Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-1031/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ČO Č iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja Rođak Olivera iz Varaždina, Jalkovečka ulica 160L, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Daliboru Gradinščaku, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 10. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, te zamjenica punomoćnika stranaka, 20. veljače 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 6. Ugovora o kreditu broj 136-157/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2006., solemniziranog 2. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem OU 673/2006-1, koji glasi: “sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“.

II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu broj 136-157/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2006., solemniziranog dana 2. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem OU 673/2006-1 koji glasi: “Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe -Adria

Bank d.d. na dan plaćanja.“

III. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 4. točka 3. Ugovora o kreditu broj 136-157/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2006., solemniziranog dana 2. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek pod brojem OU 673/2006-1, koji glasi: “Kredit se otplaćuje u 240 (dvjestočetrdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 465,95 CHF (četiristošesdesetpet švicarskih franaka i 95/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 9.414,83 eur (devet tisuća četiristo četrnaest eura i osamdeset tri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od

- 65,60 eur od 31.03.2009.g.,

- 79,74 eur od 30.04.2009.g.,

- 71,64 eur od 31.05.2009.g.,

- 67,85 eur od 30.06.2009.g.,

- 70,01 eur od 31.07.2009.g.,

- 71,92 eur od 31.08.2009.g.,

- 70,60 eur od 30.09.2009.g.,

- 69,04 eur od 31.10.2009.g.,

- 73,72 eur od 30.11.2009.g.,

- 77,59 eur od 31.12.2009.g.,

- 81,60 eur od 31.01.2010.g.,

- 82,64 eur od 28.02.2010.g.,

- 89,53 eur od 31.03.2010.g.,

- 88,64 eur od 30.04.2010.g.,

- 92,67 eur od 31.05.2010.g.,

- 114,59 eur od 30.06.2010.g.,

- 103,81 eur od 31.07.2010.g.,

- 73,74 eur od 30.11.2010.g.,

- 136,49 eur od 31.12.2010.g.,

- 135,50 eur od 31.01.2011.g.,

- 137,82 eur od 28.02.2011.g.,

- 137,91 eur od 31.03.2011.g.,

- 129,35 eur od 30.04.2011.g.,

- 151,17 eur od 31.05.2011.g.,

- 155,38 eur od 30.06.2011.g.,

- 179,14 eur od 31.07.2011.g.,

- 198,49 eur od 31.08.2011.g.,

- 169,39 eur od 30.09.2011.g.,

- 155,12 eur od 31.10.2011.g.,

- 143,35 eur od 30.11.2011.g.,

- 148,33 eur od 31.12.2011.g.,

- 156,10 eur od 31.01.2012.g.,

- 161,00 eur od 29.02.2012.g.,

- 153,85 eur od 31.03.2012.g.,

- 154,85 eur od 30.04.2012.g.,

- 155,27 eur od 31.05.2012.g.,

- 160,41 eur od 30.06.2012.g.,

- 156,58 eur od 31.07.2012.g.,

- 156,18 eur od 31.08.2012.g.,

- 147,68 eur od 30.09.2012.g.,

- 152,06 eur od 31.10.2012.g.,

- 156,84 eur od 30.11.2012.g.,

- 153,92 eur od 31.12.2012.g.,

- 157,24 eur od 31.01.2013.g.,

- 150,19 eur od 28.02.2013.g.,

- 149,41 eur od 31.03.2013.g.,

- 157,64 eur od 30.04.2013.g.,

- 149,14 eur od 31.05.2013.g.,

- 142,49 eur od 30.06.2013.g.,

- 143,17 eur od 31.07.2013.g.,

- 145,96 eur od 31.08.2013.g.,

- 155,68 eur od 30.09.2013.g.,

- 142,91 eur od 31.10.2013.g.,

- 153,66 eur od 30.11.2013.g.,

- 157,24 eur od 31.12.2013.g.,

- 151,10 eur od 31.01.2014.g.,

- 103,22 eur od 28.02.2014.g.,

- 106,26 eur od 31.03.2014.g.,

- 105,06 eur od 30.04.2014.g.,

- 103,45 eur od 31.05.2014.g.,

- 100,84 eur od 30.06.2014.g.,

- 102,89 eur od 31.07.2014.g.,

- 106,01 eur od 31.08.2014.g.,

- 107,33 eur od 30.09.2014.g.,

- 108,13 eur od 31.10.2014.g.,

- 110,79 eur od 30.11.2014.g.,

- 110,79 eur od 31.12.2014.g.,

- 111,27 eur od 31.01.2015.g.,

- 111,98 eur od 28.02.2015.g.,

- 112,11 eur od 31.03.2015.g.,

- 112,25 eur od 30.04.2015.g.,

- 112,29 eur od 31.05.2015.g.,

- 111,19 eur od 30.06.2015.g.,

- 112,11 eur od 31.07.2015.g.,

- 111,14 eur od 31.08.2015.g.,

- 112,78 eur od 30.09.2015.g.,

po stopi od 14 % godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12 % godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana , dok se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu do utuženog iznosa od 11.579,78 eur odbija, kao neosnovan.

V. Utvrđuje se da tuženikova tražbina u iznosu od 2.300,00 eur istaknuta radi prebijanja ne postoji.

VI. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.062,19 eur (dvije tisuće šezdeset dva eura i devetnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026. do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovome sudu podnijeli tužbu u kojoj u bitnome navode da su s tuženikom dana 30. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 136-157/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a kojim se Ugovorom isti kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 77.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, da se tužitelj čl. 3., 4. i 6. predmetnog ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, uz redovnu kamatnu stopu koja određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 3,88 % godišnje, da je predmetna ugovorna odredba omogućila tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, da osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja , da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovorenim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza, da su stranke 29.1.2016. sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine”, broj: 102/15.) sklopile Aneks Ugovoru u kreditu kojim su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirale u euro, ugovorile kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela, da je tuženik utvrdio da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 9.706,82 kuna, kao i da tužitelj ovom tužbom potražuje zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni više uplaćeni iznos koji je nastao zbog nezakonite promjene kamatne stope i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, računajući od dana uplate pa do 30. rujna 2015., kao i razliku iznosa pretplate po prednje navedenim osnovama umanjen za iznos priznat po konverziji, pri čemu se pozivaju na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

2. Podneskom od 29. srpnja 2025. tužitelji su djelomično povukli tužbu preko iznosa od 9.414,83 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a kojem se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik protivio podneskom od 26. kolovoza 2025., a slijedom čega je temeljem čl. 193. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19., 80/22. i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP) sud odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je isti sadržan u tužbi od 12. lipnja 2019.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da ističe prigovor zastare, da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, da tužitelj nema pravo potraživati povrat plaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu iz razloga što je zaključio Aneks ugovora o kreditu, tj. jer je prihvatio konverziju, da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, odnosno da ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF, da je tužitelj donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula CHF, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti, da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, da je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope sukladno pravnim standardima i pravnom uređenju do donošen ja izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014., kada je uvedena obveza glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da se uvode egzaktni parametri za promjenu kamatne stope, da je odredba o valutnoj klauzuli dopuštena, i sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da je tuženik aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezane uz rast tečaja švicarskog franka, da je tuženik oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, da je tuženik u svom glasilu pod nazivom „HYPO Times" iz 2005. upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika i putem interneta, a bilo je i slano klijentima banke na njihove adrese, da osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te se protivi tijeku zateznih kamata.

4. Na pripremnom ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje novčane tražbine u iznosu od 2.300,00 EUR na ime negativnih tečajnih razlika.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Aneks, izračun konverzije, izjavu, otplatni plan, obavijest, popis uplata, izračun preplate, otplatni plan, obavijesti, potvrdu (list 14 spisa), metodologiju (list 64-65 spisa), izjavu (list 217-221 spisa), ispis kamatnih stopa (list 308-312 spisa), vještačenje (list 313 spisa), stručne članke (list 323-329 spisa), promotivni materijali (list 334 – 342 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić (list 366-381 spisa), te su saslušani tužitelji.

6. Valja napomenuti da je tuženik na ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. odustao od saslušanja svjedokinje javne bilježnice Koraljke Mađarić, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem navedene svjedokinje.

7. Valja napomenuti da je tuženik podneskom od 28 listopada 2025. odustao od saslušanja svjedokinje ČOF, djelatnice tuženika, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem navedene svjedokinje.

8. Valja napomenuti da je tuženik podneskom od 29. listopada 2025. odustao od saslušanja svjedokinje UO, djelatnice tuženika, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem navedene svjedokinje.

9. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijelova odredaba čl. 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu broj 136-157/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2006. sklopljenog između tuženika kao kreditora i 1. tužitelja kao korisnika kredita, 2. tužiteljice kao sudužnice i založne vjerovnice, te 3. tužitelja kao sudužnika, a kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, te otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF, kao i zahtjev 1. tužitelja s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 11.579,78 eur s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF i kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, a koje odredbe tužitelji ocjenjuju nepoštenima u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužitelji pozivaju na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.

11. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to:

- da su 1. tužitelj kao korisnik kredita, 2. tužiteljica kao sudužnica i založna vjerovnica, te 3. tužitelj kao sudužnik i tuženik kao kreditor dana 30. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 136-157/2006 (dalje: Ugovor o kreditu),

- da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor obvezao 1. tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 77.700,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da se radi o kreditu za adaptaciju kuće,

- da je čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da redovna kamata iznosi 3,88% godišnje, a čl. 6. Ugovora o kreditu da se nakon promjene kamatne stope ista mijenja u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da je čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 465,95 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja,

- da su stranke dana 29. siječnja 2016. sklopile Aneks uz predmetni Ugovor o kreditu, a kojim su utvrdile da preplata iznosi 9.706,82 kn, te je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 34.407,23 eur, te ugovorenom promjenjivom redovnom kamatom vezanom za 6M EURIBOR.

12. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 3., 4. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne u smislu čl. 81., 82. i 87. st. 1. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano 1. tužitelj od tuženika iznose koje mu je platio temeljem navedenih ugovornih odredbi, te učinak konverzije izvršene Aneksom od 29. siječnja 2016., pri čemu tuženik osporava tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., te ističe prigovor zastare potraživanja utuženog tužbom i prigovor radi prebijanja svoje novčane tražbine u iznosu od 2.300,00 eur.

13. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

14. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.

16. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.

17. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

19. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženik i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

21. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

22. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužitelja, utvrdio da je 1. tužitelj isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi 1. tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 1. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen 30. svibnja 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je spornim ugovornim odredbama ugovorena promjenjivost kamatne stope i otplata kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorn ih odredbi dijelu u kojem se odnose na promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika i otplatu kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja . Valja napomenuti da u ovome postupku 1. tužitelj ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu, a u odnosu na navode tuženika da je sklapanjem Aneksa predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

24. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika i otplatu kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužitelju kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti u općim informacijama koje je kroz opće ili tržišne komunikacije davao tuženik, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to Ugovor o kreditu, Aneks, izračun konverzije, izjavu, otplatni plan, obavijest, popis uplata, izračun preplate, otplatni plan, obavijesti, potvrdu (list 14 spisa), metodologiju (list 64-65 spisa), izjavu (list 217-221 spisa), ispis kamatnih stopa (list 308-312 spisa), vještačenje (list 313 spisa), stručne članke (list 323-329 spisa), te promotivni materijali (list 334 – 342 spisa). U odnosu na okolnost informiranja tužitelja neposredno od strane zaposlenika tuženika o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je saslušao tužitelje koji u bitnome navode da od strane djelatnika banke nisu dobili nikakva posebna upozorenja vezana uz specifične rizike zaduživanja u CHF, da im nije bilo rečeno da je valuta CHF "valuta utočišta", niti da HNB ne bi štitio tečaj kune prema tečaju CHF kao što ga štiti u odnosu na tečaj EUR, te da im nisu bili obrazloženi parametri o kojima bi ovisila promjenjivost kamatne stope, a koje iskaze tužitelja sud prihvaća, a s obzirom da nisu proturječni preostalim izvedenim dokazima, niti ih je tuženik ičim osporio. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da bi od strane djelatnika tuženika tužitelji prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora bili informirani o parametrima o kojima ovisi promjenjivost kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

25. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelje o parametrima o kojima ovisi promjenjivost kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je sporne odredbe čl. 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu ocijenio ništetnima i odlučio kao u toč. I.-III. izreke ove presude, a posljedično tome ocijenio je osnovanim zahtjev s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je 1. tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

26. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., a zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 12. lipnja 2019.

27. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 7. srpnja 2025. iz kojeg proizlazi da je 1. tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na onu prvotno ugovorenu, te zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, do 30. rujna 2015. više platio iznos od 10.123,13 eur, uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate, da je konverzija izvršena sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK), da je prilikom provođenja konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR tuženik tužitelju priznao preplatu u iznosu od 1.288,32 EUR, da je preplatom utvrđenom u konverziji kredita iz valute CHF u valutu HRK u nalazu zatvorena obračunata zatezna kamata u iznosu od 580,02 EUR i nalazom utvrđene razlike u iznosu od 708,30 EUR, a da preostala razlika više plaćenog iznosi 9.414,83 EUR, sve uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, te su na ročištu održanom dana 10. veljače 2026. izričito navele da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 3,88% godišnje i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 25. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. IV. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

28. Valja napomenuti da iz nalaza stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 7. srpnja 2025. proizlazi da je u ukupan iznos preplate od 9.414.,83 eur vještakinja već uračunala negativne tečajne razlike, a slijedom čega je sud utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 2.300,00 eur istaknut radi prebijanja, te je odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.

29. U odnosu na učinak Aneksa predmetnom Ugovoru o kreditu od 29. siječnja 2016. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 7. srpnja 2025. proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti u bitnome navode da su dobili gotov tekst Aneksa, da nisu mogli s tuženikom pregovarati o sadržaju Aneksa, niti o visini preplate, da je tuženik izračunao iznos preplate, da im djelatnici tuženika nisu objasnili pravne učinke sklapanja Aneksa, te da ne znaju je li 1. tužitelj u banci dao kakvu izjavu kojom bi se odrekao preplate preko iznosa preplate utvrđenog dodatkom ugovora o kreditu, odnosno potpunog obeštećenja, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Aneks sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Aneksa od 29. siječnja 2016. uredile svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz EURIBOR te valutnu klauzulu u EUR, a 1. tužitelja su kao potrošača u financijskom smislu utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u položaj jednak položaju u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Aneksom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Aneksa od 29. siječnja 2016. ili na neki drugi način 1. tužitelj odrekao svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedenih konverzija (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).

30. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić.

31. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na pravnom shvaćanju iz presude Suda Europske unije (četvrto vijeće), posl.br. 62019CA0224, od dana 22.07.2019.g., u spojenim predmetima CY protiv Caixabank SA (C-224/19) i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19) sukladno kojem čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom, a koje pravno shvaćanje isključuje primjenu čl. 154. st. 2. ZPP, te dosudu troškova postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

32. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljima priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima 1. lipnja 2023., 18. ožujka 2025. i 10. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 28. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eur po tbr. 8. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za 20% po tbr. 40. toč. 1. Tarife, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 300,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 162,19 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.062,19 eur.

33. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljima isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

34. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 20. veljače 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužitelji, po punomoćniku Daliboru Gradinščaku, odvjetniku iz Varaždina 2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba