REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2856/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Republički sindikat radnika Hrvatske, Zagreb, Kneza Mislava 11/2, OIB: 322888800710, zastupan po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti punomoćnika tuženika, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republički sindikat radnika Hrvatske, Zagreb, Kneza Mislava 11/2, OIB: 32288800710, isplatiti tužiteljici ČČ, iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 703,43 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republički sindikat radnika Hrvatske, Zagreb, Kneza Mislava 11/2, OIB: 32288800710 naknaditi tužiteljici ČČ, iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.821,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila član tuženika temeljem čega je tuženiku uplaćivala uloge u Kasu uzajamne pomoći (dalje u tekstu KUP), da ulozi u KUP kod tuženika predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice i različiti su od članarine sindikatu koju je tužiteljica uplaćivala zasebno. Prava i obveze stranaka vezano uz KUP regulirane Pravilnikom kase uzajamne pomoći te da je članski ulog u KUP za tužiteljicu tuženiku, temeljem ovlaštenja, na plaći obračunavao i uplaćivao njezin poslodavac, a da je člankom 10. Pravilnika o kasi uzajamne pomoći određeno kako član u svakom trenutku može podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga iz KUP. Nadalje navodi da je tužiteljica kod tuženika osobno podnijela zahtjev za isplatu kojemu do današnjeg dana nije udovoljeno. Ističe da je tužiteljičin ulog u KUP 31.7.2018., od kojeg dana je prestala vršiti uplate u KUP kod tuženika, iznosio 5.300,00 kuna. Predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 5.300,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate zajedno sa troškovima parničnog postupka i zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe da je tužitelj bio dužan u tužbi dostaviti sve dokaze na kojima temelji tužbu, a prije svega ispravu temeljem koje potražuje utuženi iznos (dokaz o pravnom osnovu potraživanja), da tužitelj nije iznio provjerljive činjenice niti prezentirao dokaz kada je, kako i temeljem čega stekao utuženo potraživanje, da tužitelj nije dostavio niti adekvatan dokaz o visini potraživanja – potvrde o uplatama utuženog iznosa, platne liste, potvrdu poslodavca ili neki drugi dokaz, da su to isprave koje tužitelj posjeduje ili bi ih morao posjedovati, a platne liste ili potvrdu poslodavca je mogao pribaviti i sam od poslodavca prije podnošenja tužbe. Ističe da nekakav navod na obračunskoj listi i usmena tvrdnja tužitelja da postoji nekakvo dugovanje tuženika nije adekvatan dokaz za osnov i visinu potraživanja, niti je tužitelj u tužbi prezentirao adekvatne parametre za provođenje financijskog vještačenja, da je tužitelj uz tužbu dostavio i „Pravilnik o kasi uzajamne pomoći“, koji nisu donijela nadležna tijela tuženika zbog čega tuženik osporava vjerodostojnost tog „Pravilnika“. Nadalje navodi da su bivši zakonski zastupnici tuženika HČ i OČ (i njihovi pomagači) otuđili poslovnu dokumentaciju tuženika, da je nakon brisanja HČ i OČ kao zastupnika tuženika iz registra udruga pozvao dvoje navedenih i knjigovodstveni servis MHT d.o.o. da mu vrate poslovnu i financijsku dokumentaciju te društvo Mario commerce d.o.o. da omogući zakonskim zastupnicima tuženika korištenje knjigovodstvenog programa i baze podataka, no svi su odbili to učiniti. Ističe da je u lipnju 2017. smijenio predsjednika Izvršnog odbora tuženika OČ i potpredsjednika Izvršnog odbora tuženika HČ (koji su uz SČ bili upisani u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada i mirovinskog sustava kao zakonsku zastupnici tuženika), a koji su odbili prihvatiti svoju smjenu, da je prijavu promjene podataka (smjene zakonskih zastupnika tuženika) u registru udruga Ministarstvu rada i mirovinskog sustava („MRMS“) podnijela osoba ovlaštena za zastupanje tuženika (dalje i kao „RSRH“) SČ, prilažući uz predmetnu promjenu svu potrebnu dokumentaciju koja je u skladu Statutom i internim aktima tuženika, da je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (dalje: MRMS) po predmetnoj prijavi izdalo privremeno Rješenje KLASA: UP/1006-04/17-01/25, URBROJ: 524-11- 02-01/2-17-4 od 24.07.2017., kojim je prekinut upravni postupak po prijavi RSRH (SČ) za promjenom osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH do okončanja parničnog postupka, koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem P-170/18, radi utvrđenja zakonitosti njihove smjene, a pravomoćnom presudom u tom postupku je utvrđeno da je njihova smjena zakonita, da je sve vrijeme dok je upravni postupak bio u prekidu, dvoje navedenih zloupotrebljavalo okolnost da su još upisani u registar udruga kao zakonski zastupnici tuženika te su se od tada pred bankama i drugim državnim tijelima prezentirali kao zakonski zastupnici i poduzimali cijeli niz radnji na štetu tuženika. Tuženik nadalje ističe da su HČ i OČ, nakon smjene, prema zajedničkom unaprijed smišljenom planu, postupno prebacivali sredstva i članove sa RSRH na drugi sindikat - Republički sindikat radnika, Zagreb, Palmotićeva 82a, OIB: 28847071386 („RSR“) te poduzimali i druge radnje kako bi financijski, članski i kadrovski oslabili RSRH i time demotivirali/onemogućili novo izabrano vodstvo RSRH da pred nadležnim tijelima i sudovima procesuira smjenu OČ i HČ sa svih funkcija u RSRH, kako bi slučaju da u sudskim sporovima bude utvrđeno da je njihova smjena u skladu sa zakonom i statutom RSRH (što se na kraju i dogodilo) prebacili sindikalno i financijsko poslovanje sa RSRH na RSR, koji kontrolira HČ, i time protuzakonito zadržali kontrolu nad financijskim i drugim materijalnim sredstvima, koja su pripadali RSRH-u, ističe da je 17.1.2018. dvoje navedenih sa svojim pomagačima nasilno ušlo u posjed stana u prizemlju zgrade u [adresa], u kojem se nalazilo računovodstvo tuženika te su otuđili veći dio poslovne dokumentacije tuženika (što je utvrđeno pravomoćnom presudom), da je HČ u suradnji s društvom Mario commerce d.o.o. nezakonito ukinuo tuženiku pristup bazi podataka i knjigovodstvenom programu, koji je sadržavao sve financijske podatke tuženika te su organizirali zasebno knjigovodstvo, da su tijekom 2018. HČ i OČ neovlašteno prenijeli sva novčana sredstva sa računa tuženika (cca 7.400.000,00 kn) na račune RSR među kojima je bio i novac članova iz Kase uzajamne pomoći („KUP“), a što pravdaju „Sporazumom“ od 21.05.2018. temeljem kojeg je sav novac tuženika „dan na upravljanje“ RSR-u (u stvari prebačen bez zakonitog osnova), da su ujedno i zatvorili sve račune tuženika tako da tuženik jedno vrijeme nije imao niti jedan poslovni račun, a nakon toga bezuspješno pokušali zatvoriti jedini žiro račun tuženika otvoren u KENTBANK d.d., da je upravo Pravilnik, koji je tužitelj dostavio uz tužbu, rađen od strane navedenih osoba, koje nisu imali ovlaštenje zastupati tuženika, da su iste osobe ujedno donijele odluke o izdvajanju dijela sindikata iz sindikata, prebacivanju nekretnina s tuženika na RSR i druge odluke i poduzeli cijeli niz radnji koje imaju karakter kaznenog djela, iako su znali da postoji spor oko legitimiteta zastupanja tuženika, da su dokumentom nazvanim „Odluka“, s nadnevkom 02.03.2019., koji je potpisao OČ i koju su sami sastavili HČ i OČ, a formalno su naveli da je tu odluku donio Sabor RSRH, iako su znali da tu odluku nije donio Sabor RSRH, sastavljen u skladu sa Statutom RSRH, naveli da se iz RSRH u RSR izdvajaju 3 Sektora - Sektor RSRHTelekom, Sektor RSRH-Zaštita i Sektor RSRH-Ostali, koji čine 50% ukupnog broja članova te da se imovina dijeli razmjerno broju izdvojenih članova, da su, nakon što su počistili sve račune RSRH i prebacili sav novac RSRH na račun RSR, na temelju te Odluke prebacili i svu ostalu vrjedniju imovinu na RSR te je OČ, krajem 2018., izdao (barem) 10 zadužnica u iznosu od 9.500.000,00 kn, na temelju kojih su pokrenuli naplatu tog iznosa u korist RSR i blokirali račun tuženika, zbog čega je bio pokrenut postupak radi utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje stečajnog postupka te je u razdoblju od 27.09.2018. do 26.07.2019. sa računa RSRH na račun RSR prebačen iznos od ukupno 537.909,57 kn, dok im je naplatu ostalih blokiranih iznosa, prema saznanju podnositelja, blokirao MUP RH. Nadalje navodi da je OČ, po zajedničkom dogovoru s HČ, i prema evidenciji koju je vodila CČ, ispred računovodstvenog servisa MHT d.o.o., a koja je također član RSR, od prosinca 2019. do listopada 2020. izdavao zadužnice članovima tuženika radi povrata iznosa KUP-a i isplate iznosa s osnova Fonda solidarnosti, da je pritom OČ izdao 536 zadužnica u neutvrđenom ukupnom iznosu, da su, uz navedene zadužnice HČ i OČ tijekom 2020. naplatili još 7 zadužnica koje je OČ izdao u ime tuženika, a HČ je kao zakonski zastupnik RSR podnio FINA-i Zahtjeve za izravnu naplatu temeljem kojih je u razdoblju od 11.02.2020. do 05.10.2020. sa računa tuženika na račun RSR ovršen ukupni iznos od 3.296.664,17 kn, čime su pribavili protupravnu imovinsku korist RSR u tom iznosu na štetu tuženika. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi.

3. Podneskom od 26.5.2021. tužitelj navodi da osnova i visina proizlaze iz obračunske osnove poslodavca tužitelja te da je tužitelj putem poslodavca obustavama na plaći tuženiku uplaćivao članarinu KPU-a kao i saldo tih uplata. Nadalje navodi da je tuženiku od strane bivših zakonskih zastupnika uz dopis od 17.11.2020. dostavljeno stanje KPU-a njegovih članova te da je među tom dokumentacijom koja se nalazi u posjedu tuženika dokumentirano i stanje KPU-a tužitelja koje potpuno potvrđuje navode iz tužbe.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku isplatne liste (list 3 spisa), Pravilnik kase uzajamne pomoći (list 4-6 spisa), dopis HČ (list 17 - 18 spisa), dopis OČ (list 19-20), e-mail od 10.11.2020. (list 21-22 spisa), e-mail od 5.11.2020. (list 23-24 spisa), e-mail od 18.12.2020. (list 25 spisa), e-mail od 29.12.2020. (list 26-27 spisa), e-mail od 8.1.2021. (list 28 spisa), e-mail od 5.11.2020. (list 29-30 spisa), e-mail od 11.12.2020. (list 31 spisa), prijavu promjene podataka (list 32-34 spisa), izvod iz Zapisnika sa 15 sjednice Središnjeg odbora održane 27.6.2017. u Zagrebu, Kneza Mislava 11/II s početkom u 15:30 sati (list 35-39), e-mail od 26.6.2017. (list 40 spisa), evidencija nazočnih članova na sjednici SO 27-6-2017 i Odluke (list 41-44), Izvod sa dopisne sjednice Izvršnog odbora RSRH održane 28.6.2017. (list 45-47 spisa), dopis OČ (list 87 spisa), saldo lista – ispis otvorenih obveznika na dan 29.10.2020. (list 88-97 spisa), izvansudsku nagodbu (list 98), e-mail od 21.5.2021. uz dokumentaciju i popratne dopise vezane za visinu članskih uloga u KPU (list 99-128 spisa), e-mail o d1.6.2021. (list 165-167 spisa), dopis Hrvatske pošte d.d. (list 172-176 spisa), dopis Hrvatske pošte od 14.12.2021. (list 182), dopis Hrvatske pošte d.d. (list 190 spisa) uz obračun plaća tužitelja i članarina (pomoćni omot spisa, dokumentacija kao prilog dopisa Hrvatske pošte od 16.12.2022.), dopis Hrvatske pošte d.d. od 29.9.2023. (list 196-199 spisa).

5. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je sporna činjenica je li tužiteljica uplaćivala ulog u KUP, kao i je li ulog uplaćen u visini od 5.300.00 kuna, koji iznos se potražuje tužbom, a sporno je i je li tuženik u obvezi isti iznos isplatiti tužiteljici.

7. Tuženik ne spori činjenicu da je tužiteljica bila član tuženika, a isto proizlazi i iz platnih lista tužiteljice (pomoćni omot spisa, dokumentacija kao prilog dopisa Hrvatske pošte od 16.12.2022.), iz kojih je vidljivo da je s danom prestanka uplata u Kasu uzajamne pomoći 31.7.2018. ulog tužiteljice iznosio 5.300,00 kuna.

8. Iz Pravilnika kase uzajamne pomoći za članove Sindikata tuženika od 25. studenog 2017. proizlazi da je člankom 10. stavkom 2. propisano da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz KUP-a, te je nadalje propisano u stavku 3., 4. i 5. članku 10. da se Zahtjev podnosi u pisanom obliku, da se ulog članu isplaćuje odmah, a najkasnije u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, te ukoliko član ima dospjelih, a nepodmirenih obveza prema tuženiku, da će se iz njegovog uloga najprije podmiriti dugovanje prema tuženiku, a potom će mu se isplatiti razlika.

9. Nadalje, člankom 11. istog Pravilnika je propisano da se po prestanku članstva u KUP-u, članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno članku 10. Pravilnika KUP-a. Člankom 4. istog Pravilnika propisano je i da se članski ulog naplaćuje svakog mjeseca na plaći, s tim da ga naplaćuje i obračunava poslodavac za svakog svog radnika, a prema članstvu u nekom od Sindikata, iz čega slijedi da je visina tražbine razvidna u isplatnoj listi poslodavca.

10. Kao što je već navedeno u obrazloženju pod točkom 6. čitanjem obračunske liste plaće za tužiteljicu za mjesec prosinac 2020. (list 4 i 266 spisa) utvrđeno je da je s danom prestanka uplata u Kasu uzajamne pomoći 31.7.2018. ulog tužiteljice iznosio 5.300,00 kuna.

11. Isto tako i iz pribavljenih podataka poslodavca tužitelja HP - Hrvatske pošte d.d. utvrđeno je da isti ne raspolažu ispravom temeljem koje su započete predmetne obustave na plaći tužiteljice u korist Kase uzajamne pomoći RSRH zbog vremenskog razdoblja čuvanja dok je prestanak obustava nastupio 31. 7. 2018., da su iz platnih lista i rekapitulacije obustava po bankama za razdoblje od srpnja 2015. do zaključno srpnja 2018. razvidni podaci o zbirnim mjesečnim uplatama u korist KUP RSRH te obustavljenom iznosu sa plaće tužiteljice kao dijelu zbirne uplate, da su uplate skupnih mjesečnih iznosa u korist KUP-a RSRH do 14.8. 2018. vršene na račun broj [broj bankovnog računa], od 15. 11. 2018. na račun koji je naveden u zaglavlju rekapitualcije, za koje račune tuženik niti ne tvrdi da nisu brojevi njegovog računa.

12. Slijedom svega navedenog, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica bila član tuženika, te je mjesečno uplaćivala 100,00 kuna putem administrativne zabrane na plaći za KUP te joj je visina uloga u KUP kojeg nije uspjela povratiti iznosila 5.300,00 kuna (vidljivo iz obračuna plaća od prosinca 2008. zaključno sa srpnjem 2018.). Pritom se napominje da je obračunska lista plaće ovršna isprava, prema članku 93. stavku 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19.), te je i ovršna isprava prema članku 23. stavku 1. točki 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje: OZ), te je kao takva i javna isprava kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili utvrđuje, kako je to propisano u članku 230. stavku 1. ZPP-a.

13. Poteškoće, koje tuženik ima, odnosno koje je imao s bivšim vodstvom što je rezultiralo vođenjem više postupaka i donošenjem odluka o opozivu i smjeni tadašnjeg predsjednika i potpredsjednika Izvršnog odbora tuženika i imenovanju novih osoba na te dužnosti, su činjenice koje su neodlučne za ishod predmetnog postupka, jer je za isti odlučno jedino je li tužiteljica uplatila i koji iznos na ime članarine za KUP, slijedom čega su neodlučni navodi koje je tuženik u odgovoru na tužbu naveo na okolnost smjene bivšeg rukovodstva i njegovih postupaka te odnosa sa sadašnjim rukovodstvom, pa te navode sud nije posebice ocjenjivao niti vrednovao obzirom da iz pribavljene dokumentacije od poslodavca tužitelja proizlazi da su uplate izvršene.

14. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici, na temelju članka 10. stavka 2. Pravilnika kase uzajamne pomoći, iznos od 703,43 EUR/ 5.300,00 kuna i to sa zateznim kamatama, na temelju članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje u tekstu ZOO), tekućim od dana podnošenja tužbe, kako je tužiteljica i zatražila, s obzirom da je tužiteljica mogla u svakom trenutku tražiti isplatu do tada uloženih sredstava i da joj je tuženik iste bio dužan odmah isplatiti. Pritom je za dodati i da tuženik ne može osnovano osporavati vjerodostojnost i valjanost navedenog Pravilnika samo iz razloga što je donesen u mandatu ranijeg vodstva tuženika, a osim toga isto se niti ne može osporavati u ovom, već u nekom drugom postupku. Čak i da tome nije tako, činjenica je da je tužiteljica uplatila navedeni iznos na ime KUP, pa joj pripada pravo povrata istoga i na temelju članka 1111. ZOO- a, koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

15. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos temelji se na članku 29. stavku 2. i. 8. ZOO-a.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2. u vezi člankom 151. i člankom 155. stavkom 1. ZPP. Tužiteljici je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje OT-a) i prema priloženom troškovniku priznat trošak za: sastav tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7/1 OT-a), trošak sastava podneska od 26.5.2021., 26.5.2022. i 21.6.2022. za svaki 75 bodova (Tbr. 8/1 OT-a), trošak zastupanja na ročištima 21.4.202., 15.11.2022., 20.12.2024., 14.7.2025. i 15.1.2026. za svako 75 bodova (Tbr. 9/1 OT-a), trošak zastupanja na ročištu 11.2.2025. 37,50 bodova (Tbr. 9/2 OT-a) ukupno bodova 712,50 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 OT-a) iznosi 1.425,00 EUR, te uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 OT-a) daje iznos od 1.781,25 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i te trošak sudske pristojbe na presudu u iznos od 26,54 EUR, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 1.821,06 EUR.

16.1. Nije osnovan trošak zastupanja na ročištu 11.2.2025. iznad dosuđenog obzirom se ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima.

17. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate u skladu s člankom 151. stavkom 3. ZPP-a, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i člankom 8. ZOO-a.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin