REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-125/24-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026., u nazočnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"I)Utvrđuje se da kupoprodajni ugovor od 2. siječnja 1969. kojeg su sklopili EŽ i LŽ kao prodavatelji i ŽŽ mlađi kao kupac ne proizvodi pravne učinke (nema pravnog učinka) i da je riječ o prividnom ugovoru kojim se vlasništvo nekretnine ukupne površine 704 m2 i to:

- kat. čest. br. [katastarska čestica] koju u naravi čini vrt Kal u Belavić selu površine 117 m2 i

- kat. čest. br. [katastarska čestica] Belavići površine 587 m2, koju u naravi čini dvorište površine 314 m2, spremište površine 111 m2, zgrada mješovite uporabe, Belavići, Belavići 46 površine 137 m2 i nadstrešnica površine 25 m2,

upisane kod Općinskog suda u Karlovcu, glavnoj knjizi (katastarskoj općini) Donji Zvečaj (307521), zk. ulošku [broj ZK uloška], prenosi na tužitelja kao pravnog sljednika iza pokojnog JŽ.

II)Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude izda ispravu na temelju koje se tužitelj može upisati kao vlasnik nekretnine opisane u točki I. izreke ove presude, a u protivnom će izjavu tuženice zamijeniti ova presuda. III)Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude naknadi tužitelju troškove ovoga postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na dosuđene troškove koje se obračunavaju po referentnoj vrijednosti propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena."

II.Nalaže se tužitelju ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženoj ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznom kamatom od 20. veljače 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nećak pokojnog ŽŽ iz [adresa]., (tužiteljev pokojni otac JŽ i pokojni ŽŽ bili su braća), koji je pisanom oporukom od 19. kolovoza 2011. raspolagao u korist tuženice, a na temelju koje je tuženica stekla nekretninu ukupne površine 704 m2 i to: kat. čest. br. [katastarska čestica] koju u naravi čini vrt Kal u Belavić selu površine 117 m2 i kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 587 m2, koju u naravi čini dvorište površine 314 m2, spremište površine 111 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 137 m2 i nadstrešnica površine 25 m2, upisanu kod Općinskog suda u Karlovcu, glavna knjiga (katastarska općina) Donji Zvečaj (307521), zk. uložak [broj ZK uloška] (dalje u tekstu: Nekretnina). Tužiteljev pokojni otac JŽ je po odlasku iz Republike Hrvatske (1964. ili 1965.) bio izravno zainteresiran za kupnju obiteljske kuće opisane pod točkom 1) ove tužbe jer su u njoj ostali živjeti njegov otac ŽŽ (tužiteljev djed i stric imali su isto ime i prezime) i majka ĆŽ (rođeno Đ), koji su vodili brigu o tužitelju koji je u to vrijeme bio maloljetnik te također živio u toj kući. Vlasnici Nekretnine bili su tužiteljev tetak i tetka EŽ i LŽ, koji su po odlasku iz Republike Hrvatske Nekretninu ostavili na korištenje tužiteljevom djedu ŽŽ, a u konačnici je prodali tužiteljevom ocu JŽ usmenom pogodbom. Međutim, budući da je tužiteljev pokojni otac JŽ izbjegavao povratak u Republiku Hrvatsku za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine zbog političkih razloga, radi prijenosa vlasništva Nekretnine s tužiteljevog tetka i tetke PŽ i LŽ, kupoprodajni ugovor s vlasnicima Nekretnine sklopio je 2. siječnja 1969. tužiteljev stric ŽŽ, koji se potom upisao kao njezin vlasnik. Tužiteljev stric ŽŽ umro je 24. rujna 2011., a neposredno prije smrti (19. kolovoza 2011.) sastavio je pisanu oporuku uz nazočnosti dva svjedoka, na temelju koje oporuke je tuženica upisana kao vlasnica nekretnine. Slijedom navedenoga, tužitelj tvrdi kako je kupoprodajni ugovor od 2. siječnja 1969. prividan (simuliran) ugovor sklopljen isključivo s ciljem da se Nekretnina može prenijeti s tužiteljevog tetka i tetke PŽ i LŽ na obitelj ŽŽ, a sve s obzirom na to da tužiteljev pokojni otac JŽ nije bio politički podoban za stjecanje vlasništva nad Nekretninom. Ali, kako su se odnosi unutar obitelji (prvenstveno između tužiteljevog oca i strica) naknadno poremetili i da se nikada nisu popravili pa tako niti u razdoblju od povratka tužiteljevog oca u Republiku Hrvatsku 1991. pa do njegove smrti 1996., ostalo je neizmijenjeno zemljišnoknjižno stanje prema kojem je kao vlasnik Nekretnine upisan tužiteljev pokojni stric ŽŽ. Na temelju takvog zemljišnoknjižnog stanja i činjenice da u oporuci iza tužiteljevog pokojnog strica ŽŽ nisu specificirane stvari koje tužiteljev stric ostavlja tuženici (tužiteljev pokojni stric je u oporuci samo paušalno napisao „… ostavljam poslije svoje smrti sve svoje pokretnine i nekretnine koje su u mom vlasništvu ZŽ, [adresa], rođena **.**.1968. 1508968368807.“), tuženica je oporukom stekla Nekretninu, iako Nekretnina nije bila u vlasništvu tužiteljevog pokojnog strica kao oporučitelja. Naime, tuženica je vlasništvo nad Nekretninom upisala na temelju dopunskog rješenja o nasljeđivanju O-1402/2020 od 21.8.2020. i rješenja o dopuni od 23.12.2020., odnosno, tuženica je znala da sporna Nekretnina ne pripada oporučitelju ŽŽ, ali je (tek) nakon osam godina zatražila da se uknjiži kao vlasnica sporne Nekretnine, iskoristivši okolnost što u oporuci piše „ostavljam poslije svoje smrti sve svoje pokretnine i nekretnine“, bez njihove specifikacije. Ono što je pritom bitno jest to da je tuženica znala za sve ranije navedene činjenice i okolnosti u vezi sa stjecanjem i vlasništvom sporne Nekretnine s obzirom na to da je sudjelovala u ostavinskom predmetu iza pokojnog ŽŽ (Josip) Frketića koji se vodi(o) pred javnim bilježnikom Snježanom Plavetić iz Karlovca, kao sudskom povjereniku pod poslovnim brojem O-2002/11-12, UPP/OS-231/11-12, tako da ne može uzeti kao treća (savjesna) osoba koja je u povjerenju pribavila pravo vlasništva nekretnine. Imajući u vidu navedeno, tužitelj tvrdi da je Kupoprodajni ugovor od 2. siječnja 1969. prividan pravni posao prema odredbi paragrafa 916. bivšeg OGZ-a, kao i prema članku 285. stavku 1. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima, odnosno prema odredbi članka 66. stavka 1. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima, i da taj ugovor prikriva prodaju Nekretnine pokojnom tužiteljevom pokojnom ocu NŽ, a posredno tužitelju s obzirom na to da tužiteljev pokojni otac nije imao druge djece. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu radi utvrđenja da kupoprodajni ugovor od 2. siječnja 1969. kojeg su sklopili EŽ i LŽ kao prodavatelji i ŽŽ kao kupac ne proizvodi pravne učinke (nema pravnog učinka) i da je riječ o prividnom ugovoru kojim se vlasništvo nekretnine ukupne površine 704 m2 i i to: kat. čest. br. [katastarska čestica] koju u naravi čini vrt Kal u Belavić selu površine 117 m2 i kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 587 m2, koju u naravi čini dvorište površine 314 m2, spremište površine 111 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 137 m2 i nadstrešnica površine 25 m2, upisane kod Općinskog suda u Karlovcu, glavnoj knjizi (katastarskoj općini) Donji Zvečaj (307521), zk. ulošku [broj ZK uloška], prenosi na tužitelja kao pravnog sljednika iza pokojnog JŽ.

2.U odgovoru na tužbu tuženik prije svega prigovara vrijednosti predmeta spora jer se radi o nekretnini koja je vrijedna 80.000,00 eura jer smatra da je iluzorno da je vrijednost nekretnine 1.500,00 EUR. Pok. JŽ nikada nije kupio bilo kakve nekretnine od pok. PŽ i LŽ. Tuženoj nije poznato da bi pok. JŽ izbjegavao povratak u RH, no mogao je sklopiti kupoprodajni ugovor s PŽ i LŽ kao što ga je isklopio pok. ŽŽ koji ugovor je i proveden u zemljišnim knjigama, te je platio porez na nekretninu. Poriče se da bi ugovor od 02.01.1969. bio prividan, simuliran ugovor. Tužitelj navodi da je otac bio u RH 1991. pa do smrti 1996. pa je vidljivo da nikada pok. JŽ nije podnosio bilo kakvu tužbu protiv pok. ŽŽ jer mu je dobro bilo poznato da je nekretnine kupio i platio pok. ŽŽ. Priznaje se da je tužena nekretnine stekla oporukom i sebe uknjižila u zemljišnim knjigama. Tužena stavlja prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na vođenje ovog postupka, kao i pasivne legitimacije obzirom na činjenicu da je nekretninu stekla oporukom, da je pok. ŽŽ bio knjižni vlasnik te povjerenjem u zemljišne knjige sam stekla pravo vlasništva. Tužitelj je već i ranije vodio postupak da nekretnine koje su predmet ovog postupka predstavljaju ostavinsku imovinu pok. CŽ pa predlažem da se na ovaj spis priklopi spis br. P-1274/05, izvrši uvid u provedene dokaze iz tog spisa, pročita iskaz pok. ŽŽ, te iskaz VŽ, potvrda o zaradi pok. JŽ od 30.01.2006.g., kanadsku imigracionu kartu, broj 2711049 iz koje je vidljivo da je pok. JŽ iz [adresa] došao u Kanadski imigracioni centar 17.09.1968. Godine 1969. je primao socijalnu pomoć. Pok. JŽ je primao socijalnu pomoć i kasnije. Dakle, pok. JŽ nije imao otkuda kupiti nekretnine te u to vrijeme 3.000,00 kanadskih dolara bio je i dosta visoki iznos pogotovo u bivšoj Jugoslaviji gdje je dolar vrijedio. Tužena predlaže da se na ovaj spis priklopi i spis broj O-1307/98 gdje se nalazi oporuka pok. CŽ, a kojom svoje nekretnine ostavlja bratu ŽŽ. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže tužbu odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmete ovog suda O- 1570/2022 i P-1274/05, rodni list za ĐŽ, smrtni list za ŽŽ, izjavu KŽ i OŽ od 14. rujna 2005. godine, kupoprodajni ugovor na listu 11-12 spisa, kupoprodajni ugovor na listu 21-23 spisa, izjavu VŽ na listu 36 spisa, dopis Socijalne službe Toronto i ostalu dokumentaciju na listu 37- 40 spisa, fotografije na listu 47-52 spisa, saslušao stranke, saslušao svjedoke TŽ, RŽ i MŽ. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravnu ocjenu spora, radi ekonomičnosti postupka, očevid nije proveden, kao ni daljnji dokazi.

4. Neosnovano tužena prigovora prenisko označenoj vrijednost predmeta spora od 1.500,00 EUR navodeći da se radi o nekretnini koja je vrijedna 80.000,00 EUR. Kod utvrđenja vrijednosti predmeta spora, u parničnom postupcima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kao što je to kod utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora, vrijednost predmeta spora ne mora odgovarati vrijednosti nekretnine koja je predmet ugovora niti biti jednaka kupoprodajnoj cijeni naznačenoj u ugovoru.

5. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

6. Obzirom na zahtjev radi utvrđenja da je prividan kupoprodajni ugovor od 2. siječnja 1969. i da stoga ne proizvodi pravne učinke mjerodavne su odredbe Austrijskog Općeg građanskog zakonika iz 1911. (u daljnjem tekstu: OGZ) koji se tada primjenjivao (obzirom je Zakon o obveznim odnosima donesen tek 1978.).

7. Prema pravnim pravilima građanskog prava, paragrafa 916. OGZ, ništav je pravni posao što su ga stranke prividno ugovorile. Ali ako taj prividni ugovor krije u sebi jedan drugi pravni posao, što su ga stranke uistinu htjele, onda se narav i valjanost tog prividnog ugovora mora presuditi prema ovom drugom pravnom poslu.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je prividan kupoprodajni ugovor od 2. siječnja 1969. i da stoga ne proizvodi pravne učinke koji je sklopljen između LŽ i PŽ kao prodavatelja, te ŽŽ, strica tužitelja, kao kupca. Naime, tužitelj tvrdi da je njegov otac JŽ stvarno sklopio usmeni ugovor sa stricem tužitelja ŽŽ da će ŽŽ prividno kupiti nekretninu od LŽ i PŽ, dok će stvarni vlasnik biti JŽ, otac tužitelja, a sve obzirom na okolnost da JŽ u to vrijeme nije bio politički podoban za stjecanje vlasništva nekretnine.

9. Predmet kupoprodajnog ugovora od 2. siječnja 1969. je više nekretnina, a među njima i predmetna nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju su tada sačinjavale kat. čest. br. [katastarska čestica] koju u naravi čini vrt Kal u Belavić selu površine 117 m2 i kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 587 m2, koju u naravi čini dvorište površine 314 m2, spremište površine 111 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 137 m2 i nadstrešnica površine 25 m2.

10. Prema sadašnjem zemljišnoknjižnom stanju nekretnine (strana 60-61 spisa) radi se o nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 1000 m2 (dvorište od 727 m2, nadstrešnica od 25 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] od 137 m2, spremište od 111 m2, ukupno 1000 m2) uknjižena na ime i vlasništvo tužene ZŽ. U naravi radi se o nekretnini u [adresa], prikazanoj na fotografijama na strani 47 do 52 spisa.

11. Tužitelj ĐŽ sin je JŽ, dok je ŽŽ naslijedila tužena ZŽ temeljem oporuke, što je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj O-1114/19-3 od 8. siječnja 2020. time da je na predmetnoj nekretnini proglašena oporučnom nasljednicom rješenjem Općinskog suda u Karlovcu o naknadno pronađenoj imovini poslovni broj O-1402/2020 od 21. kolovoza 2020. Navedena rješenja o nasljeđivanju donesena su nakon što je postala pravomoćna presuda poslovni broj P-1446/12-63 od 19. travnja 2016. kojom je odbijen tužbeni zahtjev zakonske nasljednice BŽ radi utvrđenja da nije valjana pisana oporuka ostavitelja kojom je ostavitelj raspolagao svojom imovinom za korist oporučne nasljednice ZŽ. Drugi nasljednik koji je iz ostavine iza pok.ŽŽ bio upućen na parnicu, TŽ, nije podnio tužbu protiv ostalih nasljednika radi utvrđenja da je ostavitelj ŽŽ svojom imovinom raspolagao usmenom oporukom od 14. rujna 2011. za korist oporučnog nasljednika TŽ koje nekretnine su obuhvaćene usmenom oporukom.

12. Iz kupoprodajnog ugovora od 2. siječnja 1969. vidljivo je da su ugovorne strane LŽ i EŽ kao prodavatelji, s jedne strane, i ŽŽ, mlađi, kao kupac, s druge strane.

13. Tužitelj u ovom postupku nije tužbom obuhvatio drugu ugovornu stranu iz pravnog posla, odnosno prodavatelje, LŽ i PŽ.

14. Kako je već navedeno prividan (simulirani ili fiktivan) ugovor je ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volje stranaka da se taj ugovor izvrši, nego je nastao suglasnošću volje stranaka da se stvori samo privid (fikcija) o sklapanju ugovora.

15. Dakle, kada stranke sklapaju prividan ugovor bez namjere (volje) da sklope prividan ugovor, one sklapanjem tog ugovora mogu prikriti neki drugi ugovor koji će biti valjan ako za njegovo sklapanje postoji njihova volja i ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

16. Stoga, simulirani ugovor može prikriti samo ugovor za čije je sklapanje postignuta volja ugovornih strana tog ugovora, a ne i ugovor za čije je sklapanje potrebna volja treće osobe, koja ujedno nije ugovorna strana prividnog ugovora.

U konkretnoj slučaju tužitelj (kao nasljednik treće osobe koja nije ugovorna strana prividnog ugovora) tvrdi da bi da bi prividan ugovor između dvije ugovorne strane mogao prikriti ugovor u kojem bi se kao ugovorna strana pojavila treća osoba.

17. U takvoj procesnoj situaciji kada bi se i prihvatila aktivna legitimacija tužitelja da kao nasljednik treće osobe traži utvrđenje prividnosti ugovora u kojem njegov prednik nije ugovorna strana, onda je, na pasivnoj strani, u svakom slučaju tužbom trebao obuhvatiti drugu ugovornu stranu. Obzirom tužitelj nije tužbom obuhvatio prodavatelje iz predmetnog kupoprodajnog ugovora od **.**.1969. (LŽ i PŽ, odnosno njihove nasljednike), to već iz tog razloga nije osnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je predmetni ugovor prividan i da ne proizvodi pravne učinke.

18. Tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ugovor prividan i da ne proizvodi pravne učinke, kao i obveznopravni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnine nisu osnovani i zbog okolnosti da tužitelj nije dokazao postojanje usmenog ugovora između oca tužitelja JŽ i strica tužitelja ŽŽ da će JŽ biti stvarni vlasnik nekretnine koju će samo formalno kupiti i uknjižiti na svoje ime i vlasništvo ŽŽ.

19. Tužitelj u ovom postupku nije niti tvrdio da je njegov prednik, JŽ sklopio pismeni kupoprodajni ugovor s prodavateljima.

20. Tužitelj nije tvrdio niti dokazao da je JŽ sklopio bilo kakvu pisanu ispravu s ŽŽ o tome da ŽŽ formalno, a JŽ stvarno kupuje predmetnu nekretninu.

21. Tužitelj nije dokazao da je JŽ dao ili uplatio ŽŽ iznos od 3000 dolara na ime kupoprodajne cijene iz kupoprodajnog ugovora od 2. siječnja 1969.

22. Stoga tužitelj niti jednom tvrdnjom ili dokazom nije doveo u sumnju valjanost kupoprodajnog ugovora od 2. siječnja 1969. koji je sklopljen u pismenom obliku između ŽŽ, prednika tužene, kao kupca, s jedne strane, i LŽ i PŽ, kao prodavatelja, s druge strane. Iz odredbi tako sklopljenog kupoprodajnog ugovora u pismenom obliku proizlazi da je kupac ŽŽ, stric tužitelja, a prednik tužene, za iznos od 3.000,00 dolara kupoprodajne cijene kupio više nekretnina, a između ostalog i predmetne nekretnine koje dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

23. Nadalje, iz drugih pisanih dokaza također proizlazi da je ŽŽ, a ne JŽ platio kupoprodajnu cijenu od 3.000,00 dolara. Uvidom u predmet ovog suda P-1274/05 (list 50) sud je utvrdio da je ŽŽ kao SŽ izdao čekove na 1.000,00 i 2.000,00 dolara u korist PŽ, naznačenog kao UŽ, i to u razdoblju koje se odnosi na razdoblje prije sklapanja kupoprodajnog ugovora time da je prvi ček na iznos od 1.000,00 dolara izdan u prosincu 1967., drugi na iznos od 2.000,00 dolara izdan je 30.12.1968., a nakon ovih isplata uslijedilo je sklapanje kupoprodajnog ugovora od 2. siječnja 1969. Ovakvo utvrđenje suda potvrđuje i pisana izjava sina prodavatelja VŽ (strana 36 ovog spisa) da je bio prisutan kada su njegovi roditelji EŽ i LŽ prodali svoj posjed koji se sastoji od kuće i zemljišta ŽŽ, nećaku njegove majke, i da nitko drugi nije bio prisutan kod te pogodbe, na niti kod isplate tog posjeda. Sin prodavatelja dalje u izjavi potvrđuje da je taj posjed ŽŽ sam kupio, a također i isplatio. Također navodi da je njegova majka LŽ r. ŽŽ, Josipova tetka, te je nastojala prodati ŽŽ "mnogo jeftinije nego sto su mogli prodati drugima".

24. Iskazima predloženih svjedoka RŽ i MŽ nisu utvrđene odlučne okolnosti obzirom je RŽ iskazao da iako poznaje tužitelja i sada pok.ŽŽ nema saznanja o predmetu spora, dok je MŽ samo znao da je ŽŽ imao neki emocionalni stres u vezi predmetne kuće u [adresa].

25, Svjedok TŽ iskazao je da je bio najbolji prijatelj sada pok.ŽŽ od kojeg je čuo da se radi o Ivanovoj kući jer su njih dvojica imali takav dogovor, ali da ne zna detalje već samo da ŽŽ priprema teren za povratak JŽ iz [adresa] u kojoj su obojica živjeli. Svjedok je iskazao da je ŽŽ kada bi došao iz Kanade u RH boravio u kući u [adresa], a kada bi dolazio u Karlovac, prespavao bi kod svjedoka. Također je iskazao da je prizemlje kuće bilo u najmu tužene ZŽ koja je u prizemlju vodila kafić. U to vrijeme tužitelj ĐŽ je živio u [adresa], a iz priče ŽŽ mu je poznato da je tužitelj odrastao u kući u [adresa].

26. U svom iskazu tužitelj je ponovno isticao okolnosti da je ŽŽ ušao u posjed kuće 1985. kada mu je tužitelj dao ključ, a nakon što je tužiteljev otac dopustio da mu iznajmi sobu. Zatim je iskazao i da najmoprimci plaćali najamninu stricu ŽŽ, koji je veći dio te najamnine davao tužitelju. Zatim je iskazao da je odrastao u predmetnoj kući te da je kuća bila vlasništvo njegovog djeda i bake te da su [adresa] isplaćeni kako bi nekretnina glasila na Frketiće.

27. O tim okolnostima dale su izjave i HŽ i OŽ (izjave koje nisu dale pred sudom, nego su svoje potpise ovjerile kod javnog bilježnika Željka Kaića iz Karlovca), a izjave se svode na posjed nekretnine i njihovo uvjerenje da se ŽŽ nikada nije predstavljao kao vlasnik nekretnine.

Obzirom uvjerenja svjedoka i samo izjava tužitelja da je njegov otac JŽ bio stvarni vlasnik nekretnine, a ne ŽŽ, a da te tvrdnje nisu ničim dokazane, nego su u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima u ovom postupku, posebno dokaza u pismenom obliku, to je očito da tužitelj neosnovno iznosi svoje tvrdnje.

28. Nadalje, navodima o posjedu predmetne nekretnine, tužitelj je zapravo tvrdio osnov iz zahtjeva radi izdavanja valjane tabularne isprave s kojim je pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 1274/05-26 od 17. srpnja 2007. kojom je tužio svog strica ŽŽ, a obzirom je sud utvrdio da, niti po jednoj osnovi, tužitelj nije stekao vlasništvo nekretnine koja je predmet spora i u ovom postupku, a niti je bio u posjedu. Stoga je o zahtjevu tužitelja radi izdavanja tabularne isprave s osnove stjecanja prava vlasništva na temelju posjeda ili na temelju pravnog posla, već pravomoćno odlučeno. Stoga, s te osnove tužena osnovano tvrdi da se radi o presuđenoj stvari u kojem slučaju su se ispunile pretpostavke za odbacivanje tužbe temeljem odredbe članka 288. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), ako je stvar pravomoćno presuđena.

29. Međutim, u ovom postupku zahtjev radi izdavanja tabularne isprave postavljen je s druge osnove koja se odnosi na prividnost ugovora temeljem kojeg se prednik tužene uknjižio kao vlasnik nekretnine, pa je obzirom na drugačije činjenične okolnosti ponovno postavljenog zahtjeva radi izdavanja tabularne isprave, bilo moguće odlučiti o osnovanosti tog zahtjeva u ovom postupku.

30. Dakle, na temelju provedenih dokaza sud nije utvrdio da bi tužiteljev otac stvarno kupio predmetnu nekretninu, a samo prividno njegov stric ŽŽ. Za dokazivanje sigurno nije bilo dostatno saznanje tužitelja koje je navodno dobio od BŽ kojoj je navodno JŽ u pismu pisao tko je stvarni vlasnik predmetne nekretnine.

31. Stoga su naposljetku tužbeni zahtjev odbijeni u cijelosti.

32. Obzirom je u cijelosti uspjela u sporu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, tuženoj pripada naknada troškova postupka u cijelosti.

33. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i prema vrijednosti predmeta spora (1.500,00 EUR), i to za sastav odgovora na tužbu (podnesak od 27.3.2024) iznos od 200,00 EUR prema Tbr.8.t.1.i, za sastav podnesaka od 17.3.2025. iznos od 200,00 EUR prema Tbr.8.t.1., za zastupanje na ročištu 5.5.2025. i 14.1.2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.9.t.1., za zastupanje na ročištu 4.9.2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.2., za pristup na ročište za objavu presude 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., iznosi 1.250,00 EUR, koji iznos je naložen tužitelju isplatiti tuženoj na ime naknade troškova postupka sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

34. Tuženoj nije priznat trošak sastava podnesaka od 30.9.2024., 3.4.2025. i 8.7.2025. obzirom je u njima ponavljala navode, a u odnosu na podneske od 18.2.2025.i 10.10.2025. radi se o požurnicama pa ove radnje nisu bile tuženoj neophodne za uspjeh u sporu.

35. Prema odredbi članka 155. stavak ZPP sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

36. Tuženoj ne pripada zatraženi trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od jednog sata u iznosu od 50,00 EUR obzirom odvjetnik nije čekao na raspravu niti je izbivao iz pisarnice u trajanju od jednog sata radi putovanja u smislu Tbr.39.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 20. veljače 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Iva Zlatić, odvjetnica u Karlovcu

2. ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca