REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-162/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, iz Osijeka, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku, od 24. studenog 2025., poslovni broj: P-891/2023-26, 20. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I Žalba tužitelja ML, djelomično se uvažava, te se preinačuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku, od 24. studenog 2025., poslovni broj: P-891/2023-26, na način da se nalaže tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka umjesto iznosa od 1.303,09 eura, naknadi iznos od 1.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II Odbija se tuženik sa preostalim dijelom dosuđenih troškova parničnog postupka u iznosu od 303,09 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama .
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Tužba je u ovosudnom postupku povučena, smatra se kao da nije niti bila podnesena i može se ponovno podnijeti.
II. Nalaže se tužitelju ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Otp Banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.303,09 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana .“
2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II izreke rješenja, tužitelj je pravovremeno podnio žalbu sadržajno ukazujući na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 2.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP).
2.1. U žalbi navodi da je tuženik u postupku poduzeo tri radnje i to sastavio odgovor na tužbu, te pristupio na dva ročišta, pa da mu uobzirujući vrijednost predmeta spora u visini od 1.459,95 eura i činjenicu da za svaku radnju ima pravo na nagradu od 100 bodova, osnovano pripada parnični trošak u iznosu od 600,00 eura uvećan za PDV, tako da dosuđeni trošak ne odgovara stvarno poduzetim radnjama.
2.2. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da tuženiku dosudi trošak u iznosu od 600,00 eura uvećan za PDV. Trošak ne traži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, te člankom 381. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je tuženiku priznao nagradu za sastav podneska od 25. veljače 2025. u iznosu od 250,00 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura, posljedično čemu je i pogrešno primijenio materijalno pravo.
5.2. Činjenica što se prvostupanjski sud u obrazloženju odluke vezano za dosuđene troškove parničnog postupka pogrešno poziva na odredbu članka 154. stavka 2. ZPP - a, ne utječe na zakonitost odluke u odnosu na preostale osnovano zatražene i dosuđene troškove u iznosu od 1.000,00 eura, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe članka 158. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP -a trebalo jednako odlučiti.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka, kojom je ugovorena valutna klauzula, te isplata preplaćenog iznosa zbog te ugovorne odredbe.
6.1. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tužitelj nema pravo na isplatu jer u utuženom razdoblju nema preplata s osnove rasta tečaja eura, budući da rasta tečaja eura nije niti bilo, tužitelj je podneskom od 14. studenog 2025., povukao tužbu, na što je tuženik pristao, ali je zahtijevao naknadu parničnog troška.
7. U ovom žalbenom postupku sporno je je li tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.303,09 eura.
8. Člankom 151. stavka 1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Člankom 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a člankom 158. stavka 1. ZPP-a da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
9. Uvažavajući navedene zakonske odredbe, vrijednost predmeta ovog spora od 1.459,95 eura, te Tbr. 7/1 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje Tarifa), prema kojoj ako vrijednost predmeta spora iznosi od 1.327,01 do 13.272,00 eura, odvjetniku pripada nagrada od 100 bodova, ovaj sud je mišljenja da tuženiku pripada pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 200,00 eura, zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 24. listopada 2024. i 5. ožujka 2025. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 200,00 eura, sastava podneska od 19. rujna 2025. po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 200,00 eura, obzirom da se radi o obrazloženom podnesku u kojem se očituje na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te pripadajući PDV u iznosu od 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura, koji trošak je kao osnovan prvostupanjski sud pravilno dosudio tuženiku.
9.1. Međutim, pogrešno je prvostupanjski odlučio kada je tuženiku kao osnovan dosudio trošak sastava podneska od 25. veljače 2025. u iznosu od 250,00 eura s PDV - om, obzirom da se radi o podnesku u kojem se tuženik dodatno očitovao na navode tužbe, što je trebao i mogao učiniti već u odgovoru na tužbu, pa taj podnesak prema mišljenju ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice, pri čemu treba uzeti u obzir i činjenicu da iako je tuženik od suda tražio da mu sukladno odredbi članka 299.a stavka 2. ZPP-a odobri podnošenje tog podneska (dodatnog očitovanja na tužbu), da mu prvostupanjski sud nije odobrio dodatno pisano očitovanje, što također ukazuje na činjenicu da dodatno očitovanje tuženika nije bilo potrebno.
9.2. Isto tako, pogrešno je prvostupanjski odlučio kada je tuženiku kao osnovan dosudio trošak sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura (ne navodeći na što se točno odnosi ta sudska pristojba). Naime, tuženik nije obveznik plaćanja sudske pristojbe na tužbu, niti ju je platio, već je prema članku 4. točke 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23; - dalje ZOSP), sudsku pristojbu na tužbu dužan platiti tužitelj, nadalje niti jedna od stranka nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na rješenje o povlačenju tužbe, te napose prema članku 4. točke 2. ZOSP-a, obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici, a kako je tuženik uspio u ovoj parnici, nije u obvezi platiti niti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu.
10. Slijedom navedenog djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja, te je tuženiku na ime troškova parničnog postupka valjalo dosuditi iznos od 1.000,00 eura, a odbiti ga sa preostalim dijelom troškova parničnog postupka dosuđenih pobijanim rješenjem, u iznosu od 303,09 eura (250,00 + 53,09 eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
11. Na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s člankom 368. stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 20. veljače 2026.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
