REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-73/2022-14

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Miranda Gavrić Jularić u pravnoj stvari tužitelja DG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika CROATIA BANKA, dioničko društvo, OIB 32247795989, Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo Buterin&Posavec d.o.o.; KG, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, 20. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja uređena podneskom zaprimljenog kod suda 4. lipnja 2025. godine

II. Svaka strana snosi svoje troškove prvostupanjskih postupaka.

III. Nalaže tuženiku CROATIA BANKA, dioničko društvo, OIB 32247795989, Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb da tužitelju DG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati iznos od 99.54 EUR na ime troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu Poslovni broj: Gž R- 973/2022-3 od 3. studenog 2022. ukinuta je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pr-646/2020-19 od 21. travnja 2022., te dopunska presuda broj Pr-646/2020-19 od 4. kolovoza 2022. u točki III. izreke o odluci o trošku parničnog postupka te u točki IV. gdje je odbačen dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tražio da mu tužena osigura sva prava iz radnog odnosa od otkaza Ugovora o radu do povratka na posao te u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno da će se o trošku žalbenog postupka za tužitelja odlučiti u konačnoj odluci.

2. Prvotnim tužbenom zahtjevom tužitelj DG iz [adresa], OIB; 80207449943, traži da mu tužena Croatia banka d.d. Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB: 32247795989, osigura sva prava iz radnog odnosa od otkaza Ugovora o radu do povratka na posao.

3. Na ročištu od 20. svibnja 2025. sukladno čl. 109. Zakona o parničnom postupku sud donio je rješenje kojim je pozvao tužitelja da u roku od 15 dana uredi tužbeni zahtjev koji se odnosi na toč. IV presude koja je ukinuta i vraćena na ponovno suđenje u dijelu u kojem traži da tužena osigura sva prava iz radnog odnosa od otkaza ugovora o radu do povratka na posao.

4. U svom podnesku koji je sud zaprimio 4. lipnja 2025. tužitelj precizira ranije postavljeni tužbeni zahtjev na način da traži da se naloži tuženiku da tužitelju izvrši isplatu pripadajućih poreza i doprinosa koji se isplaćuju prilikom isplate plaće te da mu isplati plaću koju bi tužitelj primio za vrijeme od otkaza ugovora o radu do povratka na posao.

5. Tuženik u podnesku od 4. srpnja 2025. navodi kako ovako uređeni tužbeni zahtjev nije osnovan. Tuženik ističe da tako postavljeni zahtjev (opet) nije dovoljno određen jer tužitelj nije točno naznačio, tj. specificirao iznose koje po osnovi radnog odnosa potražuje. Da je tužitelj bio dužan urediti tužbeni zahtjev na način da određeno navede iznose koje potražuje osnovano se može zaključiti smislenim tumačenjem odredbe čl. 433.a st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, a iznimno od st. 1. navedenog članka, ako su plaćeni porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualiziranu kapitaliziranu štednju, radnik je dužan izrijekom navesti da zahtijeva neto iznos sukladno st. 3. predmetne zakonske odredbe. Tužitelj je, dakle, u tužbenom zahtjevu trebao jasno naznačiti iznose koje potražuje, a što nedvojbeno nije učinio. S obzirom na to da je naslovni sud pozvao tužitelja da uredi tužbeni zahtjev, a da tužitelj takvom nalogu suda očito nije udovoljio s obzirom da tužbeni zahtjev specificiran podneskom 02.06.2025. nije dovoljno određen, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev odbaci. Osobito jer bi takva odluka bila u skladu sa stajalištem koje je Županijski sud u Splitu zauzeo u rješenju posl.br. GŽ R- 973/2022-3 od 03.11.2022., a kojim je ukinuo t. IV. prvostupanjske presude u ovom postupku upravo zato jer naslovni sud prethodno odbacivanju tužbenog zahtjeva, koji nije bio dovoljno određen, tužitelja nije pozvao na ispravak. Prema tome, kako tužitelj tužbeni zahtjev nije uredio niti na poziv suda, tuženik prvenstveno predlaže da naslovni sud isti odbaci.

6. Tužitelj u podnesku od 11. srpnja 2025. navodi kako se sadržaj tužbenog zahtjeva odnosi samo na utvrđenje da mu je tuženik dužan priznati prava iz radnog odnosa i izvršiti prijavu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a ne odnosi se na isplatu konkretnih novčanih iznosa plaća i drugih prava iz radnog odnosa. Dodaje kako tužitelj ima pravo nakon utvrđenja ovog prava podnijeti tužbu kojom će tražiti konkretne iznose neisplaćenih plaća u bruto iznosu, kao i ostalih novčanih potraživanja na koje radnik po ugovoru o radu ima pravo, a što će i učiniti.. Dodaje kako se odredba čl. 433 a ZPP odnosi na situaciju kada tužitelj traži isplatu novčanih iznosa, a u konkretnom slučaju tužitelj to ne traži.

7. U podnesku od 21. kolovoza 2025. tuženik osporava tužiteljeve navode iz predmetnog podneska u cijelosti. Tuženik ponavlja da je tužbeni zahtjev uređen podneskom od 02.06.2025. potrebno odbaciti. Tuženik ukazuje na proturječnost i nedosljednost između tužiteljevih tvrdnji kojima sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva pokušava interpretirati na način kao da se radi o zahtjevu na utvrđenje, i stvarno postavljenog tužbenog zahtjeva koji nedvojbeno predstavlja zahtjev na činjenje. S jedne strane, u podnesku od 11.07.2025. tužitelj navodi da se sadržaj uređenog tužbenog zahtjeva odnosi samo na utvrđenje prava iz radnog odnosa, kao i da tužitelj u ovom postupku ne traži nikakve novčane iznose, već samo utvrđenje da ima pravo na tu isplatu. Tužitelj ukazuje da se zahtjev kojim se traži utvrđenje, tj. postojanje kakva prava ili pravnog odnosa postavlja tužbom za utvrđenje odnosno deklaratornom tužbom. Naime, tužitelj može u tužbi (za utvrđenje) tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nesporno je stoga da se deklaratornom tužbom ne može tražiti kondemnatorna pravna zaštita. S druge strane, u konkretnom slučaju specificirani tužbeni zahtjev glasi: „Nalaže se tuženoj Croatia banke d.d. Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB 3224779589, da tužitelju DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], izvrši isplatu pripadajućih poreza i doprinosa koji se isplaćuju prilikom isplate plaće, te da mu isplati plaću koju bi tužitelj primio za vrijeme od otkaza ugovora o radu do povratka na posao u roku od 15 dana.“ Tako postavljeni tužbeni zahtjev, kojim tužitelj od suda traži da tuženiku naloži određeno činjenje, nedvojbeno ne predstavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje kako to očito bezuspješno nastoji prikazati tužitelj. Stav o tome da se tužbom na utvrđenje ne može tražiti da sud tuženiku naloži određeno činjenje zauzela je i sudska praksa, od koje tuženik ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. PŽ-7414/04 od 30.10.2007. u obrazloženju koje se navodi: “Glede tužiteljeva deklaratornog zahtjeva: u smislu odredaba sadržanih u članku 187. Zakona o parničnom postupku koje uređuju tužbu za utvrđenje, tom se tužbom može tražiti od suda utvrđenje ne/postojanja nekog prava ili pravnog odnosa (odnosno, ne/istinitost kakve isprave). Dakle, deklaratorna pravna zaštita ne stvara nove niti preinačuje postojeće pravne odnose i deklaratornom se presudom utvrđuje postojeće pravno stanje i njome se nikom ne nalaže nikakvo određeno činjenje. Konkretno tužitelj svojom deklaratornom tužbom zahtijeva od suda „ Utvrđuje se da je tužena….dužna držati u evidenciji plaćanja mjenicu….“, dakle, tužitelj zahtijeva od suda prvog stupnja da deklaratornom presudom naloži tuženiku određeno činjenje. Takva je tužba protivna svrsi presude za utvrđenje – tužitelja osigurati (ubuduće) od povreda njegovih prava ili pravnih interesa.” Slijedom navedenog, s obzirom na to da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom od 02.06.2025., za koji izričito navodi da je zahtjev na utvrđenje, od tuženika zapravo zahtijeva određeno činjenje, a da takav zahtjev sadržajno nije dopušten, uređeni tužbeni zahtjev je potrebno odbaciti. Tuženik najprije predlaže da naslovni sud odbaci tužbeni zahtjev uređen podneskom od 02.06.2025. te da tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove (ponovljenog) postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

8. Sud je ispitao urednost tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 109. st. 1. i 2. Zakon o parničnom postupku (dalje: ZPP), prema kojoj će sud pozvati stranku da ispravi ili dopuni nerazumljiv ili nepotpun podnesak, a ako stranka u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda, sud će podnesak odbaciti ako zbog nedostataka nije podoban za postupanje.

9. U konkretnom slučaju sud je rješenjem od 20. svibnja 2025. pozvao tužitelja da uredi tužbeni zahtjev na način da isti učini određenim i podobnim za odlučivanje, budući da zahtjev kojim traži „osiguranje svih prava iz radnog odnosa“ nije bio dovoljno konkretiziran.

10. Tužitelj je podneskom zaprimljenim 4. lipnja 2025. preinačio zahtjev na način da traži da se tuženiku naloži isplate plaće za razdoblje od otkaza do povratka na posao te isplatu pripadajućih poreza i doprinosa. Međutim, tako postavljen zahtjev i nadalje nije određen u smislu čl. 186. st. 1. ZPP-a, jer tužitelj nije naveo visinu traženih novčanih iznosa niti je na drugi način odredio osnovicu na temelju koje bi sud mogao nedvojbeno utvrditi sadržaj i opseg obveze čije ispunjenje traži.

11. Sukladno čl. 433.a st. 1 Zakona o parničnom postupku kada radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu. Iz citirane odredbe proizlazi obveza tužitelja da kod postavljanja kondemnatornog zahtjeva jasno i precizno specificira novčani iznos koji potražuje. Sud ne može umjesto stranke utvrđivati visinu tražbine niti oblikovati tužbeni zahtjev.

12. Nadalje, iz sadržaja podneska od 2. lipnja 2025. nedvojbeno proizlazi da tužitelj postavlja kondemnatorni zahtjev (zahtjev na činjenje), budući da traži da se tuženiku naloži isplata plaće i uplata poreza i doprinosa. Takav zahtjev po svojoj pravnoj naravi nije deklaratorni zahtjev iz čl. 187. ZPP-a, bez obzira na kasnije navode tužitelja da se radi o zahtjevu na utvrđenje. Pravna kvalifikacija zahtjeva ovisi o njegovom sadržaju, a ne o nazivu koji mu daje stranka.

13. Budući da tužitelj ni nakon izričitog poziva suda nije tužbeni zahtjev učinio određenim u pogledu visine novčane tražbine, isti i dalje nije podoban za raspravljanje i odlučivanje. Neodređen tužbeni zahtjev predstavlja procesnu zapreku za meritorno odlučivanje jer bi eventualna presuda donesena na temelju takvog zahtjeva bila neprovediva.

14. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije postupio po nalogu suda i otklonio nedostatke tužbe u ostavljenom roku, sud je temeljem čl. 109. st. 4. ZPP-a odlučio kao u izreci te tužbu u ovom dijelu odbacio.

15. Odluka o troškovima sadržana u toč. II rješenja temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakon o parničnom postupku, prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. U konkretnom slučaju sud je cijenio da su stranke u dosadašnjem tijeku postupka djelomično uspjele, i to u približno jednakim dijelovima, imajući u vidu raniji postupak koji se vodio pod brojem Pr-646/2020 ( u kojem je presuda potvrđena u točki I. presude kojom je utvrđeno da je odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom novog ugovora nedopuštena, u točki II. gdje postoji obveza tužene vraćanja tužitelja na radno mjesto višeg financijskog savjetnika, te dopunska presuda u dijelu gdje se nalaže tuženiku da izvrši prijavu uspostave prava iz radnog odnosa kod nadležnog tijela na ima tužitelja od otkazivanja ugovora o radu do povratka na posao). Slijedom navedenog, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjkih postupaka.

16. Tuženiku je naloženo da plati na ime troškova žalbenog postupka iznos od 99.54 EUR koji je tužitelj tražio u žalbi od 3. svibnja 2022. Budući da je tužitelj uspio s navedenom žalbom, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Slavonskom Brodu, 20. veljače 2026.

Sudac

Miranda Gavrić Jularić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku