pristupio na sud sa suprugom tužiteljice. Toga dana supruga je od ŠU krenula prema svom vozilu, a ŠU došao do njega i rekao mu da ode.Pun. tuženika ističe primjedbu na iskaz svjedoka jer da isti nije bio prisutan tog dana na tom mjestu te da se radi o prijatelju supruga tuži teljice koji ga je danas doveo na sud.

32. U svom iskazu svjedok IU, supruga tuženika, šogorica tužiteljice navodi da kada je upoznala tuženika da je bila podstanar sa svoje mlt. djece, imala psa i mačku te da su tuženik i ona željeli početi živjeti zajedno, a bilo je teško pronaći odg. stan, stoga je otac tuženika MU pozvao ih i ponudio da dođu živjeti u stan u prizemlju, a s time se složila i VU. Rekao je da urede taj stan, što su i učinili malo pomalo, te su 2014. počeli živjeti u tom stanu i to u prosincu, te su i zajedno dočekali Božić. Pojašnjava da je trebalo ukloniti stvari u tom prostoru gdje je otac tuženika držao kao skladište gume, kiselio kupus, te je i suprug tužene odnio neke stvari iz tog prostora, te su počeli živjeti u tom prostoru. Taj prostor bio je samo beton na podovima, bez pregradnih zidova, bez stakla na prozorima i sve su to oni uređivali. To su znali svi da je otac uvijek govorio da će donji stan konoba, vrt i garaža pripasti tuženiku, a gornji stan tužiteljici s time da najstarija sestra je materijalno neovisna pa njoj nije bilo namijenjeno ništa ovdje navedeno. Međutim odnosi su se zahladili jer tužiteljica nije bila zadovoljna i na roštilju te 2014. im je rečeno od strane MU, da je ona ponudila zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što je MU odbio, a od tada su se odnosi zahladili. Kada je umro otac 2015., to je bio šokantan i košmarni trenutak, čuli su udarac u 6,30 na katu, slijedila je reanimacija od strane Hitne pomoći kada je pristigla, zvali su i GU. Pokušavali su dobi ti i OU koja se nije javljala na telefon nikome, ne zna tko je do nje i kako uspio doći, te su došli sa svojim vozilom ona i suprug. Tužiteljica nije htjela ući u prostoriju gdje je bio pok. otac, iako joj je govorila da uđe, ona je nju i gurnula. Kada je došao mrtvozornik, ona se sklonila i pustila tužiteljicu sa majkom da one mogu razgovarati, a otišla je pospremati posteljinu. Međutim tužiteljica je došla za njom, vrijeđala ju, rekla je da izađe van, i ošamarila je iako se izmaknula prethodno, te je potom došao tuženik, a onda i suprug tužiteljice, međusobno je bilo vike. Uslijed svega njoj je i pozlilo, ona se i srušila. Želi reći da tuženik nikada nije zabranio tužiteljici da dolazi u ovu nekretninu, može se zakleti da on nikada to nije napravio. Želi još reći da u srpnju 2020. je suprug tužiteljice došao u stan na katu, ušao je i otključao vrata ključevima uredno i to od portuna i stana, dok je majka bila na čuvanju i brizi kod GU, jer je bila slomila kuk, a ona se nije mogla brinuti, imala je dijete u dobi od 2 godine. Tada je tuženik rekao kako je mogla doći i nuditi podstanarstvo nekome dok je majka još živa a nije bila odvojena ni struja ni voda, dovela je osobu CU. Tada se razgovaralo o tome da se odvoji struja i voda, iako je tuženik poduzeo radnje pred nadležnim tijelima to nikada nije potpisano. Na upit suca kada je otac govorio kome će što pripasti je li to ona osobno čula, odg. da ona je čula, pa na upit suca što je na to rekla tužiteljica, odg. da ona nikada nije bila nazočna da bi čula da otac to govori pred tužiteljicom, iako smatra da je morala to znati jer je to govorila i majka. Nije bila nazočna niti kada je to otac govorio pred GU, dakle nije čula da bi on to pred njom govorio. To je čula jer bi on to pričao pred njom i tuženikom. Nije joj poznata osoba EU, te navodi da nitko nije taj dan kada je umro otac došao u kuću osim tužiteljice i njenog muža, a to u sobi gdje je bilo naguravanje, bili su ona, tuženik, tužiteljica, njezin suprug, a vani na hodniku je stajao njezin sin koji se zove O. Na upit pun. tužiteljice je li u vrijeme kada je bila podstanar tuženik imao kakvu nekretninu, odg. da je bio suvlasnik sa bivšom suprugom kuće u [adresa], ali ne zna koje površine, te je kuća prodana, ne zna kada. Odgovara da je njoj GU dala do znanja da je upoznata sa time da je MU namijenio podjelu nekretnine kako je naprijed navela. Na daljnji upit pun. tužitelja odg. da taj dan kada je umro MU i bio incident nije bio nazočan nitko drugi, niti VU niti kćer L, i to L ne uopće, nije bila u kući roditelja, ali VU je bila u dnevnom boravku. Misli da su oko podne i pol ili 13 sati tužiteljica i suprug došli i to sa svojim vozilom i to Hundayi bijeli. Ne zna što se kasnije dešavalo jer je njoj pozlilo, pozvana je Hitna, napravljen je zapisnik i ona je ostala u tom donjem stanu, kao i tuženik, te njihova djeca, te ne zna gdje je poslije OU išla, a poslije su došli GU i njezin suprug. Taj dan je dala iskaz policiji, a poslije uopće više ne vezano za taj događaj. Prijavu nije podnijela radi supruga, a niti suprug nije podnio prijavu. Na daljnji upit pun. tužitelja svjedok odgovara živjela je u izvanbračnoj zajednici sa tuženikom od 2012. Na daljnji upit pun. tužitelja svj. odg. nije joj nitko rekao da ide pospremati u sobu, sama je to odlučila, nije otvarala ormare, a sa kreveta je skidala posteljinu, dizala je prekrivače. Na upit pun. tuženika odg. da je 4 godine dovodila stan i uređivala da bude pogodan za stanovanje, a u njemu su i stanovali cijelo vrijeme. Nitko im nije branio da vode radove u tom stanu. U tom trenutku nitko se nije protivio da uđu u taj stan. Na daljnji upit pun. tuženika tko koristi stan na katu, odg. tužiteljica koja je isti uredila za stanovanje, te pun. tuženika navodi kako je isto relevantno budući da dokazuje da je dogovor poštivan i realiziran. Tuženik nema sada ključ od gornjeg stana. Voda je odvojena a struja nije, već će se to učiniti kada se kuća bude etažirala. Pun. tužitelja navodi kako je tužiteljica spremna ključeve gornjeg stana predati tuženiku budući da ona stan ne svojata, te navodi da je isti samo uređen. Također, ističe kako postoje dokazi u spisu a i predloženi su svjedoci na okolnosti koji se iznose neistinito, da tužiteljica nije komunicirala sa roditeljima već je ali se distancirala od GU, a također da je svjedok CU pozvan samo kako bi bio svjedok vezano uz narušene odnose između stranaka, a ne da koristi stan kao podstanar jer se radi o imućnoj osobi koja ima kuću velike vrijednosti. Također navodi kako je u svibnju 2012. bio događaj a ne 2014. kako je to pogrešno navela svjedok, i to ne slavlje rođendana, već proslava 1.maja. Osporava da bi bio nuđen ugovor o doživotnom uzdržavanju odnosno dosmrtnom, a događaju u kući na dan smrti oca, bila je nazočna ona i majka VU u istoj sobi, on se nije obraćao tuženiku, već je samo razdvojio tužiteljicu i svjedoka, a također osporava iskaz svjedoka da tuženik nije prijetio, jer jest. Također neistinito da se navodi da su on i supruga došli zajedno vozilom, već je prvo došla supruga sa kunjadom, a potom ja. I to on oko 10 sati, a tužiteljica pola sata ranije, o čemu može dostaviti dokaz – poruke Svjedok u cijelosti ustraje kod vlastitog iskaza, s time da dozvoljava mogućnost da je druga godina kada je bio roštilj, dakle 2012.

33. U nalazu i mišljenju od 29. srpanj 2025. stalni sudski vještak Marko Agbaba a radi procjene tržišne vrijednosti (za razdoblje od rujan 2015. do studeni 2018.) najam obiteljske stambene zgrade, gospodarske zgrade - garaže i dvorišta na adresi:

[adresa] k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] utvrđuje da obiteljska stambena zgrada, gosp. zgrada garaža i dvorište jest za uređeno stanje 31.600,00 eura, te za djelomično uređeno stanje 28.300,00 eura. Vještak obrazlaže na temelju kojih propisa i elemenata je izrađen , te vrednuje opće podatke o nekretnini (samostojeća useljiva kuća (Po+P+K) sa gospodarskom zgradom – garažom, nadstrešnicom i okućnicom. U podrumu objekta su smještene konoba i spremište, a na etažama prizemlja i kata dva odvojena stana sa zasebnim ulazima. Garaža i nadstrešnica naslonjene su na zapadni dio kuće), lokaciju i mikrolokaciju (na zračnoj udaljenosti ~ 3 km istočno od centra grada [adresa] – najvećeg grada Istarske županije, koji leži na j-z području istarskog poluotoka u dobro zaštićenom zaljevu. Mikrolokacija je u okruženju obiteljskih kuća sličnih karakteristika, neposredno uz asfaltiranu lokalnu cestu u naselju Busoler) trenutno stanje, namjenu i površinu, potom utvrđivanje kakvoće procjenjivane nekretnine pomoću taksativnog nabrajanja obilježja nekretnine koje utječu na vrijednost (period od 9. 2015. god. do 11. 2018. god.), stanje prostora (u funkciji, a obzirom da se stan u prizemlju u promatranom periodu postepeno uređivao, vrednovat će se zasebno uređeno stanje i zasebno njegovo djelomično uređeno stanje (građ. II faza izvedbe), te faktor izgrađenosti, pravni status, opći vrijednosni odnosi na tržištu nekretnina, međuvremensko izjednačenje. Prilikom odabira metode procjene izabrana je poredbena metoda koja je u prvom redu primjerena za utvrđivanje vrijednosti, jer su poredbeni pokazatelji (usporedne nekretnine) bile prikladne odnosno usporedive za utvrđivanje tržišne vrijednosti najma u odnosu na položaj, vrstu i namjenu predmetne nekretnine. Uvidom u dostupne podatke (baza eNekretnine) korišteno je 6 poredbi najma stambenog prostora (Zakon definira min. 3 poredbe) koje se nalaze na bližim lokacijama, a na kojima je provedeno međuvremensko (za razdoblje od 09. 2015. do 11. 2018. god.) i interkvalitativno izjednačenje. Odstupanje međuvremenski i interkvalitativno izjednačenih cijena poredbenih nekretnina od njihovog prosjeka da je unutar prihvatljivog raspona (osim poredbi br. 3 i br. 4), što znači da se radi o podacima u uobičajenim tržišnim okolnostima pogodnima za korištenje u procjeni vrijednosti najma nekretnina . Za izračun tržišne vrijednosti najma koji se mogao ostvariti za predmetnu nekretninu u razdoblju od rujna 2015. god. do studenog 2018. korišteni su javno dostupni kvartalni indeksni nizovi Državnog zavoda za statistiku.Korekcijski faktor = (index-dan najma) / (index-dan vrednovanja) Kvartalna vrijednost najma (Vn) = vrijednost najma x korekcijski faktor x 3 mjeseca.

34. Zaključak je vještaka kako je tržišna vrijednost najma procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti dana u najam na dan vrednovanja, između voljnog najmodavca i voljnog najmoprimca, u transakciji po tržišnim uvjetima nakon prikladnog oglašavanja, pri čemu je svaka stranka postupila upućeno, razborito i bez prisile. Obzirom na lokaciju (položajna pogodnost), veličinu, stanje uređenosti te tržišne uvjete, tržišnu vrijednost najma predmetne nekretnine u razdoblju od rujna 2015. do studenog 2018. može se procijeniti na ukupan iznos: obiteljska stambena zgrada, gospodar. zgrada garaža i dvorište uređeno stanje iznos od 31.600,00 eura, a djelomično uređeno stanje iznos od 28.300,00 eura

35. Pisanim očitovanjem od 22. kolovoz 2025. stalni sudski vještak otklonio je primjedbe tuženika te ističe kako niti u zadaći, a ni na očevidu, nitko od prisutnih nije spomenuo potrebu izračunati vrijednost najma nekretnine zajedno sa stanarima, jer za takvu soluciju ne postoji uobičajeni interes potencijalnih najmoprimaca, a ni u Pravilniku o procjeni nisu predviđeni koeficijenti umanjenja vrijednosti najma zbog djelomičnog/zajedničkog korištenja prostora. Iskazane su i vrijednost najma dijelova nekretnine, pa se može ponaosob izračunati najam samo određenog funkcionalnog dijela. Poredbene nekretnine najma za predmetno razdoblje nisu evidentirane, a jedino iz sustava eNekretnine bile su dostupne poredbe iz 2025. te ih je korišteno 6 (zakon definira min. 3) iz razloga preciznijeg izračuna. Dobivene prosječne vrijednosti najma, nakon toga je međuvremenskim izjednačenjem preračunao za predmetno razdoblje od rujna 2015. do studenog 2018., a sve prema javno dostupnim kvartalnim indeksnim nizovima Državnog zavoda za statistiku, što je u skladu s Pravilnikom i što je svakome provjerljivo. Međutim, dijelom uvažava primjedbu tuženika da postoje i troškovi održavanja nekretnine, režijski i porezne obveze, pa kako je uobičajeno da najmoprimac plaća režijske troškove (struja, voda, itd.) prema osobnoj potrošnji, a najmodavac plaća porez na dohodak, te da kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30 % od ostvarene najamnine ili zakupnine (Članak 57. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak), a čl 62. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16) utvrđena je stopa poreza od 12%, a RH, Ministarstvo financija – porezna uprava, središnji ured, Zagreb 12.01.2015. izradilo je pregled stopa prireza porezu na dohodak gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 151/14) te prema lokaciji nekretnine prirez iznosi 12 %., korigira cijenu najma za uređeno stanje 28.600,00 eura, a za djelomično uređeno stanje 25.600,00 eura.

36. Pisanim očitovanjem na primjedbe tužitelja od 26. rujna 2026. stalni sudski vještak otklonio je primjedbe tužitelja i djelomično korigirao nalaz i mišljenje, te navodi kako su korisne vrijednosne površine predmetne nekretnine preuzete iz dostavljenog arhitektonskog snimka izvedenog stanja (izmjera površina koja je prethodila legalizaciji zgrade) izrađenog po SULEK d.o.o. (ZU, ovl. ing. građ.) od 15. ožujka 2022. Ukupna korisna vrijednosna površina nekretnine sa propisanim koeficijentima iznosi 285,99 m2. Iz razloga veće transparentnosti oko izbora poredbenih nekretnina dobio je izvadak kupoprodajnih cijena – najam stana i apartmana (Republika Hrvatska – Istarska županija / Grad Pula-Pola, Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, odsjek za upravljanje imovinom, 12. rujna 2025. ). Izrađeni izvadak u kojem je označen predmet procjene temelji se na sličnim poredbenim nekretninama nad kojima je provedena evaluacija i koje su locirane na bližim lokacijama. Uvidom u dostavljene podatke, izvršeno je "grubo čišćenje" poredbenih nekretnina (sveukupno 16). Crvenim kvadratom označene su eliminirane poredbe – ukupno 7 (iz slijedećeg razloga: znatno odstupanje cijene u €/m2 od prosjeka, poredbena nekretnina r.br. 6 se ponavlja pod r.br. 16 koja je zadržana zbog novijeg datuma sklapanja ugovora). Preostalih 9 poredbi su stanovi približnih površina osim poredba br. 7 i br. 8 koje su manje površine (razlog ne eliminiranja: locirane u istom cjenovnom bloku kao procjenjivana nekretnina) te je na njima izvršeno „fino čišćenje“, odnosno podvrgnute su međuvremenskom i interkvalitativnom usklađenju. Odstupanje međuvremenski i interkvalitativno izjednačenih cijena poredbenih nekretnina od njihovog prosjeka unutar je prihvatljivog raspona (osim poredbi br. 4, br. 11 i br. 14 koje su eliminirane jer imaju veće odstupanje cijene od dozvoljenih 30 %). Podaci (zaključnih 6 poredbi, duplo više od minimalnog što Zakon definira) su unutar uobičajenih tržišnih okolnosti pogodnima za korištenje u procjeni vrijednosti najma nekretnina. Analizirajući poredbene nekretnine ponaosob, mišljenja je da postignute cijene najamnine nisu pod utjecajem “osobnih ili neuobičajenih okolnosti“. Za razdoblje od rujna 2015. do studenog 2018. korišteni su kvartalni indeksni nizovi Državnog zavoda za statistiku. Uobičajeno je da najmoprimac plaća režijske troškove (struja, voda, itd.) prema osobnoj potrošnji, a najmodavac plaća porez na dohodak. Kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30 % od ostvarene najamnine ili zakupnine (Članak 57. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak). Člankom 62. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16) utvrđena je stopa poreza od 12%, a RH, Ministarstvo financija – porezna uprava, središnji ured, Zagreb 12.01.2015. god. izradilo je pregled stopa prireza porezu na dohodak gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 151/14) te prema lokaciji nekretnine prirez iznosi 12%. Nakon dobivenog izvatka poredbenih cijena najma od grada [adresa] i svega prethodno navedenog, mišljenja je da ukupna neto vrijednost najma predmetne nekretnine za razdoblje od rujna 2015. do studenog 2018. iznosi: uređeno stanje 42.700,00 eura, djelomično uređeno stanje 38.200,00 eura.

37. U usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja stalni sudski vještak Marko Agbaba, ustraje kod nalaza i mišljenja u predmetnom postupku od 28. srpnja 2025. korigiran u odnosu na primjedbe tuženika 21. kolovoza 2025. te primjedbe tužitelja od 25. rujna 2025., te u cijelosti ustraje kod nalaza od 19. studenog 2025. U odnosu na neto korisne površine prilikom procjene utvrđivao nije koeficijent istovjetan za stan, garažu, spremište i konobu, već su korišteni različiti koeficijenti ovisno o namjeni prostora, a što je sve obrazloženo u podnesku, prema Pravilniku, kao i da su dodatno korišteni koeficijenti umanjenja s obzirom na stanje uređenosti. Na daljnji upit pun. tuženika kada se navodi kako je na stranici broj 9 nalaza od 21. kolovoza 2025. u tabelarnom prikazu vrednovanje stambenog prostora u prizemlju kuće koji nije u potpunosti uređen naznačen koeficijent 1 za konobu, garažu, nadstrešnicu i stambeni prostor, da vještak pojasni kako onda nije koristio isti koeficijent vještak pojašnjava: U osnovnom nalazu su korišteni vrijednosni koeficijenti površina, a na stranici 9 su korišteni koeficijenti umanjenja vrijednosti s obzirom na uređenost prostora . Za utuženo razdoblje od 2015. do 2018. nije uspio naći adekvatne nekretnine te je da bi došao u predmetno razdoblje koristio se kvartalnim iznosima Državnog zavoda za statistiku, tražio u bazi e-nekretnine, a potom i od Grada Pule, Istarska županija, i navedene podatke nisu dostavili. Upravo baza e-nekretnine i Grad Pula podatke dobiva od Porezne uprave .Podaci za kuće nisu evidentirani. U osnovnom nalazu za izračun korisne površine koristio je koeficijente prema Pravilniku prilog 1, nakon toga dodatno koeficijente umanjenja obzirom na stanje uređenosti prostora. Dakle dva puta je umanjeno. Primjerice kada se u dopunskom nalazu navodi za gospodarsku zgradu i garažu površine 10,27 m2, to znači da je umanjeno u odnosu na stvarno stanje od 16,78 m2 kako je to naznačeno na stranici 7 osnovnog nalaza i mišljenja – list spisa 672. Koristio je koef. koji su propisani Pravilnikom a koji su i prikazani u nalazu u tabelarnom prikazu.

38. U postupku je sporno ima li tužiteljica pravo zahtijevati od tuženika predaju u suposjed cijele nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi obiteljska kuća kada tvrdi da je tuženik u isključivom posjedu nekretnine, te da tužiteljici onemogućava suposjed još od kolovoza 2015., kao ima li s tim u vezi tužiteljica pravo na isplatu naknade od tuženika s naslova upotrebe tuđe stvari za razdoblje od rujan 2015. do studeni 2018. sukladno odredbi čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO, odnosno čl. 164 i čl. 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV-a).

39. Odredbom čl. 1120 ZOO-a propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

40. Odredbom čl. 165. st 1 ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

41. Kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV-a, ali samo u slučaju kada tužitelj uz plaćanje postignute koristi, tužbenim zahtjevom traži i predaju nekretnine ili stvari u posjed (stajalište Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009.). Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje.

42. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

43. Nadalje prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a prema stavku 4. istog članka, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu. Prema stavku 5. istog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

44. U odnosu na zahtjev tužiteljice kao suvlasnice neposjednice predmetne nekretnine da joj tuženik kao suvlasnik i navodno isključivi posjednik predmetne nekretnine istu preda u suposjed, a uvažavajući stav suda drugog stupnja da u vrijeme iskazivanja volje pravnog prednika stranaka MU nije bio ispunjen osnovni uvjet za razvrgnuće, a to je da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine (čl. 47. st. 1. ZV-a), a ocjenom iskaza tužiteljice i tuženika kao stranaka te svjedoka VU, ŠU i GU, iz kojih ovaj sud utvrđuje da je prednik stranaka otac tužiteljice i tuženika MU prije smrti izrazio volju da želi izvršiti diobu predmetne nekretnine. na način da svakom od suvlasnika pripadne točno određeni dio nekretnine, ali da samo suvlasnici mogu sporazumno odrediti način razvrgnuća u granicama mogućega i dopuštenoga, kako to propisuje odredba čl. 49. st.1. ZV-a, ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica dokazala kako je onemogućena u suposjedovanju predmetne nekretnine, i to od strane tuženika, koji, od 2015 do 2018 isključivo koristi točno određeni dio nekretnine koji ne želi predati u suposjed tužiteljici kao suvlasnici, te je zahtjev tužiteljice na predaju u suposjed i isplatu naknade zbog korištenja suvlasničkog dijela nekretnine, valjalo usvojiti u cijelosti.

45. Naime, nema spora o tome da se tuženik kao suvlasnik ponaša u skladu sa željom i voljom oca MU, te upravo koristi taj točno određeni faktični dio nekretnine - donji kat kuće, dvorište i garažu, ali za što nikada nije dobio suglasnost drugog suvlasnika ovdje tužiteljice, a osobito ne u utuženom vremenskom razdoblju.

46. Iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi da su otac i majka živjeli u toj obiteljskoj kući na gornjem katu, a tuženik u stanu u prizemlju , te da je: "otac govorio da će stan na katu biti njezin, a brat će dobiti stan u prizemlju, s time da nije bilo govora oko konobe i garaže", dok iz iskaza tuženika kao stranke proizlazi da živi u prizemlju , a da je u stanu na katu živjela majka te da je: "otac oduvijek govorio da će stan na katu biti od tužiteljice, a stan u prizemlju pripasti njemu, kao garaža i konoba koji pripadaju tom stanu.", kao i da u stanu u prizemlju kojeg da je u potpunosti uredio živi od 2014. kada je otac i zvao tuženika da pristupi u stan.

47. Iz iskaza svjedoka VU, majke stranaka, proizlazi da je tuženik došao živjeti u stan u prizemlje, koji nije bio uređen, te da je otac za života govorio da će stan u prizemlju, konoba i garaža biti od tuženika, a gornji stan nakon njegove smrti pripasti tužiteljici", a također da je ona sve odluke prepustila svojem mužu, s time da je otac uvijek htio sina u kući. Isto tako iz iskaza svjedoka ŠU supruga tužiteljice, proizlazi kako je on osobno čuo da je otac oduvijek govorio da bi gornji kat trebao pripasti tužiteljici, a donji kat tuženiku, kao i da je tuženik stan uredio i počeo živjeti još u prosincu 2014., pri čemu ističe da nije bilo govora o konobi, garaži i dvorištu, a da je majka uvijek govorila da će biti onako kako kaže A len.

48. Sve naprijed navedeno, nije odlučno jer u vrijeme iskazivanja volje pravnog prednika stranaka nije bio ispunjen osnovni uvjet za razvrgnuće, a to je da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, te suvlasnička zajednica nikada nije razvrgnuta niti sporazumom niti odlukom suda o načinu izvršavanja suvlasničkih ovlasti, a niti usmenim sporazumom na koji se poziva tuženik.

49. U tom smislu i iskaz GU, sestre tužitelja kada navodi da je majka u ostavinskom postupku potvrdila da tuženiku pripada stan u prizemlju, garaža, konoba i dvorište, da je tuženik došao živjeti u prizemlje i uredio stan, te koristio konobu i garažu a prije njega roditelji, te da su se otac i majka dogovarali oko svega, ali otac u zadnje vrijeme više vodio brigu, nije odlučan, jer tuženik nije dokazao da bi stranke kao suvlasnici nekretnine ikada postigle pisani ili usmeni sporazum o načinu razvrgnuća nekretnine.

50. Iz iskaza tužiteljice, tuženika, VU, ŠU i GU, a koji iskazi su u tom dijelu suglasni, ovaj sud utvrđuje da je doista tuženik na prijedlog oca stranaka MU, ranijeg vlasnika nekretnine stupio u posjed stana u prizemlju na način da je isti uredio vlastitim sredstvima za stanovanje, te da od 2014. pa nadalje živi u stanu u prizemlju, te koristi konobu, garažu i dvorište.

51. Iz naprijed navedenog proizlazi da tuženik od 2014. pa do danas upravo na navedeni način koristi točno određeni dio nekretnine, bez suglasnosti tužiteljice, te joj time onemogućava pravo na suposjed iste, slijedom čega tužiteljica kao suvlasnik ima pravo tražiti da joj se nekretnina preda u suposjed, jer tuženik faktički koristi točno određeni dio nekretnine bez njezine suglasnosti.

52. Sud ne prihvaća dio iskaza svjedoka ŠU da nije bilo govora o diobi konobe, garaže i dvorišta, već iskaze tužiteljice i njezina supruga sud ocjenjuje usmjerenim na uspjeh tužiteljice u sporu, ali navedeno nije od odlučnog značaja u ovom postupku, pored činjenice da takav sporazum između suvlasnika nije postignut niti u usmenom a niti pisanom obliku. Činjenica jest da je prednik stranaka i isključivi vlasnik nekretnine iskazivao svoju volju o načinu nasljeđivanja svoje imovine ali kako s tim u vezi nije zaključen niti usmeni a niti pismeni pravni posao za života, to je za zaključiti kako između stranaka nikada nije provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice.

53. Naime, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-2848/2015 od 20. prosinca 2016. na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano je suvlasništvo stranaka, pa dakle, proizlazi da nikada nije izvršena faktički dioba nekretnine na način da tuženik posjeduje točno određeni realni dio nekretnine, i tužiteljica osnovano zahtijeva predaju u suposjed nekretnine, pa tako i realnog dijela koji isključivo posjeduje tuženik. Stoga je zahtjev pobliže opisan kao u točki II. izreke presude valjalo usvojiti.

54. Iskaz svjedoka LUR ovaj sud nije osobito cijenio budući da joj nije poznato ništa o tome kada i na koji način je tuženik otišao živjeti u prizemlje, uz čiju dozvolu, a niti kada i zašto je to uredio, a koje su odlučne i relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prijetnje koje spominje svjedok za vrijeme trajanja braka i u tijeku razvoda od strane tuženika upućene tom svjedoku nisu relevantne za presuđenje, kao niti incident iz 2015. o kojem saznanja ima isključivo iz pričanja tužiteljice. Isto tako, svjedok nema niti saznanja o tome tko ima ključeve predmetne nekretnine a što su isključivo relevantne činjenice za utvrditi u ovom postupku.

55. Iskaz svjedoka EU koji se odnosi na incident od 6. kolovoza 2015. također nije odlučan, jer svjedok nema saznanja o tome je li i na koji način dioba suvlasništva izvršena, kao niti iskaz svjedoka IU o načinu korištenja nekretnine, iz istih naprijed navedenih razloga. Svjedok ne zna kako su stranke stekle vlasništvo te kuće, je li to nasljeđivanje a također ne zna ništa o tome je li između stranaka postignut odgovor o korištenju te obiteljske kuće, a o prijetnjama koje spominje zna iz pričanja supruga tužiteljice, te se ne temelji na neposrednom opažanju svjedoka. Pored toga, iako navodi da je u kolovozu kada je otac stranaka preminuo, čuo neku viku, nije mu poznato tko je točno vikao, nije vidio niti fizičke sukobe između stranaka ili njihovih supružnika, pa dakle, iako se može prihvatiti da je bio prisutan 6. kolovoza 2015. kada je u vozilu čekao supruga tužiteljice, nit navedeni svjedok ne može detaljno iskazivati o zabranama ili incidentu koji se u kući odvijao toga dana. Stoga je po ocjeni ovog suda, iskaz tog svjedoka neodlučan za presuđenje.

56. U odnosu pak na zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda ključeve stana na katu iz iskaza svjedoka GU čijem iskazu sud poklanja vjeru proizlazi da je ključeve od stana na katu poštom sa povratnicom poslala tužiteljici negdje sredinom 2020., kao i ključ od stana u [adresa], dakle 2 ključa poslala poštom.

57. Sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka ŠU u dijelu u kojem navodi da je uz povratnicu na kućnu adresu zaprimio samo jedan primjerak ključeva i to od stana u [adresa] koji im je poslala GU, jer je njegov iskaz u tom dijelu u suprotnosti s iskazom svjedoka GU koji je sud ocijenio istinitim. Navedeno potvrđuje iskaz svjedoka ŠU da je "u kolovozu 2022." pristupio u stan na katu radi pokušaja realizacije diobe, dakle proizlazi da je ključ od stana na katu imao, i još uvijek ima, a što potvrđuje i tuženik u svom iskazu kada navodi da je "u srpnju ili kolovozu 2020." suprug tužiteljice pristupio na prijepor i rekao mu da je ključeve gornjeg stana poštom mu poslala GU.

58. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tužiteljica u posjedu ključeva od stana na katu, kao i da tuženik ne brani tužiteljici pristup u stan na katu upravo iz razloga jer ne polaže nikakva vlasnička prava na navedeni stan , a i koja okolnost je tijekom postupka postala nesporna, da je tužiteljica ( nakon 2018 ) stupila u posjed tog dijela nekretnine.

59. Navedeno potvrđuje i odgovor na dopis tuženika od 19. studeni 2018. te odgovor na dopis VU od 19. studeni 2018. iz kojeg proizlazi da se tuženik smatra mirnim posjednikom stana u prizemlju, odnosno da je majka stranaka stan na katu koristila do smrti, a sve u skladu sa voljom oca stranaka MU.

60. Stoga, ocjena je ovog suda da je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed u točki II. petita tužbe nije osnovan samo u dijelu kojim traži predaju ključeva od stana na katu kuće s lođom te otvorenim vanjskim stubištem , jer ključeve od stana na katu ima, slijedom čega je valjalo samo u tom dijelu zahtjev odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude.

61. Iz svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja da između stranaka nije došlo do sporazuma oko diobe nekretnine, te da je tuženik nepošteni posjednik točno određenog dijela nekretnine u utuženom razdoblju, jer suglasnost drugog suvlasnika za posjedovanje točno određenog realnog dijela nije dobio, osnovano tužiteljica zahtijeva isplatu korist koju je tuženik ostvario za razdoblje od rujan 2015. do studeni 2018. u iznosu od 16.006,18 eura, jer točno određeni dio nekretnine tuženik posjeduje bez valjane pravne osnove .

62. Pri tome tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini tržišne cijene najma za uređenu nekretninu, sve prema nalazu i mišljenju vještaka, jer je i sam tuženik u svom iskazu naveo da je taj dio nekretnine bio podoban za stanovanje i uređen još krajem 2014., pa stoga neosnovano ističe da bi se radilo o neuređenoj nekretnini, jer tako ne proizlazi niti iz iskaza tuženika, a niti iz iskaza IU, koja potvrđuje da su u stanu počeli živjeti u prosincu 2014, pa je za zaključiti kako je isti bio podoban za stanovanje, te tužiteljici pripada pravo na potpunu naknadu za uređenu nekretninu.

63. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže opisan kao u točki I. i II izreke presude valjalo usvojiti, odnosno dijelom odbiti, sve pobliže opisano kao u točki III. izreke presude.

64. Tužiteljici je temeljem odredbe čl. 154. stavak 5. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u sporu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na ročište od 6. rujna 2019., 7. listopada 2019., 17. veljače 2022., 13. listopada 2022. i 24. studeni 2022., 24. listopada 2024., 10. prosinca 2024.,11. travanj 2025.,14. studeni 2025 i 16. siječanj 20205. u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 4. lipnja 2019. i 27. travnja 2022. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t. 2 Tarife), trošak sastava podneska od 15. travanj 2025., 12. kolovoz 2025., u iznosu od 500,00 eura svaki ( Tbr. 8 toč. 1 Tarife) , te trošak sastava podneska od 10. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura ( Tbr 8. toč. 3 Tarife) , trošak satava žalbe u iznosu od 625,00 eura ( Tbr 10. toč. 1 Tarife)., sve uvećano za pdv 25 %, (1.806,25 eura ), uvećano za trošak jednog svjedoka 56,06 eura, trošak vještačenja 1.034,56 eura , trošak sudske pristojbe na presudu i žalbu 301,80 eura svako odnosno sveukupno parnični trošak u iznosu od 10.725,47 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki IV. izreke presude.

65. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu kao previsoko postavljen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbijen, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki V. izreke presude.

U Rijeci 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika