REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2789/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, nakon održane usmene rasprave, dana 20. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 551-08/21-01/03591684406, Urbroj: 341-99-01/1-21-3686 od 19. srpnja 2021. g.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 551-08/21-01/03591684406, Urbroj: 341-99-01/1-21- 3686 od 19. srpnja 2021. g. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, Klasa: 551-08/21- 01/03591684406, Urbroj: 341-15-01/1-21-9660, broj 155310 od 15. travnja 2021. g. kojim je tužiteljici odbijen zahtjev za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke te dalje navodi da podnosi tužbu protiv navedenog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i proceduralnih pogrešaka.
Predlaže poništiti osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana. Osporavano rješenje doneseno je u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Svi dokazi u prilog navedenom prileže mirovinskom spisu tužiteljice.
U prilogu dostavljaju ispis dokumenata iz spisa broj: 751245 koji se vodi u elektroničkom obliku unutar Elektroničkog sustava upravljanja dokumentima Zavoda, a odnosi se na ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe. Slijedom navedenog, smatraju da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlažemo da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Dana 16. veljače 2026. g. održana je usmena i javna rasprave u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice koja se kao i nekoliko puta prije za nedolazak na ročišta ispričavala bolešću pa je Sud to ocijenio kao odugovlačenje spora, te opunomoćenice tuženika, pa je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Uvidom u u prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, Klasa: 551-08/21- 01/03591684406, Urbroj:
341-15-01/1-21-9660, broj 155310 od 15. travnja 2021. g. Sud je utvrdio da je istim tužiteljici odbijen zahtjev za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, s obrazloženjem kako je postupak za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe pokrenut na zahtjev FT podnesen dana 12.04.2021. g. U provedenom postupku utvrđeno je:
- da je FT rođ. **.**.1937. i do dana 12.04.2021. navršila 84 god. 1 mj. 9 dana,
- da je hrvatski državljanin
- da ima prebivalište u [adresa] u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva
- da je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu po propisima o socijalnoj skrbi.
. Na temelju navedenih činjenica utvrđeno je da podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete za priznanje prava na . nacionalnu naknadu za starije osobe iz članka 4. i 5. Zakona jer je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prema propisima o socijalnoj skrbi.
8. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 551-08/21-01/03591684406, Urbroj: 341-9-01/1-21-3686 od 19. srpnja 2021. g. Sud je utvrdio da je istim odbijena žalba tužiteljice protiv gore citiranoga prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem kako žalba nije osnovana.
Nakon obavljenog uvida u cijeli predmet utvrđeno je da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Zahtjev za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe žaliteljica je podnijela dana 12. travnja 2021. g. sa zamolbom da joj se prizna pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe ali bez isplate. U istom navodi da prima zajamčenu minimalnu naknadu od Centra za socijalnu skrb u umanjenom iznosu od 520,00 kn, te da će se prelaskom na istu odreći prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
Naime, iz spisa se vidi da je žaliteljica rođena **.**.1937. i da je do dana podnošenja zahtjeva, 12. travnja 2021. g. navršila 84 godine, 1 mjesec i 9 dana života, hrvatska je državljanka i ima prebivalište u [adresa] u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva.
Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe, u člancima 4. i 5. propisani su uvjeti pod kojima se može ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe. Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području [adresa] u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava uz ispunjenje sljedećih uvjeta:
1. da nije korisnik mirovine prema propisima Republike Hrvatske ili prema propisima druge države i nije osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju
2. da korisniku i/ili članovima kućanstva prihod ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi utvrđeni iznos nacionalne naknade za starije osobe iz članka 9. stavaka 1. i 2. Zakona.
3. da nije korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prema propisima o socijalnoj skrbi
4. da mu nije priznato pravo na uslugu smještaja prema propisima o socijalnoj skrbi
5. da nije sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja.
Pod prihodom se, u smislu Zakona; smatraju sva novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način ostvarena u tuzemstvu i u inozemstvu, u skladu s propisima o oporezivanju dohotka, a umanjeni za iznos uplaćenog poreza i prireza.
U prihod se ne uračunavaju doplatak za pomoć i njegu i invalidnina ostvarena prema propisima o socijalnoj skrbi, invalidnina prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, invalidnina prema propisima o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata kao ni naknada zbog tjelesnog oštećenja i doplatak za pomoć i njegu prema propisima iz mirovinskog osiguranja te druge naknade koje ne podliježu plaćanju poreza na dohodak prema poreznim propisima. Pod kućanstvom se, u smislu Zakona smatra obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života, bez obzira na srodstvo.
Budući da je žaliteljica korisnica prava na zajamčenu minimalnu naknadu po propisima o socijalnoj skrbi , navedenom zahtjevu nije moguće udovoljiti jer za to nema pravnog temelja u Zakonu o nacionalnoj naknadi, te nema osnove da se uvaže žalbeni navodi i donese drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Ovo, stoga jer je žaliteljica zahtjev za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe podnijela sa zamolbom da joj se prizna pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe ali bez isplate, te da se isplata aktivira tek po završetku sudskih sporova koje vodi.
Postupajući po istom, prvostupanjsko tijelo pobijanim rješenjem pravilno je odbilo zahtjev jer Zakon ne predviđa priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe sa naknadnom isplatom.
Stoga drugostupanjsko tijelo smatra da je prvostupanjsko tijelo na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donijelo pobijano rješenje koje je pravilno i na zakonu osnovano.
Na temelju navedenih razloga trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti.
9. Odredbom članka 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe propisano je da pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području [adresa] u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.
10. Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe propisano je da osoba iz članka 4. ovoga Zakona može ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe uz ispunjenje sljedećih uvjeta:
1. da nije korisnik mirovine prema propisima Republike Hrvatske ili prema propisima druge države i nije osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju
2. da korisniku i/ili članovima kućanstva prihod ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi utvrđeni iznos nacionalne naknade za starije osobe iz članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona
3. da nije korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prema propisima o socijalnoj skrbi
4. da mu nije priznato pravo na uslugu smještaja prema propisima o socijalnoj skrbi
5. da nije sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja.
11. Prema ocjeni suda, pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Naime, budući da je tužiteljica korisnica prava na zajamčenu minimalnu naknadu po propisima o socijalnoj skrbi, njenom zahtjevu za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe pravilno nije bilo moguće udovoljiti jer za to nema pravnog temelja u Zakonu o nacionalnoj naknadi. To, stoga jer je tužiteljica zahtjev za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe podnijela sa zamolbom da joj se prizna pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe ali bez isplate, te da se isplata aktivira tek po završetku sudskih sporova koje vodi te je prvostupanjsko tijelo pobijanim rješenjem pravilno je odbilo zahtjev jer Zakon ne predviđa priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe sa naknadnom isplatom.
Zato sud nalazi neosnovanim sve prigovore tužiteljice istaknute u tužbi te smatra obzirom na izloženo, da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
12. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 20. veljače 2026.
Sutkinja:
Željka Babarović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 128. ZUS-a).
DNA:
1. FT, [adresa],
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3,
3. U spis