Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1667/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja IO, državljanina Republike Turske, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon zaključene nejavne i usmene rasprave dana 13. veljače 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/52561, URBROJ: 511-01-212-25-10 od 24. ožujka 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Zoran Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 1. svibnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/52561, URBROJ: 511-01-212-25- 10 od 24. ožujka 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio RO, rođen **.**.2004., u mjestu Catak, Van, država Republika Turska, državljanin Republike Turske, dok je prema točki II. izreke, u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, RO dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP- a. 2. Tužitelj u tužbi ističe da je pobijano rješenje nezakonito, te ga isti pobija u cijelosti, jer krši njegova prava. Ujedno tužitelj traži održavanje glavne rasprave. Navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Izričito se traži da se na okolnosti iz ove tužbe sasluša tužitelj i svjedokinja. Dalje navodi da je pripadnik kurdskog naroda, te da je zbog toga imao probleme. Navodi iz turskog Ustava samo popis lijepih želja, a I su u svakom pogledu diskriminirani i šikanirani, kako kroz sustav obrazovanja, rada, tako i kroz vojsku i priliku za pristup državnim službama. U slučaju tužitelja takva situacija prešla je u šikaniranje po osnovi nacionalnog opredjeljenja, jer je tužitelj naveo tuženiku brojne primjere koji su mu se događali. Tužitelj je tako naveo da je na fakultetu doživio maltretiranje samo zato što se želio poslužiti svojim jezikom i na tom jeziku razgovarati sa svojom majkom koja jedino i znade taj jezik. Citirajući kriterije UNHCR-a, tuženik sam sebi u ovom predmetu postavlja zapreku, a kada navodi da „osobe koje se nalaze u nepovoljnijem položaju zbog ovako različitog odnosa nisu nužno žrtve proganjanja.”, a pri tome propušta utvrditi da je tužitelj doista žrtva proganjanja, jer je naveo razloge proganjanja, te je na tu okolnosti tuženik i priložio materijalni dokaz. Tužitelj je jasno naveo da je njegova obitelj u posljednjih 10 godina pod velikim pritiskom od strane policije i okoline, da je taj policijski pritisak stalan, te da je postao neizdrživ. U tom smislu tužiteljeva obitelj, a zbog neizdrživog pritiska, izvršila je unutarnje preseljenje, i to iz mjesta Catak u grad Van, ali se po tom pitanju ništa nije promijenilo. Iduće što je tužiteljeva obitelj napravila, a kako bi smanjila pritisak koji je za njih bio nepodnošljiv, jest da je promijenila prezime. Dakle i ovaj dodatni trud se pokušao napraviti, ali niti to nije urodilo nikakvim pomakom na bolje. Tužitelj je u obrani svojih ustavnih prava zatražio zaštitu od studentskih tijela na fakultetu koji je pohađao, ali ta tijela se na njegove pritužbe nisu osvrnula, niti ga ikako zaštitila, niti obranila njegova ustavna prava da se služi svojim jezikom, pa se postavlja pitanje kako nije vidljivo da se tužitelja u zemlji podrijetla diskriminiralo do te mjere da ga se upravo i izolira. Ističe se da je obim kršenja i ataka na tužiteljeva prava doveo do tog stupnja neodrživosti da je tužitelj u takvoj atmosferi morao prekinuti studiranje i otići potražiti zaštitu van zemlje podrijetla. Na ovom mjestu treba upozoriti da je već situacija u kojoj se u tužiteljevoj kući održavaju stalne policijske racije, da im se upada u kuću, da se tužitelju prijeti smrću radi služenja vlastitim jezikom, a što je kronološki bilo prije studiranja, od strane tužitelja označena kao neodrživa, te da na opće razočaranje tužiteljeve obitelji niti ekstremne mjere kao što su unutarnje preseljenje ili promjena prezimena u Republici Turskoj ne daju nikakve rezultate.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/52561, URBROJ: 511-01-212-25-10 od 24. ožujka 2025. godine, te odobri međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj. Osim toga, tužitelj predlaže da sud odobri besplatnu pravnu pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tuženik je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17/, 33/23 . i 17/25.) i Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22 . i 40/25.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Nadalje, tužitelj u tužbi ponavlja činjenice i okolnosti koje je tuženik tijekom upravnog postupka detaljno ispitao i ocijenio nevjerodostojnima, a svoj zaključak detaljno je obrazložio u pobijanom rješenju. Tuženik smatra da je opravdano zaključeno da međunarodna zaštita nije zatražena iz razloga navedenih u članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Vezano uz zahtjev tužitelja za odobravanjem besplatne pravne pomoći, budući da Upravni sud prema odredbi članka 8. stavka 1. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22.), odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva, ovisno posjeduje li novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti, u prilogu tuženik dostavlja Ugovor o radu za tužitelja, iz kojeg je vidljivo da u Republici Hrvatskoj ostvaruje prihode. Tuženik dalje moli da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi, Poslovni broj: Usž-4354/19-3 od kolovoza 2020. godine.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/52561, URBROJ: 511-01-212- 25-10 od 24. ožujka 2025. godine (stranica 6-9 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 30. travnja 2025. godine (stranica 10-13 spisa), iskaz tužitelja od 13. veljače 2026. godine (stranica 18-21 spisa), zapisnik od 2. svibnja 2024. godine povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zapisnik od 13. ožujka 2025. godine, potvrdu o stjecanju prava na rad od strane tužitelja od 8. kolovoza 2024. godine, izjavu o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 2. svibnja 2024. godine, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 7. studenog 2023. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 24. ožujka 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio RO, rođen **.**.2004., u mjestu Catak, Van, država Republika Turska, državljanin Republike Turske, dok je prema točki II. izreke, u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, RO dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP- a. Naime, dana 2. svibnja 2024. godine u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, RO (u daljnjem tekstu: tražitelj) podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Naveo je da je zemlju podrijetla napustio zbog diskriminacije koju je doživljavao kao R. Istaknuo je da se s diskriminacijom suočavao svugdje, posebice tijekom studiranja, kad je razgovarao na telefon s majkom na materinjom jeziku. Naveo je da su njegovi rođaci (ĐO i OO) otišli u gerilu, stoga je policija redovito dolazila u tražiteljevo selo i pretraživala kuću njegovih rođaka. Naveo je da se to sve događalo blizu njegove kuće , te je s vremenom postalo neizdrživo. Stoga su njegovi roditelji odlučili da obitelj preseli u drugo naselje. Iz tražiteljevih navoda tuženik zaključuje da je tražitelj u zemlji podrijetla bio izložen neugodnim situacijama zbog vlastitog identiteta. Međutim, nije utvrđeno da je bio izložen proganjanju ili trpljenju ozbiljne nepravde. Tražitelj je u zemlji podrijetla imao i ostvarivao pravo na rad i obrazovanje, a prema vlastitim izjavama nikad nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran ili uhićen. Također, nikad nije bio izložen mučenju ili fizičkom nasilju. Na upit da pojasni s kakvim se točno pritiscima suočavao, naveo je da se radilo o psihičkom pritisku, s obzirom na broj pretresa kuće koje je doživio. Upitan je ima li bilo kakav dokument kojim može dokazati barem jedan pretres kuće, a naveo je da se čuo s članovima obitelji da ishode papire, ali da u tome nisu uspjeli. U postupku je utvrđeno da tražitelj zemlju podrijetla nije napustio zbog straha za vlastiti život, odnosno zbog proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, a u prilog tome ide i činjenica da nakon što je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i bio upućen da se javi u Prihvatilište, isto propustio učiniti. Iz tražiteljevih postupaka, opravdano se zaključuje da međunarodna zaštita nije zatražena iz razloga navedenih u članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već iz razloga sekundarne migracije, u ovom slučaju prema Kraljevini Norveškoj. Tuženik zaključuje da bi osoba koja je zemlju podrijetla napustila iz straha za vlastiti život, po dolasku na teritorij sigurne zemlje odmah podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu i ostala sve do okončanja postupka. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je traži telj dana 20. travnja 2024. godine po dublinskom postupku vraćen iz Kraljevine Norveške. Nakon što je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj obratio se turskom veleposlanstvu u Zagrebu, kako bi mu se izdala privremena putovnica. Navedeno mu je izdano dana 25. travnja 2024. godine, broj G00152979, s rokom važenja do 24. svibnja 2024. godine. Uvidom u tražiteljeve navode utvrđeno je da nema niti jednog podatka da je bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla , niti da je vjerojatno da će to biti po povratku u Republiku Tursku. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tražitelju nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja turskog teritorija, koji je prema vlastitim navodima napustio legalno u studenom 2023. godine, služeći se vlastitom putovnicom. S obzirom na to, zaključuje se da tražitelju ne prijeti rizik od povratka. Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tražitelj nije dokazao niti je učinio vjerojatnim da mu u zemlji podrijetla prijeti opasnost za život. Nadalje, da mu ne prijeti opasnost od proganjanja u zemlji podrijetla dokazuje činjenica da mu je na njegov osobni zahtjev tursko veleposlanstvo u Zagrebu izdalo privremenu putovnicu. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također, nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Nadalje, člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave, odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, donijeti rješenje o povratku. Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti, te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjana shodno članku 20. ZMPZ, jer opisani pritisci i diskriminacija od strane tužitelja ne mogu biti ocijenjeni kao dovoljno ozbiljni po svojoj prirodi ili ponavljanju da bi predstavljali ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava. Osim toga, ti pritisci i diskriminacija nisu vjerodostojni budući da je tužitelj u svom iskazu od 13. ožujka 2025. godine iskazao, a na pitanje: "Možete li se preseliti u neki drugi dio zemlje?" : "Ne, jer sam imao dosta iskustva sa životom i radom u drugim dijelovima Turske gdje sam bio stalno prisiljen skrivati svoje mjesto i regiju rođenja, jer se "zna da u Vanu žive I i teroristi" ", a sada je na vlasti prema izjavi tužitelja Erdoganova stranka AKP. U svom iskazu iz upravnog spora tužitelj je izjavio da je preko ljeta 2022. godine radio u mjestu Zonguldak, dok je iduće godine ljeto proveo radeći u Antalyi. Treba istaknuti da je tužitelj upisao Višu medicinsku školu u listopadu 2023. godine, te je živio u [adresa] dva do tri tjedna, i to sa studentima iz okolice koji su "tužitelja dosta maltretirali, jer je to takav kraj gdje je stanovništvo tako raspoloženo prema Đ". Međutim, tužitelju je izdana putovnica u mjestu Van, u matičnom uredu u Turskoj. Isti se obratio matičnom uredu, platio pristojbu preko Internet bankarstva, potpisao je neki papir i putovnica mu je nakon tjedana poslana poštom na kućnu adresu. Nije imao nikakvih problema prilikom izdavanja putovnice, a sve se to dešavalo u listopadu 2023. godine . Tužitelj je napustio Tursku 1. ili 2. studenog 2023. godine, a ciljana zemlja mu je bila Norveška. Putovanje tužitelja bilo je organizirano, a put je plaćen 9.000,00 eura. Tužitelj je na put krenuo nakon dogovora sa osobom koja se bavi krijumčarenjem, odnosno organiziranjem ilegalnog prijelaza ljudi u europske zemlje. U spisu je navedeno kako je utvrđeno da je tužiteljeva obitelj u namjeri njegovog odlaska u Njemačku kontaktirala krijumčare u Turskoj. Tužitelj je ipak odlučio otići iz Turske, jer su "maltretiranja bila stalna, te u dugom razdoblju". Tako tužitelj iskazuje da dok je bio u studentskom domu, nisu mu izravno upućivane prijetnje od drugih studenata, već uvrede i izrazi netrpeljivosti, te nisu studenti htjeli biti s tužiteljem u istoj sobi. Naime, u jednoj sobi trebalo je biti smješteno više studenata. Nadalje, ne postoji opravdani rizik da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućem postupanjem ili kažnjavanjem, te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Naime, isti se, a nakon što je dublinskim postupkom prisilno vraćen iz Kraljevine Norveške, obratio turskom veleposlanstvu u Zagrebu, kako bi mu se izdala privremena putovnica. Stoga je istom izdana privremena putovnica od strane turskog veleposlanstva u Zagrebu. Tužitelj nije nikada bio kažnjavan, tužen, pritvaran ili uhićen, niti je bio izložen mučenju ili fizičkom nasilju. Policija je dolazila u bratićevu kuću, pa je vršila i pretres u tužiteljevoj kući, s time da je tužitelj u to vrijeme bio dijete, te je koristio pravo na obrazovanje.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 2. svibnja 2024. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Spisu prileži Ugovor o radu na određeno vrijeme s punim radnim vremenom od 8. kolovoza 2024. godine, koji su stranke sklopile na vrijeme od 1 godine, a za poslove fasadera, te mjestom rada: Zagreb i probnim rokom od 1 mjeseca. Ugovorena je plaća u mjesečnom bruto iznosu od 1.000,00 eura. Međutim, iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nije upisao podatke o ostvarenim prihodima u razdoblju od 12 mjeseci prije početka mjeseca u kojem je podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom , s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 13. veljače 2026. godine – 500,00 eura, te PDV – 250,00 eura.

U Zagrebu 20. veljače 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis